Dislajkam mržnju: Ne govoru mržnje na internetu!

U Banskim dvorima danas je predstavljena nacionalna kampanja Ne govoru mržnje na internetu sa službenim spotom Dislajkam mržnju, kojom se Ministarstvo socijalne politike i mladih priključilo on-line kampanji Vijeća Europe No Hate Speech Movement.

Cilj je kampanje je podizanje svijesti o rizicima i štetnosti govora mržnje na internetu za demokraciju i poštivanje ljudskih prava.

“87 posto mladih koristi se e-mailom, chatom, društvenim mrežama i drugim oblicima komunikacije provodeći na internetu prosječno tri sata dnevno, internet je dvorište 21 stoljeća, ne zagađujmo ga mržnjom, kada vrijeđaš, to govori više o tebi nego o drugima, pazite na svoje riječi, poštujmo različitosti, dislajkaj mržnju”, poruke su promotora kampanje iz jednominutnoga spota Dislajkam mržnju koji je izradio redatelj Darko Drinovac.

Za ambasadoricu kampanje izabrana je tv voditeljica Iva Šulentić, a promotori su tv voditeljice Danijela Trbović i Ivana Nanut, novinar Tomislav Jelinčić, glumci Leona Paraminski, Goran Bogdan, Amar Bukvić i predstavnik hokejaškog kluba Medveščak Ante Mihić.

Iva Šulentić istaknula je kako je zahvaljujući internetu svijet postao globalno selo, a mnogi nepoznati ljudi postali su nam puno bliži jer se klikom možemo povezati i s njima komunicirati. Taj je klik dobar ako su namjere i razgovori pozitivni, no ako se preko toga sije mržnja, onda je naša zadaća upozoriti da to nije dobro i da to treba spriječiti.

“I takvi ‘digitalni udarci’ bole, a naša je uloga da žrtvama takvog iskustva pomognemo, zaštitimo ih i uputimo gdje mogu potražiti pomoć”, rekla je Šulentić.

Potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić upozorila je na veliki utjecaj interneta, pogotovo na mlade kojima je uvelike pomogao, ali ih u neku ruku i otuđio jer međusobno manje razgovaraju, a na internetu mogu doživjeti svakakve loše stvari.

“Mi roditelji im ne možemo zabraniti internet, ali možemo im pomoći kako se zaštititi od kukavica koji u anonimnosti šalju govor mržnje i loše poruke. Želimo da akcija dopre do ljudi, pogotovo mladih, kako bi ih osvijestili da je govor mržnje nedopustiv”, naglasila je Opačić.

S obzirom da se kampanja prvenstveno provodi on-line izrađena je internet stranica www.dislajkammržnju.hr, te Facebook profil Dislajkam mržnju – NE govoru mržnje na internetu.

U kampanju su uključene i udruge mladih koje su odabrane na natječaju za projekt Prevencija nasilnog ponašanja nad i među mladima na društvenim mrežama koji je Ministarstvo socijalne politike i mladih raspisalo lani u svibnju i osiguralo gotovo pola milijuna kuna.

Tijekom kampanje, koja će trajati čitavu godinu, ključnu će ulogu imati mladi koji će proaktivnim djelovanjem na internetu, u školi i zajednici osvještavati sebe i druge što je govor mržnje i kakve posljedice takav neprihvatljivi način izražavanja može imati.

Pogledajte nagrađene fotografije: Budi tata!

Udruge RODA – Roditelji u akciji i CESI u okviru partnerskog projekta Budi tata su tijekom studenoga organizirale natječaj za sve fotografe i fotografkinje, amatere/ke i profesionalce/ke. Tema natječaja bila je aktivna i ravnopravna uloga očeva u odgoju i brizi oko djece.

U današnje vrijeme mnogi očevi provode više vremena u odgoju djece nego što je to bio slučaj u prošlosti, natječajem želimo dokumentirati ulogu očeva i njihovo aktivno i ravnopravno sudjelovanje u brizi oko djece i odgoju djece.

Na natječaj se prijavilo 50 autorica i autora s ukupno 104 fotografije. Žiri natječaja, u sastavu: predsjednice udruge RODA Mirela Blažanović, redatelja Radislav Jovanov Gonzo i umjetnik Tonči Antunović, odlučio je nagraditi sljedeće autore/autorice:

1. nagrada:

IVONA BEZMALINOVIĆ, fotografija KU-KU
Poklon bon društvenog poduzeća Rodin let d.o.o. u iznosu od 300,00 kn.

