Muškarci (ni)su emotivni

Hodajući Bipom u potrazi za omiljenim losionom, vidjela sam mamu, tatu i njihovog sina kako stoje kraj sekcije za malu djecu. Nisam obratila veliku pozornost na njih dok nisam čula kako mama i tata ‘ohrabruju’ svog sina, koji je bio vidno uznemiren i na rubu suza, da ne plače jer nije “curica”. Od glave do pete su ga odjenuli u tonove plave boje, valjda zato što ne žele da ga netko zabunom zamjeni za curicu.
Razmišljajući o viđenoj situaciji, počela sam razmišljati o vlastitom bratu i njegovu odgoju. Ne sjećam se puno situacija u kojima je plakao, pogotovo ne van stana. Ne sjećam se niti bratića, susjeda, dečkića iz razreda da su zapravo ikada pokazivali bilo koju drugu emociju osim agresije – ne bi nikad rekli što ih smeta niti bi zaplakali, ali bi se zato naguravali, vrijeđali, tukli ili bacali stvari okolo.

U našem svijetu i dalje vlada mišljenje da su žene emotivna bića, da žene dublje pogađaju stvari, žene plaču, žene su zbog svoje emotivnosti blage i nježne, dok su muškarci sušta suprotnost – oni nisu emotivni, oni ne plaču, oni nisu nježni, oni ne vole razgovarati o osjećajima. Upravo zbog navedenih ideja o rodu koje su propagirale obitelj, škola, crkva i mediji, mislila sam da su žene i muškarci uistinu takve_i, sve dok nisam započela proces samoosvješćivanja u kojem sam shvatila da “muškarci nisu emotivni” je patrijarhalna glupost toksičnog maskuliniteta.

{slika}

Emocije

Psihologija definira emocije kao doživljaje našeg vrednovanja i subjektivnog odnosa prema stvarima, ljudima, događajima i prema vlastitim postupcima. Postoji veliki broj izraza koji izražavaju različita emocionalna stanja poput radosti, žalosti, ljubavi, agresije itd. Emocije nas čine potpunim bićima i jasno je da ih svatko ima, no unatoč tome postoji stigma oko riječi ’emotivnost’. U filmovima, serijama, knjigama i pjesmama muškarce se rijetko kad opisuje kao emotivne, kao one koji ispoljavaju emocije. U svakodnevnom govoru ljudi u tramvaju, busu ili po gradu čut ćete “emotivna si”, “dramatična si”, “ona histerizira” i sl., dok se za muškarca nešto tako ne upotrebljava. Čak i kada upišete u Google pojam emotivnost, rezultati koji će ispasti su ‘pretjerana osjetljivost’, ‘alkohol žene potiče na emotivnost’, ‘pretjerana emotivnost i empatija’, ‘kako smanjiti emotivnost’. Očito je da se na emocije i emotivnost gleda kao na nešto negativno, za muškarce nepoželjno i nepotrebno, međutim prešućuje se činjenica da se sinove od malena uči i da im se oprašta agresija.

Veza između roda i agresije

Ryan Martin je američki psiholog koji se bavi agresijom i bijesom te njihovom povezanosti s maskulinitetom. U njegovom istraživanju iz 2017., kaže da definitivno postoji veza između roda, agresije i nasilja. Ovo je pet činjenica kojima psihologija raspolaže:

1. Maskulinitet je povezan s gnjevom
U studiji iz 2014. godine sa Sveučilišta Južne Australije, Michelle Wharton je s kolegicama promatrala odnos maskuliniteta i poticanja bijesa. Sudionice i sudionici su ispunile_i niz upitnika koji se odnose na rodne uloge i ljutnju. Oni su otkrili da rodni identitet objašnjava razlike u gnjevu. Drugim riječima, sudionici su prijavili veći nivo bijesa nego sudionice.

2. Kada je muškarčev maskulinitet ugrožen, on reagira s povišenim bijesom
Psihologinja Julia Dahl sa Sveučilišta Penn State je u studiji iz 2015. primijetila je da su muškarci reagirali s većom razinom bijesa i povećanom željom za dominacijom nad ženama kada im je muškost izazvana. U osnovi, muškarci su ispunjavali upitnik o poznavanju stereotipno muškog ili ženskog sadržaja. Polovici sudionika, neovisno o stvarnim rezultatima, bilo je rečeno da su osvojili više bodova u prepoznavanju stereotipno ženskog, nego li poznavanju muškog sadržaja. Nakon toga, ispunjavali su upitnike o ljutnji i drugim uvjerenjima. Muškarci, koji su osjećali da im je maskulinitet ugrožen prepoznavanjem većeg broja ženskog sadržaja nego li muškog, bili su ljući i više su se bojali da bi njihovi rezultati mogli biti objavljeni te su potvrdili veću želju za društvenom dominacijom nad ženama.

