Štite li zakoni mlade radnike i radnice u Hrvatskoj?

Mreža mladih Hrvatske (nadalje: MMH), u suradnji s Bazom za radničku inicijativu i demokratizaciju (nadalje: BRID) te Sekcijom mladih Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (nadalje: Sekcija mladih SSSH), organizira javnu tribinu utjecaju radnog zakonodavstva, posebice posljednjih ekstenzivnih izmjena Zakona o radu iz 2014. na položaj mladih radnika i radnica. Tribina će se održati u ponedjeljak 26. studenog 2018. u trajanju od 10 do 12 sati u Radničkom domu Zagreb (Trg Petra Krešimira IV br. 2; dvorana 518/5. kat).

Dok kvantitativni pokazatelji nedvosmisleno ukazuju na eksploziju zapošljavanja na određeno vrijeme u Hrvatskoj, tradicionalno natprosječno koncentriranog među mladim radnicima i radnicama, javnost je dosada bila uskraćena za analizu i prikaz konkretnih primjera kako pojedine odredbe radnog zakonodavstva mijenjaju realnost na terenu. Ova javna tribina nastoji barem djelomično adresirati tu prazninu kroz prezentaciju recentnih istraživanja koja se bave prekarnošću (mladih) na hrvatskom tržištu rada. Ideja je također dobiti povratnu informaciju resornog Ministarstva rada i mirovinskog sustava o mogućim budućim intervencijama u područje radnog zakonodavstva te smjeru u kojem one mogu ići.

Govornici/e i teme:

Jakov Kolak, BRID: predstavljanje preliminarnih rezultata projekta “Mladi, PoZOR: glas mladih radnica i radnika u izmjenama radnog zakonodavstva”

Sunčica Brnardić, SSSH: predstavljanje rezultata istraživanja “Rad po mjeri čovjeka”

Maja Pleić, Centar za mirovine studije: predstavljanje relevantnih rezultata projekta “Commonfare”

Predstavnik/ica MRMS-a: komentar nalaza istraživanja i planovi Ministarstva u ovom području (tbc).

Moderator: Josip Miličević, Mreža mladih Hrvatske

Prijaviti se možete putem OVE POVEZNICE. Prijave zaprimamo zaključno sa srijedom 21.11. ili do popunjavanja ograničenih kapaciteta dvorane.

Ova aktivnost se providi u sklopu programa Centri znanja Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva.

Projekcija filma ‘Između nas’

Pogledajte film kojeg je HRT odbio prikazati, stoji u najavi na projekciju filma ‘Između nas’ u Rijeci, 8. studenog 2018. godine u 18 sati u Circolu. Nakon projekcije dokumentarnog filma postoji prostor za diskusiju o viđenome. Projekciju organiziraju Zajednica Talijana Rijeka i Udruga za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter, u suradnji s Udrugom Roditelji u akciji – Roda.

Prenosimo cijelu najavu organizatorica:

Nakon što je HRT odbio prikazati film “Između nas” na javnom servisu jer, kažu, prikazivanje svakodnevnice rodilišta u srednjoj Europi ne predstavlja konstruktivan doprinos rješavanju problema u našem zdravstvenom sustavu, nismo odustale! 

Godinama nam govore da šutimo i trpimo; u obitelji, na poslu, na ginekološkom stolu. Vrijeme je da kažemo: “Dosta!” i glasno prekinemo šutnju. 

Hrabra redateljica Zuzana Limova iz Slovačke snimila je dokumentarni film “Između nas” koji je podigao popriličnu prašinu u Slovačkoj, a vodi nas iza zatvorenih vrata rodilišta gdje samo trudnice smiju ući. Iza tih vrata, čudesan čin rađanja je samo rutinski posao osoblja, a svi, pa tako i one primalje i liječnici koji uviđaju nedostatke ovakvog pristupa, moraju se prilagoditi suludim pravilima koja se desetljećima nisu mijenjala. Umjesto da slijede svoju intuiciju tijekom rađanja novog života, najprirodnijeg događaja, žene moraju slijepo slušati naredbe zdravstvenih djelatnika, podvrgnuti se zastarjelim postupcima, tijekom kojih rijetko tko ima sluha za njihove osjećaje i potrebe.