{slika}

2. nagrada:

MARKO ŠOLIĆ, fotografija RAZLIČITI POGLEDI
Unikatni lutak Alfredo, poklon Moonlight stvaraonice

{slika}

3. nagrada:

IVANA KULUZ, fotografija MUŠKI RAZGOVORI

{slika}

HRVOJE VULETIĆ, fotografija ČUDO
{slika}

Tri knjige autorica Regine Masaracchia i Ute Taschner u izdanju Harfe d.o.o.

– Moja mama je okrugla kao kugla
– Moja beba zaslužuje samo najbolje
– Naša mala Nina

Nagrađenima pokloni stižu poštom, a najboljih 20 radova POGLEDAJTE OVDJE!

Zašto gay u Dalmaciji nije OK?

U utorak, 21. siječnja, u 18 sati u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zadar održat će se predavanje i diskusija pod naslovom Kreativnost, tehnologija, tolerancija: Zašto gay u Dalmaciji nije O.K.?

Predavač je mr.sc. Mirko Petrić s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru. Predavanje će se održati u sklopu ciklusa javnih predavanja i diskusija Javna sociologija u organizaciji Odjela za sociologiju.

Početkom prošlog desetljeća, američki ekonomist urbanog i regionalnog razvoja Richard Florida privukao je globalnu pozornost svojim postavkama o ‘kreativnoj klasi’ i povezanosti takozvanih ‘3T’ (talent, tehnologija, tolerancija) s razvojnim potencijalima pojedinih gradova.

Prema Floridinom tumačenju, gradovi koji imaju kreativnu i školovanu radnu snagu, visoke tehnološke potencijale i tolerantno stanovništvo, raspolažu znatno većim potencijalom privlačenja nove i održavanja postojeće gospodarske aktivnosti od gradova kojima nedostaje neka od te tri komponente.

Florida je smatrao da najbolju sliku o tome u kojim američkim gradovima vlada tolerantna atmosfera, može izraziti odnos stanovništva prema temama vezanim uz homoseksualnost.

Naime, dok se u svim drugim sferama ‘različitosti’ (primjerice, vjerska, etnička, rasna), u tadašnjem SAD-u nije bilo ‘politički korektno’ izjašnjavati ‘protiv’, teme vezane uz homoseksualnost ipak su prizivale znatno veći stupanj otvorenog iznošenja netolerantnosti, te su tako – prema Floridi – bile ‘zadnja granica’ na kojoj se može pouzdano utvrditi netolerantnost pojedine populacije.

Izlaganje u okviru tribine ‘Javna sociologija’ razmatra kakve su razvojne mogućnosti gradova u Dalmaciji promatrane u svjetlu Floridina indeksa mjerenja netolerantnosti. Razmatra se i stanje u Dalmaciji u odnosu na druge regije u Hrvatskoj, te mogući povijesni i društveni uzroci aktualnih oblika iskazivanja netolerantnosti.

‘Kada žena bude mogla začeti dijete bez muškarca, onda će moći sama odlučivati o tom djetetu’

Nakon što je jučer izjavila kako Srbija i dalje ima pretenzije na hrvatski teritorij, hrvatska europarlamentarka Ruža Tomašić je i danas nastavila u svom stilu.

Naime, govoreći danas na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta na temu Nediskriminacija u okviru spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava Tomašić je banalizirala diskriminaciju temeljem roda te istaknula kako ne smatra da bi žene trebale samostalno odlučivati o svom tijelu.

“Diskriminacija je svevremenski problem za kojega je teško pronaći univerzalno rješenje. Držim i duboko vjerujem kako svi građani moraju biti jednaki pred zakonom i da moramo poštovati ljudska prava. No stječem dojam kako određene skupine žele biti jednakije, što je put u potpuno krivom smjeru. Diskriminacija je diskriminacija, bila ona negativna ili pozitivna, i kao takva je nepravedna i nepoželjna”, kazala je Tomašić  ističući kako prava jednih ne smiju ići nauštrb drugih.

“Svi znamo da treba muškarac i žena da se začne dijete. Onaj čas kada dođe vrijeme da žena može sama, bez pomoći muškarca, začeti to dijete, onda može sama i odlučivati o tome djetetu”, naglasila je dajući jasno do znanja što misli o ženinom pravu na izbor.

“Moram izraziti žaljenje i razočaranje što se ova tema našla na dnevnom redu jer držim kako su zastupnici jasno i nedvosmisleno rekli što misle o njoj. Bojim se da određene političke snage ne mogu u potpunosti pojmiti demokraciju, pa koriste i nasilne metode da svima nama nametnu svoja ideološka stajališta”, zaključila je.

