Kao pripadnica generacije Z, odgovorno tvrdim da smo generacija koja je uvela, izmislila ili popularizirala najviše novih pojmova i mislim da zaslužujemo svoj rječnik.
O „six-seven, „skibidy toilet“ i ostalim brainrot-ovima nećemo, to ostavljam Generaciji A. No, ako ste se ikad našli_e u situationship-u, bili_e ghostani_e ili pak doživjele love bombing koji vas je neminovno doveo do jednog menty b-ja, vrijeme je za razgovor o svemu navedenom.
Iako ovi izrazi mogu zvučati neozbiljno, oni često opisuju vrlo stvarne i kompleksne emocionalne situacije. Razumijevanje ovog rječnika ključno je za navigaciju kroz moderne odnose, bilo da ste dio generacije Z ili samo pokušavate shvatiti što se događa u svijetu veza.
Objasnimo termine dejtanja – od početka.
Nije romantična veza, ali je više od prijateljstva. Osjećate emocionalnu i fizičku privlačnost, ali niste spremni na službeno obvezivanje ili predanost toj osobi. Ne želite etiketu i puštate da „stvari idu svojim tokom“. Vi ste u situationship-u.
Nešto slično tome je relation-sipping, pristup u kojem osoba namjerno usporava proces upoznavanja. Umjesto da odmah nakon tri spoja odlučite jeste li “ekskluzivni”, vi “srčete” odnos. Odnosno, polako uživate u trenucima, promatrate kompatibilnost i ne žurite s definiranjem.
Ključna razlika je što je relation-sipping namjeran i svjestan izbor stvaranja čvrstog temelja prije nego što se krene u nešto ozbiljno, sa željom izbjegavanja emocionalnog sagorijevanja dok je situationship često produkt straha.
I sama sam to iskusila. Kao demiseksualnoj, u prošlosti ekstremno desno orijentiranoj osobi, koja je poprilično kasno „izašla iz ormara“, nije mi bilo lako započeti dekonstrukciju i pronaći odnose u kojima se neću osjećati kao da sam „pala s Marsa”. Ipak, taj jedan jedini situationship koji sam imala mi je omogućio da istražim odnos, ali i sebe, svoje potrebe i emocije – bez pritiska.
No, vratimo se na definicije odnosa, naravno da im tu nije kraj. Ako se odlučite da ćete vezu s osobom ostaviti samo na porukama, onda ste u textationship-u. Možda i zato što sam introvertkinja, čini mi se da mi je većina odnosa upravo ovaj! Zadnji u nizu vrsta dejtanja, većeg ili manjeg obvezivanja jest freckling. Označava sezonsku romansu, svojevrsni fling za koji ne postoji velika vjerojatnost opstanka.
Ono što je jasno iz navedenih trendova jest otvorenost, fleksibilnost i poprilično niska involviranost u odnose.
Iako najotvorenija, Gen Z je ujedno i najusamljenija generacija
Gen Z je definitivno generacija koja napokon otvoreno progovara istraživanju vlastite seksualnosti, o tome kako su se društvene norme i tradicija odrazile na sliku o sebi, o posljedicama istih i mentalnom zdravlju u kontekstu emocionalnih veza.
No, tu nailazimo na jedan paradoks – iako je Gen Z jedna od najotvorenijih generacija u kontekstu seksualnosti, čini se da je ujedno i najusamljenija, gotovo najnesigurnija u ljubavnim vezama, što je zamijetila terapeutkinja Emily Jamea, naglašavajući da ova generacija ima nevjerojatan rječnik za mentalno zdravlje.
Dakle, spremne smo otvoreno pričati o traumi, anksioznosti i granicama, ali postoji razlika između pričanja o osjećajima i stvarnog pokazivanja osjećaja u trenutku. Mnogo je lakše imati termine i etikete za svaku situaciju, osjećaj, strategiju, odnosno intelektualizirati, a mnogo teže biti ranjiva, stvarna osoba. Čini mi se da favoriziramo INTRApersonalnu, a zaboravljamo INTERpersonalnu komunikaciju i upadamo u svojevrsnu alijenaciju.
Sve spomenute vrste dejtanja, imaju svoje strategije. Dok istovremeno preispitujem svoju pripadnost Gen Z, moram priznati da su mi poprilično problematične.
Mislile ste da smo završile s terminima? E pa nismo!
Bidisha i Debasish ističu niz strategija od kojih je jedna cushioning. Radi se o strategiji u kojoj osoba, dok je u romantičnoj vezi, održava kontakt i „flerta“ s nekoliko drugih ljudi “sa strane”. To su njihovi „cushions“ ili „jastuci“, koji će ublažiti emocionalnu bol, u slučaju raspada veze.
Slično tome, benching, baš kao u sportu, označava zamjenu. Osoba s kojom se viđate drži vas kao opciju dok aktivno istražuje druge mogućnosti. Javit će vam se tek kada njegovi/njezini primarni planovi propadnu ili kada im zatreba potvrda da su i dalje poželjni_e.
Nadalje, imamo breadcrumbing, naziv koji dolazi od bajke „Ivica i Marica“, ali u ovom kontekstu označava čin slanja sporadičnih, kratkih, ali flertujućih poruka ili “mrvica pažnje“ kako bi se zadržao interes, bez ikakve namjere da se odnos doista razvije ili da dođe do dubljeg upoznavanja. Spektar love bombing taktika, po mojoj nestručnoj procjeni.
Čini mi se da je cilj svih taktika izbjegavanje prave, dubinske ranjivosti i fokusiranje na površne odnose.
Možda najekstremniji slučaj takve površnosti jest throning, čin izlaženja s nekim isključivo zato što ta osoba ima visok društveni status, utjecaj ili moć u određenim krugovima. Osoba koristi svog partnera_icu kako bi poboljšala vlastiti ugled, dobila pozivnice za bolje događaje ili jednostavno “zasjala” uz tuđu slavu. Partner se ne vidi kao osoba, već kao trofej ili alat za napredak.
Termina možda jest previše, no Gen Z je donijela potrebnu revoluciju u standardima
Nakon svega ovoga, pitam se jesmo li svjesni_e da kupanjem u plićaku nikad nećemo doživjeti sve ljepote, tajne, boje i valove mora u kojem se nalazimo? Svi ovi silni pojmovi su svojevrstan štit. Ako svako ponašanje ima ime, ono postaje predvidljivo i manje osobno.