Autentični kadrovi snimani su tijekom porođaja u javnim bolnicama u Slovačkoj, a slijede priče žena koje su se usudile progovoriti. Razgovori sa zdravstvenim osobljem razotkrivaju mračnu stranu zdravstvenog sustava koji radije bira lijekove, pa čak i silu, nego humanost.

Nažalost, surova stvarnost slovačkih rodilišta i praksi u mnogim detaljima nalikuje iskustvu rađanja u Hrvatskoj.

Godinu dana nakon prikazivanja filma u Hrvatskoj, pokazala se potreba za njegovim ponovnim prikazivanjem. To je reakcija na svjedočanstva žena o nasilnom tretmanu tijekom postupaka vezanih za njihovo reproduktivno zdravlje u hrvatskom zdravstvenim ustanovama, što su pristigla u Rodu u sklopu kampanje #PrekinimoŠutnju

Podizanje svijesti javnosti i poticanje žena koje su na svojoj koži doživjele nehumanost hrvatskog zdravstvenog sustava da ispričaju svoje priče, jedini je način da se ovaj problem, koji se ne rješava generacijama, konačno stavi na dnevni red. 
Dok šutimo i trpimo, nećemo promijeniti ništa.

_______________________________________________
“Između nas” nije namijenjen trudnicama
_______________________________________________

Ulaz na projekcije filma koji traje 70 minuta je besplatan.

Budite dio pokreta #Prekinimo Šutnju i pokažite da je i vama stalo do pozitivne promjene u sustavu koji skrbi za žene kad su najranjivije.

Crowdfunding kampanja: Roda kojoj je trebala pomoć

Roda kojoj je trebala pomoć, slikovnica namijenjena obiteljima čija su djeca rođena iz postupaka medicinski potpomognute oplodnje (MPO), najnovija je crowdfunding kampanja udruge Roda. Kampanja za prvu hrvatsku slikovnicu o temi MPO krenula je prekjučer, u ponedjeljak, 5. studenoga i u samo dva dana prikupila je 45% od ukupno 4850 USD koliko je potrebno za izradu i tisak slikovnice.

Ova kampanja dio je aktivnosti koje Roda provodi u sklopu Europskog tjedna (ne)plodnosti koji se obilježava od 5. do 11. studenoga 2018. diljem Europe. Preko 25 milijuna europskih građana suočeno je s neplodnošću, a u svijetu je rođeno preko 8 milijuna ljudi iz postupaka medicinski potpomognute oplodnje. Ovogodišnji tjedan (ne)plodnosti u rođendanskom je ozračju. “Okrugle” rođendane slavi prva beba rođena iz postupka izvantjelesne oplodnje (IVF) Louise Brown iz Britanije, (40. rođendan), ali i prvo dijete rođeno iz postupka IVF-a u Hrvatskoj, Robert Veriga (35. rođendan). Robert je prepoznao važnost slikovnice o MPO te je iskazao podršku u promotivnom filmu kampanje.

Neplodnost i medicinski potpomognuta oplodnja često su komplicirane teme i roditeljima je izazovno objašnjavati djeci nepoznate pojmove, medicinske postupke i dijagnoze. Slikovnica Roda kojoj je trebala pomoć roditeljima nudi način kako razgovarati o ovoj temi u vidu vesele, razumljive i djeci bliske slikovnice. No, ova knjiga nije samo za djecu koja su rođena nakon postupka medicinski potpomognute oplodnje već je i za njihove bližnje, prijatelje i djecu općenito.

Djeca su po naravi znatiželjna i uz ovu slikovnicu postat će im lakše razumjeti da djeca koja su rođena iz MPO postupka jednaka drugoj djeci. Kada ih od malih nogu učimo da postoje različiti načini da postanemo roditelji, ta činjenica postaje normalan dio njihovih života. Time ih osnažujemo da se nose s mogućim izazovima i situacijama koje MPO teme mogu donijeti.

