Ženska jezidska jedinica kreće u osvetničku borbu protiv ISIS-a

Ženska jezidska jedinica koju su obučavali Kurdi najavila je da želi biti na čelu novog napada na ISIS na sjeveru Iraka, i to kako bi osvetile jezidske žene koje su bile žrtve džihadističkih grupacija.

“Nismo zaboravili one jezidske žene koje su prodavali na tržnicama roblja u Mosulu ili žive spaljivali”, izjavile su zapovjednice ženske jedinice iz Sinjara, YJS. “Znamo da ljudi koje ISIS drži zatočenima čekaju da ih spasimo. Nećemo odustati dok ne oslobodimo naše žene i osvetimo se.

Jezidski narod – manjinska populacija čija vjerovanja kombiniraju elemente islama, kršćanstva i zoroastrizma – bio je meta ISIS-ova brutalnog nasilja od kada su osvojili trećinu Iraka u munjevitom ratu diljem zemlje, u ljetu 2014. godine.

Oko 5000 ljudi ubijeno je kada su militantni borci nasilno ušli u Sinjar. Organizacije za ljudska prava, monitoring i preživjeli izvijestili su o stravičnim događajima seksualnog porobljavanja i pogubljenjima zarobljenih žena koje s odbile prijeći na sunitski islam ili se udati za borce ISIS-a.

YJS su stvorili i obučavali pripadnici Kurdske radničke partije (PKK) u 2015. godini kako bi ojačali Peshmerge, kurdske borce u sjevernom Iraku, i muške jezidske borce (YBS) u borbi protiv ISIS-a unutar i u okolici Sinjara, a kako bi osvojili grad nazad. Njihov je fokus trenutno na protjerivanju ISIS-a iz južnog Sinjara i obližnjeg grada Tal Afar.

Gotovo 10.000 žena bori se na prvim linijama kao pripadnice kurdskih snaga u Siriji i Iraku, a pokazale su se kao najuspješnije pješaštvo u obuzdavanju džihadističke teritorijalne ekspanzije.

Međunarodni kurdski pokret otpora – promatran kao terorizam u Turskoj – snažno je posvećen feminističkim principima: većina mjesnih vlada ima kvotu za ženske političarke i službenice, a žene su ravnopravne muškarcima i u vojsci. Njihova središnja uloga u borbama inspirirala je arapske i jezidske žene da se i same prihvate oružja. Žene koje su se pridružile mjesnoj policiji i dobrovoljnim borcima u Manbiju u Siriji (koji je oslobođen od ISIS-a u kolovozu) kažu kako su im kurdske žene koje su upoznale pokazale važnost obrane vlastitih prava i sloboda.

Operacija za ponovno osvajanje Tal Afara strateški je ključna jer se grad nalazi između ISIS-ove de facto središnjice Raqqae u sjevernoj Siriji te Mosula, ISIS-ova posljednjeg velikog uporišta u Iraku koji trenutno napadaju iračke snage uz podršku Amerike.

U suradnji s YBS-om, kampanju za Tal Afar vodi šijitska vojska znana kao Popularna mobilizacijska jedinica (PMU),  premda autonomne kurdske vlasti na sjeveru Sirije nisu s odobravanjem dočekale tako aktivnu ulogu šijitske vojske u neposrednoj blizini granice. “Iako kurdski vođe svakako nisu prijatelji sunitskim pobunjenicama, još ih više plaši prisutnost šijitskih militantnih boraca tako blizu kurdistanske granice”, rekao je kurdski stručnjak za unutarpartijske odnose, Gareth Stansfield.

Turski ministar obrane, Fikri Isik, upozorio je Bagdad prošlog četvrtka oko postavljanja “stranih elemenata” u Mosulu i Tel Afar. Recentna vojna intervencija u Ankari u borbi protiv ISIS-a također je kao sekundarnu motivaciju imala ograničavanje kurdske ekspanzije u regiji. 

Prevela i prilagodila Sara Sharifi

Feminizam, održivost, etičnost i ostale bajke H&M-a i lanaca brze mode (2. dio)

Prvi dio teksta o H&M-u i koliko feminizma uistinu ima u njihovom poslovanju pročitajte ovdje.

Krenimo u razotkrivanje zamamnih kapitalističko-konzumerističkih iluzija koje nam serviraju veliki trgovački lanci brze mode pod egidom ravnopravnosti, emancipiranosti, slobodne volje.