Ako sam u situationship-u ne mogu biti ostavljena, jer tehnički nisam ni bila u vezi. To je mehanizam obrane od povrijeđenosti koji zapravo produbljuje osjećaj nesigurnosti jer nikad ne znam na čemu sam. Poprilično smo brutalni_e u suđenju drugima, ali se istovremeno bojimo biti suđeni_e. Što ako smo postali_e eksperti_ice u dijagnosticiranju tuđih mana, dok svoje nesigurnosti maskiramo modernim žargonom? Ovo je baš brzo postalo heavy.
No, možda je vrijeme da priznamo da prava bliskost ne poznaje „sigurnosne protokole“. Ako želimo doživjeti to more, moramo biti spremni na mogućnost utapanja.
Jer, na kraju dana, nijedna definicija nas ne može zaštititi od ljudske potrebe da budemo viđeni_e. Bez filtera, bez etiketa i bez straha od toga da budemo cringe. Pravi izazov nije u tome kako dešifrirati drugoga, već kako skupiti hrabrost i prvi spustiti štit.
Ipak, bilo bi nepravedno stati samo na kritici. Dok analiziram te zidove koje smo podigli, moramo priznati da je Gen Z donijela i prijeko potrebnu revoluciju u standardima. Vrlo glasno smo rekli „ne“ toksičnim obrascima koje su generacije prije nas trpjele u tišini. Odlučili smo da možemo biti u neobvezujućim, otvorenim odnosima bez krivnje i potrebe nametanja re-tradicionalizacije. Naš rječnik, koliko god ponekad bio too much, istovremeno je i alat koji nam je omogućio da progovorimo o pristanku, emocionalnoj involviranosti i o važnosti mentalnog zdravlja unutar odnosa.
Pitanje koje ostaje pred nama je kako iskoristiti sve ove spoznaje, pojmove i uvide da bismo izgradili_e sigurnije mostove, a ne deblje zidove. Možda je more duboko i opasno, ali zahvaljujući svemu što smo naučili_e, barem znamo prepoznati struje. Sada nam samo preostaje ona najteža, ali i najljepša lekcija – usuditi se zaplivati bez pojasa za spašavanje, vjerujući da smo dovoljno naučili_e o sebi da se u toj dubini nećemo izgubiti, već konačno pronaći.
„Dok se genocid nad Gazom i dalje provodi pod krinkom lažnog primirja, a obnovljena je agresija na Libanon, Zapadnu obalu, Siriju i Iran – hrvatsko i europsko suučesništvo u zločinu ne staje! Iz europskog proračuna izdvajaju se stotine milijuna eura za proizvodnju aparature genocida za Izraelske okupacijske sile, a hrvatskim institucijama krvave su ruke“, poručuju organizatori_ice.
Dodaju da Europska unija kroz program Obzor Europa (Horizon Europe) financira akademsku suradnju između sveučilišta, instituta i privatnih poduzeća unutar zemalja članica. Međutim, Država Izrael ima posebni sporazum kojim sudjeluje u programu kao bilo koja država članica Europske unije. Tako je EU od 2021. Izraelu dala preko 1,1 milijardu eura. Smatraju da, iako formalno imaju civilno sigurnosni karakter, izraelski Obzor projekti uključuju ulaganja u bespilotne letjelice, oružje (Elbit i Israel Aerospace Industries), kao i u tzv. „anti-terorističke projekte” razvoja nadzora, tehnika ispitivanja i korištenja umjetne inteligencije u svrhu represije. Sve navedeno može biti korišteno i u vojne svrhe.
Hrvatske znanstvene institucije nisu nevini promatrači
Organizatorice i organizatori prosvjeda tvrde da Fakultet elektronike i računarstva u Zagrebu sa Sveučilištem u Haifi, koje je poznato po svojoj podršci izraelskoj vojsci, proizvodi podvodne komunikacijske sustave s (mogućom) primjenom u izraelskoj ratnoj mornarici. Također, iz aktivističkih krugova dolaze i tvrdnje o saznanjima da Institut Ruđer Bošković sudjeluje u proizvodnji podvodnih nadzornih sustava, koji se također mogu koristiti u vojne svrhe.
“No čak i oni projekti koji ne proizvode tehnologiju nadzora i smrti, u službi su normaliziranja i odobravanja izraelske državne politike. Sveučilišni računski centar (SRCE), Hrvatska akademska i istraživačka mreža (CARNET), Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, Ministarstvo gospodarstva, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, KBC Sestre milosrdnice, Medicinski fakultet u Zagrebu, Filozofski fakultet u Zagrebu, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Arheološki muzej u Zagrebu, Hrvatski šumarski institut i Agencija za mobilnost i programe EU također surađuju ili su unazad zadnje dvije godine, koliko svjedočimo ovoj posljednjoj iteraciji izraelske agresije nad palestinskim narodom, surađivali s izraelskim institucijama na Obzor projektima. Sveučilište u Splitu i Fakultet političkih znanosti u Zagrebu također surađuju s izraelskim institucijama, iako ne preko Obzora”, govore organizatori_ice prosvjeda.
Poručuju i da Izraelska okupacija, režim aparthejda i masovnog nadzora palestinskog stanovništva nosi pečat hrvatske akademije, naših fakulteta i institucija: “Odbijamo svoja znanja i vještine primjenjivati u službi genocida! Odbijamo da se kupuje naša šutnja! Kao što je i Rusija još u travnju 2022. u potpunosti izbačena iz Obzora uslijed njezina napada na Ukrajinu, isto tražimo i za Izrael!”
Na prosvjedu zakazanom za petak, 27. ožujka, traže potpuno isključenje Izraela iz programa Obzor. To se traži u koordinaciji sa studentima u više od 20 gradova diljem Europe. Naime, studentske inicijative po drugi put istovremeno organiziraju prosvjede i blokade na svojim fakultetima i kod europskih institucija.
U tim su se člancima, između ostalog, pojavili i podaci o tome da je u 2025. godini u Republici Hrvatskoj rođeno 32.991 dijete, pri čemu „Grad Zagreb uvjerljivo prednjači s 10.803 rođene djece, što čini gotovo trećinu svih rođenja u državi“.
S obzirom na to da smo nedavno pisale o očekivanom povećanju broja novorođene djece u 2025. u Hrvatskoj i Gradu Zagrebu (1,2), odlučile smo provjeriti podatke navedene u medijima i povezati ih s našim prethodnim provjerama.