Slikovnica se trenutno može naručiti isključivo preko crowdfunding kampanje na Indiegogo-u i to u ograničenoj količini budući da će se većina slikovnica donirati vrtićima i knjižnicama diljem Hrvatske.

Rode pozivaju sve zainteresirane građane/ke da podrže kampanju – u Hrvatskoj je preko 30.000 djece rođeno iz MPO postupaka i vrijeme je da i oni dobiju svoju slikovnicu.

Pro(iz)vedi mladost u kulturi: Hasanaginica 2.0

Predstavljanje knjige “Hasanaginica 2.0” održat će se u četvrtak, 15.11. u 18h u knjižnici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

U prvom dijelu ove godine održan je višemjesečni projekt “Pro(iz)vedi mladost u kulturi” o važnosti likovne umjetnosti i vizualne kulture u srednjoškolskom obrazovanju kojeg je inicirao kustoski kolektiv BLOK.

U projektu su sudjelovali srednjoškolci zagrebačke Tehničke škole i Islamske gimnazije dr. Ahmeda Smajlovića, te učenici đurđevačke Gimnazije dr. Ivana Kranjčeva koji su na različitim radionicama surađivali s likovnim, grafičkim i filmskim umjetnicima. Završni radovi nastali na radionicama predstavljeni su u lipnju na izložbi u đurđevačkom Domu kulture.

U Islamskoj gimnaziji je pod vodstvom dizajnerica iz kolektiva Oaza, Ninom Bačun i Robertom Bratović, i prof. Ivom Sabolić nastala umjetnička knjiga “Hasanaginica 2.0”, na čiju vas zagrebačku prezentaciju pozivamo.

Na prezentaciji će govoriti:

  • dr. sc. Ida Loher (Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu)
  • dr. sc. Remzija Hadžiefendić Parić (Islamska gimnazija dr. Ahmet Smajlović, Zagreb)
  • Nina Bačun, voditeljica radionice i dizajnerica iz kolektiva Oaza
  • učenik Amr Kadriju (Islamska gimnazija dr. Ahmet Smajlović, Zagreb)
  • učenica Mihana Hasak (Islamska gimnazija dr. Ahmet Smajlović, Zagreb)
  • razgovor moderira: Ivana Hanaček, kustosica BLOK-a, voditeljica projekta “Pro(iz)vedi mladost u kulturi”

Iz uvodnika “Hasanaginice 2.0”

Nema tog srednjoškolskog profesora, umjetnika i radnika u kulturi koji se ne bi složio s konstatacijom da je neuralgična točka srednjoškolskog obrazovanja podzastupljenost umjetničkih predmeta u kurikulumu. Dio je tog problema i potpuni izostanak praktične nastave iz likovne kulture na čijoj bi se podlozi razvijalo samoizražavanje mladih i nalazili novi modusi njihove socijalizacije. Usporedba s kurikulima drugih zemalja suočava nas s rigidnošću i konzervativnošću tretmana vizualne kulture u hrvatskom obrazovnom sustavu. U Francuskoj je, primjerice, obavezan jedan pregledni umjetnički predmet, dok se učenici dodatno obrazuju na satovima vizualne umjetnosti, glazbe, kazališta, filma i povijesti umjetnosti koje biraju prema vlastitom senzibilitetu. U Finskoj je pak razvijen poseban sustav javnih škola u kojima se srednjoškolci redovito obrazuju u području arhitekture, filma, videa, likovnih umjetnosti, glazbe, književnosti, cirkuske umjetnosti, plesa i teatra. Tek jedan sat likovne umjetnosti tjedno, koliko broji službena satnica u Hrvatskoj (i to u gimnazijskim programima, dok u stručnim školama, izuzev onih umjetničkih, niti toliko), stavlja nas na dno Eurostatovih statistika.

