Izjašnjavanje o organiziranju generalnog štrajka

U skladu s ranijim najavama pet sindikalnih središnjica, u ponedjeljak je počelo izjašnjavanje o organiziranju generalnog štrajka u Republici Hrvatskoj sa svrhom sprečavanja donošenja novog Zakona o radu i Zakona o povremenim poslovima. Izjašnjavanje se provodi među članovima i članicama sindikata udruženih u pet sindikalnih središnjica, u odgovarajućim prostorima poslodavaca, neovisno je li riječ o javnom ili privatnom sektoru, piše na stranicama SSSH.

Pitanje glasi: “Jeste li za organiziranje generalnog štrajka u Republici Hrvatskoj sa svrhom sprečavanja donošenja novog Zakona o radu i Zakona o povremenim poslovima?”

Moguće je zaokružiti samo jedan od dva ponuđena odgovora: ZA organiziranje generalnog štrajka ili PROTIV organiziranja generalnog štrajka. Odgovorom na pitanje radnici i radnice šalju poruku vladajućima žele li divlji kapitalizam ili socijalno uređeno tržište rada, odnosno kakvu budućnost žele  sebi, svojoj djeci, unucima… Naime, radni odnosi su temeljni odnosi bilo koje ljudske zajednice!

Izjašnjavanje će se provoditi od  13. do 24. siječnja (produženo sa 17. na 24. siječnja na zahtjev članova/ica sindikata).

Nakon obrade podataka predstavnici pet sindikalnih središnjica izvijestit će hrvatsku javnost o rezultatima provedenog osobnog izjašnjavanja.

To je majčin svijet? Priča ‘diskriminiranog’ oca

Izvorno objavljeno na Mommy Man, a potom na Everyday Feminism uz njihovo dopuštenje.

Hej, možete li mi reći gdje da pronađem park u kojem se nalaze cool očevi zbog kojih se majke osjećaju izostavljenima? Jer imam osjećaj da moraš živjeti u crtanom filmu da bi došao do njega.

Već sam tri godine otac na roditeljskom dopustu, a još uvijek se osjećam kao Marisa Tomei na Hillman Collegeu, ako znate što hoću reći.

Prema popisu stanovništva iz 2010. godine, 154.000 očeva u Americi bilo je roditeljskom dopustu. 154.000?

Nema li toliko braće Wayans? S tom brojkom ne bismo mogli zavladati Lichteinsteinom. Stvarno mislite da bismo onda mogli prevladati u parkovima?

Gledajte, ja nisam jedan od onih koji će plakati zbog ‘ugnjetavanja’. Ja sam bijelac i pripadnik srednje klase. Moja je vrsta prošla poprilično dobro prošlih nekoliko tisućljeća. Da, također sam gej, ali ostavimo to za sada po strani.

Ipak sam zbog svojih životnih odluka pripadnik manjinske skupine i, kao rezultat toga, na dnevnoj bazi sam osuđen na određene vrste predrasuda.

Tako je. Govorimo o ‘diskriminaciji očeva’.

Možda nas danas ima više nego prije, ali nas na puno načina ovaj svijet ne razumije. Mi smo drugorazredni roditelji, šala ili primisao. Teško je ovdje biti ‘tata’.

Od onih ozbiljnih do semantičkih, ovo je samo nekoliko načina koji idu na štetu očevima.

1. Davanje naglaska na ulogu majke u svim roditeljskim stvarima

Kada se radi o roditeljstvu, sve se svodi na ‘mamu’.

Filmovi za mame, ‘mama i ja’, tečajevi, zumba za mame. Kao da je ta riječ na ‘m’ postala sinonim za ‘roditelja’.

Bez obzira na sve razlike koje rušimo po pitanju neravnopravnosti spolova, inkluzivnost postaje neviđena kada imate djecu.

Priznat ću da nisam nikada gledao filmove za mame, većinom zato što ni mene ni moju djecu ne privlače filmovi čijem naslovu prethode riječi Katherine Heigl u …

Kada su moja djeca bila mlađa, išao sam s njima na ‘mama i ja’ tečaj, iako mislim da smo se i djeca i ja provukli kroz onaj ‘ja’ dio tečaja.

