Medicinski abortus – još jedan doprinos slobodi izbora

Pravo na siguran pobačaj, kao i pravo osobe da samostalno odluči hoće li i kada će postati roditelj, stvar je koja se tiče ljudskih, ali i socijalnih prava koja pripadaju svima jednako. Pritom se najveći naglasak stavlja na slobodu izbora, koju politički moćnici i s njima povezane klerikalne organizacije neprestano nastoje osporiti. Na udaru se našao i tzv. medicinski pobačaj, nekirurški način prekida trudnoće, koji se kao alternativa kirurškom prekidu trudnoće pojavio početkom 90-ih godina.

Medicinski se pobačaj definira kao onaj pobačaj koji se odvija pomoću lijekova koji izazivaju prekid trudnoće, po posljedicama sličan spontanom abortusu. Pritom se koriste dva lijeka: mifepristone (poznat i pod nazivom RU-486)/methotrexate i misoprostol. Mifepristone, prvi lijek koji se koristi u induciranju pobačaja, proizveden je u Francuskoj 1988. godine, dok je dozvolu za korištenje u SAD-u dobio 12 godina kasnije. Lijek djeluje na način da blokira progesteron, koji je nužan kako bi se trudnoća održala – bez njega, stijenka maternice puca, cerviks omekša i plod propada. Umjesto njega, moguće je koristiti i methotrexate, koji se u SAD-u koristi od 1953. godine, najprije za tretiranje nekih vrsta raka i reumatskog artritisa, a potom i za induciranje pobačaja.

Najčešće u periodu od 48 sati od uzimanja mifepristona ili methotrexata, uzima se drugi lijek, misoprostol, koji izaziva kontrakcije maternice nakon čega se ona isprazni i time je pobačaj završen. Dva tjedna nakon uzimanja prvog lijeka žena odlazi na pregled kako bi bila sigurna da je trudnoća okončana.

{slika}

Medicinski pobačaj se može izvesti od trenutka kada žena sazna da je trudna i najbolja je opcija u ranom stadiju trudnoće, što obuhvaća period do sedmog, odnosno devetog tjedna trudnoće. Kada se izvodi u navedenom periodu, takav pobačaj nosi nizak rizik od komplikacija –  od 95 do 98 posto žena nema problema pri izvođenju pobačaja. Ipak, u manje od jedan posto slučajeva, lijekovi ne funkcioniraju pravilno i embrij nastavlja rasti. Kada dođe do toga, potrebna je vakuumska ili manualna aspiracija za kirurški završetak pobačaja. Nastavak trudnoće u takvim okolnostima ni u kojem slučaju nije opcija jer uzimanje prvog lijeka može izazvati teška oštećenja fetusa ili komplikacije u trudnoći.

Lijekovi koji se koriste za medicinski pobačaj nisu isto što i tzv. pilula za dan poslije, što je česta zabluda. Pilula za dan poslije, ukoliko se koristi unutar 72 sata od nezaštićenog seksa, može spriječiti da do trudnoće dođe, ali ne može prekinuti već uspostavljenu trudnoću. Isto tako, medicinski pobačaj nije isto kao i pobačaj iz medicinskih razloga, koji podrazumijeva prekid trudnoće zbog ugroženog života žene ili sličnih, medicinski opravdanih, razloga.

Medicinski nadzor nije nužan kod induciranog prekida trudnoće lijekovima u ranom stadiju, sve dok je žena dovoljno i pravilno informirana o procesu i zna što može očekivati. Lijekovi korišteni za induciranje pobačaja uzrokuju simptome identične onima koji se događaju u slučaju spontanog pobačaja, koji se pojavljuje u od 15 do 20 posto trudnoća. Inducirani medicinski pobačaj jedan je od najizvođenijih medicinskih postupaka, zbog čega je izuzetno važno da žene za njega znaju i da su im dostupne sve informacije pri donošenju odluke. Ono što medicinski pobačaj prvenstveno razlikuje od kliničkog jest što ne zahtijeva operaciju i potencijalno pruža veću privatnost jer ga je moguće izvesti kod kuće. Međutim, prednosti kliničkog pobačaja jesu to što sam proces kraće traje i manji je rizik od nedovršene procedure, a odluku koji će postupak odabrati svaka žena donosi individualno.

