Prva novosadska nedelja ponosa i povorka ponosa

Grupa “Izađi” iz Novog Sada, uz podršku Grada Novog Sada i Omladinske prijestolnice Evrope Novi Sad 2019, organizirat će prvu Novosadsku nedelju ponosa, koja će se održati, prikladno, u tjednu u kojem se obilježava Međunarodni dan borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije – od 13. do 17. svibnja, na nekoliko javnih prostora u Novom Sadu. 

Nedelja ponosa svečano će se otvoriti u ponedjeljak u plavoj sali Skupštine grada u okviru čega će se održavati tribina. 

“Ponedjeljak će obilježiti izložba fotografija ‘Transbalkan’ Aleksandra Crnogorca. Utorak je posvećen mladim pripadnicima LGBTI zajednice i diskusiji u KC Lab. Na istom mjestu bit će puštani filmovi, a bit će priređena i žurka. U srijedu će u društvenom centru ‘Izađi’ biti aktivnosti koje sprovode roditelji LGBTI omladine. U četvrtak nas očekuje predavanje ‘Zašto homoseksualnost i transeksualnost nisu bolest’ u kancelariji Opensa u Laze Telečkog, kao i aktivnost ‘Upoznajte Da se zna volontere'”, kazao je Filip Kocevski, koordinator programa javnog zagovaranja grupe “Izađi”, za portal 021.rs 

Povorka ponosa održat će se u petak, 17. svibnja od 12:00 do 14:00 sati na Trgu republike. Istu večer će u Firchie Think Tank studiju u Kineskoj četvrti biti organizirana “Drag up” žurka, što je, kako Kocevski kaže, “najveći drag show” koji je organiziran u Novom Sadu.

S obzirom da se radi o prvoj povorci ponosa u Novom Sadu, ona će biti statična, bez šetnje. 

“Najbolje je da budemo na jednom mjestu, da budemo svi zajedno, ali nadam se da ćemo svaki sljedeći put osvajati veći prostor u gradu”, dodao je Kocevski i naveo ciljeve Novosadske nedelje ponosa i povorne ponosa: “ukazivanje na položaj LGBTI populacije i ostvarivanje prava koja su zagarantovana Ustavom Republike Srbije, podizanje vidljivosti ove ranjive grupe u Novom Sadu, osnaživanje lokalnog i pokrajinskog LGBTI pokreta i aktivista/kinja; osnaživanje mladih LGBTI osoba. Ovom manifestacijom želimo da povećamo razumijevanje i zatražimo podršku većinske populacije za LGBTI osobe, kroz zajedničko učestvovanje u svim aktivnostima. Grupa ‘Izađi’ želi da doprinese izgradnji demokratskog društva u kojem svaki pojedinac i pojedinka mogu uživati ista prava bez obzira na svoju seksualnu orijentaciju i rodni identitet”.

Povorka i nedelja ponosa imaju punu podršku Grada Novog Sada te lokalne policije. 

Na Međunarodni dan rada potpišite za referendum kojim se žele izmijeniti uvjeti odlaska u mirovinu

Ovogodišnje obilježavanje Međunarodnog praznika rada u potpunosti je posvećeno prikupljanju potpisa, prenosi Inicijativa ’67 je previše’Umjesto tradicionalne čestitke sindikalnih središnjica, ovogodišnju čestitku povodom Međunarodnog praznika rada potpisuje Inicijativa “67 je previše”. U nastavku slijedi integralni tekst čestitke:

“Drage radnice i radnici, ovogodišnji Međunarodni praznik rada slavimo u ozračju mirovinske reforme koja je stupila na snagu početkom godine, a kojom su dramatično pogođene sve sadašnje radnice i radnici, naša djeca, unuci i praunuci. Pozivamo vas da nam se pridružite i da 1. svibnja masovno potpišete za referendum kojim ćemo izmijeniti uvjete odlaska u mirovinu”, pozivaju.  

Podsjećaju kako se svake godine ovaj dan obilježavamo u spomen na krvoproliće u Chicagu 1886. godine, ali i na sve druge radničke žrtve nakon toga, u borbi za dostojanstvene radne i životne uvjete. Od 1890. Praznik rada se slavi i u Hrvatskoj, kada su zagrebački radnici održali niz štrajkova i skupova. U zgradi Hrvatskoga doma, kako su pisale Narodne novine, govornici su na velikoj radničkoj skupštini pred tisuću radnika isticali: ‘Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi’.

“Danas, 129. godina kasnije, prisiljeni smo opet pred radnicama i radnicima, pred cjelokupnim hrvatskim narodom, poručiti vlastima i kapitalu da smo mi ljudi i da hoćemo živjeti kao ljudi. Mi nismo ni robovi ni roboti. Ne pristajemo na rad do 67. godine jer nisu ispunjene osnovne pretpostavke daljnjeg podizanja dobi za mirovinu: živimo 3 godine kraće od prosjeka Europske unije, živimo samo pet godina u zdravlju nakon 65. godine – što je dvostruko kraće od prosjeka EU-a i trostruko kraće od sjevernih europskih zemalja. Ne pristajemo na ovako veliku penalizaciju prijevremenih mirovina jer većinu radnika u Hrvatskoj poslodavci prisiljavaju na prijevremeno umirovljenje, a država ih onda dodatno snažno kažnjava. Velika većina novih članica Europske unije ima rad do 65, a mnoge od njih i do niže dobi, dok su dob umirovljenja na 67 digle samo neke razvijene članice EU-a, i to ovisno o produljenju životnog vijeka i o stanju na tržištu rada. Ne želimo i nećemo biti miševi za vladine eksperimente”, naglašavaju.!