Neke roditeljske grupe uopće ne dozvoljavaju prisutnost muškaraca. Razumijem to. Žene žele razgovarati o dojenju (i dojiti) u privatnosti.

No, dok ne bude dovoljan broj očeva na roditeljskom dopustu za održavanje jednog druženje pristojne veličine, nemamo puno mjesta na koja se možemo obratiti za potrebne informacije.

Jamčim isto tako i za heteroseksualne očeve. Oni ne pokušavaju gledati u vaše sise. Svi smo ovdje zbog naše djece pa vas molimo da nas pustite unutra.

2. Boob Tube

Ako ste ikada gledali televiziju između početka nastave i kraja radnog dana, mogli ste primijetiti kako je loša ponuda za bilo koga s umjernom količinom testosterona u sebi.

Dobro je što imamo TiVo, On Demand i Netflix Instant jer bismo inače bili osuđeni na zabavu koja uključuje liječnike, sudce i pričljive ispijače kava zavaljene u svoje fotelje.

To ne znači da muškarci ne mogu i da žene ne bi smjele uživati u takvim emisijama, nego samo želim istaknuti kako je dnevni televizijski program usmjeren prema određenoj populaciji, a ta populacija nisam ja.

Znate o čemu govorim. Radi se o onim ‘The’ emisijama: The View, The Talk, The Chew (da, stvarno postoji emisija koja se zove ‘The Chew’ i, da ne volim toliko svoju djecu, to bi bio dovoljan razlog da se vratim na posao, a njih pošaljem u vrtić).

Naravno, oglašivačima je najmanje stalo do očeva na roditeljskom dopustu.

Obratite samo pažnju na promidžbeni program tijekom navedenih emisija i bit će vam jasno o čemu govorim.

Gledajte, ja sam taj koji kupuje sredstva za čišćenje u našoj obitelji. Bi li vas ubilo da tu i tamo prikažete nekog tipa kako sa svojih drvenih površina briše prašinu?

3. Nejednakost pri velikoj nuždi

Nigdje razlika između očeva i majki nije toliko očita i ekstremna kao u javnim toaletima.

Već sam pričao o lošem iskustvu koje sam doživio u dječjoj igraonici, ali to ostaje trajni problem.

Previše objekata ima postavlja stolove za mijenjanje pelena samo u ženskim toaletima, što nije samo diskriminacija očeva nego i seksizam. Tko kaže da je brisanje uprljanih stražnjica samo ženski posao? Ako očevi ne mijenjaju pelene svojoj djeci, onda bi to trebali početi raditi.

Bilo je situacija kada sam morao čekati ispred ženskog toaleta da zrak bude čist kako bih mogao ući unutra i promijeniti pelenu. Ponekad sam morao spustiti svoje dijete na pod muškog toaleta, u sjeni pisoara, ili otići natrag do auta obaviti posao.

Ništa me ne učini sretnim kao kad vidim obiteljske toalete jer znam da su dobro opremljeni i prijateljski prema očevima.

Znam da veliki broj malih poduzeća nema sredstava ili prostora za dodavanje trećeg toaleta, a kamoli zavjesom zaštićenih stolica za diskretno hranjenje. No, na svakom javnom mjestu gdje je obitelj dobrodošla morali bi biti osigurani Koala Kares proizvodi u muškim toaletima, jer ću u protivnom naći neko drugo mjesto na kojem ću nahraniti svoje dijete.

4. Perverznjak u parku

Nikada ne nadlijećem oko svoje djece u parku, ali ih uvijek dobro promatram iz daljine zbog dva vrlo važna razloga: kako se ne bi ozlijedila i kako ih ne bi zgrabio neki perverznjak.

Svi znamo da su javne površine idealne za pedofile, ali postoji ironija u tome: dok ja tamo stojim sam, pogleda usmjerenog na dijete koje se igra u daljini pa okrenem glavu kako bih pogledao svoje drugo dijete, na što ja onda ličim?

