sdadmin

Komemoracija za 18 ubijenih

Posted on by sdadmin

B.a.B.e. će Međunarodni dan borbe protiv nasilja 2010. godine obilježiti komemorativnim skupom koji će se održati u četvrtak, 25.11. u 11 sati na Trgu bana Jelačića

Minutom šutnje, u znak sjećanja, prisjetit ćemo se 16 žena i dvije djevojčice koje su ubili njihovi mladići, bivši ili ondašnji, partneri bračni, izvanbračni, očevi ili  muški članovi obitelji.

Nakon niza kampanja u kojima smo se obraćale žrtvama, svjedocima nasilja, institucijama države, ove godine želimo progovoriti o korijenima nasilničkog ponašanja – odgoju i porukama koje se upućuju djeci, kojima ih se priprema za buduće uloge žena i muškaraca.

 

Poruke mojih roditelja

Razmišljamo li što znači nekoga odgajati kao djevojčicu ili dječaka, i kakve su moguće posljedice stereotipnih uloga u koje ih uporno guramo?  

Zašto dječaci ne smiju plakati i pokazivati osjećaje? Zašto pravi muškarci ne pokazuju strah i ničega se ne smiju bojati? 

Zašto djevojčice trebaju biti tihe i umiljate? Zašto trebaju sanjati udaju?

A to im govore roditelji koji su i sami vrlo često izuzetno nesretni, ali misle kako im valjda bolje ne može ni biti. I umjesto da se potrude svojoj djeci osigurati sretniji život, nastavljaju ponavljati rečenice koje su slušali od svojih roditelja, a oni pak od svojih i tako unedogled.

“Nigdar ni tak bilo/da ni nekak bilo./pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu./Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo,/kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo.”

Miroslav Krleža, Khevenhiller

U vrtićima i školama u Hrvatskoj gotovo da i nema pomaka. Roza za jedne, plava za druge; lutkice i kuhinja za djevojčice; trkaći automobili i oružje za dječake…  

A, možda bi, kad bi roditelji poslušali glas razuma, osvrnuli se oko sebe i potražili sretne i zadovoljne osobe, moglo biti posve drugačije.

Možda bi muškarci koji plaču i pokazuju svoje osjećaje znali i mogli podijeliti svoje strahove i zebnje s osobama do kojih im je stalo. Možda tada ne bi svoje strepnje i nesigurnost nadomještali udarcima i mecima u nedostatku riječi. Svoju nemoć ne bi iskaljivali na slabijima od sebe zato jer misle da trebaju biti muškarčine.

A djevojčice bi mogle izrastati u samosvjesne osobe koje poštuju sebe i žele samo odnose u kojima ih se razumije kao jednakopravna bića.

Možda…možda bismo mogli i trebali pokušati drugačije. 

Zemlja koja ima ovakvu mladost ne mora brinuti za svoju budućnost

Posted on by sdadmin

Prošli je tjedan GONG objavio rezultate istraživanja o političkoj pismenosti mladih i njihovim stavovima o Europskoj uniji. Bila je to prigoda za još jedno ritualno zgražanje (dijela) javnosti nad hrvatskom omladinom. Naime, rezultati istraživanja su pokazali da oko 18% mladih smatra da treba postojati državna cenzura, 36% mladih se donekle slaže da bi neke medije trebalo zabraniti, 40% ih smatra da Hrvati u Hrvatskoj trebaju imati veća prava od ostalih naroda, 64% ih smatra da bi homoseksualnim osobama trebalo zabraniti javno nastupanje, a njih 45% smatra da se većina poslova može podijeliti na one primjerenije ženama i one primjerenije muškarcima. Istovremeno 41% mladih misli da je u Hrvatskoj na vlasti koalicija HDZ-SDP-HSS, a samo njih 14% zna kada su održani posljednji parlamentarni izbori. Europska unija im nije mila i 30% njih misli da će Hrvatska imati više štete nego koristi od ulaska. A otprilike trećina mladih nema mišljenje o onome što su ih pitali.