Ukoliko ste propustili/e informirat se o Inicijativi #67jepreviše, evo za što se zalažu:

  • Inicijativa 67 je previše zalaže se za povratak dobi za odlazak u mirovinu na 65 godina i za umanjenje penalizacije prijevremenih mirovina.
  • Zalažemo se za poticanje duljeg ostanka u svijetu rada, a ne za kažnjavanje svih onih koji ne mogu ili ne žele raditi dulje od 65 godina.
  • Zalažemo se za borbu protiv diskriminacije starijih radnika i omogućavanje svima da ostanu u svijetu rada do 65 godine starosti, a onima koji to mogu i žele duže.
  • Zalažemo se  za dostojanstvenu mirovinu za one koji su prisiljeni svijet rada napustiti nekoliko godina ranije zato što ne mogu više raditi ili im društvo to ne omogućuje.
  • Vjerujemo i znamo da Hrvatska može i mora omogućiti dostojanstvenu starost svojim građanima. Znamo da novaca za mirovine ima, samo što nisu pravedno raspoređeni. Znamo da ima boljih, važnijih i hitnijih rješenja za to kako poboljšati mirovinski sustav i učiniti ga pravednijim.

Potpisna mjesta na kojima ćemo na Međunarodni praznik rada prikupljati potpise možete pronaći u tekstu dolje:

  1. GRAD ZAGREB TRG BANA JOSIPA JELAČIĆA (kod sata i kod prolaza Harmica)
    CVJETNI TRG
    ZRINJEVAC (kod meteorološkog sata)
    TREŠNJEVAČKI TRG (tržnica)
    OKRETIŠTE LJUBLJANICA
    AVENUE MALL
    MAKSIMIR 9 -19
    JARUN 9 -19
    BUNDEK 9-19
    KBC SESTRE MILOSRDNICE
    KLINIKA ZA DJEČJE BOLESTI KLAIĆEVA2. ZAGREBAČKA ŽUPANIJA

    VELIKA GORICA
    ŠRC UDARNIK KURILOVEC 9-13

    SAMOBOR
    TRG MATICE HRVATSKE 9-12
    PARK JUŽNO NASELJE 9-12

    DUGO SELO
    KOLODVORSKA 1, GRADSKI PARKING 9-19

    ZAPREŠIĆ
    TRŽNICA 10-13

    GRADEC
    OPĆINA 9-12

    SV. IVAN ZELINA
    TRG ANTE STARČEVIĆA 8-12

KRIŽ

Ispred Doma Kulture u centru od 08:00h

IVANIĆ

Trg Vladimira Nazora – koda sata

Zelenjak – Omladinska ulica

 

  1. ZADARSKA ŽUPANIJAZADAR

Narodni trg
Branimirova obala

Autobusni kolodvor

Glavna pošta Relja

Bili brig (kod Interspara)

Opća bolnica

Dom zdravlja

Tržnica

 

4. KARLOVAČKA ŽUPANIJA

KARLOVAC

BICIKLIJADA (Na nekoliko punktova)

 

5. ISTARSKA ŽUPANIJA

PULA

Šijanska šuma

ROVINJ

Zlatni rt

 

  1. PRIMORSKO GORANSKARIJEKA

Korzo od 8h do 20h

OPĆINA VIŠKOVO

Proslava Praznika rada u Ronjgima od 8-18h

OPATIJA

Proslava Praznika rada u Veprincu, ispred gradskih vrata od 8 -18h

CRIKVENICA
Braće Brozičević, ispred Konzuma 8-13h

 

  1. OSJEČKO-BARANJSKA

OSIJEK

Trg Ante Starčevića od 8-20 sati

Šetalište K.F.Šepera (kod Picassa) od 8 12

Lijeva obala rijeke Drave (kod Copacabane) od 8 do 13

NAŠICE

Trg F. Tuđmana od 8 do 13

ĐAKOVO

Ivana Pavla II od 9 do 13

 

  1. POŽEŠKO-SLAVONSKA

POŽEGA

Cehovska ulica (od 8:30)

 

  1. BRODSKO-POSAVSKA

SLAVONSKI BROD

RC Poloj

Trg I.B. Mažuranić

 

  1. SISAČKO-MOLAVAČKASISAK
    Perivoj Viktorovac (“Šumica”)

KUTINA

Kolodvorska ulica (ispred robne kuće)

Trgu kralja Tomislava (u parku)

POPOVAČA

VELIKA LUDINA

NOVOSELEC

 

  1. MEĐIMURSKA ŽUPANIJA

ČAKOVEC

Ulaz u Perivoj Zrinski

NEDELIŠĆE

Ispred Lovačkog doma

  1. MEĐIMURSKA ŽUPANIJA

ČAKOVEC

Ulaz u Perivoj Zrinski

NEDELIŠĆE

Ispred Lovačkog doma

SV. MARTIN NA MURI

Kod Ribičkog doma

ŠTRIGOVA

Mađerkin breg

GORIČAN

Igralište NK Trnava

PRIBISLAVEC

Ispred stadiona NK Polet

 

  1. SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA

 

SPLIT

Marmontova  (na vrhu Marmontove, nasuprot robne kuće)

