Odnos Rona i Hermione nije samo razočaravajući, već i opasan

Kao dijete devedesetih, naučila sam mnogo od Hermione Granger iz serijala o Harryju Potteru. Prvenstveno sam naučila da se ne moram opravdavati za svoje znanje i samopouzdanje. Naučila sam ponešto o moralnoj odgovornosti borbe za one čiji glas nije dovoljno snažan te kako biti hrabra, uporna, čvrsta i nepokolebljiva. Naučila sam cijeniti svoje odnose s drugim ljudima jer su dragocjeni, a da nisam bila oprezna, naučila bih još nešto od nje: kako se zadovoljiti nekime tko prepoznaje ove vrijednosti u meni, ali ih koristi protiv mene: da mi spusti moral.

Svi znaju kako priča Rona Weasleyja i Hermione Granger završava. Do kraja originalne priče već su zajedno, a u osmome dijelu osnovali su i obitelj. Kao dijete sam bila blago razočarana ovakvim ishodom, a kao odrasla osoba sam začuđena njime i to osobito kada uzmem u obzir način na koji je njihov odnos tekao.

Naime, Ron Weasley većinu svog vremena provodi u općoj neljubaznosti prema Hermioni. Uspio ju je rasplakati nemali broj puta od dana kad su se upoznali. Ismijavao je njezinu ljubav prema školi i učenju, optužio ju je da laže da ima partnera za Božićni bal implicirajući pritom da je nemoguće da ona ima partnera, odnosno da ga nije vrijedna, a zatim joj je uništio tu istu večer dureći se u kutu. Nije razgovarao s njom tjednima nakon što se poljubila s Viktorom Krumom te je hodao je s drugom djevojkom iz inata samo da je naljuti pokazujući pritom nepoštovanje i prema Hermioni, ali i prema Lavender Brown, djevojci s kojom je namjeravao Hermionu učiniti ljubomornom. Kada je proživljavao najgore trenutke noseći horkruks, nije samo bio bezobrazan prema Hermioni, nego ju je otvoreno optužio da je odabrala drugog muškarca umjesto njega, a tijekom školovanja naizmjenično je prema njoj bio hladan te imao ljutite ispade iako ona ništa od toga nije zaslužila.

Ronovo ponašanje najprije se moglo pripisati njegovim godinama, a, čitajući knjige, znali su nas omesti i trenuci nježnosti između Rona i Hermione. No ako se uzme u obzir da su takvi trenuci zapravo proizašli iz Ronovih isprika zbog nečeg što je napravio i pritom povrijedio Hermionu, dolazi se do pomalo opasnog i dozlaboga izlizanog “Ruga ti se jer mu se sviđaš!” tropa.

No, 2014. došlo je do naglog zaokreta u priči. J. K. Rowling, autorica sage, u intervjuu za Wonderland je izjavila kako žali za time što je spojila Rona i Hermionu te dodala: “Svelo se to na ostvarivanje mojih želja te je imalo vrlo malo veze s književnošću, a više s time da sam se očajnički držala prvotnog zapleta prema kojemu Hermiona završava s Ronom”. Svoje mišljenje je kasnije dao i Rupert Grint rekavši kako je uvijek mislio da će se Ron i Hermiona razvesti.

Time se dolazi do, uvjetno rečeno, osmog dijela serijala, nazvanog Harry Potter and the Cursed Child. U ovome, posljednjem dijelu, Rowling je imala šansu ispraviti ono u čemu je pogriješila pri pisanju originalnih sedam knjiga. Osobno sam se nadala raspletu u kojemu su Ron i Hermiona sretno rastavljeni zbog nepomirljivih razlika, dok je druga opcija bio svijet u kojem se Ron promijenio i postao bolja osoba. No, ne samo da čitatelji/ce nisu dobili/e Rona koji se promijenio, nego su dobili/e osobu koja se usto i redovito opija, čak i na vlastitom vjenčanju. Dobili/e su Rona koji je (i dalje) ljubomoran na uspjehe svoje supruge, a usto daje tinejdžerima ljubavne napitke i nametljivo komentira mlade žene koje nisu njegova supruga. Čitatelji/ce su dobili/e Rona koji je u jednakoj mjeri (ako ne i više) nesklon kompromisu i kratkoga fitilja kao dok je bio učenik.