 

Iako su mnogi ove rezultate proglasili šokantnim, puno je šokantnije to što su im se mediji i zainteresirana javnost tri dana čudom čudili. Naravno, bilo bi idealno da su naši mladi neka super mudra, turbo tolerantna i demokracijom zaražena skupina. No kada bi bili takvi, to bi značilo da nisu odrasli u Hrvatskoj. Kako su odrasli u Hrvatskoj, a nisu gluhi i čoravi, tako su točno takvi kakvima smo ih stvorili. Homofobni kao i njihovi roditelji i učitelji, uglavnom nedemokratični kao i generacije odrasle u komunistička vremena, nacionalistički i autoritarno nastrojeni kao i devedeste godine prošlog stoljeća koje su ih dobrim dijelom formirale. Kao što je na kraju skupa održanog u svrhu predstavljanja istraživanja rekao dekan Fakulteta političkih znanosti Nenad Zakošek, ovo je istraživanje pokazalo da su mladi vrlo dobro pratili i upijali ono što se oko njih dešavalo zadnjih 20 godina.

 

I naravno da su rezultatima ovog istraživanja zadovoljni opskurni lokalni svećenici, a sigurno i čitav jedan politički establishment (samo što je on u međuvremenu savladao PR pa ne progovara). Konačno su dobili znanstvenu potvrdu da je njihov mukotrpni trud uložen u stvaranje Hrvata, čovjeka i turbo-folk katolika urodio plodom. Amen.

Uloga medija u suzbijanju diskriminacije

Posted on by sdadmin

Udruga za promicanje ljudskih prava i medijskih sloboda CENZURA PLUS iz Splita tijekom 2010. provodi Projekt “Informacijom protiv diskriminacije”, podržan sredstvima Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva.

Opći cilj Projekta je unaprijediti suzbijanje diskriminacije i društvenu odgovornost i ulogu medija u tom kontekstu, na području Splitsko-dalmatinske županije i šire.

 U okviru Projekta, u petak, 26.11.2010, u 11 sati, u prostoru Europskog pokreta, u Hrvojevoj 1 (jugoistočna kula Dioklecijanove palače, u Splitu) održat će se Okrugli stol na temu: “Uloga medija u suzbijanju diskriminacije”, kojim ćemo nastojati proizvesti konkretne preporuke za unaprjeđenje te uloge, a na kojem će gostovati dr. sc. Ivana Radačić sa Instituta “Ivo Pilar”, Teodora Matej, savjetnica Pučkog pravobranitelja (središnjeg tijela za suzbijanje diskriminacije) za odnose s javnošću i informiranje, dr. sc. Zlatko Miliša, sa Filozofskog fakulteta u Zadru, Nataša Bakotić, novinarka i izvršna urednica Slobodne Dalmacije i Stojan Obradović, glavni urednik Agencije STINA i predsjednik neprofitnog medija, Institut STINA.

 

Pozivamo sve zainteresirane građanke i građane, a posebice novinarke i novinare, predstavnike i predstavnice civilnog društva, akademske zajednice i drugih važnih društvenih aktera na sudjelovanje i doprinos našim aktivnostima.

Nezaposlene i zlostavljane

Posted on by sdadmin

Trećina žena u Hrvatskoj doživjela neki oblik nasilja u obitelji, rezultat je istraživanja “Zaštita prava i pružanje podrške žrtvama /svjedocima nasilja u obitelji” koje je u suradnji sa Ženskom sobom – centrom za seksualna prava proveo Ured za ravnopravnost spolova. Istraživanje je predstavljeno povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama.

Prema službenim podacima policije, godišnje se prijavi i registrira od 14 do 22 tisuća slučajeva obiteljskog nasilja, u kojima su 71 posto žrtava žene, a cilj ovog istraživanja je, prema riječima, predstojnice Ureda za ravnopravnost spolova, Helena Štimac-Radin, utvrditi kolika je doista realna potreba za pružanjem pomoći i podrške žrtvama ili svjedocima obiteljskog nasilja te kako je poboljšati i unaprijediti.