3. I kad se dovede u pitanje razina testosterona muškarci reagiraju slično
Slični zaključci dolaze i iz studije iz Sveučilišta u Gdanjsku, gdje su Kosakowska-Berezecka i kolegice otkrile da govorenje muškarcima da imaju nisku razinu testosterona služi kao prijetnja muškosti i dovodi do sudjelovanja u rodno stereotipnim ponašanjima, poput ulaska u fizičke borbe. Međutim, muškarci kojima je rečeno da imaju visoku razinu testosterona, bili su vjerojatniji da podupiru ravnopravnost spolova i da se uključe u stereotipno ‘žensko ponašanje’, poput obavljanja kućanskih poslova ili starateljstva.

4. Maskulinitet je također povezan s desničarskim autoritarnim stavovima
Prema studiji iz 2014. Bradleyja Goodnighta i kolega_ica na Georgia State University, različite ‘razine muževnosti’ predviđaju desničarske autoritarne stavove i ljutnju usmjerenu ka gej populaciji. U istraživanju su se posebno istaknula tri obilježja tzv. muškosti — status (uvjerenje da se muškarci trebaju poštivati i projicirati povjerenje), grubost (uvjerenje da muškarci trebaju biti fizički žilavi i agresivni) i anti ženstvenost (uvjerenje da bi muškarci trebali izbjegavati stereotipno ženske aktivnosti). Sve ta tri obilježja, točnije vjerovanje u njih, bilo je povezano s desničarskim autoritarizmom, predrasudama ka ženskim i muškim ulogama i seksualnosti te agresijom prema gej osobama.

5. ‘Uspavani’ maskulinitet postaje vidljiv kada su muškarci pijani
Konačno, psihologinja Ruschelle Leone s Georgia State Universityja je u studiji 2015. zatražila od muškaraca da popunjavaju niz upitnika o temama vezanim za norme ponašanja za koje se smatra da su ‘muške’. Zatim im je nasumično dodijeljeno da konzumiranju alkoholna ili bezalkoholna pića prije nego što dovrše obrazac o agresivnosti, u kojem su bili u sukobu s fiktivnim protivnikom. Sudionici koji su cijenili grubost i imali anti feminističke stavove bili su agresivniji prema svom protivniku kada su bili (a) opijeni alkoholom i (b) vjerovali da je njihov protivnik gej zbog informacija koje su ranije primili o njemu. Autorica to opisuje kao ‘uspavani maskulinitet’.

Dok sam tražila članke o agresivnosti i muškarcima, ono što mi se uglavnom pokazivalo u tražilicama su upozorenja za žene, ‘ovo je 10 znakova da je TVOJ partner agresivan’, ‘ako tvoj partner radi ovih 6 stvari, on je agresivan’, ‘kako prepoznati agresivnog partnera’, ‘zašto si u vezi s osobom koja pokazuje ova 3 znaka agresivnosti’ i tako dalje. Niti jedan od članaka koji su mi iskakali se ne bavi samim uzrokom, odnosno, agresivnim muškarcem. Svi se bave ženama i propitivaju ih ‘zašto ste u vezi s takvom osobom’, što je posramljivanje žrtve. Ono čime se također takvi tipovi članaka NE BAVE je kako spriječiti agresiju u muškaraca i to u onom najranijem vremenu – dok su djeca.

Kako pomoći agresivnom djetetu

Prema Naomi Aldort, autorici knjige Odgajanje naše djece, odgajanje nas samih: Preobrazba odnosa roditelj-dijete, primarna emocija iza agresije je osjećaj bespomoćnosti. Ako je dječja agresija često usmjerena prema roditeljima, Naomi kaže da roditelji previše kontroliraju svoje dijete, te poručuje da bi se odnos popravio kada bi roditelji dali djetetu izbor. Kada je dijete agresivno prema drugom djetetu, vjerojatno ne može izraziti svoj osjećaj da dobije ono što želi – zato udara, gurka, vrišti itd. Ključno je pomoći djetetu da izrazi ono što želi bez da se ponaša agresivno.