Bit svega je u ovome: ako ste se, neovisno o svome rodu, seksualnoj orijentaciji ili pozadini, poistovjećivali/e s Hermionom, onda ste zasigurno upoznali/e mnogo Rona Weasleyja u svome životu. On predstavlja toliko ponavljani i izlizani arhetip u književnosti jer govori o toksičnoj dinamici u odnosu u kojemu je jedna strana značajno nesigurnija od druge. Osoba koja zauzima Hermionino mjesto u odnosu se osjeća kao da se mora ispričavati za to što je ili kao da se mora ušutkavati ili raditi kompromise kako bi se njezin Ron osjećao sigurno. Štoviše, Hermione smatraju da je njihova zadaća “popraviti” Rona, kao što se događalo i u romanima, a što je naposljetku štetno za obje strane.

No ovakva razočaravajuća dinamika u njihovu odnosu nije jedino što daje razloga za brigu. Postavljajući lika kojemu se divimo u ovakve situacije, činimo ih prihvatljivijima i u mainstream književnosti i u našim vlastitim životima. Osobno padam na takve “love-hate” odnose, ali ključ je u obostranom poštivanju i uvažavanju – oni se svađaju, ali svađaju se na fer način i cilj im nije povrijediti jedno/a drugoga/u, a Ron to namjerno radi Hermioni od samih početaka. Omalovažava njezinu privlačnost, fizički izgled, inteligenciju i strasti u trenucima kada se osjeća nesigurnim. Dakako, ponekad je i uz nju, zna joj biti potpora, ali upravo u tome je stvar – činjenica da ponekad zna biti uz nju ne može opravdavati ovakvo ponašanje ostatak vremena.

Odobravanje i prihvaćanje ovakvog ponašanja, “ruga ti se jer mu se sviđaš” klišeja, štetno je samo po sebi, a usto služi i kao put prema daljnjem nasilnom ponašanju. Da budem jasna, ne optužujem Rona Weasleyja za nasilje, niti mislim da bi ikada mogao biti nasilnik, nego govorim o kulturi koja dozvoljava muškarcima poput njega da budu emocionalno ili verbalno nasilni. Ovakvi klišeji u književnosti otvaraju put istim tendencijama u stvarnosti koje nadalje vode normalizaciji svih vrsta nasilja u odrasloj dobi. Oni omogućavaju nasilnim partnerima/icama opravdavanje takvih ponašanja nazivajući ih ljubavlju. Ovakvo eskaliranje može djelovati ekstremno, ali je nužno predvidjeti ga jer mnogim ljudima predstavlja stvarnost.

Da, Hermiona Granger i Ron Weasley književni su likovi, ali Harry Potter ima više utjecaja na svoju generaciju nego bilo koje književno djelo koje mu je prethodilo. Milijunima čitatelja/ica koji/e su odrasli/e na ovome serijalu, on je formirao poglede na svijet, mišljenja, stavove o tome što je ispravno, a što nije. Stoga je razumljivo da je gledati feminističku ikonu djece devedesetih kako stasa u ženu koja se zadovoljila odnosom s osobom koja ju je emocionalno potkopala bezbroj puta blago rečeno razočaravajuće. To je i štetno te opasno jer djeci koja su se poistovjećivala s Hermionom govori da se i ona trebaju zadovoljavati vezama sa svojim Ronovima iako zaslužuju veze u kojima su oba partnera jednako vrijedna, međusobno se poštuju i uvažavaju te se nesebično vole. Čvrsto stojim uz ono što je J. K. Rowling rekla 2014. žaleći pritom što je spojila Hermionu i Rona, a otkad je osmi nastavak izašao želim da je i ona ostala čvrsta u tom naumu jer je Hermiona zaslužila bolje, kao i njezini čitatelji/ce. 