U tvornicama dobavljača odjeće velikim lancima brze mode poput H&M-a sustavno se krše ljudska i radnička prava

 Ove tvornice nalaze se uglavnom u zemljama u razvoju poput Bangladeša, Vijetnama, Koreje, Pakistana, Indonezije i sl. radi jeftine radne snage. H&M samo u Bangladešu surađuje s 200 tvornica koje se bave proizvodnjom odjeće. Prema Kelly Elkin, suosnivačici organizacije Clean Cut Fashion, u Bangladešu je 3.8 milijuna ljudi zaposleno u tekstilnoj industriji, od čega 85 posto čine žene. Prema H&M-ovim statistikama, ovaj modni lanac surađuje s 1.900 tvornica koje ga opskrbljuju novom odjećom, a u kojima je zaposleno 1.6 milijuna ljudi, od kojih 60 posto čine žene. Kelly Elkin je, nadalje, upozorila na seksualno i psihološko zlostavljanje, diskriminaciju s kojima se žene suočavaju u ovim tvornicama, s obzirom da su većina nadređenih muškarci. Prema podacima prikupljenima u tekstilnim tvoricama, četvero od petero radnika je ženskoga spola, dok je na 20 nadzornika/koordinatora zaposlena samo jedna žena, prenosi portal Well Made Clothes

Osim toga, radnice i radnici često su prisiljeni na prekovremeni rad, rade u nesigurnim radnim uvjetima koji im štete zdravlju, te im ugrožavaju živote. Ovi slučajevi nisu izolirani isključivo u zemljama u razvoju – prisutni su i u SAD-u, u Europi, pa tako i u Hrvatskoj – poznat je slučaj iskorištavanja radnica u tekstilnoj tvornici lanca lanca United Colors of Benetton, koja je poslovala u Slavonskom Brodu.

Globalna kapitalistička proizvodnja vrlo se dobro održava na jeftinoj radnoj snazi koju, u kontekstu tekstilne industrije, uglavnom čine žene. Iste te žene u obiteljskoj sferi obavljaju neplaćeni kućanski rad te proizvode novu radnu snagu koja sudjeluje u kapitalističkim procesima – istim onim procesima koji izdaju marketinške kampanje u kojima tobože zagovaraju feminističke ideje i slobodu žena da budu što žele.

Govoreći o nesigurnim radnim uvjetima u H&M-ovim tvornicama, potrebno je upozoriti da radnice/i rade bez osiguranih izlaza u slučaju požara, bez protupožarnih vrata, bez sustava automatskih vodenih tuševa i alarmnih sustava; mnoge tvornice unatoč zakonskim odredbama i dalje imaju instalirana izlazna vrata koja se zaključavaju i koja radnice/i ne mogu otvoriti dok su u tvornici. Pokazatelj izuzetno loših i opasnih radnih uvjeta jest urušavanje tekstilne tvornice Rana Plaza u Bangladešu, u travnju 2013. godine, što je za posljedicu imalo više od 1.100 poginulih radnica/ka. Brojni su modni lanci potom potpisali Sporazum o zaštiti od požara i sigurnosti zgrade, a među prvima je bio H&M.

{slika}

No, i tri godine nakon potpisivanja sporazuma i obećanja o poboljšanju radnih uvjeta, situacija nije mnogo bolja. Napredak u pojedinim tvornicama je vidljiv, no u izvještaju Clean Clothes Kampanje iz 2016. godine jasno je da u 32 najveće H&M-ove tvornice u Bangladešu još uvijek nisu izvršeni nužni popravci. Također, nijedna od 200 H&M-ovih tvornica u Bangladešu i dalje nije sigurna. Tako je u veljači 2016. u jednoj od bangladeških tvornica izbio požar koji je ozlijedio četvero ljudi, dok su se ostali spasili skakanjem kroz prozore tvornice. Iz Clean Clothes kampanje upozorili su da je požar izbio samo sat vremena ranije u tvornici bi ostalo zarobljeno više od 6.000 radnika i radnica zbog nepostojanja adekvatnih sigurnosnih izlaza, alarma, automatskih tuševa i slično, što su nakon inspekcije u svibnju 2016. potvrdili iz Saveza za sigurnost bangladeških radnika/ica.

Unatoč navedenim problemima, H&M u Izvještaju o održivosti njihovih akcija za 2015. godinu navodi kako je jedan od fundamentalih zahtjeva za H&M-ove opskrbljivače postojanje sigurnosnih izlaza u slučaju požara. Očigledno je da sigurnosni izlazi ne postoje u svim H&M-ovim tvornicama koje i dalje proizvode za ovaj modni brand. Djelomično tu činjenicu H&M i priznaje nadalje u Izvještaju, navodeći da je skoro 60 posto njegovih najvećih tvornica sanirano – izjavljujući zapravo time da 40 posto nije sanirano. Pitanje je, također, kakvo je stanje u manjim H&M-ovim tvornicama, s obzirom da H&M nije vlasnik niti jedne opskrbne tvornice i nema potpuni nadzor nad poslovanjem istih.