Veliku ulogu u edukaciji žena o mogućnostima koje im se pružaju u slučaju pobačaja ima neprofitna, virtualna zajednica womenonweb.org koja okuplja žene koje su imale pobačaj i individualce/ke i organizacije koji podržavaju pravo na abortus. Na svojoj stranici donose osobne priče žena koje su izvršile abortus, kako bi razbile tabu koji postoji o toj temi, te pružaju pomoć, informacije i savjete ženama koje žele napraviti medicinski abortus. Sve informacije temelje se na znanstvenim istraživanjima koja su dostupna na stranici, kao i na preporukama i savjetima WHO-a.

U zemljama u kojima je porod siguran za žene, jedna od 10.000 žena umre tijekom poroda, dok manje od jedne od 100.000 žena umre radi izvršenja medicinskog abortusa, što ga čini sigurnijim od poroda. Od 1992. godine u Francuskoj je izvršeno oko milijun medicinskih pobačaja uz lijekove mifepristone i misoprostol i nijedan od njih nije rezultirao smrtnim slučajem. Food and Drug Administration (FDA) u SAD-u je 2005. godine objavila studiju o uporabi navedenih lijekova u induciranju pobačaja koja je pokazala da je rizik od smrtonosne sepse kod žena tijekom medicinskog pobačaja vrlo malen (jedna od 100.000 žena), što je jednako broju žena koje umru zbog posljedica spontanog pobačaja. Također, smrtonosne reakcije na penicilin javljaju se jednom od 50.000 do 100.000 slučajeva, što medicinski pobačaj čini sigurnijim čak i od tretmana penicilinom.

Protivnici/e pobačaja tvrde da je medicinski abortus opasan za žene, iako za to ne postoje nikakvi dokazi. Unatoč tome što su komplikacije moguće, kao i kod svakog medicinskog tretmana, medicinski je pobačaj daleko sigurniji od (često ilegalnog) pobačaja u zemljama koje imaju jake restriktivne zakone po tom pitanju – jedna od 279 žena nepotrebno umre zbog nesigurnog pobačaja, dok njih još 30 pati od bolova i drugih posljedica prouzrokovanih takvim postupkom. Cilj protivnika/ica abortusa jest zabraniti bilo kakav oblik legalnog prekida trudnoće, što bi opasno ugrozilo zdravlje i živote žena. Delegalizacija pobačaja neće smanjiti njihov broj, već će samo dovesti do povećanja broja nesigurnih i opasnih pobačaja na crnom tržištu. Prema podacima WHO-a, 20 milijuna od 42 milijuna abortusa koji se izvedu svake godine u svijetu je ilegalno, a samim time i opasno, pa od posljedica takvog pobačaja umre 47.000 žena godišnje. Smrt uzrokovana nesigurnim pobačajem može se spriječiti i izbjeći, i to tako da se pobačaj učini legalnim i dostupnim.

Vrijeme je da pobačaj postane dostupan svakoj ženi, neovisno od njenoj dobi, rasi, prihodima ili geografskoj lokaciji, i upravo u tome medicinski pobačaj ima veliku ulogu. On se ističe kao zadovoljavajuća alternativa za reduciranje smrtnosti od komplikacija koje mogu proizaći iz invazivnih procedura na mjestima gdje je pobačaj zabranjen.

U Hrvatskoj medicinski pobačaj pomoću lijekova nije dostupan, a ono što se najčešće pogrešno podrazumijeva pod tim terminom jest legalno inducirani kirurški zahvat pobačaja. Unatoč tome što je pobačaj kod nas legalno dopušten, sve ga je rjeđe moguće legalno obavljati zbog ‘prigovora savjesti’, a sve češće u privatnim klinikama gdje takvi ‘prigovori’ netragom nestaju, često kod istih tih liječnika/ca. Dok se njih neprestano poziva na prigovor savjesti, ženama se ne dopušta to isto pravo, te ih se prisiljava da protiv vlastite volje i savjesti zadrže trudnoću. To što žene uživaju manja reproduktivna prava jest pokazatelj subordinacije žena u svim sferama društva, ali i privatnog života, što se temelji na duboko ukorijenjenoj spolnoj i rodnoj diskriminaciji.