Riva, na dnu Prokurativa

Hrvojeva ulica, ispred sv. Dominika (Pazar)

Ulica kralja Tomislava, ispred Galerije umjetnina

Pjaca, ispred Vijećnice

Ispred City Centar One, kraj autobusne stanice na južnom ulazu

 

KAŠTEL LUKŠIĆ

Park Vitturi, riva

 

MAKARSKA

Obala kralja Tomislava (riva), ispred Turist Biroa

BAŠKA VODA

Trg dr. fra Jure Radića (riva) – 1.5. – Proslava povodom Praznika rada

 

  1. BJELOVAR- BILOGORSKA  ŽUPANIJA

BJELOVAR

Trg Eugena  Kvaternika – prikupljanje potpisa na Korzu (kraj Zagrebačke banke)

DARUVAR
Gradsko jezero
Petrov vrh

 

  1. DUBROVAČKO-NERETVANSKA ŽUPANIJA

 

DUBROVNIK

Park Luja Šoletića u Gružu

Livadica na Srđu

Uvala Lapad (šetnica)

Stradun (Sponza)

 

PLOČE

Obala dr. Franje Tuđmana

 

  1. VARAŽDINSKA ŽUPANIJAVARAŽDIN

    Dravsko kupalište 09-17

TRAKOŠĆAN

Trakošćan 10-19


LUDBREG

Lovački dom-Ludbreg 10-17

 

  1. KRAPINSKO-ZAGORSKA ŽUPANIJA

BEDEKOVČINA

Bedekovčanska jezera

 

17. KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKA


KOPRIVNICA

Centar grada 8-19

ĐURĐEVAC

Trg Sv. Jurja 8-15

KRIŽEVCI

Nemčićev trg 8-14

  1. LIČKO-SENJSKA ŽUPANIJA

GOSPIĆ

Trg

KORENICA

Ispred KIC-a, Narodne knjižnice

MUKINJE, PLITVICE

Ispred robnog centra

  1. VUKOVARSKO-SRIJEMSKA ŽUPANIJA

ŽUPANJA

Trg kralja Tomislava

20. ŠIBENSKO-KNINSKA

Ulazi u Nacionalni park Krka (Lozovac i Roški slap) 8-13

21.VIROVITIČKO – PODRAVSKA ŽUPANIJA

VIROVITICA

Ulica Matije Gupca, ispred ulaza u prostor Viroexpo-a (bivša vojarna)

Najživlji event na Mirogoju: skočite u modu, zablistajte u klošarci i postanite slavodobitnica Mirogojske alke

Zbeletronke nas i vas pozivaju da im se pridružimo na ovogodišnjim lezbijskim igrama Lezbijadi 2019. godine, koja će se održati na krematoriju Mirogoj, u subotu, 11. svibnja.

Njihov poziv prenosimo u cijelosti:

Proljeće je stiglo na naša vrata, a sunce je konačno krenulo u ozbiljnije pohode na bljedunjava lezBijska lišca. Sve ljubiteljice prirode, druženja, roštilja i sporta promilile su svoje glavic(h)e u potrazi za lokacijama na kojima mogu pokazati svoje (ne)obrijane noge i nauživati se lezbijske sloge!

S najboljim željama i namjerama da vam osiguraju oazu mira, Zbeletronke vas pozivaju da im se pridružite na najživljem dijelu Mirogoja i svjedočite epskoj bitci timova u borbi za ovogodišnjim peharima!

U protekle dvije godine na Lezbijadi smo vidjele mnoštvo gracioznih pokreta, istreniranih tijela, a prije svega pregršt inovativnih pristupa vrhunskim sportskim disciplinama! Želite li saznati kako izvesti pravilan Skok u modu, imate li vještine koje su potrebne da zablistate u Klošarci ili se samo želite rugati svojoj prijateljici koja pokušava postati slavodobitnica Lezbijske Mirogojske alke? Vrijeme je da se pomalo pripremate, izvučete svoju sportsku odjeću iz ormara, popijete koje sirovo jaje, odradite insanity workout i dođete spremnie na Mirogoj! Bit će živo, živo! U nastavku saznajte koje discipline vas čekaju ove godine, što trebate ponijeti sa sobom te kako napraviti ukusan muffin sa samo par sastojaka i bez korištenja pećnice!

Uz natjecateljski poligon, za vas smo pripremile i bogat glazbeni program, vegansku hranu, dekice, lopte i ostale potrepštine za bezbrižno uživanje na travi. Natjecateljice će, osim vječne slave, imati priliku osvojiti razne poklon pakete, medalje i pehare, a za sve ostale nedužne promatračice i promatrače tu je i chill zona te naravno, glavni sponzor Lezbijade – Lezbijski Šank.

TIMELINE:

12:00 – 17:00 CHILL OUT U PRIRODI Družimo se, igramo, ležimo, sunčamo, pričamo, jedemo i slušamo glazbu ili cvrkut ptica (ovisno jeste li bliže kući ili šumi)

17:00 – 19:00 LEZBIJSKE OLIMPIJSKE IGRE

19:00 – 22:00 DRUŽENJE UZ VATRU I DŽEMANJE

*****Discipline*****

SKOK U MODU

Prošlogodišnji skok u modu dokazao je da se od neukusnih komada odjeće iz dna ormara može složiti prekrasna proljetna kombinacija. Najbolju kreaciju šaljemo Hollywoodskim divama jer sigurno već traže što će obući za iduće Oscare.