U 96 posto slučajeva nasilnik je bio muž, odnosno partner ili bivši partner, a nasilje je trajalo od tri do 51 godine. Najviše ih je u starosnoj dobi od 41 do 45 godina, 46 posto ih je u braku, 45 posto nezaposleno, 80 posto ih ima primanja ne veća od 2.500 kuna, a 35 posto ih je u djetinjstvu bilo svjedok nasilja u primarnoj obitelji.

Istraživanje je provedeno na dvije skupine ispitanika: 183 žrtve nasilja (otprilike jedan posto od službeno prijavljenih) i 389 djelatnika u šest nadležnih institucija, javnih ustanova i organizacija civilnog društva, od policije i sudova do skloništa i centara za socijalnu skrb

Predstavljajući rezultate istraživanja koordinatorica Ženske sobe-Centra za seksualna prava Maja Mamula rekla je da su rezultati pokazali kako Hrvatskoj, po preporukama Vijeća Europe, nedostaje još oko 700 mjesta u skloništima za žrtve nasilja u obitelji (sada ih postoji nešto više od 300 u 19 skloništa). Upozorila je kako Hrvatska ima i samo jedan Centar za žrtve seksualnog nasilja, a po preporukama Vijeća Europe bi ih trebalo biti 11. Uz to, postoji 20 do 30 mjesta gdje žrtve mogu dobiti dugoročnu besplatnu pravnu i psihološku pomoć, a trebalo bi ih biti više od 50. Mamula je kazala i da bi svaka županija trebala imati i bar jedan servis za rad sa žrtvama nasilja u obitelji, a ne da ih u Zagrebu ima 11 dok u središnjoj Hrvatskoj postoji “velika rupa”.

Ogroman problem žrtvama predstavljava povratak u zajednicu nakon što izađu iz skloništa, a država nema nikakve strategije pomoći u rješavanju stambenog pitanja i nalaženja posla žrtvama nasilja. Također trenutno ne postoje nikakvi oblici praćenja što se događa sa žrtvom nakon što jednom napusti sigurno mjesto skloništa za žrtve nasilja.

U obiteljskom i seksualnom nasilju preko 90 posto žrtava su žene, a osim fizičkog nasilja žrtve su i ekonomskog i psihičkog, te emocionalnog zlostavljanja, kao i izolacije, odnosno zatvaranja, zaključavanja i onemogućavanja da posjećuju obitelj. Svake godine u Hrvatskoj nasilnici ubiju od 20 do 45 žena, a u svakom drugom slučaju ubojstva počinitelji su partneri žrtve. Brojke nasilja nad ženama su daleko veće pa se procjenjuje da u obiteljskom nasilju na svaki prijavljeni slučaj dolazi još deset neprijavljenih, a na svako prijavljeno seksualno nasilje još 15 do 20 neprijavljenih slučajeva.  

Istovremeno sa predstavljenjem istraživanja objavljeno je da je zbog 33-postotnog smanjenja sredstava za rad skloništa za žene, odnosno 150 tisuća kuna manje u gradskom proračunu za 2011. godinu, Autonomna ženska kuća Zagreb bit će prisiljena privremeno zatvoriti svoje sklonište za žene žrtve nasilja, upozorila je Neva Tolle, koordinatorica Autonomne ženske kuće, na okruglom stolu Povjerenstva za ravnopravnost spolova zagrebačke Gradske skupštine.

Tolle je ustvrdila kako ovakvom politikom Zagreb ne može biti model u suzbijanju nasilja nad ženama, jer postojeća skloništa za žene ionako imaju pet puta manje kapaciteta od preporučenog standarda, a sada se ugrožava i njihov opstanak.
“U sklonište za žene uloženo je ukupno 2,5 milijuna kuna, a sada je zbog štednje u gradskoj blagajni pred zatvaranjem dvije trećine kapaciteta koji su na raspolaganju ženama”, ustvrdila je Tolle, zaključivši kako se “bez ozbiljnih sredstava za represiju i prevenciju nemoguće boriti protiv nasilja nad ženama”.