Zaostajanje za progresivnijim umjetničkim programima bilo je ključna motivacija za pokretanje projekta “Pro(iz)vedi mladost u kulturi”, a intencija uvođenje praktične nastave iz vizualnih umjetnosti kroz jednokratni pilot projekt. Činjenica da je Islamska gimnazija dr. Ahmeda Smajlovića poduprla projekt aktivnom participacijom i nije iznenađujuća s obzirom na to da profesori entuzijasti otvaraju prostor za kulturno-umjetničke programe kroz brojne izvannastavne aktivnosti. Uz to, teorija i povijest umjetnosti zastupljeni su u redovnom programu dva školska sata tjedno: uz obaveznu likovnu umjetnost koja je u našem kurikulumu izrazito zapadnocentrična, učenici pohađaju i nastavu islamske kulture i civilizacije koja kroz interdisciplinarni pristup pokriva kompleksnost kako znanstvenog tako i teološkog utemeljenja umjetnosti islamskog kulturnog kruga. Dodamo li tome još i praktičnu nastavu iz likovnih umjetnosti koja je oko balade Hasanaginica okupila učenike drugog, trećeg i četvrtog razreda s interesom za likovno izražavanje, Islamska gimnazija se u školskoj godini 2017./18. plasirala na sam vrh srednjoškolskih obrazovnih ustanova po zastupljenosti umjetnosti u izvannastavnim aktivnostima.

Prevencija rodno-uvjetovanog nasilja kroz audio-vizualne medije i glazbu

Izvještaj o rezultatima istraživanja Podizanje svijesti i osnaživanje djevojaka i mladića u svrhu prevencije rodno uvjetovanog nasilja kroz audio-vizualne medije i glazbu, kojeg je proveo Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, donosi rezultate istraživanja o utjecaju rodnih stereotipa u audiovizualnim medijima i glazbi na stavove mladih prema rodno-uvjetovanom nasilju te procjenu potreba profesionalaca/ki koji rade s mladima na prevenciji rodno-uvjetovanog nasilja.

U istraživanju je sudjelovalo 29 srednjoškolskih nastavnica/ka i stručnih suradnica/ka i 95 učenica/ka iz četiri srednje škole (Gimnazija Bjelovar, Komercijalna i trgovačka škola Bjelovar, Srednja škola Čazma i Srednja škola Ivana Šveara Ivanić Grad). Korištena metodologija kombinirala je kvalitativne i kvantitativne metode u prikupljanju podataka u odabranim školama. U svibnju 2018., provedene su fokus grupne diskusije s nastavnicima/ama i učenicima/ama. Kao nadopuna kvalitativnim podacima, primijenjen je i upitnik na učenicima/ama.

Preferencije adolescenata/ica po pitanju glazbe obuhvaćaju različite glazbene žanrove, ali se čini da je turbo folk glazba najpopularnija među ispitanicima/ama. U usporedbi s generacijama njihovih roditelja, ova generacija u dobi od 15- 17 godina ima drugačije stavove prema doživljavanju i konzumaciji glazbe. Glazbeno opredjeljenje adolescenata/ica nije vidljivo u odijevanju i izgledu, tako da netko može nositi AC/DC majicu i slušati turbo folk glazbu. Konzumacija glazbe se odvija digitalnim putem, dok gledanje video spotova nije toliko učestalo iskustvo. Glazba je ocijenjena kao važna u njihovom svakodnevnom životu, a adolescente/ice posebno privlače ritam i stihovi dok drugi aspekti glazbe poput izgleda pjevača/ice ili video spotova ostaju manje važni. Po pitanju prikaza žena i muškaraca u pjesmama, adolescenti/ce smatraju da su žene prikazane kao seksi i one koje ugađaju muškarcima, dok su muškarci predstavljeni kao moćni i kao zaštitnici žena.

Rodno uvjetovano nasilje je problem s kojim se nastavnice/i svakodnevno susreću u radu s mladima. Mišljenje je nastavnica/ka da adolescenti/ce ne prepoznaju određena ponašanja kao nasilna te nisu u mogućnosti kritički procijeniti situaciju. Nadalje, fizičko nasilje je rijetko, ali postoji mnogo različitih oblika nasilja koje mladi ne prepoznaju kao nasilje, poput kontroliranja, emocionalnog nasilja, ljubomore, ucjene, seksualnog nasilja (pritisak na stupanje u seksualni odnos i prijetnja da će naći novu djevojku ako ne pristane). Njihov je stav da glazba može biti učinkovit alat za prevenciju rodno-uvjetovanog nasilja, posebice glazba koja komunicira nenasilje svojim stihovima i porukama.