Danas se sve više nastoji nametnuti politika prekida trudnoće koja suprotstavlja reproduktivna prava žena ‘pravu na život’ fetusa, čime se ženama nastoji uskratiti pristup temeljnoj zdravstvenoj potrebi – kontroli fertilnosti. Time se brane ‘prava’ embrija nauštrb prava trudne žene, što je jasni pokazatelj da žensko zdravlje kod nas, ali i u drugim zemljama u kojima vladaju iste prilike, nije prioritet. Međutim, još je Međunarodna konferencija o stanovništvu i razvoju iz Kaira 1994. godine utvrdila vezu između ljudskih i reproduktivnih prava. Opća deklaracija o ljudskim pravima, kao i brojne druge deklaracije i dokumenti koji se bave tom tematikom, jasno i precizno odbacuju tvrdnju da ljudska prava počinju od začeća ili bilo kojeg drugog trenutka prije samog poroda. Isto tako prepoznaju da su ženino pravo na život i druga ljudska prava ugrožena kada su restriktivni zakoni o pobačaju na snazi. Pravo na željeno majčinstvo i time odluka o prekidu (neželjene) trudnoće integralni su dijelovi temeljnih ljudskih prava, što ima prvenstvo nad tvrdnjama koje se tiču zaštite fetusa.

Glavni protivnik prava na pobačaj i dalje ostaje Katolička crkva koja pobačaj smatra ubojstvom i smrtnim grijehom, no nije uvijek bilo tako. U doba najranijeg kršćanstva rani pobačaj nije smatran nijednim od navedenog, dapače, abortus je bio dopušten do trenutka animacije fetusa, što je događa 40 dana nakon začeća. Naravno, i Crkva je s vremenom promijenila svoje stavove kako bi bolje služili njihovim ciljevima, pri čemu je njihov cilj očigledno preuzeti vlasništvo nad ženskim tijelom i ljudskim životom. Nije potrebno naglašavati da i pro-choice aktivisti/kinje pobačaj smatraju negativnom pojavom u društvu koju treba suzbijati, ali ne restriktivnim zabranama, već sustavnom edukacijom i prevencijom.

Restriktivne mjere koje se predlažu u slučaju abortusa nikako ne mogu biti racionalno rješenje jer ne mogu iskorijeniti problem neželjene trudnoće. Stavljanje pobačaja izvan zakona ne rješava problem zaštite života, već ga dodatno povećava, i to je temeljna činjenica koju društvo mora usvojiti. Nijedna osoba nema pravo podrediti drugu na način na koji neželjena trudnoća može podrediti ženu. Žensko tijelo nije ni crkveno ni državno vlasništvo i apsolutno nitko nema pravo raspolagati njime osim žene same. I za to pravo se ne smijemo nikad prestati boriti.

Zgodne žene spašavaju stvar

U suradnji s Domom za odgoj djece i mladeži u Splitu i Domom za nezbrinutu djecu Miljenko i Dobrila Skribonauti organiziraju petodnevni ciklus radionica kreativnog pisanja, stripa i filma, pod vodstvom Helene Janečić, Mime Simić i Dorte Jagić te trodnevni festival Zgodne žene spašavaju stvar

Radionice su nastale s namjerom poticanja kreativnosti djevojaka iz Doma za odgoj djece i mladeži u Splitu i Doma za nezbrinutu djecu Miljenko i Dobrila kako bi kroz medij stripa i književnosti tematizirale vlastite autobiografije. Cilj je procesa osnažiti mlade žene, potaknuti ih na stvaranje te im omogućiti da kroz umjetnost progovore o svojoj svakodnevnici.

Trodnevni program koji se sastoji od dvije izložbe, književnog događanja i tribine o stripu, promovira žensko stvaralaštvo, ukazuje na različite mogućnosti promišljanja ženskog stvaralaštva te otvara diskusiju o poziciji žena u polju umjetničkog djelovanja.

Na taj način projekt ujedinjuje elemente podrške mladim ženama kroz razvoj kreativnog potencijala i samoizražavanja te promociju i propitivanje pozicije i mogućnosti ženskog stvaralaštva.

