Globalno zatopljenje predstavlja problem za fosilna goriva i za one koji profitiraju od njih, budući da bi neiskorištavanje fosilnih goriva moglo značiti gubitak profita čak do trilijuna dolara. Kako se planet zagrijava, novi autoritarni pokreti na Zapadu prihvaćaju toksičnu kombinaciju poricanja klimatskih promjena, rasizma i mizoginije (1,2,3). Umjesto da se te pojave razmatraju odvojeno, politička znanstvenica Cara Daggett istražuje njihov odnos kroz koncept petro-maskuliniteta (petro-masculinity) koji se oslanja na povijesnu ulogu sustava fosilnih goriva u podupiranju bjelačke patrijarhalne vladavine.
Koncept petro-maskuliniteta sugerira da fosilna goriva znače više od profita. Fosilna goriva, također, doprinose stvaranju identiteta, što predstavlja rizik za post-ugljičnu energetsku politiku. Daggett kroz psiho- političko čitanje autoritarizma, pokazuje da korištenje fosilnih goriva može funkcionirati kao nasilna kompenzacijska praksa reakcije na rodne i klimatske probleme.
Fokusirajući se na politiku roda i energije, pojam petro-maskuliniteta isprepliće analizu iskorištavanja fosilnih goriva, bijele supremacije i rodne nepravde kako bi se mogao objasniti uspon autoritarnih vođa i njihovo oslanjanje na anti-rodne narative i narative u koristi fosilnih goriva (1,2,3). Prema Daggett, fosilna goriva oblikuju rodne identitete i politički imaginarij budući da su pretežno konzervativni i autoritativni oblici maskuliniteta povezani s poricanjem klimatskih promjena i anti-rodnim diskursima. Koncept petro-maskuliniteta pomaže razotkriti da energetski sustavi nisu neutralni, već kulturno i rodno kodirani režimi moći. Fosilna goriva, poput ugljena, nafte i plina, povijesno su povezana s industrijskim razvojem, ratovima i imperijalnom ekspanzijom. Strojevi, automobili i vojne tehnologije postaju simboli snage i kontrole, dok se priroda feminizira i predstavlja kao resurs za eksploataciju. Tako se razvija politički imaginarij u kojemu se maskuliniteti poistovjećuju s fosilnom dominacijom.
Mehanizmi petro-maskuliniteta
Daggett navodi nekoliko ključnih mehanizama petro-maskuliniteta:
- Identitet i autoritet: Fosilna goriva postaju simbol nacionalne i rodne moći, posebno u diskursima konzervativnih muškaraca koji klimatske politike doživljavaju kao prijetnju svom načinu života
- Performativna muškost: Fenomen „Rolling Coal“, namjerno pojačano ispuštanje crnog dima iz dizel vozila, pokazuje kako se muškost performativno brani kroz agresivne energetske prakse
- Fosilna nostalgija: Klimatske tranzicije doživljavaju se kao napad na „tradiciju“ i „slobodu“, pa fosilna goriva postaju simbol nostalgije za starim poretkom, s jasnim rodnim i rasnim predznacima
Imperijalizam i globalna dimenzija
Prema Daggett, od novog imperijalizma 19. stoljeća, fosilna goriva postala su metaforička, materijalna i socio-tehnološka osnova zapadnih petro-kultura koje se protežu diljem planeta. Drugim riječima, fosilna goriva važna su novim autoritarnim pokretima na Zapadu zbog profita i potrošačkog načina života, ali i zato što su privilegirane subjektivnosti natopljene naftom i posute prašinom ugljena. Nije slučajno da se čini da su bijeli, konzervativni američki muškarci, bez obzira na klasu, među najglasnijim poricateljima klimatskih promjena, kao i vodećim zagovornicima fosilnih goriva na Zapadu.