{slika}

Prema Adele Faber i Elaine Mazlish, autoricama knjige Kako razgovarati tako da djeca slušaju i kako slušati tako da djeca razgovaraju, kada se djeca ljute, prva stvar koju trebamo učiniti je potvrditi njihove osjećaje. To je jedan od najboljih načina smirivanja negativnih emocija – može se jednostavno reći: “Izgledaš uzrujano!”

U idealnom svijetu i trenutku, možemo primijetiti sam početak uzrujanosti djeteta te uvidjeti njihovu uzrujanost prije razvitka agresije. Stvari se, međutim, ne događaju uvijek tako. Stoga, što uraditi ako naše dijete postane agresivno? Prema savjetima stručnjaka i stručnjakinja, trebali biste otići do svog djeteta i dati mu svojim glasom i akcijom do znanja da agresija mora prestati odmah. Zatim možete navesti svoje ‘pravilo’. Na primjer, možete reći nešto poput: “Prestani! Ne udaramo, ne grizemo, ne povrjeđujemo druge, ne govorimo loše riječi.” Nemojte smatrati da, ako date vašem djetetu trenutak da se smiri i ohladi, dijete time zapravo nagrađujete – vi, naime, dopuštate njegovom mozgu da se vrati u mirno stanje u kojem može ponovno jasno razmišljati i reagirati bez ekstremnih emocija. Neka djeca žele biti sama dok se ohlade, a neka trebaju zagrljaj. Neka djeca se trebaju pozabaviti aktivnostima. Eksperimentirajte kako biste saznali što vaše dijete treba nudeći mu različite aktivnosti kako bi mu se olakšalo.

Jednom kada su svi osjećaji ‘na stolu’, vrijeme je da podučite svoje dijete kako želite da se ponaša. Možete reći nešto poput: “Idemo reći Ivanu (ili onome tko je žrtva agresije vašeg djeteta) što želiš i reci mu kako se osjećaš svojim RIJEČIMA”. Pri tome možete naučiti svoje dijete koje riječi da koristi kako bi izrazilo osjećaje agresije i ljutnje. Ili ako niste sigurni što reći, posavjetujte se s raspoloživom literaturom ili predložite nekoliko ‘scenarija’. Po pitanju nošenja s emocijama djeca trebaju dobre uzore u tom području. 

Autorica knjige Discipliniranje bez boli, Judy Arnall, sugerira da djeca koriste ‘Ja’ izjave jer na taj način uče izražavati ono što osjećaju, što trebaju i kako su trenutno. To su zapravo samo rečenice koje počinju s ‘ja’. Na primjer; možete predložiti vašem djetetu da kaže nešto poput: “Ja sam uznemiren zato što si uzeo moju igračku jer se nisam još prestao igrati s njom”. Neke druge dobre ‘Ja’ izjave za podučavanje vašeg djeteta jesu ‘Ja još nisam gotova s ovim’ ili ‘Ja trebam više prostora’ ili ‘Ja želim tu igračku’.

Ako je vaše dijete još premlado da se usmeno izražava, možete mu gestama pokazati što je u redu, a što nije. Jako je važno da djeca pokazuju vlastite emocije. Moramo ih biti spremni prihvatiti, ali to ne znači da moramo prihvatiti i loše načine ponašanja koji dolaze s njima. Kada prihvaćamo emocije vlastitog djeteta s razumijevanjem i poštovanjem, ono uči obrazac ponašanja koji će primijeniti kasnije u životu u odnosu prema drugim ljudima. Dijete, koje je vaše dijete povrijedilo, čut će vaše riječi i osjećat će se bolje, a i vaše će dijete će imati koristi od toga da se njegove misli saslušaju.

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Zbeletron: DJ Radionice #2

Udruga Zbeletron u suradnji s K-zonom u Društveno kulturnom centru Šesnaestica od 4. do 18. studenog održat će osnovne radionice DJ-anja za djevojke i žene koje se žele okušati za DJ pultom. Radionice će se fokusirati na scensko i izvedbeno oblikovanje zvuka te postavljanje tehnike za pripremu izvedbenog programa. Sudjelovanje na radionicama je besplatno, a prijave se zaprimaju do 1. studenog. 