Udruga Brod u borbi protiv nasilja nad ženama

Udruga Brod – grupa za ženska ljudska prava već se priprema za akciju One Billion Rising kojega će ove godine po drugi puta organizirati u Slavonskom Brodu.

“Prošle se godine na ovom događanju okupilo svega 130 sudionika/ca. Očekivali smo veći odaziv čemu se nadamo ove godine. Prošle se godine održavao na brodskom korzu, a ove godine to događanje planiramo premjestiti na lokaciju između tri srednje škole čime želimo utjecati i na mlađu populaciju koja je prilično neosvještena o adolescentskom nasilju. Zbog tehničkih razloga prošle godine nismo uspjeli organizirati autentičan ples, no ove će godine biti drugačije, sigurna sam da ćemo uspjeti svi uskladiti jedinstvene plesne korake i pridružiti se svim organizacijama u svijetu koje također 14. veljače organiziraju One Billion Rising u svojim gradovima”, kaže Anamarija Matanović, programska koordinatorica udruge.

U studenom se ova udruga priključila i kampanji naziva Potpisujem koja je posvećena ratifikaciji i primjeni konvencije Savjeta Europe o sprječavanju nasilja nad ženama i u obitelji koja je započela na Međunardoni dan borbe protiv nasilja. Ovaj regionalni projekt se provodi osim u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Sloveniji, Srbiji i Austriji, piše Maja Celing Celić za Civilno društvo.

“Projekt se i dalje provodi potpisivanjem, a započeli smo ju uključivanjem lokalnih političarki koje nastavljaju djelovati odrđenim aktivnostima osvještavanja o ovome problemu. Imali smo velike plakate s porukama kojima smo oblijepili grad, dijelili smo pamflete kako bi što više građana bilo upoznato s ovim problemom te potpisali zahtjev za ratifikacijom i primjenom konvencije. Taj je dokument jako važan jer obuhvaća sve tipove nasilja i iznad je zakona, a po njemu se mogu voditi sudski procesi”, pojašnjava Matanić sasvim nov mehanizam u zaštiti žrtve prema nasilniku.

Naime, ovim se dokumentom traži da nadležni organi obave procjenu rizika od smrtnog ishoda, teškog ozlijeđivanja i ponavljanja nasilja. Ako postoji neposredna opasnost, moraju se poduzeti hitne mjere zaštite i bez prisustva druge strane i to tako da nasilnik odmah napusti mjesto stanovanja žrtve. Važno je i to što određena kaznena djela ne smiju ovisiti od prijave ili žalbe žrtve, a zabranjuje se i alternativno rješavanje spora kao što je pomirenje.

“Mnogi politički i političarke korektno podržavaju ovu kampanju i načelno su protiv bilo kojeg oblika nasilja, no činjenica je da jako mali broj zaista prijavljuje nasilje i aktivno se bori protiv njega smatrajući kako je to privatan problem obitelji u kojoj se događa. No, ova je kampanja dobra i po tome što želimo povećati vidljivost prisutnosti ovoga problema i osvjestiti što veći broj ljudi za koje želimo da se više ohrabre i otvore. Mi smo u globalu vrlo nasilno društvo, od nasilja prema životinjama, djeci, starijima i svim slabijim skupinama”, naglašava Matanić.

Projektom Podrška socijalnom uključivanju na tržište rada/integracija udruga Brod uz financijsku pomoć Nizozemske ambasade provodi edukacije žena, a do sada su održane tri edukacije koju pohađa oko 20 polaznica.

“Održali smo radionice komunikacijskih vještina, rada na računalu, pisanja životopisa te predstavljanja poslodavcu. U radionice su uključene dugotrajno nezaposlene žene koje su uglavnom kod kuće i s vrlo lošim samopouzdanjem. Prvi naš cilj bio je izvući ih iz kuća, podići samopouzdanje i pomoći im da se zaposle. Žene se rado odazivaju, a sudjeluju i pripadnice romske manjine koje su u još gorem položaju. Surađujemo sa Zavodom za zapošljavanje, a jedna od polaznica je već bila na razgovoru za posao kojega će vrlo vjerojatno i dobiti. Projekt će trajati do petog mjeseca ove godine nakon čega će žene dobiti priznanje da su prošle ovu neformalnu edukaciju”, pojašnjava Matanić čija udruga također osigurava i pravno savjetovanje koje je u prošloj godini prošlo čak 750 žena.