Raspored događanja:

– Četvrtak,  22.kolovoza, 19:30

Otvaranje izložbe stripa Akademske slikarice Helene Janečić

Lokacija: Muzej grada Splita, Papalićeva ulica 1

 

– Petak , 23. kolovoza, 20:30

Žene, žene (večer pričanja priča i otvoreni mikrofon)

Sudjeluju: Mima Simić, Boba Đuderija, Dorta Jagić, i svi koji se odvaže

Posebni gost: Edi Matić

Lokacija: Caffe bar Galerija, Galerija umjetnina, Kralja Tomislava 15

 

– Subota, 24. kolovoza, 19:30

Tribina: Moja priča u šest kadrova

(tribina o stripu kao autobiografskom mediju i njegovim mogućnostima u radu s mladima)

Sudjeluju: Helena Janečić, Ivan Svaguša, Janina Pavić

Otvaranje izložbe radova štićenica Doma za djevojke i doma Miljenko Dobrila: Ja, superjunakinja

Lokacija: Muzej grada Splita, Papalićeva ulica 1

FALIŠ – Festival alternative i ljevice u Šibeniku

Tarik Ali, Andrej Nikolaidis, Marko Pogačar, Katarina Luketić, Igor Štiks, Emir Imamović samo su neka od imena prvog Festivala alternative i ljevice (FALIŠ) koji će biti održan od 4. do 7. rujna u Šibeniku.

Najzvučnije ime festivala je svakako Tariq Ali, britanski ljevičar i aktivista kojem je band Rolling Stones posvetio pjesmu Street Fighting Man, autor niza knjiga, od kojih je u Hrvatskoj najpoznatija Sukob fundamentalizama.

Među gostima i gošćama te organizatorima i organizatoricama festivala su i Srećko Horvat (urednik konferencijskog programa), Kruno Lokotar (urednik umjetničkog programa), zatim Boris Buden, Katarina Luketić, Sandra Vitaljić, Marko Pogačar, Mima Simić, Mario Jurjević, te Aleksandar Stanković koji će ovom prilikom promovirati i svoju novu knjigu Aca i 100 faca; svi iz Hrvatske.

Iz Crne Gore dolazi Andrej Nikolaidis, pisac i filozof, čiji je novinski tekst Šta je ostalo od velike Srbije, izazvao diplomatski rat između Srbije i Crne Gore, a roman Mimezis ga učinio personom non grata u mnogim dijelovima države u kojoj živi.

Pored njih, tu su domaće, šibenske snage: blogeri fra Gavun i Informatičar starog kova, zatim spisateljica Jela Godlar, konceptualni umjetnik Boris Čelar, te glazbenik Dok Analog X.

Igor Štiks i Emir Imamović Pirke u dvostrukoj su ulozi: gostiju po rođenju i domaćina po vezanosti za Šibenik.

Kako je navedeno u saopštenju, cilj organizatora/ica jeste da svake od narednih godina, i kroz vizualni identitet FALIŠ-a, podsjete na jednu od nestalih tvornica u Šibeniku i problematiziraju deindustrijalizaciju grada i regije, te ukažu na njene pogubne posljedice po lokalnu ekonomiju i standard građana/ki Šibenika.

Prve godine na plakatima i drugim tiskanim materijalima dominira će panoramska fotografija TEF-a, njegovih dimnjaka po kojima je Šibenik bio prepoznatljiv koliko i po svojim povijesnim spomenicima ili ljepoti obale. Za vizuelni identite je zaslužan art direktor Festivala, Ante Filipović Grčić.

Mirela Holy osniva novu političku stranku!

Bivša SDP-ova zastupnica i ministrica zaštite okoliša i prirode Mirela Holy korak je do osnivanja nove stranke.

Statut je napisan, izrada programa je pri kraju, a osnivačka skupština održat će se vjerojatno u listopadu.

Ime stranke još nije određeno, ali Mirela Holy kaže kako u imenu neće biti ništa ‘zeleno’, prenosi Jutarnji list.

Kako je sama naglasila, temelj nove stranke bit će koncept održivog razvoja.

“Održivi razvoj oslanja se na tri jednako važna stupa, a to su zaštita okoliša, održivo gospodarstvo i socijalna pravda i pravo”, rekla je Holy.

Dodala je kako neće biti neprijateljski raspoložen ni prema jednoj djelatnosti, ali će uvijek inzistirati na zaštiti okoliša.

“Gospodarstvo se mora razvijati, no razvoj ne smije ići na štetu budućih generacija”, istaknula je.