Uz mentorstvo Zbeletronovih rezidentica (Nora i Iva) polaznice će imati priliku naučiti kako se služiti miksetom te upoznati osnove DJ-janja u programu Virtual DJ (ili po dogovoru u nekom drugom programu). Uz osnovne informacije o BPM-u, prijelazima i tehničkim specifikacijama miksete, naučit će spojiti opremu te steći osnovna znanja potrebna za izvođenje samostalnog DJ seta.

Po završetku edukacije polaznice će imati priliku predstaviti se vlastitim setovima na Zbeletronovom događaju krajem studenog i tako pred publikom testirati stečena znanja.

Radionice će se održati tijekom tri nedjelje, u terminima od 17:00 do 20:00 sati u prostoru Društveno kulturnog centra Šesnaestica (Ozaljska 16, Zagreb). Za sudjelovanje na radionici nije potrebno nikakvo prethodno iskustvo, ali se od polaznica očekuje da donesu vlastita prijenosna računala. U slučaju da to nije moguće, prilikom prijave na radionicu napomenite da nemate vlastito prijenosno računalo, pa će vam organizatorice pokušati osigurati isto. 

Sudjelovanje na radionici prijavljuje se putem e-mail adrese zbelenatron@gmail.com, s naznakom ‘Prijava za DJ radionice’. U prijavi je potrebno priložiti ime i prezime, datum i godinu rođenja te kratko motivacijsko pismo. Poželjno je da se prilikom prijave pošalje i kratka playlista po vlastitom ukusu. 

Za sva dodatna pitanja vezana uz radionicu javite se na zbelenatron@gmail.com.

Najava ministra Kujundžića izravna je prijetnja pacijentima i pacijenticama

Udruga Roda izrazila je zabrinutost zbog izjave ministra zdravstva Milana Kujundžića nakon sjednice Vlade na Hvaru u petak, 26. listopada jer smatraju da je izjava ministra izravna prijetnja svim pacijentima_icama koji_e su doživjeli_e negativno iskustvo u zdravstvenom sustavu. 

Naime, na upit novinara vezan uz inspekcijski nadzor koji je poslan hrvatskim bolnicama, ministar je odgovorio: “Sto puta sam rekao, zakon je jednak za sve, treba analizirati i vidjeti. Gdje god postoji krivica, treba sankcionirati. Kao i one koji su prijavljivali ljude koji nisu počinili pogreške.”

Priopćenje Roda vezano uz spornu izjavu prenosimo u cijelosti: 

Podsjećamo da su sve prijave koje je udruga Roda primila i objavila anonimne, bez podataka koje mogu identificirati osobe koje su te priče i napisale. Podsjećamo i na to da Zakon o zaštiti prava pacijenata jamči pacijentima_icama pravo na pritužbu i zaštitu, kao i na to da i političari_ke – a posebice saborska zastupnica čiju slobodu govora štiti institut saborskog imuniteta – i udruge i novinari_ke, imaju zakonsko pravo u javnosti iznositi informacije i tvrdnje u svrhu obrane nekog prava i zaštite javnog interesa, bez straha da će ih se zbog toga sankcionirati. Radi se o temeljnim demokratskim standardima naše države koje bi svaki ministar u hrvatskoj Vladi trebao biti u stanju razumjeti i poštovati.

Stoga nam je jasno da je ministar tom izjavom imao namjeru zastrašiti, a time i spriječiti građanke i građane, ali i udruge koje zastupaju njihove interese, da se u budućnosti aktivno založe za svoja prava na kvalitetnu zdravstvenu zaštitu putem prijave nepravilnosti i javnog dijaloga sa zdravstvenim institucijama.

Smatramo da je ministrova najava da će se sankcionirati žene koje su prijavljivale svoja traumatična iskustva u akciji #PrekinimoŠutnju vrlo opasna  – ona predstavlja grubo kršenje prava pacijentica da prijave nepravilnosti i  nejednakosti u liječenju i to u društvenom ambijentu gdje je povjerenje građana_ki u mogućnost dobivanja pravne zaštite u odnosu na zdravstveni sustav i tako izuzetno nisko. Pritom je ovaj opasan presedan u zdravstvu jedinstven – u drugim sektorima, kod anonimnih prijava nepravilnosti, poput prijave neizdavanja računa, ili prijava prekršaja u prometu, nigdje se ne traži odgovornost prijavitelja u slučaju da se nakon istrage ne ustanove nepravilnosti.