OTKOPČAVANJE GRUDNJAKA NA 100CM LEĐNO

Ovo je disciplina za koju svie misle da im dobro ide dok ne osjete poglede sa svih strana i prsti im odjednom osjete taj pritisak i prestanu slušati. Zbog ove discipline su pucale veze! A i neki grudnjaci.

SKOK U STAN

Disciplina u kojoj tražimo stan za najam ispod 400 eura u centru koji nema wc školjku u kuhinji!

LEZBIJSKO NATEZANJE

Ovu disciplinu vježbamo svaki dan i sigurne smo da će vam biti dobro poznata!

MENGA (JENGA)

Sve koje imaju menstruaciju za vrijeme trajanja Lezbijade neka se jave na šank. (Šalimo se, niste radnice u Srbiji.) Ali ako vas zanima kako izgleda Jenga u kojoj tamponi mijenjaju drvene, pravokutne pločice, svakako se prijavite!

PIČKADO

Za ovu igru predlažemo da dobro proučite što je klitoris, što zapravo želi i što mi želimo od njega!

MIROGOJSKA ALKA

Oduvijek ste željele nastupati na Sinjskoj alki, ali nikad niste uspjele nabaviti ni konja ni penis? Nudimo vam jedinstvenu priliku da svoju bacačku preciznost iskušate bez nepotrebnih troškova!

KLOŠARKA

Koliko puta ste se s ekipom naivno klošarile po kvartu, niti ne sanjajući da biste za to moglie osvojiti medalju? Vrijeme je da iskoristite svoje vještine i izborite se za titulu Klošarkašice godine!

TREASURE CUNT

Treasure hunt je ušao u stalnu postavu Lezbijskih olimpijskih igara još prve godine, kada je 40-tak natjecatelja/ica bezglavo tumaralo po Savskom nasipu u potrazi za plišanim mačkama. Znale smo da je to prizor kojeg želimo gledati iznova i iznova. Prošle ste pak godine na ‘Treasure hunt: Lesbian starter kit’ donosilie satelitske antene, karirane košulje, dijelove auta i ostale nepoznate predmete koje ste pronašle u šumi, a koji su vam mogli donijeti pozitivne lezbijske bodove. Živo nas zanima što ćete na Mirogoju pronaći u novoj ediciji igre – Treasure cunt: Lesbian breakup.

NATEZANJE MAJMUNA

San svake lezbijke. Je li majmun pravi? Čime ga hranimo? Kako smo ga pripitomile? Toliko pitanja…
________________________________________

Za sudjelovanje na Lezbijadi natjecateljski timovi (1 tim = maksimalno 5 članica ili članova) mogu se prijaviti u inbox ili na mail: zbelenatron@gmail.com. Kotizacija za timove iznosi 10 kuna po članu/članici. Više informacija slijedi uskoro.

Socijalizam mora biti feministički ili neće biti emancipatorski

Indhira Libertad Rodriguez je feministička znanstvenica i sociologinja, članica organizacije Araña Feminista (Feminist Spider network tj. Feministička paukova mreža), zagovara ljudska prava žena i grupa seksualnih disidenata i manjina. U ovom intervjuu za Venezuelanalysis, Rodriguez govori o specifičnosti feminističke borbe u Venecueli u potrebi za bolivarijanskim socijalizmom kako bismo pobijedili rodnu opresiju.

Postoje neki dijelovi ljevice koji još uvijek tvrde da je feministički i rodni diverzitet moguć samo u postkapitalističkom društvu i da stoga na tu borbu danas ne trebamo trošiti previše vremena. Naša sadašnja situacija, u kojoj smo na udaru imperijalizma, možda djeluje kao idealna za ovakvo stajalište, no ono je svejedno pogrešno. Kako možemo ljudima ukazati na tu vitalnu povezanost borbe protiv imperijalizma i borbe protiv patrijarhata?

Doista postoji tendencija koja je proizašla iz tradicionalne ljevice 20. stoljeća koja tradicionalno stavlja rodna prava i žensku borbu sa strane, izvan onoga što se smatra glavnom borbom. Ideja je odvojiti borbe – naše borbe – od antiimperijalističke i antikapitalističke. Takva je bila tradicija ljevice prošloga stoljeća – i na ovom kontinentu i na Zapadu. No, nisam sigurna je li to snažno prisutno i danas… Ono što vidim je iznenađujuća volja da objedinimo naše debate. Primjerice, primijetila sam da lijeve partije sada organiziraju grupe i timove koji su fokusirani na feministička pitanja, a to se događa čak i u komunističkim partijama. Tako da vidim neko novo otvaranje. Sve to mi je jako zanimljivo jer, kao što si rekla – tradicionalna ljevica baštini tu vrlo konzervativnu tradiciju.

Istina je da ljevica sada ne može ignorirati Zelenu plimu [zelena boja se povezuje s pokretom za pravo na abortus u Argentini i drugdje u Latinskoj Americi], kao ni pokret “Ni una menos” ili 8M [Osmomartovski] feministički štrajk. Ovi pokreti, koji su masovni na globalnoj razini, primorali su ljevicu da se zapita. Dakle, ljevica sad mora razmisliti i razgovarati o feminističkim zahtjevima i mora uvesti te zahtjeve u emancipatorsku borbu. Ali, istina je i da se konzervativna lijeva tradicija na neke načine nastavlja. Zato se trebamo sjetiti da proces oslobođenja ne može uspjeti ako se u obzir ne uzme jedna polovica čovječanstva; ili ako (još gore) ljevica sudjeluje u opresiji te polovice čovječanstva. Socijalizam mora biti feministički. Ako nije, socijalizam neće biti oslobođenje, neće imati tu emancipatorsku kvalitetu i neće biti socijalizam. Ako bolje razmislimo, borba protiv imperijalističke intervencije koja se događa upravo sada je antipatrijarhalna borba, jer imperijalizam je izraz hegemonijskog maskuliniteta. Imperijalistički subjektivizam zapravo odražava i osnažuje maskulinu dominaciju.