Nafta je odavno uporište imperijalne politike (1,2,3). Kada je iranski premijer Mohammad Mosaddegh 1951. godine nacionalizirao naftnu industriju koja je dotada bila pod kontrolom britanske Anglo-Iranian Oil Company (današnjeg British Petroleum, BP), Velika Britanija i SAD organizirale su državne udar. Državni udar izveden 1953. godine, uz pomno planiranje, financiranje i nadziranje od strane operativaca CIA-e i MI6, svrgnuo je Mosaddegha kao demokratski izabranog premijera. Udar je opravdan retorikom očuvanja „reda i stabilnosti“, dok je stvarni cilj bio osiguranje zapadne kontrole nad naftom (1,2,3). Svrgavanjem Mosaddegha, učvršćena je apsolutna vlast šaha Mohameda Reza Pahlavija čija će vladavina radikalizirati brojne žene koje će igrati ključnu ulogu u Iranskoj revoluciji 1979. godine.
Iako će se ta revolucija smatrati ‘ukradenom‘ s obzirom na kasniji položaj žena u Homeinievoj teokraciji, na ovom primjeru možemo vidjeti logiku petro-maskuliniteta: energetska dominacija povezana je s nasiljem, autoritetom i diskursima zaštite rodno obojenog karaktera. Prema Daggett, petro-maskuliniteti tako funkcioniraju i kao transnacionalni imperijalni poredak u kojem se nacionalizam, militarizacija i maskulinizirana retorika snage stapaju u obranu fosilnog režima.
Kontinuitet petro-maskuliniteta vidljiv je i u kasnijim američkim intervencijama: rat u Iraku 2003. godine bio je povezan s interesima nad naftom, dok savez SAD-a i Saudijske Arabije osigurava pristup fosilnim resursima i razotkrivajući licemjerstvo anti-autoritarne američke retorike (1,2,3). U tim slučajevima, „energetska sigurnosti“ globalnog Sjevera opravdava vojne intervencije i saveze koji održavaju globalne nejednakosti. Trenutna podrška SAD-a Izraelskom genocidu nad Palestincima također može biti promatrana i u svijetlu postojanja rezerva nafte i prirodnog plina na Zapadnoj obali i u Gazi. Izrael je protekle godine dodijelio dvanaest licenci za istraživanje dodatnih priobalnih polja prirodnog plina šest tvrtki, uključujući British Petroleum (BP) i talijanskog energetskog diva Eni (1,2,3).
Podsjetimo se da je posebna izvjestiteljica UN-a za nasilje nad ženama i djevojčicama, njegove uzroke i posljedice, Reem Alsalem, pozvala na hitnu globalnu akciju da bi se zaustavilo ono što je opisala kao “femi-genocid” u Gazi, rekavši da su razmjeri i priroda zločina koje su izraelske snage počinile palestinskim ženama i djevojčicama toliko ekstremni da ih postojeći koncepti u pravnim i kaznenim okvirima više ne mogu adekvatno opisati ili obuhvatiti. Različite organizacije poput Amnesty Internationala prozivaju EU za suučesništvo i opravdanje genocida te kazuju da profit, militarizacija i iskorištavanje resursa uz etnonacionalizam i islamofobiju imaju prednost nad ljudskim ženskim pravima (1,2,3).
Bogatstvo resursa, siromaštvo ne-bijelog stanovništva
Demokratska Republika Kongo (DRK) jedna je od najbogatijih zemalja svijeta prirodnim resursima, no njezino stanovništvo ostaje među najsiromašnijima. Unatoč ogromnim rezervama kobalta, koltana, bakra i plodnog zemljišta, Kongo ostaje zarobljen na najnižem kraju globalnog kapitalističkog lanca proizvodnje. Metali poput kobalta, tantala, kositra i volframa ključni su za proizvodnju modernih električnih uređaja koji su i izvorište smrtonosnih sukoba i ratova u Kongu (1,2,3).
Ovaj položaj Konga, oblikovan stoljećima kolonijalnog pljačkanja, atentatom na vođe poput Patricea Lumumbe i kontinuiranom dominacijom multinacionalnih korporacija i lokalnih elita, osigurava da se ogromno bogatstvo Konga iskorištava dok njegov narod živi u siromaštvu.
Žene su posebno pogođene ovim poretkom, dok su nekada imale važne uloge u pretkolonijalnom javnom životu, danas su sustavno isključene i izložene višestrukom nasilju: ekstremnom siromaštvu, raširenom seksualnom nasilju u oružanim sukobima i visokom stopom smrtnosti majki gotovo tri puta većom od globalnog prosjeka.