Također je pojasnila kako u Hrvatskoj ima mnogo stranaka koje nose epitet ‘zelene’, a zapravo uopće ne zagovaraju zelene politike i ne brinu o stvarnim ekološkim problemima u Hrvatskoj.

Podsjetimo, Mirela Holy je izašla iz SDP-a 21. lipnja ove godine nakon niza trzavica i nakon što je Vlada odbila većinu od 14 njenih amandmana na prijedlog Zakona o zaštiti prirode.

Holy izašla je iz SDP-a čak i prije glasovanja o njezinim amandmanima u Saboru. Njezini kolege/ice su o tome bili/e obaviješteni/e mailom.

OVDJE pročitajte Libelin razgovor s Mirelom Holy dok je obnašala funkciju ministrice zaštite okoliša i prirode !

Politička bitka oko abortusa je zapravo mnogo više

Zamislite da političar/kei kažu da ljudi sa slomljenim nogama ne trebaju gips jer su ‘potpuni ljudi’ fokusirani na cijene benzina.

Ili zamislite da ti isti/e političari/ke kažu da, budući da ne birate muškarca za kojeg ćete se udati svaki tjedan, ali da svakodnevno punite rezervoar automobila, nije bitno da sami odlučujete za koga ćete se udati i da bi trebali dopustiti da vlada to napravi za vas.

Da neka političarka izjavi tako nešto, bila bi optužena barem za iznošenje nelogičnosti kako bi odvukla pažnju od svojih užasnih nastojanja po pitanju prisilnog braka i/ili nijekanja mogućnosti ljudima sa slomljenim kostima. U najgorem slučaju, bila bi proglašena neuračunljivom. Pa ipak, Kellyanne Conway, republikanska političarka koja nastoji povećati broj žena u republikanskoj stranci, iznijela je istu usporedbu za National Journal.

“Malo je žena u demokratskoj stranci koje mogu započeti ili dovršiti rečenicu bez spominjanja prava žene da bira”, rekla je Conway, što pokazuje da je zapravo natjerala svoje istraživače da pregledaju sate govora demokrata/kinja kako bi pronašla bar jednu ženu koja nije spomenula pobačaj. Još uvijek nisu našli nijednu.

“Otvoreno je mjesto za ženu koja bi se usudila natjecati za političku funkciju kao republikanka… Što radite svakog tjedna, curke – punite li svoje rezervoare gorivom ili imate pobačaj”, upitala je.

Čak i da prihvatimo da bi izborom republikanaca dobili niže cijene goriva – što je pretpostavka koju ne podupiru stvarni dokazi – taj komentar nema nikakvog smisla. Kao što je Maya Dusenbery iz Feministinga napisala: “Da nisam mogla pobaciti taj put kada jesam, novac za gorivo ionako ne bi bio pretjerano bitan jer bi svi moji prihodi odlazili na pelene, hranu za djecu i vrtić.”

Dodala je da je pristup pobačaju ‘nerazdvojiv od dobrog socijalnog statusa’. Jedina stvar koja je jednako intimna i osobna kao odluka hoće li netko imati djecu, koliko djece i kada jest odluka s kim ćemo biti ili s kim ćemo se vjenčati. Čak i da političari/ke mogu sniziti cijene goriva u zamjenu za to da vam odaberu supružnika/cu i datum vjenčanja, čisto sumnjam da bi javnost na to pristala. Conwayine izjave su jednako apsurdne.

Zašto je onda rekla nešto tako glupo? Istina je da republikanci napadaju pravo na pobačaj kad god stignu, ali, retorički, pobačaj je samo iskra koja raspaljuje konzervativne strahove zbog seksualne slobode, piše Amanda Marcotte za RH Reality Check. Ono što oni pokušavaju insinuirati jest da demokrati/kinje razgovaraju s ‘curkama’ koje imaju ‘pobačaj’ jednako često kao što ‘potpune’ (odnosno, one navodno moralno superiorne) žene kupuju gorivo. Ta je pretpostavka jednaka onoj da su liberalne žene i feministkinje grupa seksualno neobuzdanih žena koje su opsjednute seksom. Prijedlog da žene imaju česte ili rutinske pobačaje je zapravo način da se insinuira da se netko previše seksa – stvarne okolnosti koje su dovele do pobačaja nisu zapravo bitne.