“Mi smo jedina organizacija koja u ovom dijelu Hrvatske ima besplatno pravno savjetovalište koje je ženama na raspolaganju svaki radni dan od 10 do 16 sati, a osim naše i susjednih županija obraćaju nam se i žene iz Osijeka i Vukovara. Naš stalan projekt je i Sklonište za žene i njihovu djecu u kojem imamo prostor za 21 osobu, a bili smo i partneri Ženske sobe u projektu umrežavanja i jačanja nevladinih organizacija koju je financirala Nacionalna  zaklada za razvoj civilnog društva. Ovaj je vrijedan projekt poticao edukaciju i jačanje nevladinog sektora koji se bori protiv nasilja nad ženama”, zaključila je Matanić.

‘Moderni muškarci bi trebali ići na roditeljski dopust’

Dok je u Hrvatskoj, od ukupnog broja parova, pravo na roditeljski dopust 2012. godine koristilo samo dva posto muškaraca, u Švedskoj je ta brojka 24 posto. Međutim, Švedska je stabilna i razvijena država snažnog gospodarstva i visokih ulaganja u obrazovanje, zdravstvo i socijalne politike, stoga se toliki raskorak možda ne bi trebao ni činiti neobičnim.

Naime, Švedska je još davne 1974. godine uvela rodiljni/roditeljski dopust za oba roditelja. Do toga trenutka majke su koristile roditeljski dopust u 99.5 posto slučajeva, no uvođenjem odredbi kako se i očevi moraju uključiti u brigu o djeci, taj se postotak s vremenom smanjivao. Uvođenje jednoga mjeseca dopusta samo za očeve 1995. godine primoralo je muškarce da se uključe, a 2002. za njih je uveden i drugi mjesec.

Danas roditelji u Švedskoj imaju 480 dana ili 16 mjeseci roditeljskog dopusta za svako dijete, bilo ono rođeno ili posvojeno. Ako imate blizance, imate pravo na dodatnih 180 dana dopusta. Roditelj 60 dana nakon rođenja bebe ostaje pod obavezno kod kuće, a ostalih 420 dana mogu ‘potrošiti’ do djetetove osme godine života. Roditeljski dopust se može računati čak i u satima.

Roditelji su poticani da međusobno podijele dane roditeljskog dopusta. Ako to učine, dobivaju pravo na ‘bonus ravnopravnosti’, koji bi trebao olakšati da roditelji dopust koriste u jednakim dijelovima. Pri tome roditelji ne moraju biti u braku niti živjeti zajedno. Ovaj institut je uveden 2008. godine kako bi se ženama olakšao povratak na radna mjesta, a muškarce još više uključilo u brigu o djeci. Dakle, švedska vlada nudi muškarcima dva mjeseca roditeljskog dopusta, koji ne mogu prebaciti na majke. Ako ih ne izaberu iskoristiti, oni ‘propadaju’. Kako bi se očevi češće odlučivali ostati doma s djetetom, tamošnje vlasti ih stimuliraju i ekonomskim mjerama, pa roditelji koji odluče dijeliti roditeljski dopust primaju po 120 eura mjesečno više od drugih. Studije pokazuju kako velika većina muškaraca koja se odlučila na roditeljski dopust smatra da je period koji su proveli kod kuće s djetetom kasnije doveo do boljeg odnosa s djetetom.

Tijekom djetetove prve godine roditeljima je omogućeno da roditeljski dopust koriste istim danima. Ti se dani nazivaju ‘dvostrukim danima’. Roditeljima je na raspolaganju 30 takvih dana. No, ti dvostruki dani ne donose ekstra dane uz roditeljsku naknadu, što znači da ako i jedan i drugi ostanu kod kuće, iskoristit će dva dana – jedan po roditelju. Kada dijete navrši prvu godinu, roditeljsku naknadu mogu koristiti samo pojedinačno, jedan po jedan.

Kada je riječ o visini roditeljskog dohotka, stvari se počinju komplicirati. Ta svota ovisi o niz varijabli poput imovinskog stanja, visine plaće, radnog staža itd. No, u najvećem broju slučajeva roditeljski dohodak iznosi oko 80 posto plaće za prvih 420 dana. Maksimalna dnevna isplata je ograničena na 910 kruna dnevno, što je oko 100 eura, odnosno 150 dolara dnevno. Ostalih dana su plaćeni po nižoj stopi. Postoje minimalne razine naknada za slabo plaćene ili nezaposlene roditelje.

Ako se nakon godine dana majka ili otac požele vratiti posao, sistem joj/mu omogućava da se polako integrira natrag na radno mjesto. Štoviše, sasvim je prihvatljivo da majka ili otac rade od ponedjeljka do srijede, a četvrtak i petak su na roditeljskom dopustu. Bez obzira na sve nedostatke part-time zapošljavanja, u ovoj opciji kada roditelj prima pola plaće i pola naknade za roditeljski dopust, olakšano je postupno vraćanje roditelja na posao.