                                                                                  Prevela/o i prilagodila/o: Tea Schmidichen

Katar stao u obranu iskorištavanja migrantskih radnika/ca

Katar je danas stao u obranu reformi Zakona o radu nakon što su ga skupine za ljudska prava napale, navodeći da uvedene promjene neće zaustaviti nasilje i iskorištavanje radnika/ica migranata/kinja u zemlji, a mogle bi ih i pogoršati.

Katarska je vlada istaknula da će zakon stupiti na snagu u utorak i zamijeniti kontroverzni “kafala” ili sistem sponzorstva koji prisiljava strance/kinje da traže od svojih poslodavaca dopuštenje da promijene radno mjesto ili napuste zemlju. Skupine za ljudska prava navode da je kafala sistem prisiljavao radnike da žive u opasnim, a ponekad i fatalnim, uvjetima koji su jednaki modernom ropstvu.

Katar trenutno troši milijarde dolara na infrastrukturu povodom Svjetskog nogometnog prvenstva 2022. godine i pritom je uvezao tisuće građevinskih radnika iz zemalja poput Indije, Nepala i Bangladeša za projekte građenja. Organizacija Amnesty International navodi u izvještaju da reforme neće dovesti do značajnijih promjena po pitanju radnih uvjeta te da će radnici/ce i dalje trebati dopuštenje svojih poslodavaca kako bi napustili zemlju ili promijenili posao.

U izjavi za javnost, katarska vlada odbija priznati navedeni izvještaj i navodi da i dalje nastavlja prilagođavati svoje zakone kako bi “osigurala da su reforme u skladu s potrebama”.

The International Trade Union Confederation (ITUC) navodi da, unatoč novim zakonima, Katar ostaje robovska država. “Ovo su samo nove oznake na starim zakonima. Sistem dopuštanja odlaska i dalje je na snazi. Ovo je samo preimenovanje iznimno eksploatativnog sistema”, ističe Sharan Burrow, glavni tajnik ITUC-a.

Radnički aktivisti/kinje iz Bangladeša rekli/e su u petak da su se pridružili sudskoj tužbi u Švicarskoj protiv FIFA-e zbog propuštanja iskorištavanja svojeg utjecaja kako bi osigurali da ljudi koji rade na Svjetskoj prvenstvu rade u fer radnim uvjetima.  

Što Vigilare ima zajedničko s ‘umjetnom oplodnjom’, Harryjem Potterom i azijatskim vjenčanjem

Nakon vrlo sažete, ali jednako efikasne analize nove Vigilareove uspješnice (koja je nakon prvog vikenda prikazivanja dosegla preko 40 tisuća pregleda, zbog čega su vjerojatno po hitnom postupku i ukinuti komentari ispod samog uratka) na MUF-u, Libela donosi nešto drugačiju analizu temeljenu na pomnom čitanju ovog jednoipolminutnog propagandnog videa odnosno pojedinih isječaka od kojih je video sastavljen. Naime, ako ste u prvi mah zaključili kako je spot djelo neke domaće Leni Riefenstahl, ako ste ostali zadivljeni visokom produkcijskom razinom snimki i raznolikošću korištenih lokacija, moramo vas razočarati.