Podaci iz različitih baza potvrđuju da je u 2025. došlo do porasta novorođene djece
Statistički prikaz MPUDT-a objavljuje se tromjesečno i sadrži kvartalne i godišnje podatke iz državnih matica o broju rođenih i upisanih u maticu rođenih, o 50 najčešćih imena rođene djece, o broju sklopljenih brakova i upisanih u maticu vjenčanih, o broju umrlih i upisanih u maticu umrlih, o broju sklopljenih životnih partnerstava i upisanih u maticu životnog partnerstva, o broju birača u registru birača, o političkim strankama, o neprofitnim pravnim osobama, ukupnom broju zaposlenih u državnoj i javnoj službi te o pritužbama, upitima i pohvalama vezanim uz pitanje etike u državnoj službi.
Tako najnoviji broj Statističkog prikaza daje tablične podatke o broju djece rođene u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 1.1. do 31.12.2025. godine i upisane u maticu rođenih prema spolu i županiji rođenja. Izvor podataka je Matica rođenih.
Ovdje valja napomenuti da se podaci iz Matice rođenih i podaci Državnog zavoda za statistiku razlikuju te da Matica rođenih redovito bilježi veći broj rođenih osoba nego što je to slučaj u bazi DZS-a (1,2,3,4).
Prema Matici rođenih, u Republici Hrvatskoj je u 2025. godini ukupno rođeno 32.991 dijete, od čega 16.914 muške djece i 16.077 ženske djece. Kada se usporede podaci iz iste baze za 2024. godinu, koji kažu da je tada rođeno 32.628 djece, dolazi se do zaključka da je u 2025. rođeno otprilike jedan posto više djece.
Kao što smo nedavno pisale, najrecentniji privremeni podaci DZS-a za Hrvatsku bilježe 32.385 živorođenih u 2025. godini, dok konačni podaci za 2024. kažu da je te godine bilo rođeno 32.069 djece. Time i ova baza signalizira porast novorođenih za jedan posto u 2025. godini. Drugim riječima, unatoč tome što se ove dvije baze razlikuju u brojčanim iznosima, one pokazuju isti trend (1,2,3,4).
Porast se bilježi i u Zagrebu, no navedene brojke ne odražavaju realno stanje
Ista usporedba podataka za Grad Zagreb potvrđuje ranije najavljenu promjenu trenda značajnog pada broja rođenih u Gradu Zagrebu zabilježenog u posljednjih nekoliko godina. Naime, Matica rođenih, također, bilježi rast broja rođenih u Gradu Zagrebu za 335 djece, s 10.468 u 2024. na 10.803 u 2025. To je porast od nešto više od 3 posto.
Međutim, treba istaknuti da navedene podatke o broju rođenih u Gradu Zagrebu treba uzeti s rezervom jer se u njima nalazi i značajan broj novorođenih iz drugih županija, posebice Zagrebačke županije. Kada se pogleda tablica broja rođenih i upisanih u Maticu rođenih, vidi se da se za Zagrebačku županiju navode jednoznamenkasti brojevi zbog toga što, kako i u napomeni ispod tablice piše, u Zagrebačkoj županiji nema rodilišta. Navedeno potvrđuje i pregled službenih statističkih podataka Grada Zagreba, koji redovito iskazuju za trećinu manje brojke za svaku godinu od onih navedenih u statističkim prikazima MPUDT-a temeljenih na Maticama rođenih (1,2,3,4).
Unatoč navedenom, trendovi ostaju nepromjenjivi. Najnoviji podaci iz Matice rođenih sugeriraju da će konačni službeni podaci DZS-a pokazati rast novorođenih u Hrvatskoj u 2025. godini od nekih jedan posto, neovisno o razlici u brojkama u navedenim bazama.
Oni, također, pokazuju da će se potvrditi očekivanje o rastu broju rođene djece u Gradu Zagrebu, no nije jasno koliki bi taj porast mogao biti jer će konačni brojevi u DZS-ovoj bazi biti značajno niži zbog drugačije metodologije prikupljanja podatka i činjenice da se djeca iz drugih županija, posebice Zagrebačke u kojoj nema rodilišta, rađaju u zagrebačkim rodilištima.Stoga ne stoji tvrdnja da se trećina svih rođenja u državi odnosi na Grad Zagreb.
Negdje između 2022. i 2024. godine, svijet je ušao u novo poglavlje.
ChatGPT je lansiran u studenom 2022. godine i u gotovo dva mjeseca dostigao je 100 milijuna aktivnih korisnika, rekord do tada neviđen u povijesti interneta. Do 2025. godine, prema podacima Microsoftovog AI Economy Instituta, oko 16,3 posto svjetske populacije redovito koristi AI alate, što znači da će jedna od šest osoba, zasigurno koristiti AI. ChatGPT je peta najposjećenija web stranica na planeti, odmah iza Googlea (koji je, usput-budi-rečeno, u svoju tražilicu implementirao AI alat koji je nemoguće potpuno isključiti u postavkama), YouTubea, Facebooka i Instagrama.
Nije pretjerano reći da smo ušli u doba ozbiljne tehnokracije. Stanford HAI AI Index bilježi da je čak 78 posto organizacija koristilo AI u 2024. godini, što je popriličan porast, s obzirom na 55 posto onih koji su koristili AI alate godinu ranije. Investicije u AI kompanije i alate dostigle su 258,7 milijardi dolara u 2025. godini. Drugim riječima, tvrtke koje se bave umjetnom inteligencijom privukle su više od 60 posto globalnih ulaganja rizičnog kapitala prošle godine.
Kada pogledam iza fasade neutralnosti i efikasnosti umjetne inteligencije, pitam se za koga je, zapravo, ova „revolucija“?
Odgovor baš i nije ohrabrujući – za žene. Prema podacima Međunarodne organizacije rada (ILO), zanimanja u kojima dominiraju žene gotovo su dvostruko više izložena umjetnoj inteligenciji, od onih u kojima dominiraju muškarci, čak njih 29 posto naspram 16 posto. Pri kategoriji najviših razina rizika digitalne automatizacije rada, razlika je još drastičnija: 16 posto zanimanja u kojima dominiraju žene spada u tu kategoriju, nasuprot samo tri posto zanimanja u kojima dominiraju muškarci.
Na razini pojedinih zemalja, žene su više izložene od muškaraca u čak 88 posto analiziranih zemalja, pri čemu ILO identificira tri strukturna razloga: žene su prekomjerno zastupljene u zanimanjima najpodložnijim automatizaciji rada, nedovoljno su zastupljene u AI i STEM sektorima, a i sami AI sustavi perpetuiraju i reproduciraju obrasce rodne pristranosti, već ugrađene u društvo.
Pritom ILO upozorava da najrašireniji utjecaj umjetne inteligencije neće biti nestanak poslova, nego promjena njihove kvalitete, odnosno intenziviranje radnih opterećenja, pojačan nadzor i smanjenje autonomije.