Osim rezultata istraživanja, izvještaj donosi i preporuke za rad na prevenciji nasilja u adolescentskim vezama.

Istraživanje je dio projekta “POKRENI PROMJENU –  Senzibilizacija i osnaživanje mladih za prevenciju rodno-uvjetovanog nasilja kroz audio-vizualne medije i glazbu” a provodi se u partnerstvu organizacija iz šest europskih zemalja: Fundació Surt (Katalonija, Španjolska), KMOP (Grčka), The Peace Institute (Slovenija), CESI (Hrvatska), Mediterranean Institute of Gender Studies (Cipar) i Feminoteka (Poljska). Nositeljica projekta je Fundació Surt (Katalonija, Španjolska). 

“POKRENI PROMJENU – Senzibilizacija i osnaživanje mladih za Prevenciju rodno-uvjetovanog nasilja kroz audiovizualne medije i glazbu” je europski projekt kojem je namjera educirati mlade kroz audiovizualne medije i glazbu te ih potaknuti na kritičko mišljenje i osnažiti za prevenciju rodno-uvjetovanog nasilja (RUN). U svrhu postizanja cilja, prva projektna aktivnost bila je prikupljanje podataka o utjecaju rodnih stereotipa u audiovizualnim medijima i glazbi na stavove i ponašanje mladih prema rodno-uvjetovanom nasilju te procjena potreba profesionalaca/ki u radu na prevenciji rodno-uvjetovanog nasilja s mladima. Izvještaj sadrži rezultate ove aktivnosti.

‘Politika nulte stope’ neće zaustaviti mržnju i nasilje

Twitter i Facebook ne čine dovoljno po pitanju uklanjanja govora mržnje s društvenih mreža, problema koji seže mnogo dublje, piše Medium.com.

Moderno društvo podbacilo je u borbi protiv rasizma i netolerancije. Ono što je učinilo, pokopalo je ljutito, crno srce dublje, gdje tuče bjesnije nego ikad prije.

Cesar Sayoc, čovjek koji je, navodno, poslao bombe na adrese desetak liberalnih, demokratskih dužnosnika imao je predvidljivu povijest na Twitteru. Kao i kombi koji je vozio, i njegov Twitter račun iskazivao je afinitet prema Trumpovoj administraciji, retorici teorija zavjera te agresiju prema politici Hillary Clinton. Sayoc je često napadao i prijetio putem Twittera, i to mjesecima.  Brojni su prozvali Twitter kako ne čini dovoljno po pitanju uklanjanja govora mržnje s društvenih mreža, jer Sayoncov je račun više puta prijavljen putem Twitterovog sustava zlouporabe, koji je neobjašnjivo dao barem jednom od Sayoncovin napada “prolaznu ocjenu” .  Tek nakon što je Sayoc uhićen, račun je suspendiran, a Twitter se ispričao. Prema većini, to je najmanje što je mogao učiniti.

Shvaćam poteškoće s kojima se Twitter suočava. Twitter je prepun ljudi koji govore stvari koje ne bi smjeli, koji se protive i ponekad prijete jedni drugima. Mnogo se toga niti ne prijavljuje, a kada se prijavi – teško je znati je li osoba koja je uputila prijetnju ozbiljna po tom pitanju. S druge strane, “politika nulte tolerancije”  bi značila kako je ljestvica onoga što se smije, odnosno ne smije, izreći na društvenim mrežama postavljena vrlo nisko. Svaki prijavljeni govor mržnje bio bi deklariran kao nasilje i kao takav dalje procesuiran. Facebook bi mogao očekivati sličnu restriktivnu politiku.

I iako bi svi pritom voljeli vjerovati da bi “politikom nulte tolerancije” problem bio riješen s obzirom na to da bez Twittera, Facebooka i ostalih društvenih platformi, Sayoc i slični njemu ne bi imali prostota za govor mržnje, nasilja te zlostavljanje – osobno ne vjerujem u takvo što. Mržnja je poput vode, uvijek pronalazi put unutra ili van.