Školski udžbenici prepuni stereotipa i dezinformacija o seksualnom i reproduktivnom zdravlju mladih

Posted on by sdadmin

Kako bi ukazali na propuste u obrazovnom sustavu koji se tiču reproduktivnog i seksualnog zdravlja mladih te informirali javnost o zabrinjavajućoj količini dezinformacija koje mladi mogu pročitati u školskim udžbenicima, CESI-Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje i Inicijativa mladih u subotu 20. studenog su organizirali uličnu akciju pod nazivom: Sex na ex! O meni brine MZOŠ-neprocjenjivo. Tijekom akcije učenici/e i studenti/ce su dijelili promotivne materijale kampanje i razgovarali sa svojim vršnjacima o važnosti odgovornog seksualnog ponašanja. Akciju su podržale i glumica Ana Begić, pjevačica i voditeljica Ida Prester te glumac Kristijan Kiki Ugrina.

{slika}

Na Cvjetnom trgu je bio postavljen i Stup srama na kojem su riječima i slikom bili istaknuti nedostaci i neprimjerene informacije sa kojima se mlade osobe susreću tijekom svog školovanja.

Tako se na primjer moglo pročitati sljedeće: Imam 13 godina i u školi mi nisu rekli da se moj spolni organ zove penis. Imam 18 godina i uče me da je homoseksualnost “stvar ukusa…. Idem u srednju školu i nitko mi nikada nije objasnio što je spolni odnos! U udžbeniku piše da se u pubertetu tijelo djevojčice postupno mijenja u visoko i vitko tijelo djevojke. Tijelo dječaka u pubertetu se mijenja u mišićavo tijelo mladića. A što je sa nama drugačijima?

{slika}

Nataša Bijelić iz CESI istaknula je da je cilj kampanje Sex na ex! upozoriti na nedostatak informacija o seksualnom i reproduktivnom zdravlju učenika i učenica. N. Bijelić naglašava da mladi tek pred kraj osnovne škole, saznaju kako se zovu spolni organi, ne nauči ih se što je to orgazam, oralni i anali sex, a u udžbenicima se promoviraju različiti stereotipi, kao na primjer da se djeca nastala medicinski potpomognutom oplodnjom “mogu osjetiti usamljena među normalno rođenom  djecom.” Stoga CESI i Inicijativa mladih predlažu otvaranje youth-friendly klinika za mlade, ali i savjetovališta namijenjena upravo mladima.

{slika}

Članice Inicijative mladih, studentice Marija Jukić i Petra Kišić, su naglasile da mladima u današnjem društvu trebaju provjerene informacije koje se tiču seksualnog ponašanja. Istaknule su primjer da pri prvom spolnom odnosu više od 38% mladića i djevojaka u Hrvatskoj nije koristilo nikakvo sredstavo zaštite, kao i činjenicu da svaki treći mladić i svaka peta djevojka ne zna da je HPV (humani papiloma virus) spolno prenosiva bolest.

Akciju je podržao je i saborski zastupnik Goran Beus Richembergh (HNS).  G. Beus Richembergh smatra da je postojeći koncept seksualnog odgoja u školama jako konzervativan u tolikoj mjeri da bi ga se moglo nazvati i antiseksualnim. Predlaže da se mlade ljude tijekom školovanja, počevši od osnovne škole, treba educirati i učiti o temama vezanim uz tijelo, funkcije  tijela, i odnosima općenito. Međutim, uz pravovaljanu edukaciju, važno je da i roditelji komuniciraju sa svojom djecom i pričaju o temama koje se tiču seksualnog ponašanja jer kako kaže Beus Richembergh “svaki roditelj ima dovoljno ljubavi da pronađe put” i ne smije dozvoliti da ulica i Grozd budu oblikovatelji našeg djeteta. Katarina Fuček predsjednica Zajednice žena “Katarina Zrinski” (HDZ) je na pitanje vezano uz seksualnu edukaciju i obrazovanje mladih u osnovnim i srednjim školama odgovorila da “sve što je na bazi znanstvenog pristupa, a korisno je za mlade je dobro.” Drži da moderno društvo zahtjeva kvalitetniji i netradicionalniji pristup seksualnom obrazovanju te smatra da bi to bilo korisno za mlade.