Dakle, nije slučajno da su svi vodeći AI sustavi koji danas oblikuju tržišta rada, javni diskurs i životne prilike milijarde ljudi, nastali u organizacijama kojima upravljaju upravo muškarci. To su redom: Sam Altman(OpenAI/ChatGPT), Sundar Pichai (Google/Gemini),Dario Amodei(Anthropic/Claude),Satya Nadella (Microsoft). Sve od reda muška lica koja donose odluke o infrastrukturi budućnosti pa tako i budućnosti koja se tiče žena.
AI modeli uče na podacima, a podaci odražavaju svijet koji ih je proizveo, sa svim nejednakostima, predrasudama i isključivanjima.
Možda je vrijeme da dosita pogledamo u to ogledalo.
Žene kao uslužne, submisivne figure AI alata
Prema studiji UNESCO-a iz 2024., veliki jezični modeli (LLM) sustavno portretiraju žene u kućanskim ili podređenim ulogama, asocirajući ih s riječima poput „dom“,„obitelj“ i „djeca“, dok muškarcima dodjeljuju termine poput „rukovoditelj“,„posao“,„karijera“. Sjetimo se Alexe, Siri, Cortane, Google Asistenta, AI tehnologije, koje koriste upravo ženski glas kao zadan. Sve su programirane da budu uslužne, empatične, strpljive, submisivne. UNESCO je u svojem izvješću istaknuo da ovaj dizajnerski izbor nije slučajan niti bezazlen jer virtualni osobni asistenti reproduciraju ideju žene kao uslužne, submisivne figure koja je tu da pomaže.
Stanford HAI AI Index potvrđuje da mnogi napredni LLM-ovi, uključujući GPT-4 i Claude 3 Sonnet, još uvijek pokazuju implicitne pristranosti, asocirajući žene s humanističkim, a muškarce sa STEM poljima. Uz to, favoriziraju muškarce u kontekstu rukovodećih uloga, čak i kada su određene mjere za suzbijanje predrasuda ugrađene.
Deepfake i s njim povezano nasilje je u eri AI nevjerojatno lako proizvesti
Nadalje, osim što žene pokušava re-tradicionalizirati, AI tehnologija predstavlja velik problem u kontekstu utiranja puta novim načinima seksualnog uznemiravanja.
Tako su tijekom Zimskih olimpijskih igara ove godine u Milanu, korisnici na 4chanu i sličnim platformama vrlo jednostavno kreirali i dijelili gole, seksualizirane AI slike američkih sportašica, uključujući klizačice Alysu Liu, Amber Glenn i Isabeau Levito, te skijašice Mikaelu Shiffrin i Eileen Gu.
Takve slike muških sportaša jednostavno se nisu pojavile. Njihovo ime i prezime, kao i svi sportski uspjesi u karijeri, u potpunosti zasjenjeni eksplicitnim seksualiziranim slikama, nisu se povlačili po medijima.
Olimpijada je samo potvrdila ono što pokazuju trendovi već neko vrijeme. Upravo deepfake videozapisi i slike premašili su sve ostale AI incidente zajedno od 2023. godine nadalje.
UN-ova analizaiz prošle godine pokazala je da AI pogoršava i intenzivira mogućnost stvaranja deepfakes-a, seksualnog uznemiravanja, sextortion-a i širenja masovnih dezinformacija. Sve navedeno u mnogo većoj mjeri pogađa djevojčice i žene, a posebno one u javnom životu. Jasno je da to utječe, ne samo na profesije žena, već i njihove privatne živote. Ali i na način na koji djevojčice uče percipirati svijet u kojem moraju pronaći svoje mjesto i profesiju.
AI alati za zapošljavanje favoriziraju muške kandidate
Osim izravnog nasilja, AI producira i suptilniju, ali jednako sistematsku štetu kroz sustave koji donose odluke.Amazonov algoritam za skeniranje životopisa favorizirao je muške kandidate u IT industriji, učen i vođen podatcima iz proteklih 10 godina. Sustav je negativno bodovao životopise koji su sadržavali riječ “women’s”, poput članstva u ženskim klubovima ili diplome sa ženskih sveučilišta, dok je pozitivno vrednovao glagole poput “executed” i “captured”, koji se češće pojavljuju u životopisima muških inženjera. Facebookov algoritam za distribuciju oglasa za posao proglašen je nezakonitim od strane francuskog regulatora, utvrdivši da se oglas za voditelja_icu IT organizacije u 85 posto slučajeva prikazuje muškim korisnicima, a oglas za odgajatelja_icu u vrtiću u 94 posto slučajeva ženskim korisnicama, čak i kada oglašivači nisu zadali nikakve rodne parametre.
Iznenađuje li me to? Nažalost, kao ženu, ne.
Važno je shvatiti da rodna pristranost u AI sustavima nije bug koji čeka popravak. Ona je izgrađen i vrlo postojan konstrukt, logična posljedica onoga tko dizajnira sustave, podataka na kojima su sustavi trenirani i (muškog) interesa ovog društva.
AI ima svojih prednosti, no za koga?
Temeljni problem nastaje kada algoritmi uče iz stvarnosti koja je prepuna nejednakosti bez dovođenja u pitanje problematičnosti iste. Tako rodna neravnopravnost i pristranost prestaju biti „eksperimentalna pogreška“ i postaju razvojni problem koji potom isključuje ionako marginalizirane skupine.
Iako EU AI Act(2024.) uspostavlja regulatorni okvir za upravljanje AI sustavima, on se u području zaštite osobnih podataka oslanja na kategorije uspostavljene u GDPR-u. Karagianni argumentira da taj okvir ne adresira nužno strukturne pristranosti ugrađene u AI tehnologije. Konkretno, rod nije izričito naveden kao posebna kategorija osobnih podataka prema članku 9. GDPR-a(za razliku od, primjerice podataka o seksualnoj orijentaciji ili zdravlju), što ograničava mogućnost učinkovite zaštite od rodno uvjetovane diskriminacije u digitalnim sustavima.
Dakle, jasno je da AI tehnologija može imati svoje prednosti. No pitamo li se dovoljno za koga i na koji način? Osim stravičnih ekoloških posljedica koje donosi, deepfake videozapisa, AI psihoze, algoritamska diskriminacija u zapošljavanju i kreditnom scoringu, izgleda da umjetna inteligencija pogoduje obliku društva protiv kojeg se borimo već desetljećima – patrijarhatu.