Ovo nije potez ministra koji želi riješiti golem problem zdravstvenog sustava, ovo je izjava osobe koja želi sankcionirati građanke i građane koji se usude prijaviti probleme. Politička kultura većine europskih zemalja, dapače, bila bi takva da nakon ovakve izjave premijer zatraži ostavku ministra.

Naime, ova izjava ukazuje na to da ministru nije u prvom planu sistemsko rješavanje ogromnog problema na koji je ukazalo tisuće žena, i to tako da se detektiraju i otklone slabe karike u sustavu. Slabe karike sustava uključuju nedostatno informiranje i uključivanje pacijentica u odlučivanje o medicinskim zahvatima, manjak lijekova, manjak zdravstvenog osoblja te, što je posebno zastrašujuće, raširena mizoginija u liječničkoj profesiji i hrvatskim zdravstvenim ustanovama. Upravo je zato udruga RODA zatražila od premijera i ministra donošenje Akcijskog plana za zaštitu zdravlja žena, a ne istrage i sankcije za pojedinačne zdravstvene djelatnike ili institucije. 

Rješavanje ovog problema zahtijeva kompetentno upravljanje zdravstvenim sustavom. Očito je da ministar Kujundžić te upravljačke kompetencije nema, budući da mu pred očima nije sistemska promjena, već kratkoročno ganjanje pojedinačnih krivaca, kako među liječnicima  tako i među pacijenticama, kao i njihovo zastrašivanje. Na kraju, ministrova izjava je izdaja tisuću žena iz cijele Hrvatske koje su svoje intimne priče podijelile s javnosti da bi osvijestile društvo na ovaj osjetljiv i sveprisutan problem – te još jedna potvrda da žene ne mogu imati povjerenje da će nadležne osobe i institucije u ovoj državi njihovo dostojanstvo i dobrobit staviti na prvo mjesto.

Želimo vjerovati kako će na ovu izjavu reagirati i Predsjednik vlade i ostali dužnosnici_e, te kako će se konkretnim mjerama uključiti u donošenje Akcijskog plana i onemogućavanje izjava i postupaka kakve posljednjih dana slušamo od ključnih protagonista zdravstvenog sustava.

Predstavljena publikacija ‘reproduktivna pravda za pravednije društvo’

Udruga za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter je objavila publikaciju “Reproduktivna pravda za pravednije društvo” na stručnoj konferenciji istog naziva koja je održana 26. listopada 2018. godine u organizaciji Centra za ženske studije pri Filozofskom fakultetu u Rijeci i PaRitera. 

To je bio važan korak ka promatranju problematike reproduktivnih prava u kontekstu socijalnih i inih prava. Posljednjih nekoliko godina svjedočimo sve većem javnom interesu za pitanje ljudskih prava i prava žena koja su u javni, ali i znanstveni diskurs, ponajviše unijele negativne političke i društvene tendencije urušavanja te ograničavanja spomenutih prava. Za hrvatski su kontekst, kao uostalom i kontekst većine zemalja u našem kulturološkom krugu, karakteristični rast i bujanje neokonzervativnog klerikalnog pokreta čija je agenda, iako pisana “sitnim slovima”, jedino i isključivo orijentirana na smanjivanje prava manjinskih skupina i žena.

Publikacija sadrži stručne tekstove sljedećih autorica: dr. sc. Ana Marije Sikirić, Karoline Leaković, Anite Budak, Petre Bezjak, Daniele Drandić, Helene Rašić Radauš i Ane Šuman, Lane Vidmar, Monice Marić i Monice Marić Topalović, Jane Ažić i Matee Krmpotić, uz predgovor urednica Ive Davorije i Marinelle Matejčić.

{slika}

Osim teme zaštite prava žena u porodu, autorice su, svaka iz svog rakursa, analizirale i druge sfere koje ulaze u područje reproduktivne pravde kao što su rodno osjetljivo budžetiranje, feministička intervencija u socijalnoj politici, medicinski potpomognuta oplodnja, pravo na priziv savjesti, politizacija ženskog tijela totalitarističkim tendencijama nacionalnih konzervativnih organizacija te disciplinski režimi u romanu Sluškinjina priča kao distopijska alternativa. Kao pripadnice civilnog sektora, sveučilišne profesorice i aktivistkinje, svaka je autorica vlastitu ekspertizu predstavila povezujući je s trenutnim stanjem u državi i društvu te primjerima iz prakse. Kroz ovu publikaciju, obrađivana je problematika iznjedrila jedan zajednički zaključak, a to je da dokle god žene i muškarci ne mogu planirati svoju obitelj na temelju želja, primanja, mogućnosti, socijalnih i zdravstvenih usluga demografski će pad biti primjetan i neizbježan, dok je svaka druga politika demografske obnove, pogotovo ona koja se temelji na prisili, promašena i neuspješna te kobna po ženske živote i njihovo reproduktivno zdravlje.