Rush Limbaugh je napravio istu stvar izjednačujući uzimanje puno kontracepcijskih pilula i puno seksa – on je tvrdio da se aktivistkinja Sandra Fluke ‘toliko seksa da si to ne može priuštiti’. Doslovno shvaćeno, to je bila krajnje idiotska izjava budući da doza hormona u pilulama ne ovisi o tome koliko često se seksaš. Ali je isto tako jasno da Limbaugh poseže za istom vrstom retorike kao Conway – nastojeći pretvoriti raspravu o reproduktivnim pravima u raspravu o tome koliko često se žena može seksati i pritom insinuirajući da jedini razlog iz kojeg bi žena mogla biti zabrinuta oko reproduktivnih prava jest zato što je ‘drolja koja se previše seksa’, što god to značilo.

Conway je u pravu po pitanju jednoga: većina žena nisu glasačice koje se fokusiraju samo na reproduktivna prava. Međutim, insinuirajući da su reproduktivna prava pitanje manjeg dijela ‘drolji’ koje izvode gluposti, savršeno pokazuje zašto republikanska stranka ima toliko problema u pridobivanju žena na svoju stranu. Kao što članak u National Journalu pokazuje, republikanci/ke se bore jer ne mogu razgovarati sa ili o ženama bez da ih stavljaju pod određene stereotipe. Ne radi se samo o ‘drolja’ stereotipu i nastojanju da se natjera žene da glasuju za republikansku stranku prijetnjama da će ih glas za demokrate pretvoriti u ‘drolje koje se previše seksaju’, iako to u svakom slučaju ne pomaže.

Primjerice, osvrnimo se na trenutak na ovu situaciju. Republikanka Ann Wagner kaže da žene donose važnu perspektivu po pitanju najvećih problema s kojima se država susreće, kao što su obiteljski budžeti, zdravstvena zaštita, energetska potrošnja – sve stvari s kojima se žene susreću u svom kućanstvu.

“Mi smo te koje se brinu o svemu”, rekla je ponosno.

Kao i u slučaju govora Ann Romney na republikanskoj nacionalnoj konvenciji, republikanci padaju u zamku kao i Wagner: stereotipiziraju žene kao ponizne sluge čija je sudbina brinuti se o domaćinstvu koje je izvan muškarčevog dometa. Istina je da se žene prečesto tretiraju na taj način, ali to nije ugrađeno u njihov karakter. Ovaj članak pokazuje način na koji republikanci promatraju svijet u kojem postoje dvije vrste žena: ‘drolje koje je potrebno staviti tamo gdje im je mjesto’ i ‘dobre žene’ koje nemaju snova i ciljeva izvan toga da zadovoljavaju potrebe svoje obitelji.

Logično je da konzervativci smatraju da su te stvari prirodne za žene, a ne rigidne i prisilno nametnute – da bi mogli razumjeti potonje, morate vjerovati da je seksizam stvaran, što se protivi republikanskoj mantri.

Činjenica je da pobačaj nije samo pobačaj. Za obje strane, pobačaj se odnosi na općenit pogled na to gdje je ženino mjesto u svijetu i kolika su njena prava da odlučuje za sebe. Anti-choice pokret temelji se na uvjerenju da je uloga žene vrlo uska i da svako odbijanje submisivne uloge koja joj je namijenjena znači da je ‘drolja’ ili neka druga vrsta ‘loše žene’. (Nekoliko je konzervativki poput Ann Coulter koje to prešućuju, ali na štetu žena: njima je dano pravo da samostalno odlučuju, ali samo zato što prodaju ideju da žene ne bi trebale biti slobodne.)

To je razlog zbog kojeg pokušaji republikanaca da prikažu pro-choice politiku kao jednostrano pitanje nemaju nikakvog smisla. Podrška pravu na pobačaj je puno šire pitanje, pitanje koje obuhvaća sve što sloboda znači: ekonomsku sigurnost, pristup zdravstvenoj zaštiti, pravo na samoodređenje i vjerovanje da dobrota osobe ovisi o tome kako tretira druge, a ne koliko se uklapa u usko shvaćene društvene obrasce. Čak i da problem pobačaja već sutra nestane, žene će i dalje kao grupa naginjati više prema lijevim političkim opcijama nego muškarci – što i ne čudi, budući da je vjerojatnije da će ih tretirati kao ljudska bića, a ne kao ružne stereotipe.