Žene su, već po ne znam koji put, drugotne, nešto protiv čega sam još jučer marširala. I na to ne smijemo zatvoriti ni oči niti usta. Završit ću s Ricaurte koja ističe da AI nije neutralan tehnički proces, već nastavak kapitalizma, kolonijalizma i patrijarhata u digitalnom obliku.
Kako kaže María Galindo, čiju misao Ricaurte preuzima: “Ne možeš depatrijarizirati bez dekoloniziranja. Ne možeš dekolonizirati bez depatrijariziranja.”
K-zona u suradnji s kolektivom Zbeletron i ove godine, u ožujku i travnju, u Zagrebu provodi LOUD! HR – edukacijski program koji se fokusira na razvoj organizacijskih, produkcijskih i tehničkih vještina za provedbu glazbenih i kulturno-umjetničkih događanja u kvir i feminističkoj zajednici. Program se održava u Društveno-kulturnom centru Šesnaestica.
Namijenjen je djevojkama i ženama, rodno nebinarnim i rodno varijantnim osobama koje se, kao marginalizirane skupine, i dalje susreću s neravnopravnim uvjetima i diskriminacijom unutar glazbene i kulturne industrije.
Zašto LOUD! HR?
“Polazeći od principa “od zajednice za zajednicu”, kroz ciklus praktičnih radionica želimo osnažiti sudionice_ke za samostalno osmišljavanje i provedbu društveno-kulturnih i glazbenih događanja – od ideje do realizacije. LOUD! HR posebno je relevantan za članice_ove i volonterke_e lokalnih udruga i inicijativa koje djeluju u području queer i feminističkog aktivizma, kao i svima koji žele steći konkretna znanja za organizaciju koncerata, DJ i VJ nastupa, glazbenih večeri i drugih događanja za zajednicu”, poručuju organizatori_ice.
Radionice su koncipirane kao zasebne cjeline, a sudionici_ice se mogu prijaviti na jednu ili više njih ovisno o interesu. Razvijat će se vještine iz područja:
tehničke produkcije i samostalnog postavljanja scensko-izvedbenog prostora
organizacije i koordinacije događanja
stvaranja i izvedbenog oblikovanja vlastitih audiovizualnih sadržaja
DIY izrade promotivnih materijala za plakate i društvene mreže
Više o radionicama
Radionice će se održavati kroz ožujak i travanj ove godine. Radionica rukovanja tehničkom opremom za postavljanje scensko-izvedbenog prostora pod vodstvom glazbenice i umjetnice Eve Badanjak održat će se u subotu i nedjelju, 21. i 22. ožujka. Radionica DIY izrade vizuala pod vodstvom ilustratorice Jordi Ilić održava se u subotu, 28. ožujka.
Radionice zborskog pjevanja pod vodstvom glazbenica Tene Rak i Tajane Josimović održavaju se kroz sedam termina (nedjelja 29. ožujka, petak 10. travnja, ponedjeljak 13. i 20. travnja, petak 24. travnja, ponedjeljak 27. travnja, četvrtak 30. travnja), a Radionica organizacije društveno-kulturnih događanja pod vodstvom producentice Emine Hermann se održava u subotu, 11. travnja.
Tu su i DJ i VJ radionice. DJ radionice pod vodstvom DJane Lune i DJane Nomadia održavat će se nedjeljama kroz travanj (12.,19. i 26.). VJ radionicepod vodstvom umjetnice i glazbenice Ivone Ivković održavaju se u zadnji travanjski vikend – 25. i 26. travnja.
Stečena znanja i vještine sudionici_e će imati priliku primijeniti u praksi 2. svibnja, kroz zajedničku produkciju glazbene večeri na otvorenju 20. Vox Feminae Festivala na platou DKC Šesnaestica.
Tko stoji iza programa?
Kolektiv Zbeletron od 2009. godine producira glazbene i društveno-kulturne događaje u suradnji s brojnim hrvatskim feminističkim i LGBTIQ+ inicijativama i udrugama. Voditeljice radionica članice su kolektiva i suradnice iz područja glazbene i audiovizualne produkcije. To su djevojke, žene, rodno nebinarne i LGBTIQ+ osobe aktivne na lokalnoj sceni, koje svoje znanje i iskustvo prenose kroz solidarni, horizontalni model rada.
K-zona je udruga koja stoji iza portala voxfeminae.net te istoimenog festivala, kao i društveno-kulturnog Centra Šesnaestica. K-zona već 20 godina kroz svoje programe i projekte radi na izgradnji ravnopravnijeg, uključivijeg i solidarnijeg društva. LOUD! HR nadovezuje se na višegodišnji rad na osnaživanju žena i LGBTIQ+ osoba unutar glazbene i kulturne scene, s ciljem povećanja njihove vidljivosti i produkcijske autonomije.
Na javnim prostorima, na glavnim gradskim trgovima naše zemlje, svake prve subote u mjesecu već tri i pol godine muškarci kleče i mole za: predbračnu čistoću i čednost žena u oblačenju i ponašanju, za prestanak pobačaja, da muškarci postanu duhovni autoriteti u obitelji, za obnavljanje tradicionalnih brakova i katoličkih vrijednosti te za ostale nakane.
Prvo ovakvo okupljanje održano je u lipnju 2022. godine ispred zagrebačke katedrale, a od listopada iste godine održava se na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu odakle se ubrzo proširilo na Split, Rijeku, Osijek, Zadar, a zatim i na glavne trgove većine gradova u Hrvatskoj (1,2,3).
Kad religijski aktivizam postaje politički pritisak na ženska i ljudska prava
Okupljanja muškaraca u javnoj molitvi na javnim prostorima organizira i promiče konzervativna katolička mreža okupljena oko inicijative Muževni budite i bratstva Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina. One zagovaraju strogo patrijarhalne i klerikalne društvene vrijednosti i načela. Projekt Muževni budite nastao je pod okriljem pro-life Udruge „Hrvatska za Život” koja se bavi zaštitom života od začeća i zagovara zabranu pobačaja te promiče strogo tradicionalne rodne uloge, pritom nastojeći ograničiti prava žena na vlastito tijelo i izbor (1,2).
Udruga „Hrvatska za Život” kao nevladina, neprofitna udruga osnovana je 2014. godine u Zagrebu gdje joj se nalazi sjedište, ali ima i filijale Centar za život u nekoliko hrvatskih gradova: Split, Zadar, Vinkovci, Križevci, Slavonski Brod. Na svojoj stranici navode da im je cilj promicanje kulture života diljem Republike Hrvatske, a i diljem svijeta. Aktivnosti udruge su brojne – aktivni su na društvenim mrežama, publiciraju vlastiti časopis “Pohod”, izdaju knjige, organiziraju međunarodne konferencije, kampanje, susrete i inicijative (1,2).