Publikacija je dostupna na web stranicama www.pariter.hr u formi interaktivnog PDFa, dok je fizičku kopiju moguće besplatno preuzeti u uredu PaRitera na adresi Janeza Trdine 7 u Rijeci. “Reproduktivna pravda za pravednije društvo” projekt je kojeg provodi PaRiter uz financijsku podršku Rosa Luxemburg SEE.

48 Googleovih zaposlenika otpušteno zbog seksualnog uznemiravanja

Glavni izvršni direktor tvrtke Google Inc Sundar Pichai izjavio je u četvrtak da je tvrtka kroz protekle dvije godine otpustila 48 zaposlenika zbog seksualnog uznemiravanja.

Pichai je poslao e-mail Googleovim zaposlenicima kao odgovor na ranije objavljeno izvješće iz New York Timesa.

U izvješću se navodi da je ovaj Internet gigant zaštitio trojicu viših rukovoditelja od navoda o seksualnom uznemiravanju nudeći im isplate.

Kako prenosi Reuters, u e-mailu je navedeno da je od 48 otpuštenih, 13 osoba bilo na poziciji viših rukovoditelja ili više.

Međutim, Pichai tvrdi da niti jedan od tih zaposlenika nije primio otpremninu.

E-mail, koji je također potpisala i Googleova potpredsjednica HR-a Eileen Naughton, također navodi da zaposlenici/e tvrtke mogu koristiti internet alate za anonimno prijavljivanje slučajeva neprimjerenog ponašanja.

Također je izneseno da Google ažurira svoju politiku po pitanju zahtijevanja od svih potpredsjednika/ica da otkriju bilo kakav odnos s kolegom/icom bez obzira na liniju izvještavanja ili prisutnost sukoba interesa.

“Želimo osigurati da Google bude radno mjesto na kojem se možete osjećati sigurno dok radite i gdje postoje ozbiljne posljedice za svakoga tko se neprimjereno ponaša”, navedeno je u e-mailu.

Počele prijave na radionice u sklopu projekta Trešnjevački seniori: zreli za umjetnost

Prostor rodne i medijske kulture ‘K-zona’ poziva osobe starije od 55 godina da se prijave na filmsku radionicu i radionicu pjevanja i glasa kroz koje će se tematizirati život na Trešnjevci. Projekt “Trešnjevački seniori: zreli za umjetnost” omogućuje poboljšanje kvalitete života građana/ki starije dobi na Trešnjevci kroz angažman kulturnih radnika i umjetnica te se inovativnim i participativnim radionicama bavi bilježenjem lokalne povijesti i sadašnjosti putem umjetničkog izričaja.

Radionica pjevanja i glasa počinje 12.11. i održavat će se ponedjeljkom i srijedom od 10:00, dok filmska radionica počinje 13.11. i održavat će se utorkom i četvrtkom od 10:00. Sve radionice održavaju se u Društveno-kulturnom centru Šesnaestica (Ozaljska 16, 2. kat).

Filmska radionica uključuje vježbe pisanja, fotografije, snimanja i montaže. Polaznici će uz mentorsku podršku pripremiti scenarije te snimiti četiri kratka filma posvećena životu na Trešnjevci. Radionicu vode dramaturginja Jasna Jasna Žmak, fotografkinja i redateljica Ana Opalić te snimatelj i montažer Noah Pintarić.

Radionica pjevanja i glasa obuhvaća vježbe disanja, opuštanja, rad na vezi tijela i glasa i pjevanje, a vodi je pjevačica i vokalna pedagoginja Davorka Horvat.

Na radionici će biti snimljena i glazbena podloga za kratke filmove. Rezultati projekta bit će javno predstavljeni na završnoj izložbi te u formi knjige.

Prijave traju do 9. studenog, a prijaviti se možete putem e-maila tihana@voxfeminae.net, telefona 01 383 9656 ili osobno na adresi Ozaljska 93/II (uz prethodnu najavu). Radionice su besplatne i namijenjene osobama starijima od 55 godina.

Pri prvom dolasku potrebno je donijeti osobnu iskaznicu.