Naime, inicijativa ProLife.hr odlučila je vlastita novčana sredstva ipak štedjeti za neke druge, urgentnije svrhe te ih tako NIJE uložila u video produkciju ovog hita. Umjesto toga, naime, ekipa iz ProLife-a (što je btw. i ime mojih omiljenih probiotika) sve je video materijale korištene u spotu preuzela sa servisa Pixabay na kojemu su dostupne isključivo fotografije i snimke koje ne podliježu zakonima o zaštiti autorskih prava jer su u javnoj domeni objavljene pod licencom Creative Commons CC0. Drugim riječima, posegnuli su za besplatnim stock photos servisom, a potom isto i “priznali” u opisu videa na YouTube-u, očito nesvjesni posljedica koje će to imati za cjelokupno značenje njihovog videa. Naime, neke od navedenih snimki nose značenja koja nipošto nisu u skladu s onima koje propagira Zaklada Vigilare te, nakon što ih se pomnije pogleda, Mijinoj budućoj životnoj priči pridaju neke prilično začudne konotacije. Tako visoko manipulativan, a zakonski još više problematičan (mislim primarno na odgojne metode revnosnog podržavatelja ProLife-a koji je dozvolio svom djetetu da simulira situaciju u kojoj joj ginekolog trga ruke i noge) voice over tog nerođenog djeteta koji izmiče granicama zdravog razuma, ostaje jedini originalno producirani dio ovog rada. I dok je o njemu već raspravljano na drugim mjestima, ovdje ćemo se posvetiti dubinskoj analizi navedenih snimki i implikacijama koje ona ima za Mijin fikcionalni život.

Za početak, svatko tko je imao želuca doći do osme sekunda ovog propagandnog spota (ja jesam, vjerojatno zbog onih probiotika) vjerojatno je zamijetio kako se na privjesku zlog tate ubojice nalaze nimalo domoljubne, čak štoviše strane riječi – Keep calm Alex. Je li samo otac inozemnog porijekla ili ni majka male nerođene Mije nije Hrvatica ostaje nejasno do samog kraja, ali njen je hrvatski u svakom slučaju besprijekoran… ako izuzmemo onu dobijati omašku. (Ali oprostit ćemo joj to, fetus je.)

No, još je začudnija činjenica da je originalni video vjenčanja o kojem mala Mia sanja zapravo snimka azijatskog vjenčanja. Je li riječ o Kinezima, Tajlanđanima ili Koreancima, također ostaje nejasno, ali priča o Mijinom porijeklu i identitetu u ovom trenutku zadobiva dodatni intrigantni twist. A stvar će dodatno zakomplicirati činjenica da i neka od “puno djece” o kojima Mia već sada sanja definitivno nisu mali arijevci, kao što se vidi u pozadini još jednog videa koji je također korišten u izradi ProLife-ova spota.

{slika}

Dalje, kao što nam je potvrdio ginekolog kojeg smo kontaktirali povodom ove analize – navodni ultrazvuk trudnoće zapravo uopće nije ultrazvuk, a na isto ukazuju i tagovi kojima je opisan originalni video iz kojeg je preuzet, kao što su naprimjer: artificial insemination, biochemistry, molecular, genetic i tako dalje. Dakle, ni t od trudnoće, ni f od fetusa, ni m od Mije. Samo umjetna oplodnja i genetske manipulacije. Ups.

{slika}

Kao šlag na kraju nadaje se pak omanji toranj knjiga o Harry Potteru koji se nalazi iza buduće Mije koja vrijedno uči za školu (za razliku od manjina ili djece s posebnim potrebama, Mia će sigurno pozitivno djelovati na domaće statistike o učeničkoj uspješnosti). Imajući na umu da je Albus Dumbledore, jedan od najvažnijih likova tog romana, ravnatelj škole vještičarenja i čarobnjaštva Hogwarts i jedan od najmoćnijih čarobnjaka na svijetu, zapravo homoseksualac, postavlja se pitanje je li to adekvatna literatura za dijete čija je glavna preokupacija, već u najranijoj dobi, podizanje nataliteta. Da ne govorimo o tome da u ciklusu knjiga o malom čarobnjaku generalno “prevladava simpatiziranje okultnoga, negacija vjere i relativizacija morala”, kako nas don Damir revno podsjeća.