Centralna inicijativa je „40 dana za život“ ekumensko molitvenog pro-life karaktera s posebnim naglaskom na zaustavljanju abortusa. Riječ je o međunarodnoj pro-life kampanji čiji je cilj zaštita, kako ističu, nerođenog života kroz molitvu, post i javno djelovanje. Inicijativa je pokrenuta 2004. godine u Bryan-College Station u saveznoj državi Teksas, SAD. Od tada se proširila na više od 60 zemalja u puno gradova širom svijeta, a od 2014. djeluje i u Hrvatskoj (1,2).
Kampanje su najaktivnije dva puta godišnje, obično u proljeće (korizma) i u jesen, trajući 40 uzastopnih dana i obilježava ih javno bdijenje i molitve protiv pobačaja ispred bolnica i zdravstvenih ustanova.
Prema riječima predsjednika udruge Ante Čaljkušića i pokretača inicijative, ovim i sličnim djelovanjima želi se postići da u Hrvatskoj ne bude uopće više pobačaja i da se svaka trudnica porodi. Smatra da aktivnostima udruge ne samo da mijenjaju javnost, svijest pojedinaca i društva, nego indirektno djeluju i na političke strukture.
„Muževni budite” prvi je hrvatski projekt i portal za katoličke muškarce koji pokušava reafirmirati u današnje vrijeme itekako narušen biblijski koncept muževnosti“, stoji na portalu. Uz to, objašnjavaju da je Udruga ”Magnus” krovna udruga koja objedinjuje projekt i portal „Muževni budite”, „Projekt 41” i bratstvo „Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina”, a sve s ciljemosobne izgradnje katoličkih muškaraca u četiri temeljne dimenzije: duhovne, fizičke, socijalne i intelektualne. Tijekom ove godine udruga Magnus planira pokrenuti novi “Projekt 41” koji je namijenjen muškarcima koji su spoznali svoju ovisnost o pornografiji.
Urednik portala, voditelj bratstva Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina i organizator javnih molitvi muškaraca, Krunoslav Puškar koji ne daje izjave za svjetovne medije, što savjetuje i svim moliteljima, smatra da kao katolik ima pravo na javnu molitvu na trgu. Prema njegovim riječima ne radi se o nikakvom nametanju, nego je problem u medijima koji stvaraju famu, potiču druge da dolaze i prave nered.
Navodi da su projekt „Muževni budite“ i javno moljenje krunice nastali zbog krize muževnosti koja je direktna posljedica krize pobačaja jer se mnogi pobačaji ne bi dogodili kada bi muškarci preuzeli odgovornost za trudnu ženu i dijete. Projektom se potiče muška katolička odgovornost. U podcastu“Mladi za domovinu”Puškar iznosi da se kriza muškosti vidi i u suvremenoj kulturnoj sceni koja danas muškarce predstavlja tetkastim, mlitavim i feminiziranim, a u filmovima nema jakih muških uloga niti akcijskih junaka. Glavne i jake uloge dobivaju žene, te se od žena nastoji napraviti muškarce i obratno. Muškarci koji ne preuzimaju odgovornost time prepuštaju odlučivanje ženama, a to nije prirodno – govori.
„Mediji svašta šire o nama i alarmiraju lijevo-liberalne udruge i pojedince da prosvjeduju protiv nas. Ono što radim smatram svojim poslanjem, apostolatom. To je izgaranje za društvenu promjenu. Izgradnjom katoličkog muškarca postići ćemo društvenu promjenu“, zaključuje Puškar.
„Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina“ je katolički marijanski pokret muškaraca laika koji sudjeluje u organizacijama javnih molitvi na trgovima hrvatskih gradova, a krunicu smatraju oružjem umjesto mačeva. Na svojoj stranici navode da do sada nisu davali izjave lijevo liberalnim medijima, dapače optužuju ih da za svoje reportaže koriste izjave molitelja koje izokreću.
Inicijativa muškog moljenja na koljenima u javnosti povezuje se i s ultra konzervativnom katoličkom zakladom Vigilare i njezinim predsjednikom Johnom Viceom Batarelom poznatim po dugogodišnjem djelovanju protiv reproduktivnih i rodnih prava. Batarela karakterizira oštar i agresivan način izražavanja protiv LGBTIQ+ skupina, sekularizma, pobačaja te je pod njegovim predsjedavanjem Zaklada pravomoćno osuđivana zbog diskriminacije i poticanja na diskriminaciju (1,2,3).
Za svoj postulat u zakladi ističu odbijanje moralne izopačenosti, rušenje obitelji, abortus i ponižavanje domovine. Vigilare i njegov predsjednik redovito su u medijima bili povezivani s međunarodnim konzervativnim i ultrakatoličkim krugovima, a financijski su, prema medijskim napisima, bili povezani s organizacijama poput CitizenGO, koju je WikiLeaks identificirao kao ključnog međunarodnog partnera u više konzervativnih kampanja u Hrvatskoj i regiji (1,2,3).
Povezanost s Poljskom: umrežavanje vjersko-konzervativnih inicijativa
Javni mediji, određeni crkveni dužnosnici kao biskup Jure Bogdan, vojni ordinarijat u Hrvatskoj te i sami organizatori javnog moljenja na koljenima, često navode da su hrvatske javne molitve inspirirane poljskim primjerom (1,2,3).
Prema različitim medijskim istraživanjima, Udruga Vigilare aktivno je sudjelovala pri osnivanju hrvatskog ogranka poljske zaklade Ordo Iuriskoja je posvećena očuvanju vrijednosti ljudskoga života od začeća do prirodne smrti, braka isključivo između žene i muškarca i sličnih ultrakonzervativnih crkvenih načela. Po svom je očitovanju zaklada za pravnu kulturu i svojim djelovanjem s pravnog aspekta promiče red u društvenom životu koji je, prema njima, suočen s različitim radikalnim ideologijama današnjice. U tom svjetonazoru rade na obrazovanju mladih pravnika i pravnica (1,2,3).
Prema istim istraživanjima i medijskim analizama, u početnoj fazi djelovanja u Hrvatskoj, udruga Vigilare agitirala je kao partner i mrežni poveznik s poljskim organizacijama koje su prenosile iskustvo i model djelovanja. Također, navode da je Udruga Vigilare osnovana uz pomoć poljske Udruge Otac Piotr Skarga poznatoj po aktivnoj borbi protiv pobačaja. Predstavnici Vigilarea i Ordo Iurisa Hrvatska zajednički sudjeluju na međunarodnim pro-life događajima i surađuju u pravnim i političkim inicijativama u Hrvatskoj. Tu je, na primjer, zajednička peticija i zakonski angažmani protiv posvajanja djece od istospolnih parova, gdje su tekstovi i pravne argumente pripremali i promovirali timovi povezani s oba entiteta (1,2,3,4).