Anti-imperijalistička borba je po definiciji antipatrijarhalna. Koncept “patrijarha”, ako idemo do prvobitnog značenja, odnosi s na vlasnika žene/supruge, djece i kućanskih dobara. On također ima prevlast u cjelokupnom obiteljskom prostoru. Patrijarh provodi moć i dominaciju ne samo nad ženama, nego i nad mlađim muškarcima i, naravno, nad robljem. Mislim da je ovo važno zapamtiti, jer upravo u imperijalizmu pronalazimo iznova osnažen maskulini, patrijarhalni subjektivitet. Imperijalizam je moć koja okuplja i nameće se onima koji su slabiji, i to je moć koja se vrši kroz pristanak i kroz nasilje. Imperijalizam, također, implicira negaciju drugih bića. Proces kolonizacije bio je upravo to: pretvaranje drugih ljudskih bića u ne-bića. Drugim riječima, imperijalizam oduzima humano stanje drugim ljudskim bićima. Do nas dovodi do nove proširene premise: imperijalizam je esencijalno maskulin i patrijarhalan.

Karipska su društva možda seksistička i homofobna, no također su i vrlo fleksibilna i dinamična. Osim toga, među radničkom klasom, posebno u barrios (op. prev. kvartovi u predgrađima velikih gradova), organizacija obitelji tendira matrijarhalnoj. Kako te specifične karakteristika karipskog društva utječu na feminističku borbu u Venecueli?

Pa, ja bih drugačije postavila stvar i rekla bih da je venecuelanska obitelj zapravo matrilinearna (ono što vidimo je ustvari matricentrizan [društvo koje je organizirano oko majke]. Koncept matrijarhata nije nužno ispravan, jer “matrijarhalno društvo” bi bilo ono u kojemu žene imaju monopol na moć. Ako govorimo o matrijarhatu, možemo govoriti o provođenju moći sa ženskog stajališta. Iskreno, još uvijek moramo razmisliti kako bi to bilo učinjeno, što to uključuje, kako se razlikuje od patrijarhalnog provođenja moći. To znači da je matrijarhat kao koncept “konstrukcija u konstrukciji”. Također, u toj otvorenoj debati, moramo izbjeći esencijalistička stajališta o femininosti.

Ovo je patrijarhalno, mačističko i androcentrično društvo [kojim dominira maskulino gledište]. Pokazuje se da je jedna od najočitijih značajki našeg revolucionarnog procesa u Venecueli stavljanje žena u prostore moći. Ta činjenica za nas ne znači kraj mačističke organizacije. Žene na pozicijama moći ne jamče ništa. Najbolji dokaz je u ovih dvadeset godina revolucionarnog procesa. Vidimo žene na pozicijama donošenja odluka, na pozicijama moći, pa ipak vidimo da one ne brane naše interese iz feminističke perspektive. To je zato što provode moć priručnim alatima i repliciraju postojeći model, zasnovan kao takav na provođenju moći s maskulinog stajališta.

Što se tiče karipske kulture, ona je doista iznimno seksistička. Međutim, možemo pogledati i gdje to nije slučaj. No istina je, kao što kažeš, da ovdje općenito postoje prostori fleksibilnosti, a u smislu roda, to je važno. Mislim da je u Venecueli i u većini karipskog područja vrlo teško prevladati matricentričnost. Zato što središnja uloga majke u našem društvu zapravo osnažuje patrijarhalni sistem… Borba protiv ovog sistema u društvu kao što je naše, a posebno u narodnim ili barrio zajednicama, s njihovom temeljno matricentričnom organizacijom, dovodi do dva važna problema.

Prvi je problem, kao što sam prije spomenula, uloga majke u našem društvu u reprodukciji [patrijarhalnog] sistema. Ta reprodukcija nema maskulino lice; ono je očito žensko. To znači, kao što su primijetile mnoge klasno osviještene feministkinje, da su žene te koje poučavaju u našem društvu, i to su žene koje na kraju prenose seksističke vrijednosti. To, međutim, ne iznenađuje, budući da uloga majke pretpostavlja reprodukciju društva kao cjeline; ona to čini jer je to uloga koju joj je dalo društvo. Žene su opresirane ekonomski i seksualno, i k tomu im je još pripisana uloga prenošenja seksističkih vrijednosti!

Drugi element je poistovjećivanje žene i majke, a to je općenito tako diljem Latinske Amerike (gdje, usput rečeno, postoji i poistovjećivanje žene i nacije). Ta identifikacija otežava rasplitanje mreže opresije koja pogađa žene i majke u našem društvu. To uključuje činjenicu da poričemo slobodan razvoj naših osobnosti, budući da je jedina legitimna uloga za ženu ona majčinska. Stoga su u našem društvu ne-majke drugorazredne žene ili zapravo nisu žene.