Upravo tako.

Jadni, ljigavi perverznjak.

Pitajte bilo kojeg tatu i reći će vam: u ‘maminom svijetu’ će vas doživljavati kao jezivog dok ne dokažete suprotno.

Očevi na roditeljskom dopustu često odgovaraju profilu perverznjaka: izmoreni i neobrijani muškarci srednjih godina, u uprljanim majicama koji izgledaju kao da nemaju vremena za jutarnje tuširanje.

Provodimo puno vremena u parkovima i u trgovinama s igračkama. Ako nas ugledate u trenutku kada nam se djeca ne vješaju po nogama i ne preklinju za Dora istražuje voćnim zalogajem, onda ćemo vam djelovati kao da nešto spletkarimo.

Istražujući za ovaj članak naišao sam na jednu objavu Daddy Dialectica koji se susreo s krajnjim poniženjem. Netko ga je zamolio da napusti park jer je djelovao kao predator. Napravio je istraživanje i otkrio kako je to učestalije nego što je mislio. Laknulo mi je kada sam to pročitao jer mi se nikada nije dogodilo.

Kada me netko pogledao kao perverznjaka, uspostavim kontakt sa svojom djecom kako bih dokazao svoju vjerodostojnost.

Naravno, to djeluje samo ako vaša djeca odluče u tome sudjelovati.

Jednom prilikom moja kćer je imala ispad bijesa u Targetu i zaurlala je “Gdje je moja mama?”. To se dogodilo samo taj put, ali da je to čula kriva osoba mogao sam završiti jedan na jedan sa zaštitarima iz trgovine. Hvala, mala.

5. Mame i klike

Mislio sam da su sa srednjom školom prošli dani kada ću se osjećati beznadno, ali to je bilo prije nego sam pokušao započeti razgovor s majkama kućanicama. Gdjegod se one okupljaju, očevi koji ostaju kod kuće i podižu djecu su otpadnici. Ovo je jedno područje gdje gay tate imaju prednost. Nakon što se deklariram, mame postaju više prijateljski nastrojene. Možda se boje da nisam neki uglađeni muški razarač obitelji kao Patrick Wilson u Maloj djeci.

Sumnjam da je nešto dublje i mračnije u pitanju.

Većina žena jednostavno ne poštuje muškarce koji ostaju kod kuće s djecom. Vide druge žene koje odgajaju djecu i pomisle, naravno, ona je tradicionalistkinja ili post-moderna feministkinja koja dokazuje da ne treba karijeru kako bi bila jaka žena. Naprijed, sestro! Kad vide muškarca koji podiže djecu, pomislit će da je lijen. Ne mogu si pomoći nego zamišljati njegovu jadnu ženu koja rinta cijeli dan dok on ostaje kod kuće u papučama i jede čips na kauču.

6. Pretpostavka bezidejnosti

Kad smo Drew i ja istraživali opcije vezane uz roditeljstvo, posjećivali smo savjetnicu da nam pomogne posložiti stvari. Bila je pametna, prava podrška te od iznimne pomoći. Brzo je postala jedna od najdražih osoba koje sam ikad upoznao. Nakon što su se djeca rodila, uzdisao sam kako ih je nekad teško smiriti kad plaču. Naša savjetnica je samo slegla ramenima i rekla: ‘Pa, ti si muško’. Bio sam zapanjen, ali sam tad shvatio da puno ljudi tako misli. “Jadan čovjek, sam s djecom. Mora da je u kaši preko glave”. Hvala, ide mi dobro, i možete me poštedjeti vaših savjeta, stranci. Draže mi je zeznuti moje klince na vlastiti način, ne na vaš. Majke također dobivaju savjete koje nisu tražile i jednako ih tako mrze. Možda je ovo jedno područje gdje tate sustižu mame brže nego bismo to željeli.

Znam da diskriminacija očeva nije najgori oblik predrasuda. Nitko nas ne tjera da sjedimo otraga u autobusu i nitko nam ne otuđuje pravo glasa. Neću voditi marš na Washington ili pokušavati postati Malcolm X očinstva. Samo sam htio šansu da se ispušem. Zar tatama nije dopušteno žaliti se tu i tamo?