Koliko znam, Robert Bowes, čovjek koji je, navodno, ubio 11 osoba u pitburgškoj sinagogi, nije imao ni Twitter račun, niti Facebook. Bowers je pronašao drugu utičnicu za javno očitovanje svoje mržnje: desničarsku, socijalnu mrežu Gab. Gab, samoprozvana je platforma za ljude koji “dijele ideale zapadnjačkih vrijednosti”, a koja izgledom višestruko podsjeća na Twitter. Sadrži postove, followers, following, mogućnost dijeljenja videa i nešto što se naziva “Score”. Iz Grabovog godišnjeg izvještaja za 2018. godinu stoji: “Procjenjujemo da postoji više od 50 milijuna konzervativnih, nacionalističkih i populističkih korisnika interneta diljem svijeta koji traže alternativu trenutnog ekosustava društvenih mreža. Ovi korisnici, također, aktivno traže alternativne, medijske platforme kao što su Breitbart.com, Drudgereport.com, Infowars i drugi.” U prijevodu, Gab je društvena mreža za desničare. Bowers je bio aktivan na Gabu  i prema nekim nagađanjima, napisao post neposredno prije napada na sinagogu međutim ubrzo nakon horora u Pittsburghu te otkrića Bowersove aktivnosti na Gabu, PayPal je zabranio Gab, no njegov host-provider Joynet, je odbacio tu odluku. I ovo nije prvi put da je Gab prozvan radi govora mržnje. Microsoft  je zaprijetio Gabu još u kolovozu ove godine kako će im ukinuti hosting-usluge radi govora mržnje, a registrator domene se prijeti još od 2017. godine.  

I ne postoji ništa što bih volio više od toga da Gab i njegov govor mržnje, teorija zavjera i nasilja nestanu s online platformi jednom zauvijek – što se i dogodilo  – međutim, promatrajući Andrewa Torbu, osnivača Gaba, u potrazi za novim domaćinom, kao i prikupljanje podrške za ponovno dizanje stranice na mrežu, ne sumnjam kako će Gab kad-tad ponovno zaživjeti. Bit će to tužan i frustrirajuć razvoj događaja.

Što bi se dogodilo da Gab zauvijek ostane ugašen, a Twitter, Facebook i Instagram djelotvorno uklone sve oblike i pokušaje govora mržnje na svojim platformama? Bijeli supremacisti, antisemiti i mizoginisti ne bi imali više gdje se digitalno okupljati pri čemu bi se kvocijent boli i patnje na svijetu, barem inkrementalno, drastično smanjio.

Osim što ne bi. Društveni mediji digitalni su planinski lanac kojim se ljutite duše penju kako bi se dokazale svijetu. Ugasite jednu platformu i na njezinom mjestu nići će nova.  I da se razumijemo, društveni mediji nisu stvorili mržnju, ali su pomogli da oni što je potpaljuju i šire se skupe na jednom mjestu, ujedine i naoružaju. Ali mržnja je oduvijek bila tu. Bijes, ogorčenost, mržnja i strah od “Drugih” stari su koliko i samo čovječanstvo. Mržnja uvijek traži uporište i obično se povezuje s modernom kulturom putem popularnih komunikacijskih kanala. No, mržnja nije počela s Twitterom, Facebookom niti Gabom. U ranim danima elektronskih sustava Bulletin Board Systems (BBS) bilo je gotovo desetak platformi posvećenih bijeloj supremaciji . Moderni, društveni mediji omogućavaju virusno širenje mržnje lakše od BBS-ovih dana gdje ste morali birati telefonski broj za sudjelovanje. Danas je potreban jedan klik. Pronalaženje umova koje slično (ili isto) razmišljaju te potpora najgorim impulsima karakteristična je suvremenim, društvenim medijima. Međutim, ono što pokreće mržnju i strah nije pronađeno u digitalnom prostoru. U središtu svega ljudi su sami.

I budimo realni, pročišćivanje društvenih medija od određenih čudovišta, neće spriječiti mržnju. Osobno želim da društvene mreže budu sigurno mjesto, ali to ne znači automatski i siguran svijet. 

Prevela i prilagodila: Martina Raos