Od krunice na ulicama do zakona u Sejmu: kako su poljske konzervativno-klerikalne udruge promijenile prava žena i LGBT+ osoba
Poljski uzori koji su u toj državi doveli do gotovo apsolutne zabrane pobačaja, nemogućnosti brakova i posvajanja djece istospolnih osoba, kao i najveće restrikcije prava u EU za LBGTIQ+ osobe su upravo udruge i zaklade koje su poslužile kao predložak ili aktivno sudjelovale u formiranju istih u Republici Hrvatskoj. Već spomenuta i najutjecajnija je Institut Ordo Iuris koji je, prema navodima na njihovoj stranici, najveći neovisni istraživački i intervencijski centar u Poljskoj koji štiti život, obitelj, brak i slobodu, kao i nacionalni suverenitet.
„Upleteni smo u civilizacijski rat. U pitanju je budućnost naših obitelji, naše domovine, naše vjere i cijele naše europske i kršćanske kulture – one koja potvrđuje dostojanstvo svakog ljudskog bića. Pravo je jedan od ključnih instrumenata ovog rata. U vrijeme kada se temeljna prava iskrivljuju, a koncepti ljudskih prava instrumentaliziraju, Institut Ordo Iuris brani one koji su progonjeni zbog pridržavanja vrijednosti prirodnog prava“, navode.
Organizirali su u Poljskoj molitvene skupove muškaraca koji mole za zaštitu tradicionalnih vrijednosti i borbu protiv „kulture smrti“. Ubrzo je javna muška molitva postala simbol političke borbe protiv onoga što konzervativci smatraju prijetnjom nacionalnom identitetu. Okupljanjima vrše društveni i politički pritisak za donošenje zakona koji se protive liberalizaciji prava žena (npr. pobačaj) i širenju prava LGBTIQ+ osoba. Dolaskom desničarske stranke Pravo i Pravda (Prawo i Sprawiedliwość) na vlast 2015. godine, infiltrirali su se u državne institucije i zakonodavna tijela i time su njihovi ekstremni stavovi postali stavovi vladajućih stranaka i na taj način otvorili put promjenama zakona (1,2).
2016. godine Ordo Iuris pokreće prijedlog zakona koji bi zabranio pobačaj osim u slučajevima kada je ugrožen život majke, silovanja ili incesta, no pod pritiskom javnosti, Vlada ga ne prihvaća. Već sljedeće godine mobiliziraju muške vjernike i masovnijim javnim molitvama vrše pritisak na sve strukture društva. 2019. godine Vlada prihvaća njihov prijedlog zakona o zabrani pobačaja, a 2020. godine predaju Ustavnom sudu mišljenje amici curiae kojim se traži zabrana izvođenja pobačaja u slučaju malformacije ploda.
Mišljenje je supotpisala 31 međunarodna ultrakonzervativna organizacija, s dvije organizacije iz Hrvatske: U ime obitelji s predstavnicom Željkom Markić (organizacijom koja se prema poljskoj web stranici Ordo Iurisa navodi kao partner u RH) i zaklada Vigilare čiji je voditelj John Vice Batarelo, vjerojatni član nadzornog odbora hrvatskog Ordo Iurisa (prema međunarodnim analizama).
Bez obzira na velike prosvjede, Ustavni sud Poljske usvojio je mišljenje i 22. listopada donosi presudu kojom se zabranjuje pobačaj u slučajevima teških fetalnih oštećenja o čemu smo tada pisale.
Trenutno je u Poljskoj moguće izvršiti prekid trudnoće samo u slučaju silovanja, incesta i trudnoće opasne po život trudnice, ali Ordo Iuris i slične udruge protive se i tome. Javno proganjaju liječnike_ice koji u tim slučajevima pružaju medicinsku uslugu i traže zatvaranje klinika gdje se zakonom dozvoljeni pobačaji obavljaju (1,2).
Organizacija je odgovorna za poljske argumente za napuštanje Instanbulske konvencije, predlažu i lobiraju za zakone protiv seksualnog obrazovanja, in vitro oplodnje, a naročito protiv LBGTIQ+ osoba i njihovih prava. 2020. godine pokrenuli su peticiju za zabranu “LGBT+ ideologije” što obuhvaća prestanak svih aktivnosti vezane uz LGBTIQ+ osobe na razini škola, medija i javnih institucija. Predložili su zakon kojim se zabranjuje promjena spola u dokumentima, kao i bilo koja politika rodne ravnopravnosti (1,2).
Ordo Iuris pokrenuo je projekt “Zone slobodne od LGBT+” . To su deklaracije ili rezolucije koje su donesene od strane lokalnih vlasti u kojima se izričito protivi „LGBT+ aktivizmu i promoviranju LGBT+ prava, a ponegdje zabranjuju i sve aktivnosti vezane uz LGBT zajednicu“. Prva zona slobodna od LGBT+ bila je 2019. godine u općini Krasnik u jugoistočnoj Poljskoj. Na ulazu u svoje mjesto, ispod table s nazivom Krasnik, pričvrstili su veliku pločuna kojoj je na četiri jezika (poljski, engleski, francuski i ruski) napisano Slobodna zona od LGBT.
Do kraja 2020. godine, više od 100 lokalnih vlasti (općina, gradova i regija) usvojilo je deklaracije protiv LGBTIQ+ prava, stvarajući područja u kojima se promovirala politika suprotna pravima LGBTIQ+ osoba.
Europski sud za ljudska prava, kao i međunarodne organizacije za ljudska prava i LGBTIQ+ organizacije reagirale su i oštro kritizirale politiku “zona slobodnih od LGBT+” nakon čega su neke općine i povukle deklaracije pod pritiscima. Europska komisija poduzela je pravne mjere, uključujući prijetnje suspendiranjem fondova EU za regije koje donose takve propise i zakone. No, Ordo Iuris, koji ima podružnicu i u Hrvatskoj, nastojao je svojim utjecajem i pravnim metodama održati deklaracije pravovaljanima. Iako je još krajem 2019. godine Europski parlament glasao s 463 glasa za i 107 protiv, za osudu više od 80 takvih zona u Poljskoj, skoro šest godina je trajala borba za ukidanje zona. Dana 6. veljače 2024. godine, Upravni sud Varšavskog vojvodstva ukinuo je rezoluciju “protiv LGBT ideologije” u općini Mordy proglašenu 2019. godine. Nakon te odluke trebalo je više od godinu dana da bi se sve rezolucije protiv LGBTQ+ osoba i sve povelje o obiteljskim pravima lokalne samouprave povukle ili poništile sudskim nalogom (1,2).