Ostale korištene snimke nadaju se kao znatno manje problematične za ideološku pozadinu ProLife kampanje. Tu su tako naprimjer vrijednosno neutralne snimke ruke koja piše u bilježnicu, žene koja meditira i pleše na plaži i studenta koji crta skicu, ali ni one definitivno originalno nisu mišljene kao sredstvo propagiranja pokreta za oduzimanje ženinog prava na izbor. I dok će se nadležne pravne službe, nakon anonimnih dojava, vjerujemo, pobrinuti za sankcioniranje upotrebe navedenog materijala u svrhu promicanja “tradicije i konzervativnih ideja” (i vaš report this video na YouTube-u neće biti na odmet!), nadamo se da će ova kratka analiza poslužiti kao dobra pouka Zakladi Vigilare da ubuduće djeluje više u skladu sa svojim imenom koje, kako nas informiraju na svojoj stranici, na latinskom znači: biti budan, bdjeti, tj. budno pratiti što se događa, da će malo manje bdijeti nad moralnom slikom Hrvatske, a malo više nad moralnošću i vjerodostojnošću vlastitih postupaka.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Što makeup tutorijal govori o pravima žena u Maroku?

Marokanska državna televizija za Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama emitirala je prilog o tome kako šminkom sakriti modrice po licu.  Što nam to govori o rodnoj ravnopravnosti u Maroku, upitala se Samia Errazzouki u tekstu na The Guardianu.

Makeup tutorijali su tokom godina prerasli u veliki biznis. Sada kad je njihov broj porastao, javlja se pritisak među youtube vloggerima da prave što odvažnije tutorijale. Neki od najnovijih youtube videa  prikazuju žene kako koriste hranu ( primjerice kaše , džem ) kao šminku. Drugi prikazuju žene kako pokušavaju nanijeti šminku na cijelo lice nakon konzumiranja marihuane, a neki prikazuju makeup  vlogerice kako se snimaju za vrijeme nanošenja šminke bez ogledala. To je bilo u svrhu zabave i razonode, sve do prošle sedmice, kada je makeup umjetnica Lilian Mouline, voditeljica marokanskog javnog tv kanala 2M’s show Sabahyat, prikazala tutorijal kako sakriti modrice izazvane porodičnim nasiljem.

“Dobro jutro! Danas ćemo pokrenuti temu koja rastužuje, ali u skladu s Međunarodnim danom borbe protiv nasilja prema ženama, pokazat ću vam kako se našminkati kako biste prekrile modrice od udaraca koje žena može pretrpjeti. To je tema o kojoj se uopće ne bi trebalo ni raspravljati, ali na žalost takva je situacija”, započela je Mouline. 

Pored nje sjedi model s blagim smješkom i “filmskim modricama”. Moulin zatim vadi paletu s korektorom- prekrivačem koji ima više nijansi, i kaže: “Koristimo zelenu nijansu korektora za crvenije dijelove modrica, zatim uzimamo narančasti korektor i prekrivamo plave dijelove”. Tutorijal nastavlja dalje nešto više od sedam minuta i završava s Moulininom porukom žrtvama obiteljskog nasilja, gdje govori da im želi “bolje dane”.

Dva dana nakon emitiranja ove epizode, skrinšotovi ovog mekeup tutorijala počeli su kružiti po društvenim mrežama u Maroku. U roku od nekoliko minuta korisnici/e su vidjeli/e cijeli odsječak i, prije negoli je 2M uopće mogao povući video iz javnosti, počeli su ga kopirati i širiti dalje.

Ova reakcija je bila ekspresna i jaka. Reporterka Aida Alami je napisala na Twitteru: “Šta će biti idućeg tjedna u emisiji, dobrobiti odlaska u spa nakon silovanja?”. Još jedna novinarka se oglasila na Twitteru: “2M vas uči kako da budete pretučena ali seksi žena”. Pojavio se između ostalog i još jedan tweet s mnoštvom tužnih emotikona, koji je glasio: “Bog je velik, tucite svoje žene pod palicom marokanskog režima”.