Jerry Mahoney živi sa svojim dečkom Drewom i njihovim blizancima, Bennett i Sutton koji su rođeni u kolovozu 2009. godine. Trenutno je otac na roditeljskom dopustu i posvećen je samo njima, no u trenutcima mira piše memoare o ludim pričama svoje obitelji pod nazivom Odakle dolaze djeca gejeva?


Prevela i prilagodila Mirna Šimunović

Pogledajte kako su Carmen Carrera i Laverne Cox održale lekciju voditeljici

Katie Couric, američka novinarka i voditeljica talk-showa Katie, prošli je tjedan u svojoj emisiji ugostila dvije trenutno možda najpoznatije transrodne osobe, Carmen Carreru i Laverne Cox.

Carmen Carrera je, između ostalog, poznati model i manekenka koja je nedavno potpisala za prestižni Elite Model Managment, a poznata je i po pojavljivanju u RuPaul’s Drag Race, emisiji koja traga za američkom drag zvijezdom. Carmen je svoje obožavatelje/ice osvojila do te mjere da su pokrenuli peticiju kojom od brenda Victoria’s Secret traže da ovu manekenku proglase prvim transrodonim viktorijnim anđelom. Druga sugovornica je bila Laverne Cox, američka glumica i producentica, a njena najpoznatija uloga vjerojatno je ona u seriji Orange is the new black, gdje glumi transrodnu frizerku i zatvorenicu, s vrlo složenom obiteljskom pozadinom. Cox je i poznata po zagovaranju prava transrodne zajednice, a u tu svrhu sudjeluje i u stvaranju dokumentarca Free Cece, koji govori o transrodnoj afroameričkoj zatvorenici osuđenoj za ubojstvo, nakon što je u samoobrani usmrtila jednog od svojih napadača.

Emisija u kojoj su gostovale bila je zamišljena kao platforma u kojoj će ove dvije žene razgovarati o svojoj karijeri, uspjesima i planovima općenito te kako se kroz to prožima i pitanje transrodnosti. Međutim, voditeljica emisije odlučila je ton emisije usmjeriti u neprimjerenom smjeru, što je rezultiralo hvalevrijednom lekcijom koju je sada, nadajmo se, naučila.

Couric je u emisiju prvu pozvala Carreru, s kojom je nakon prilično kratkog razgovora o uspjehu u njenoj karijeri brže-bolje prešla na pitanja o operacijama kojima se Carrera podvrgnula kako bi postigla željene promjene te koliko su one bile bolne. I dok je Carrera na to odgovarala, voditeljica ju je prekinula novim pitanjem nakon čega je razgovor bespovratno otišao u krivom smjeru – “Ali tvoji intimni dijelovi su sada drugačiji, zar ne?”, svodeći tako sve što ona jest na ono što se nalazi u njezinom donjem rublju. Carrera ju je doslovno ušutkala i odgovorila u dostojanstvenoj, pametnoj, ali prije svega pristojnoj maniri, koja voditeljici očito nedostaje. Pogledajte u videu kako je to izgledalo!

 U razgovoru im se potom pridružila i Laverne Cox. Voditeljica je i s njom odradila nekoliko kurtoaznih pitanja o ulozi Sophie u seriji Orange is the new black te prešla na ona osoba, pokazujući na taj način da joj prva lekcija iz pristojnosti nije najbolje sjela. Nakon što se na prethodni razgovor s Carrerom referirala izjavom da je njezina sugovornica ‘ustuknula’ na pitanje o promjeni spola (i time pokazala da je potpuno nesvjesna neprimjerenosti svog pitanja), isto je postavila i Cox. Cox je rekla kako je vrlo ponosna na Carreru zbog njezinog odgovora o ‘ljudskoj preokupaciji pitanjem o genitalijama’ te svoj odgovor nastavila u istom smjeru, dodajući i poražavajuće podatke i statistike kada su u pitanju transrodne osobe. Pogledajte:

I Carrera i Cox su na pitanje o genitalijama voditeljici odgovorile u istom tonu koji se može sumirati na činjenicu koja je sama po sebi jasna, ali neki trebaju dodatno pojašnjenje – transrodne osobe su puno više od njihovih genitalija. Suočavaju se s brojnim problemima – od onih logističkih do onih rasističkih, njihovi životi, prilagodbe i promjene koje prolaze zahtijevaju izuzetnu snagu, kako na fizičkom, tako i na psihičkom planu. Govoriti o transrodnim osobama samo u terminima njihovih spolovila ne pokazuje samo manjak senzibiliteta, nego i manjak ljudskosti. Pokazuje da zaboravljamo da su i oni/e ‘samo ljudi’ te da smo još uvijek zatočeni u heteronormativnosti, po mogućnosti onoj bjelačkoj. Poruke i pouke koje se mogu iščitati iz gore navedenih izjava su dragocjene i zapravo su ‘svako zlo za neko dobro’: iz nečega što je neugodno za jednu osobu, proizašlo je nešto izuzetno vrijedno za drugu, a nadam se da će i oni/e koji/e pogledaju ove isječke to prepoznati.

Velika koalicija na desnici

Manje je od dvije godine do parlamentarnih izbora i svega nekoliko mjeseci do onih za europski parlament. Shvativši da je, između ostalog, razjedinjenost na desnici koštala HDZ zadnjih domaćih izbora krenulo se u ujedinjavanje desnih snaga.

HDZ i HSS su još u srpnju prošle godine potpisali Sporazum o trajnoj suradnji, koji predviđa da ove dvije stranke zajednički izađu na europske, predsjedničke i parlamentarne izbore.

Proteklih mjeseci, kako donosi Novi list, uvelike pregovaraju razni HSP-ovi koji zajedno dosežu i vrtoglavih 7 posto na izborima, a u siječnju se očekuje i Sporazum o suradnji i zajedničkom izlasku na europske i parlamentarne izbore između HSS-a, HRAST-a i Stranke umirovljenika (SU) koji zajedno i bez HDZ-a mogu osvojiti dva do tri saborska zastupnika/ce.

U HRAST-u posebice naglašavaju da će u okviru sporazuma i svake buduće koalicije inzistirati na tome da u programska načela uđe desetak stvari na kojima HRAST inzistira, ponajviše vezano uz svjetonazorska načela, ali i oko rješavanja gospodarskih problema. A znamo što HRAST podrazumijeva pod svjetonazorskim načelima. Sada nam još samo ostaje za vidjeti u kojoj izbornoj koaliciji će se naći Željka Markić.

‘Milanoviću, građanima i građankama danas nije do smijeha’

Nezavisni hrvatski sindikati uputili su pismo premijeru Zoranu Milanoviću povodom obilježavanja Svjetskog dana smijeha, prenosi Index.hr. Kako upozoravaju, građanima i građankama Hrvatske nimalo nije do smijeha:

Pismo prenosimo u cijelosti:

“Poštovani gospodine Milanoviću,

kao što vjerojatno znate danas se obilježava Svjetski dan smijeha.

Ne znamo je li Vama i Vašoj Vladi do smijeha, ali većini hrvatskih građana i građanki nije. Zadnji poznati podaci govore kako je na kraju mjeseca studenog 2013. godine čak 296.117 građana/ki bilo pod ovrhom i kako su imali nepodmirenih obveza u iznosu većem od 23 milijarde kuna. Jasno je kako je kraj 2013. godine dočekalo pod ovrhom više od 300.000 blokiranih građana/ki.

Tomu treba pridodati podatak o prosječnoj mirovini za mjesec studeni koja je iznosila 2.277,04 kn, prosječnoj neto plaći za mjesec listopad koja je iznosila 5.506,00 kn te novoj minimalnoj plaći za 2014. godinu koja iznosi 3.017,61 kn. Ne smije se zaboraviti ni današnji podatak o 370.015 nezaposlenih.