Zatim, tu je drugi problem koji je vrlo specifičan za Karibljane/ke. Žene su ovdje često prisilno stereotipizirane kao “žene Atlasi”. Znači, osobe koje mogu nositi težinu cijeloga svijeta na svojim plećima: žene koje se mogu nositi sa svim! Govorimo o ženama koje moraju raditi, nositi se s kućanskim obavezama i djecom, biti aktivne u zajednici i ići na prosvjede. Svemoguća žena! To je možda izuzetna snaga i možda odražava čvrstinu kakvu često pokazuju žene iz barrios. Ipak, to nije isto kao kada žene zauzimaju važnu ulogu u donošenju odluka.

U Venecueli još puno toga treba napraviti kada se radi o progresivnoj legislativi, posebno u vezi seksualnih i reproduktivnih prava i pitanja rodnog diverziteta. Napreduju li te borbe prema ustavnoj institucionalizaciji?

Ne ide baš dobro. Ustavni proces je iznimno administriran i kontroliran. Mogućnost da će finalni tekst uključiti feminističke zahtjeve i zahtjeve seksualnih manjina nije velika. Stoga, nije dobro.

Kada je 2017. bila sazvana Ustavna skupština, mi iz organizacije Araña Feminista (koja je dio narodnog feminističkog pokreta) smo organizirale veliku debatu unutar onoga što smo nazvale “ustavni koven” (“Constituent Coven” [Aquelarre Constituyente]). “Koven” je imao dva velika skupa na kojima smo artikulirale prijedloge za novu Nacionalnu ustavnu skupštinu. Iz tih skupova je proizašao po meni, divan i sadržajan tekst. Taj dokument sadrži niz prijedloga za novi venecuelanski ustav, od materijala koji trebaju biti uključeni u preambuli, do novog poglavlja o seksualnim i reproduktivnim pravima. Predložile smo i uključivanje novih ekonomskih i socijalnih prava, prava vezanih uz okoliš, politička prava itd. Taj dokument doista obuhvaća sve aspekte života i politike. To je zato što feminizam danas – nakon tri stoljeća borbe – ima što za reći o svemu! I trebala bih dodati da u taj dokument nije uključen samo dokument moje organizacije Araña Feminista, te da svi različiti uključeni tekstovi zahtijevaju seksualna i reproduktivna prava, pravo usvajanja za homoseksualne parove, legalizaciju homoseksualnih sindikata, pravo na odabir rodnog identiteta za trans osobe, da napomenem samo neke ključne točke.

Međutim, nisam baš optimistična u vezi finalnog teksta novog Ustava. Kada bude objavljen, o njemu će se morati glasati. Tada ćemo vidjeti što će se dogoditi!

Kao što si rekla ranije, posljednjih dvadeset godina smo svjedočili eksploziji ženske participacije u lokalnim, teritorijalnim organizacijama. Žene često imaju vodeće uloge u komunama, komunalnim vijećima i u lokalnim vijećima za opskrbu i proizvodnju (CLAP – Comité Local de Abastecimiento y ProducciónI). Međutim, participacija žena u tijelima moći je vrlo ograničena. Što misliš o toj kontradikciji?

Ako imamo matricentrična društva, tada ima smisla da revolucionarni proces stremi premašivanju reprezentativne demokracije, što logično dovodi žene u organizacije, u prostore participatorne demokracije. Zapravo, ovdje se upravo to događa. Žene su najaktivnije organizatorice na lokalnoj, teritorijalnoj razini. U isto vrijeme, kadrovi naše revolucije nisu feministi. Chavezu je trebalo jako dugo da se poveže s feminističkom borbom. Prvi okidač, događaj koji ga je natjerao da prepozna žene kao subjekte, bio je puč 2002. godine, kada je vidio da radnice, žene iz “naroda” najgorljivije zahtijevaju njegov povratak. Bile su na ulicama i bile su se spremne boriti.

Tako je Chavez – koji je kao vojna osoba došao iz najpatrijarhalnije institucije – prepoznao ovu borbu kao legitimnu. Također, važna je bila činjenica što se okružio ženama kao što je Maria Leon [stara članica Komunističke partije i bivša guerrillera (gerilka) koja je postala važna Chavezova suradnica] koja ga je podučila o feminističkoj borbi… Budući da Chavez ima velik kapacitet da se propituje, da ispravlja greške, izašao je iz mačističkog okvira koji je naslijedio.

To nas dovodi do Svjetskog socijalnog foruma (World Social Forum) 2006., gdje se Chavez deklarirao kao feminist i ohrabrio Rafeala Correu i Eva Moralesa da se i oni deklariraju kao feministi. To naravno ne znači da su svi kadrovi revolucije feministi. Daleko od toga! Dokaz tomu je da se ženska pitanja tako često svode na majčinska pitanja, budući da je to jedina uloga za koju naše društvo zamišlja da pripada ženama.

Dakle, imamo još jako puno posla da reflektiramo i artikuliramo tko smo mi kao subjekti, tko smo mi kao protagonistkinje, tko smo mi kao vođe zajednica, kao društvene vođe, koliki je naš kapacitet da doista ostvarimo utjecaj u drugim sferama. Također, moramo se boriti s mikroseksizmom i logikom prema kojoj je neka žena vođa UNCh-a [temeljne organizacijske ćelije PSUV-a], koordinatorica CLAP-a, predvodi borbu na ulici, no kada partijski predstavnik dođe u tu zajednicu, on razgovara s muškarcem, a ne s pravim vođom zajednice. Osim toga, moramo se zapitati kako to da možemo biti protagonistkinje u političkom procesu, no kada dođemo kući, zadatke reprodukcije života [kućanski rad, briga o djeci] ne dijelimo s muškarcima. Ili je muž ljubomoran i nasilan. Zašto ti obrasci ostaju?