2M je dao izjavu na francuskom i arapskom na svojoj Facebook stranici, koja je kasnije pročitana na večernjim vijestima. U toj su izjavi dali javnu ispriku i priznali da je taj dio emisije bio “greška za osudu”. Ali, za mnoge Marokance/ke, ova isprike nije bila dovoljna i napravljena je peticija, u kojoj pozivaju marokanske glavne i vrhovne osobe za audiovizualnu komunikaciju (Haca) da “žestoko kazne” 2M i Sabahiyat. Dodaje se da je, umjesto prikrivanja nasilja u porodici, vrijeme da se “osude nasilnici!” Ako Haca odluči da poduzme nešto po pitanju spomenute peticije, kazna bi mogla dosegnuti čak i gašenje kompletne emisije.

Pitanje koje je svima u glavi je: tko je uopće mislio da je to dobra ideja? Emisiju Sabahiyat su pretežno vodile Marokanke, a uredništvo televizije 2M su vodile žene francusko-marokanskog porijekla. Činjenica jeste  da je nasilje u porodici duboko ukorijenjeno u državi, naposljetku i podržano zbog nebrojenih rupa u zakonu i pravosudnom sistemu.

Kao što je Human Rights Watch ranije ove godine naznačio u pismu upućenom ministrici solidarnosti, žena, porodica i društvenog razvoja, Bassimi Hakkaoui, Maroko čak i ne priznaje nasilje u porodici kao zločin u svome kaznenom zakonu. I sama Hakkaoui je jednom izjavila da ako se žrtva silovanja uda za počinioca silovanja, “to neće proizvesti nikakvu štetu po počinitelja”.

Čak i kad je makeup tutorial za nasilje u porodici izazvao zgražanje u pogledu normalizacije nasilja prema ženama, drugdje je sve ostalo po starom. Primjerice, prošli vikend, grupa Marokanki je protestirala ispred Francuskog konzulata u Kazablanki, zahtijevajući oslobođenje pop zvijezde Saada Lamjarreda, koji je uhapšen u Francuskoj nakon optužbi za brutalno silovanje . Kružile su video snimke žena koje su se protivile njegovom hapšenju.

“Uz tebe smo, Saade Lamjarrede. Svim srcima, više ne možemo ni spavati,” rekla je jedna žena. Čak je i jedna od voditeljica Sabahiyata, Leila Hadioui, objavila peticiju koja poziva na njegovo oslobođenje. I, kao neočekivani zaplet situacije, Kralj Mohammed VI od Maroka je rekao da će pokriti troškove zakonskog zastupanja Lamjarreda.

Maroko može smatrati sebe pionirom kad je riječ o pravima žena na Bliskom Istoku i u Sjevernoj Africi, s promatračima koji prikazuju marokanski izmijenjeni zakon o osobnom statusu koji definira ulogu države u obiteljskim vezama, kao što je brak, razvod i nasljedstvo, kao “regionalni model”. Ali ovo je trenutak za ozbiljnije i angažiranije nacionalne diskusije među marokanskim ženama svih klasa i pozadina. Marokanske žene su već uspijevale u poticanju nacionalnih diskusija, bilo vezano za reforme u zakonu o ličnom statusu ili zahtijevanje promjena u arhaičnom zakonu, i one to mogu učiniti ponovo.

 Prevela/o i prilagodila/o: Aida Papić  

Dobri domaćini: crowdfunding za mlade kreativce/ke bez doma

Cowdfunding kampanja Dobri domaćini aktivna je na platformi Indiegogo, od 10. prosinca ove godine do 10. siječnja iduće godine. Cilj kampanje je podržati mlade kreativce/ke bez doma tako da se prikupe sredstva za instrumente, kreativno mentorstvo i sve ono što im je potrebno da bi se mogli/e izraziti kroz umjetnost. Za to je potrebno skupiti osam tisuća dolara. 

Kroz ovu kampanju želimo podržati najmanje 12 izbjeglica koje žive u Zagrebu i mladih bez primjerene roditeljske skrbi, štićenika SOS Dječjeg sela Hrvatska. Njima su potrebna sredstva za rad i uključivanje u društveni i kulturni život zajednica u kojima žive”, poručuju organizatori/ice. 