Jaz između ogromnog bogatstva Konga i svakodnevne borbe za preživljavanje nije samo ekonomski, već i duboko rodno uvjetovan, jer su žene izložene slojevitom iskorištavanju: siromaštvom, patrijarhatom i globalnim ekstraktivnim poretkom.
Iako resursi DR Konga nisu prvenstveno nafta, na njegov se promjer može primijeniti dinamika petro-maskuliniteta: nasilna težnja za kontrolom resursa potiče militarizirane identitete koji normaliziraju dominaciju, agresiju i mušku supremaciju. Oružane skupine, državne snage i multinacionalne korporacije oslanjaju se na ovu ekstraktivnu muževnost i reproduciraju je, pretvarajući ženska tijela u ratišta i podređujući ih unutar lokalnog i globalnog gospodarstva. U tom smislu, teška situacija DR Konga ilustrira da se kapitalistička ekstrakcija i patrijarhalno nasilje međusobno podupiru (1,2). Postkolonijalne feministkinje naglašavaju da globalni ekstraktivni poredak istovremeno eksploatira rad, resurse i tijela, pri čemu žene podnose višestruke oblike podređivanja. Borba za kongoanski suverenitet i pravdu stoga je i feministička borba, ona koja zahtijeva rastakanje ne samo ekonomske eksploatacije već i petro-maskulinitetne logike militarizma, patrijarhata i dominacije koja je održava.
Otpor tim nepravdama ima duboke korijene, od ranih radničkih pokreta 1930-ih do borbe za neovisnost 1950-ih. Ipak, borba se nastavlja protiv udruženih snaga lokalnih oligarha, stranih sila i neoliberalnih institucija. Za kongoanske žene, preživljavanje i otpor su neodvojivi, jer se suočavaju i s nasiljem rata i s nasiljem globalne ekonomije izgrađene na njihovoj eksploataciji.
Petro-maskuliniteti i dezinformacijske kampanje
Petro-maskuliniteti su također usko povezani s politikama dezinformacija koje provodi fosilna industrija i autoritarni režimi u cilju očuvanja ovisnosti o fosilnim gorivima. Istraživanja pokazuju da su velike naftne kompanije poput Exxona desetljećima financirale kampanje poricanja klimatskih promjena kako bi oblikovale javno mnijenje i usporile ekološke reforme (1,2,3). Ove kampanje često koriste rodno kodirane narative, ekološki aktivizam prikazuje se kao prijetnja „muškoj slobodi“ vožnje automobila ili korištenja fosilnih resursa, dok se klimatska znanost diskreditira kao elitistička ili „feminizirana“. Države poput SAD-a i Rusije dodatno su instrumentalizirale fosilnu ekonomiju kroz propagandu i dezinformacije kako bi opravdale ekspanzionističke politike i delegitimirali klimatske inicijative (1,2,3). Time se pokazuje da petro-maskuliniteti ne funkcioniraju samo kao kulturna nostalgija, nego i kao strategija moći, u kojoj se maskulinistička retorika snage povezuje s aktivnim stvaranjem dezinformacijskog ekosustava usmjerenog protiv znanosti, demokracije i klimatske pravde.
Očuvanje statusa quo
Petro-maskuliniteti pokazuju da su fosilna goriva više od izvora energije – oni su kulturni i rodni režimi moći koji oblikuju unutarnju politiku i globalne odnose (1,2,3). Od svrgavanja Mosaddegha 1953. do suvremenih ratova te genocida u Palestini, imperijalizam se isprepliće s fosilnim režimom i rodno kodiranim ideologijama dominacije. No, petro-maskuliniteti ne djeluju samo kroz nasilje i autoritarne politike, nego i kroz dezinformacijske kampanje koje organiziraju fosilna industrija i autoritarni režimi. Financiranje poricanja klimatskih promjena, širenje propagande i rodno kodirana retorika snage služe za delegitimiranje znanosti i klimatskog aktivizma, pri čemu se maskulinizirani diskurs slobode i kontrole koristi za očuvanje statusa quo.
*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