Iako je Švedska miljama daleko od Hrvatske kada je riječ o uključivanju očeva u brigu o djeci, švedske feministkinje nisu zadovoljne stanjem u svojoj zemlji te inzistiraju da se zakonskim aktima očeve još više uključi u brigu o djeci. Štoviše, pitanje roditeljskog dopusta za muškarce je jedno od najaktualnijih feminističkih fokusa u Švedskoj.

Libela je razgovarala sa Shadé Jalali, istraživačicom u think tanku Arena Idea iz Švedske, koja je u okviru festivala feminističke kulture i akcije BeFem održala predavanje na temu Zajedničko roditeljstvo, odsustvo s posla, ekonomska i rodna ravnopravnost. Kao stručnjakinja za rodnu ravnopravnost te nekadašnja zaposlenica sindikata, Shadé nas je upozorila kako situacija u njenoj zemlji nije tako bajkovita kako se čini na prvi pogled.

“Jaz između plaće žena i muškaraca u Švedskoj počinje biti očigledan oko ženine 29. godine. Dakle, kada se većina žena u Švedskoj odlučuje na majčinstvo. I taj jaz se ne smanjuje, jer žene se nakon rodiljnog i/ili roditeljskog dopusta vraćaju na slabije plaćena mjesta, uvjerava ih se da je part-time dobar za njih; sporije nakon toga napreduju ili ne napreduju, imaju manje plaće i u konačnici manje mirovine”, pojasnila je je Shadé i pružila nam novi uvid u ‘ružičastu’ Švedsku realnost.

Jalali priznaje kako više od 20 posto očeva koji su koristili roditeljski dopust čini mnogo u usporedbi s hrvatskih dva posto, no ona ističe kako borba tu ne smije stati. Naglasila je kako je roditeljski dopust i zajedničko podizanje djece jedan od najvažnijih pitanja za švedske feministkinje. Stoga, one traže da se uvede i treći mjesec roditeljskog dopusta samo za muškarce. Iako naša sugovornica priznaje kako je za nju ideal 50:50 te da se do toga može doći samo konstantnim zagovaranjem javnih politika koje bi dovele do apsolutno ravnopravnog podizanja djece i odsustva s radnog mjesta.

“Žene u Švedskoj nemaju jednake šanse kao muškarci u svijetu rada. Muškarci ne osjete na svojoj karijeri posljedice toga što su roditelji, dok je kod žena to slučaj, jer i dalje u većini odlaze na roditeljski dopust. Moderni muškarci bi trebali ostajati na roditeljskom dopustu i duže od dva mjeseca”, dodala je.

Javno mnijenje u Švedskoj smatra kako je pozitivno što se muškarci uključuju u brigu o djeci. Međutim, anketirani građani i građanke smatraju kako bi odluka o tome tko će koristiti roditeljski dopust trebala biti privatna stvar određene obitelji, a ne se rješavati nekakvim zakonskim aktima. Shadé Jalali pak vjeruje kako bi se upravo to trebalo učiniti, jer je riječ o pozitivnom koraku naprijed za cijelo društvo, koje će se u konačnici odraziti i na ekonomiju zbog koje zasad žene najčešće ostaju doma s bebama.

Naime, kao što smo već pisale, najnovije studije su pokazale kako sudjelovanjem u svakodnevnom životu obitelji i kućanskim poslovima švedski očevi su pridonijeli najvišem postotku radno aktivnih žena u Europskoj uniji. Prema podacima Eurostata za 2011. godinu, radna aktivnost žena u Europskoj uniji najveća je baš u Švedskoj – 77,2 posto.

Analitičarka u Nacionalnom institutu za statistiku, Lotta Persson, ocjenjuje da sudjelovanje očeva u rodiljnom/roditeljskom dopustu i općenito u odgoju djece objašnjava i visok natalitet Švedske.

Prema podacima Eurostata za 2011., natalitet je iznosio 1,9 djeteta po ženi, čime je Švedska zauzela treće mjesto, iza Irske i Francuske, dok je u Hrvatskoj svega 1,4.

Iako se Švedska često naziva rajem za roditelje te obećanim mjestom rodne jednakosti, tamošnje borkinje za ravnopravnost naglašavaju kako je još ostalo mnogo do potpune rodne ravnopravnosti.

Članak je nastao u okviru projekta Budi tata kojeg provodi udruga Roda u partnerstvu s udrugom CESI. Projekt financijski podupire Ministarstvo socijalne politike i mladi, no članak ne izražava stavove i mišljenje spomenutog Ministarstva.