Prevela i prilagodila Tea Stipan

Građanska inicijativa ‘Jedan od nas’ želi ograničiti dostupnost abortusa na razini EU

Europska građanska inicijativa ustanovljena je Lisabonskim ugovorom te ju građani i građanke mogu koristiti od travnja prošle godine. Ona predstavlja poziv građana i građanki Europskoj komisiji da podnese zakonodavni prijedlog u područjima u kojima EU ima zakonodavnu nadležnost, na primjer u području okoliša, poljoprivrede, prijevoza ili javnog zdravstva. Kako bi pokrenuli inicijativu, građani i građanke moraju osnovati ‘građanski odbor’ sastavljen od najmanje 7 građana/ki EU-a rezidenata/ica najmanje 7 različitih država članica. Građansku inicijativu treba poduprijeti najmanje jedan milijun građana/ki EU-a iz najmanje 7 od 28 država članica. U svakoj od tih 7 država članica potrebno je prikupiti barem najmanji broj potpisnika/ca koji je za Hrvatsku 9.000.

Prije nego što počne prikupljati izjave građana i građanki o potpori, građanski odbor mora registrirati inicijativu na internetskoj stranici. Nakon potvrde registracije organizatori/ce moraju prikupiti potpise u roku od jedne godine.

Trenutno je u tijeku 18 inicijativa od kojih je inicijativa Jedan od nas najbliže da sakupi dovoljan broj potpisa – trenutno su ih sakupili 900.000, a pred njima su još malo više od dva mjeseca. Inicijativa Jedan od nas želi da Europska komisija zabrani i dokine financiranje aktivnosti koje podrazumijevaju uništavanja ljudskih zametaka, poglavito u područjima istraživanja, razvojne pomoći i javnog zdravstva.

Iako ne mogu direktno zabraniti pobačaj na europskoj razini jer je to pitanje u domeni nacionalnih država, žele zabraniti bilo kakvo financiranje istraživanja i drugih postupaka koji imaju za posljedicu uništavanje zametaka te da se sredstva Unije u pružanju razvojne pomoći  ne smiju koristiti za financiranje pobačaja, bilo izravno ili neizravno, kroz financiranje organizacija koje potiču na pobačaj ili isti promiču. No, i oni sami ističu da ova inicijativa može imati širi političku utjecaj na zaštitu života od začeća do prirodne smrti u Europskoj uniji, odnosno prevedeno na nediplomatski jezik ograničiti dostupnost pa i legalnost pobačaja u Europskoj uniji.

Nakon što se eventualno prikupe potpisi, Komisija će ispitati inicijativu, a u roku od 3 mjeseca nakon primitka inicijative predstavnici/e Komisije sastat će se sa organizatorima kako bi detaljno objasnili pitanja potaknuta inicijativom dok će organizatori/ce imati priliku predstaviti svoju inicijativu na javnom saslušanju u Europskom parlamentu.

Komisija je dužna u službenom odgovoru objasniti koje će mjere predložiti kao odgovor na građansku inicijativu, ako će ih predložiti, i razloge poduzimanja ili nepoduzimanja mjera. Komisija nije dužna podnijeti zakonodavni prijedlog na temelju inicijative. Ako Komisija odluči podnijeti zakonodavni prijedlog, pokrenut će se redovni zakonodavni postupak: Komisijin prijedlog podnosi se zakonodavcu (u pravilu Europskom parlamentu i Vijeću, a u nekim slučajevima samo Vijeću) te, ako bude prihvaćen, prijedlog stupa na snagu.

Inicijativa Jedan od nas, kao i u hrvatskom slučaju referendumske inicijative U ime obitelji, koristi demokratske mehanizme kako bi, ironično, smanjila prava građana i građanki i kako bi iz demokracije isključila određene skupine društva. Istovremeno ovo pokazuje koliko su jake fundamentalističke snage u Europi što zahtjeva stalni i snažni otpor kako teško stečeni civilizacijski napredak ne bi pod krinkom demokratskih procedura skliznuo stoljeće unatrag.

{slika} Članak je nastao u okviru projekta Europske mogućnosti za ruralne žene  koji provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu sa Udrugom žena Hera, Prostorom rodne i medijske kulture K-zona i Radijom Kaj. Projekt financira Europska Unija u okviru IPA INFO 2012. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju mišljenje i stavove Europske unije.