Tako bismo još u nedogled mogli navoditi podatke o stanju hrvatskoga gospodarstva i hrvatskih građana/ki, o mladima koji su prisiljeni napuštati domovinu u potrazi za poslom, o čak tri četvrtine hrvatskih građana koji imaju nedostatne mjesečne prihode za pokriće svojih osnovnih, redovitih mjesečnih troškova, o radnicima/ama koji/e rade bez plaće ili radnicima/ama koji/e strepe za svoje plaće i svoja radna mjesta, o razočaranim umirovljenicim/amaa potonulim u neimaštinu, o kopačima po kontejnerima i skupljačima/cama praznih boca, o rastućem broju siromašnih i utučenih, o morbidnoj besperspektivnosti i beznađu, sumornosti i potištenosti, depresiji, apatiji i strahovima koji su zavladali hrvatskim društvom.

Pa kome onda uopće može biti do smijeha!?

Kad će konačno Vaša Vlada učiniti nešto što će na lica hrvatskih građana i građanki izmamiti bar osmijeh, a ne podsmijeh, melankoliju, grč bijesa i škrgut zuba te prazan i beznadan pogled?”, stoji u pismu Krešimira Severa.

‘Ministar Mirando Mrsić nastavlja obmanjivati javnost’

U odgovoru Europskoj konfederaciji sindikata (ETUC), koji je poslao u ime predsjednika Vlade RH, ministar rada Mirando Mrsić sasvim neprimjereno optužuje hrvatske sindikate za neistinito prikazivanje činjenica, tvrdeći kako su ‘socijalni partneri sudjelovali u velikoj radnoj skupini, s nekoliko predstavnika/ca, te da su svi prijedlozi dodatno raspravljani’, poručuju iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske i Nezavisnih hrvatskih sindikata, prenosi H-alter.

“Ministar prešućuje kako u toj raspravi zajednička inzistiranja Ministarstva i poslodavaca na deregulaciji i  snižavanju prava radnika/ca ni Ministarstvo ni poslodavci nisu utemeljili na analizama, niti potkrijepili niti jednim valjanim statističkim podatkom ili argumentom. Ministar također prešućuje da su sindikati po drugi puta napustili radnu grupu za izmjenu ZOR-a i takav ‘socijalni dijalog’ nakon što je ministar pogazio svoju riječ i potpisanu izjavu kojom je prihvatio nekoliko ključnih argumentiranih sindikalnih zahtjeva, a koji su bili uvjetom za povratak sindikata za radni stol nakon njihova prvog odlaska u listopadu 2013. godine! Ministar zaboravlja kako je sadržajni i istinski socijalni dijalog u samoj srži upravljanja Europskom unijom, omogućuje socijalnim partnerima da na značajan način doprinesu definiranju europskih socijalnih standarda te je ključan element europskog socijalnog modela”, ističu Mladen Novosel i Krešimir Sever, čelnici sindikalnih središnjica, u svom priopćenju.

Podsjetimo, glavna tajnica ETUC-a, krovne organizacije europskih sindikata čije su članice SSSH i NHS, Bernadette Ségol je 4. prosinca 2013. godine predsjedniku Vlade RH i ministru rada uputila pisma u kojima u ime europskoga sindikalnog pokreta izražava ‘duboku zabrinutost zbog pogoršavanja radnog i socijalnog zakonodavstva te socijalnog dijaloga u Hrvatskoj, što dovodi u pitanje privrženost hrvatske Vlade obvezama koje je tek nedavno preuzela pri pridruživanju Europskoj uniji i njezinom socijalnom modelu’.

ETUC je pozvao Vladu RH na povlačenje Prijedloga zakona iz procedure te da ‘u praksi potvrdi svoju iskazanu predanost istinskom i sadržajnom socijalnom dijalogu, na temelju povjerenja i uzajamnog razumijevanja’.

“Načelo pregovora u dobroj vjeri i međusobno povjerenje socijalnih partnera i Vlade RH, kao preduvjeti i temelj učinkovitom socijalnom dijalogu, očito ostaju samo mrtvo slovo na papirima MRMS-a i Vlade RH”, zaključuju sindikati.