Akcija Seks na ex! O meni brine MZOŠ-neprocjenjivo potaknula je i građane/ke da izraze svoje mišljenje i nezadovoljstvo postojećim stanjem u hrvatskom školstvu.

{slika}

“Vjeronauk van iz škole, U petom razredu nastava biologije održavala se odvojeno za curice i dječake. U mojoj kući se ne priča o onoj riječi sa “S”. U osnovnoj školi nam je nastavnica iz biologije rekla da kući sami naučimo lekciju iz seksualnosti.” samo su neki od komentara koje su zabrinuti građani/ke ostavili na Stupu srama.

Nadamo se da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa neće ignorirati ove apele i da će za iduću školsku godinu izmijeniti sadržaj udžbenika te početi adekvatno informirati mlade o seksualnosti i reproduktivnom zdravlju.

Seksualna edukacija u školama i vjeronauk izvan škola, čini se, trebati će pričekati neka bolja vremena.

Senijad Ibričić: Udarajte balun, a ne žene!

Posted on by sdadmin

Uz nogometaše se obično spominju i žene, a u novom nastavku te priče popularni su sportaši opet na strani žena, ovaj put u akciji protiv nasilja “Ja mislim”.

Sve je krenulo s idejom Ivanke Luetić Boban, predsjednice Povjerenstva za ravnopravnost spolova Splitsko-dalmatinske županije koja godinama upozorava na problem nasilja. Nakon samo jednog poziva Ivankinom apelu odazvali su se igrači Hajduka pa je jutros oko podne na Poljudu upriličeno i prvo snimanje.

I dok su blicevi bljeskali, pred kamerama i mikrofonima su se nizali Hajdukovi prvotimci: Ahmad Sharbini, Senijad Ibričić, kapetan Srđan Andrić, Ervin Bulku, bio je tu i trener Goran Vučević, a iz prikrajka je sve bodrio i uvijek prisutni Crni, svi s jednim ciljem – zaustaviti nasilje nad ženama.

– Nijedna žena ne želi biti zlostavljana, udarajte balun, a ne žene – poručio je Hajdukov najbolji igrač Senijad Ibričić.

I ono što je kazao nakon što su se kamere ugasile moglo se svesti pod isti motiv:

– Želimo i na ovaj način ukazati na problem nasilja i drago nam je što i mi sportaši možemo dati svoj prilog ovoj vrijednoj akciji – tako je svoje dojmove ispričao Ibričić.

Ervin Bulku izjavu je dao na materinjem, albanskom, jeziku, a na borbu protiv nasilja ukazali su i drugi igrači.

Njihovi apeli emitirat će se na radiju i televiziji, prvi put na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama 25. studenog i bit će tako sve dok bude i akcije. Najavljuje to spiritus movens cijelog projekta Ivanka Luetić Boban.

– Igrači Hajduka su se odmah odazvali, htjeli smo odmah uključiti i našu Torcidu, no oni su morali u Istru bodriti svoje prvotimce. Sportaši su uzor mladim ljudima i zato smo u ovoj kampanji krenuli upravo s njima – kaže Ivanka.

Nakon Hajduka u akciji će sudjelovati i drugi sportaši, pjevači, glumci te druge javne osobe izvan ove županije. Hajdukovci su nakon uspješnog snimanja krenuli za Pulu gdje će na terenu pokušati dobiti bodove u ogledu s Istrom. Na ovom humanom terenu, bodove su zasigurno već dobili.

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org