Kakva je situacija u Hrvatskoj?
Okupljanja muškaraca na glavnim gradskim trgovima koji klečeći mole za čednost žena i vlastiti autoritet u obitelji od početka prate prosvjedi, protuskupovi i performansi. Udruge, aktivisti_ce i građani_ke sustavno ukazuju na opasnost od miješanja religije i politike te prijetnju sekularnosti države. Protuakcijama nastoje skrenuti pozornost na rizičnost nametanja konzervativnih religijskih normi u javni prostor, ugrožavajući temeljna ženska i ljudska prava i slobode.
Katarina Dražić i Sani Šitić (Domine); 3. i 4. izlazak na Peristil
Zauzimanje javnih površina praćeno je policijskim osiguranjem, a do objave ovog teksta nismo dobile odgovor MUP-a na upite koliko porezne obveznike košta mjesečna javna molitva i koje policijske snage osiguravaju takve događaje. Ponekad dolazi do incidenata, kao u Zagrebu u veljači 2024. godine kada su prosvjednice_i pokušali ući u ograđeni prostor gdje se moli, na što su upozorene da je to prostor samo za muškarce. Slično je to ideologiji srodnih poljskih djelovanja kojima su u nekim mjestima dozvoljene javne aktivnosti samo za heteroseksualne osobe.
Recentan i jedan od najvećih incidenata dogodio se 6. prosinca prošle godine u Zagrebu, kada je umjetnica Arijana Lekić Fridrih, koja posljednje tri godine sustavno upozorava javnost na položaj žena i njihovu izloženost nasilju u hrvatskom društvu, postavila u blizini muških molitelja 38 crvenih ruža. Ruže su simbolizirale žene koje su ubijene u tri godine koliko traju subotnje muške molitve za žensku „čistoću i poslušnost“. Muškarac, identificiran kao Toni Kumerle, izašao je iz kruga molitelja i počeo gaziti i hodati po ružama iako je upozoren što one predstavljaju.
Ni policija, niti zaštitari nisu reagirali na incident, a bratstvo „Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina“ izdalo je priopćenje kojim se ograđuju od počinitelja, navodeći da nije redovan molitelj premda ih fotografije sa skupova demantiraju. „Iako se u nizu pitanja ne slažemo s organizatorima jučerašnjeg performansa, čvrsto stojimo pri stavu da se dostojanstvo drugih nikada ne smije gaziti, bilo riječju ili djelom“, napisali su.
Javne molitve, izvođene na glavnim trgovima preko razglasa potiču snažne i različite reakcije, od potpore rigidnim katoličkim vrijednostima do oštrih kritika i zahtjeva da takvi oblici izražavanja ne budu na javnom prostoru, tj. da budu zabranjeni. Nakon incidenta s gaženjem ruža, simbola ubijenih žena, došlo je do značajnih reakcija javnosti. Između ostalih, aktivistkinja Sanja Sarnavka pokrenula je online peticiju kojom traži uklanjanje takozvanih klečavaca s glavnih trgova hrvatskih gradova navodeći da poruke koje se šalju s trgova izravno ugrožavaju žene.
„Njihova molitva potiče žene da ne prijavljuju nasilje, da ostanu u otrovnim vezama koje ih u konačnici vode u smrt. Njihova molitva predstavlja izravno kršenje odredbe Ustava Republike Hrvatske prema kojoj je ravnopravnost spolova jedna od najviših vrednota“, izjavila je.
Peticija, koju je u kratkom roku potpisalo preko 80.000 osoba, uručena je Hrvatskom saboru, Vladi i Ustavnom sudu. Ubrzo je uslijedila protu peticija Mladeži Domovinskog pokreta kojom traže micanje Povorke ponosa i Antifašističkih marševa s ulica.
Također, „Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina“, podnijeli su kaznenu prijavu MUP-u protiv Sanje Sarnavke poručujući joj: “Ne znate na koga ste se namjerili. Ovo je Božja inicijativa, a nju ne možete srušiti ni s milijun potpisa ni sa svim medijima na svojoj strani.”
Molitelji su dio organizirane međunarodne kampanje
Zanimljivo je, da su nakon incidenta i obostranih peticija, promijenjene nakane javnih molitava te se od prve siječanjske subote ove godine više ne moli za žensku čednost i muški autoritet, već za mir u svijetu i domovini, uvrede nanesene Blaženoj Djevici Mariji i ostale slične nakane u čak 30 hrvatskih gradova.
Molitelji na hrvatskim trgovima, koji se u mainstream medijima i dijelu javnosti nazivaju klečavcinisu anonimne skupine muških vjernika koje samo jasno i glasno mole za određene nakane već su dio međunarodnih kampanja koje svojim djelovanjem nastoje mijenjati državne zakone i legislativu prema svojim svjetonazorima.
Njihove akcije i inicijative, bez obzira koliko se činile marginalne, imaju značajan društveni utjecaj koji se ne smije ignorirati.
Poljski uzori prema čijem modelu su osnovane organizacije u Hrvatskoj i koje na identičan način djeluju, konkretno pokazuju krajnje ciljeve – mijenjanje zakona u svrhu provođenja ultrareligioznih ideoloških kodeksa. Prvi pokušaj poljskog Ordo Iurisa 2016. zabrane pobačaja u slučaju malformacija nije uspio zbog pritiska javnosti (1,2). Nakon samo četiri godine aktivnog djelovanja, mobiliziranja muških molitelja, pritisaka u javnosti, Ordo Iuris i srodne organizacije koje svoje članove formiraju poput vojnih jedinica uspjele su u svom naumu.
Danas su žene u Poljskoj ako moraju obaviti pobačaj, uglavnom prisiljene to učiniti u vlastitom trošku, snalaziti se u Slovačkoj ili tražiti ilegalne, nesigurne opcije u tajnosti.
Ne treba se zavaravati. Ako bi vlast u Hrvatskoj postala dominantno konzervativna, isti scenarij mogao bi se dogoditi i ovdje. Javna muška okupljanja i molitve nisu tek duhovni događaji – oni služe kao oružje političkog protesta protiv zakona koji osiguravaju ravnopravnost žena, pravo na medicinski prekid trudnoće, kao i na temeljna prava svih građanki i građana u državi.