Moramo pobijediti sve to; moramo nastojati prevazići tu ulogu obnoviteljica života. Moramo pružiti otpor i kreativno graditi za sebe druge uloge, druge puteve. Zapravo, čak i ako se ova borba odnosi samo na male prostore, ona se mora provoditi i kroz politike vlasti koje se tiču obrazovanja i medija. Moramo transformirati čitav sistem.

U Venecueli, patrijarhalna državna birokracija i kapitalistička privatna sfera tendiraju kooptiranju feminističkih projekata, svodeći ga na borbu s ograničenim zahtjevima ili na pojednostavljeni interpretacijski okvir  “žena=ljubav=majka”. Kako se možemo boriti protiv ove tendencije te prisvojiti i staviti feminizam u naš kontekst?

U osnovi, formula “žena=ljubav=majka” se koristi kako bi reducirala feminističku borbu… Kako je to rekao Fernando Buen Abad, radi se o procesu fagocitoze [kada jedna stanica apsorbira drugu]. Buen Abad govori o simbolima koje apsorbira modernitet. To se može usporediti s procesom pretvaranja simbola i borbi u mala organizacijska djelovanja, a to se događa posebno s borbama koje ljevica 20. stoljeća nije uzela u obzir. Govorim o onome što je ljevica isključila, marginalizirala ili nad čim je vršila opresiju.

Dobar primjer takve vrste kooptacije je pojava [u SAD-u] Ružičastog tržišta (Pink Market) u bijelom anglosaksonskom protestantskom društvu [WASP – White Anglo-Saxon Protestant]: dakle, 1980-ih se odvija integracija gej zajednice u društvo dok god su potrošači. Slično se dogodilo i s procesom kooptacije zahtjeva žena. Mislim da trebamo biti jako oprezne s feminizmom koji se zasniva na downloadiranju [hashtagovima i sloganima]. Moramo se zapitati da li to osnažuje našu borbu ili to kolektivne procese čini nevidljivima.

Ovdje u Venecueli, kako bismo se borile protiv klišea “žena=ljubav=majka”, trebamo se mobilizirati na ulici i trebamo našu vlastitu proizvodnju simbola. Moramo se boriti, kolektivizirati borbu, kolektivizirati alternative i kolektivizirati rješenja. A to su alati koji su upravo sada na dohvat feminističkom pokretu.

Prevela i prilagodila: Sanja Kovačević

Trnjanski kresovi 2019.

I ove će godine, 4. maja na nasipu kod Mosta slobode, gorjeti Trnjanski kresovi čime će se zajednički proslaviti dan oslobođenja našega grada od fašističkog okupatora i zločinačke vlasti njihovih ustaških marioneta.

“Glasnije i strastvenije nego ikad, odat ćemo počast borbi kojoj dugujemo temeljna prava i slobode – seksualna i reproduktivna prava žena, prava na rad, obrazovanje i zdravstvenu zaštitu, prava na stambeno zbrinjavanje. Toj borbi dugujemo mnogo, prije svega to da je nastavimo!”, poručuju iz MAZ-a te dodaju: “I ove godine poslat ćemo glasnu poruku da od borbe nećemo odustati. Naše zajedništvo nije samo prva, već i posljednja linija obrane svega što je dosad izboreno, no i temelj onoga što će tek doći.” 

Pozivaju sve sugrađanke i sugrađane da im se pridruže na petim obnovljenim Trnjanskim kresovima na Savskom nasipu kod Mosta slobode i kluba Močvara / Pogona Jedinstvo, upravo na mjestu gdje su partizani 1945. ušli u grad. Pokažimo zajednički da je Zagreb uvijek bio i ostat će nepokoreni grad!

Proslava na otvorenom trajat će od prijepodnevnih sati uz korisne i zabavne radionice za sve uzraste, prigodnu hranu i piće, štandove Mreže antifašistkinja Zagreba i drugarskih aktivističkih grupa, pjesme zborova te mnoga iznenađenja; a dnevni program zaokružit ćemo, kao i dosad, paljenjem Trnjanskih kresova!

Nakon što se na nasipu upale kresovi svi se skupa selimo u Močvaru na jubilarni deseti Antifa night, s line-upom koji predvode “OG antifa hooligani” Los Fastidios zajedno s domaćim nadama Loš primjer, Fraktura mozga i Shin. ★ 10. Antifa night – Los Fastidios + support★

★ ! SF / SN ! ★
_______________

Priopćenje Mreže Antifašistkinja Zagreba prenosimo u cijelosti: 

Prije 74 godine naš je grad oslobođen od fašističkog okupatora i zločinačke vlasti njihovih ustaških marioneta. Prije 74 godine partizanske su jedinice ušle u Zagreb kako bi se pridružile svojim zagrebačkim drugovima da bi zadali konačni udarac fašističkoj vlasti kvislinške NDH i poslale je u ropotarnicu povijesti. Prije 74 godine naše su hrabre sugrađanke i sugrađani pokazali kako je Zagreb oduvijek bio i ostao nepokoreni grad.