Da bi mogli stvarati i biti ono što jesu, svima njima su potrebni instrumenti, kistovi, plesne cipele, prostor za pjevanje. “Zbog toga, kao dobri domaćini, želimo mladim kreativcima bez doma pružiti mogućnost da se kreativno izražavaju obogaćujući sebe, ali i zajednice u kojima žive. Dom je mnogo više od kuće ili stana – to mjesto u kojem imamo sigurnost i podršku da budemo ono što jesmo“, dodaju organizatori/ice. 

Kampanju organiziraju Are You Syrious?, Inicijativa za podršku izbjeglicama Dobrodošli!, SOLIDARNA – Zaklada za ljudska prava i solidarnost, Koalicija Solidarnosti Split i grupa Kries

Redatelj Hassan Fazili želi osloboditi ženske glasove, no i njegov biva utišan

Redatelj Hassan Fazili prošle je godine otišao iz Afganistana u potrazi za domom u kojem će moći slobodno govoriti nakon što su mu fundamentalistički talibanski militanti prijetili smrću zbog jednog od filmova koje je snimio. No, Fazili, koji se preselio u Srbiju, ipak neće prisustvovati filmskom festivalu u Njemačkoj, na kojem će biti prikazan njegov film, zbog svog izbjegličkog statusa.

The Censored Women’s Film Festival, koji danas počinje u Berlinu, prikazat će njegov kratki film “Mr. Fazili’s Wife“, desetominutnu dramu o samohranoj majci koja se bori protiv očekivanja da će postati prostitutka. Njegov je film jedna od rijetkih kritika patrijarhata u Afganistanu, snimljen od strane Afganistanca.

Fazili ističe da je počeo snimati filmove o ženskim pravima prije 10 godina, nakon što je oženio svoju suprugu Fatimu, koja se u konzervativnom afganistanskom društvu nije smjela školovati. “Moram učiniti nešto kako bih učinio ovo pitanje vidljivim“, rekao je redatelj. Odlučio je to učiniti kroz film, o kojem je podučio i svoju suprugu, koja je sada također redateljica.

Otvorio je Kabul’s Art Cafe and Restaurant, u nadi da će na taj način ponuditi prostor u kojem će žene i muškarci moći slobodno razgovarati o umjetnosti i politici. Međutim, zbog pritiska policije i religijskih vlasti, 2014. godine ga je morao zatvoriti. Istovremeno, talibani su počeli kritizirati njegov posljednji film, “Peace in Afganistan“, nakon čega su počele i prijetnje smrću. Dok je još živio u Afganistanu, morao je odbijati pozive za prikazivanje svojih filmova u SAD-u i Velikoj Britaniji zbog ograničenja putovanja.

Ponadao se da će ovoga puta biti drugačije. “Zaista mi je važno biti tamo, vidjeti kako će ljudi doživjeti film”, rekao je.

Prema izvještaju UNHCR-a, Fazili je jedan od 6.400 izbjeglica iz Sirije, Iraka, Pakistana i Afganistana u Srbiji. Ostao je u Srbiji zbog zatvaranja balkanskih granica, što mu je onemogućilo prolazak dalje u Europu.

Organizatori/ce filmskog festivala u Berlinu tražili/e su od UNCHR-a da dopusti Faziliju putovanje. “Očajno želimo da Hassan dođe u Berlin i podijeli svoju priču”, rekla je glasnogovornica festivala Paula Kewskin.

Fazili ističe da je rezigniran nemogućnošću da predstavi svoj rad međunarodnoj publici. Sada, slobodan od progona i odlučan u namjeri da pomogne da se ženski glasovi čuju, još uvijek ne može biti dio razgovora. “Publika bi mogla imati pitanja o filmu, a ja bih, kao redatelj, trebao na njih odgovoriti. No, ne mogu puno učiniti odavde”, navodi.