Pa ipak, unatoč toj slavnoj pobjedi, pobjedi za koju je svoje živote položilo osam tisuća Zagrepčana koji su se borili pod crvenom zastavom te dvanaest tisuća Zagrepčana koji su stradali od ustaškog terora, mi svakodnevno svjedočimo sustavnim pokušajima brisanja njezina značaja te zatiranju svega onoga što je ona donijela sa sobom.

Svjedočimo reviziji, čak i besramnom falsificiranju povijesti, kojom se nastoje rehabilitirati ustaške kukavice i njihov zločinački režim. Svjedočimo sve jačem nazadnjačkom divljanju ultrakonzervativnih klerikalnih udruga koje sustavno gaze po pravima žena i pravima naših LGBT drugarica i drugova i sve gorem odnosu prema etničkim manjinama i izbjeglicama. Svjedočimo općoj materijalnoj nesigurnosti i starih i mladih, nezaposlenosti i nesigurnim uvjetima rada, rastakanju sustava zdravstvene i socijalne skrbi.

Ali, koliko god se nazadnjačke i reakcionarne snage ovoga društva trudile, naša prava neće gaziti. Našu snagu i borbenost neće potkopati. A našu povijest, povijest otpora i borbe za bolje sutra, nam neće oduzeti.

Stoga Vam ponosno čestitamo najvažniji i najznačajniji dan u povijesti Zagreba ― dan njegova oslobođenja.

★ SMRT FAŠIZMU―SLOBODA NARODU! ★

Organizacijski partner: Srpsko narodno vijeće

Partneri/ce: Centar za mirovne studije, Faktiv, Inicijativa mladih za ljudska prava, Radnički portal, Zajednica udruga antifašističkih boraca i antifašista grada Zagreba, Nogometni klub Zagreb 041, Zagreb Pride, Goranovo proljeće, Biciklopopravljaona Zelene akcije, Slackline Zagreb, KSFF, Pogon, URK, Saso Mange Soundsystem

Reforma ili revolucija: Stogodišnjica ubojstva Rose Luxemburg

Inicijativa za feministički Filozofski organizira dvodnevnu konferenciju “Reforma ili revolucija: Stogodišnjica ubojstva Rose Luxemburg” povodom stogodišnjice njenog ubojstva. Konferencija će se održati 26. travnja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te 27. travnja u Privredniku (Preradovićeva 18).

Rosa Luxemburg jedna je od najposebnijih ličnosti u povijesti socijalističkog pokreta. Rođena je 5. ožujka 1871., u godini Pariške komune, u židovskoj obitelji, u poljskom gradiću Zamość. Svoje prve političke aktivnosti započela je rano, gotovo u tinejdžerskim godinama, organizirajući – ni manje ni više – generalni štrajk. Studirala je filozofiju, povijest, politiku, ekonomiju i matematiku. Doktorsku disertaciju, Industrijski razvoj Poljske, obranila je na Sveučilištu u Zürichu čime je stekla doktorat iz prava, kao jedna od rijetkih žena koje su u to vrijeme uopće imale priliku studirati, a kamo li doktorirati. Bila je socijaldemokratkinja, komunistkinja, revolucionarka, antiratna aktivistkinja, jedna od vodećih političarki Druge internacionale.

Luxemburg je jedna od onih autorica na koju se često pozivamo u najrazličitijim situacijama, ali koju se veoma rijetko čita, prevodi, o kojoj se premalo piše. Unatoč sve većoj svjetskoj pažnji zadnjih godina posvećenoj njezinom nasljeđu, Luxemburg je i danas izrazito zanemarena na prostorima bivše Jugoslavije. Premda su njezini glavni teorijski radovi već prevedeni u Jugoslaviji – Akumulacija kapitala: Prilog ekonomskom objašnjenju imperijalizma (1955), Izabrani spisi (1974) i Uvod u nacionalnu ekonomiju (1975) – doista je neobično u kolikoj su mjeri njezina djela bila, i ostala, marginalizirana. Možda je još nevjerojatnija činjenica da je i najutjecajniji jugoslavenski marksistički časopis Praxis (1964. – 1974.) uspio u cijelosti zaobići rad Rose Luxemburg, čak i kad su temati Praxisa bili posvećeni raspravama o nacionalizmu, kritici birokracije, demokraciji, imperijalizmu, dakle, temama kojima se Luxemburg iznimno mnogo bavila.

Ovom konferencijom kanimo tu situaciju mijenjati. Pokušat ćemo zacrtati osnovne koordinate kojima bismo se mogle/i nadalje analitički i politički kretati uz Luxemburg i njezine ideje. Izlaganjima i razgovorima na konferenciji planiramo fokusirati teorijsku pažnju na Luxemburg i uključiti njezino nasljeđe u suvremene marksističke diskusije o kapitalizmu, imperijalizmu i kolonijalizmu, kritici političke ekonomije, te dovesti radove Luxemburg u vezu s pitanjima o demokratizaciji društva, humanizmu, antinacionalizmu, političkom organiziranju, socijalističkoj politici, historijskom revizionizmu, odnosu reforme i revolucije, antifašizmu, antirasizmu, feminizmu. Ideja je da pokušamo izbjeći prekomjernu memorijalizaciju lika Rose Luxemburg, a čim je moguće više njezina djela uključimo u aktualne društveno-političke rasprave.

Više o programu konferencije pročitajte ovdje.