Radnicama i radnicima u H&M-ovim opskrbnim tvornicama nije osigurana minimalna nadnica

H&M se 2013. godine obvezao osigurati radnicama/ima u svim opskrbnim tvornicama s kojima surađuje minimalnu nadnicu do 2018. godine. Iako su time zapravo priznali da ljude u zemljama u razvoju iskorištavaju, stavljajući ih u položaj modernih robova ne osiguravajući im minimalnu plaću za preživljavanje, uz to je organizacija Labour Behind the Label 2015. godine objavila istraživanje u kojemu pokazuju da je napredak u povećanju dnevnica vrlo spor. “Nadnice su se povećale, no nedovoljno da bi zadovoljile minimalni iznos plaće. U pojedinim tvornicama, sustav plaćanja po učinkovitosti primorao je radice/ke na rad bez pauze, što je rezultiralo krajnjom izmorenošću i oboljevanjem”, zaključili su u izvještaju.

Danielle McMullan (The Business and Human Rights Resource Centre) smatra da je za rješavanje problema s osiguravanjem minimalnih nadnica i poboljšavanjem uvjeta rada u svim tekstilnim tvornicama diljem zemalja u razvoju potrebna reforma cjelokupne tekstilne industrije. “Srž problema”, ističe McMullan, “nisu isključivo prakse modnih brandova u poslovanju već i sve manji iznosi koje su potrošači/ice spremni platiti za odjeću. Odjeća se prodaje za nevjerojatno niske iznose, a pritisak da se troškovi proizvodnje dodatno smanje je sve veći. Problem je fundamentalan: novac koji modni brendovi isplaćuju tvornicama nije dovoljan da bi se radnicama/ima zaposlenima u tekstilnim tvornicama omogućila poštena minimalna nadnica. Ne zaboravite, radi se o industriji koja prikuplja ogroman profit, no radnicama/ima je jasno da nedostaje pravedna raspodjela ostvarenoga profita“.

Iskorištavanje dječjeg rada

U medijima je ove godine odjeknula vijest o iskorištavanju djece izbjegle iz Sirije za rad u tekstilnim tvornicama s kojima posluje H&M u Turskoj. Navedeni rad daleko je slabije plaćen od minimalne turske nadnice. H&M je priznao da su njihovi agenti otkrili iskorištavanje dječjeg rada u Turskoj, uz izjavu da su poduzeti svi koraci u suradnji s njihovim NGO partnerom CYDD (Association for the Support of Contemporary Living) kako bi se djecu spasilo od teškog rada, te kako bi im se omogućilo obrazovanje. Konačno, H&M je prekinuo suradnju s tvornicom.

Ovo je samo jedan od slučaja u kojima se navodi iskorištavanje dječjeg rada u tekstilnim tvornicama koje opskrubljuju H&M. Moa Kärnstrand and Tobias Andersson Akerblom, švedski istraživački novinari, u knjizi Modeslavar (engl. Fashion Slaves, 2016) istraživali su tijekom 2 godine radne uvjete u tekstilnim tvornicama u Myanmaru s kojima H&M surađuje. Njihova saznanja otkrila su iskorištavanje djece od 14 do 18 godina koja i do 15 sati dnevno rade u tekstilnim tvornicama, često bez pauze i za izuzetno niske nadnice. Myanmarske nadnice su među najnižima u svijetu. Iako je H&M zaustavio suradnju s myanmarskim tvornicama u kojima su radila djeca, Akerblom ističe da je dječji rad vrlo vjerojatno prisutan diljem zemlje (s obzirom da je rad od 14 godina nadalje u Myanmaru legalan) i da H&M nije želio potvrditi je li i u ostalim tvornicima s kojima je u suradnji obavljena provjera.

Održivost neodrživog poslovnog modela industrije brze mode?

H&M je 2014. godine proglašen najeetičnijim modnim brendom.

Osim neupitnih problema koje ova kompanija ima sa zaštitom ljudskih i radničkih prava u tvornicama dobavljača diljem Globalnog juga, kako je moguće da modni brend proizvede oko 600 milijuna odjevnih predmeta godišnje i ostane etičan, održiv? Može li se uopće govoriti o brzoj modi i održivosti u istom kontekstu?

H&M je svakako jedna od najbrže rastućih modnih kuća današnjice. Posluje u 3.200 trgovina u 55 zemalja diljem svijeta, prenosi portal Quartz. Samo ove godine H&M je pokrenuo više od 460 novih trgovina, što je više od jedne trgovine dnevno. Za razliku od prijašnjih sezonskih kolekcija (proljeće/ljeto, jesen/zima), danas ih se na tržište izbacuje na tjednoj bazi – radi se o 50-ak kolekcija godišnje. Količine odjeće koje se kupuju u H&M lancima, između ostalih, su enormne, kao i količine odjeće koje završavaju na otpadu. Samo u SAD-u godišnje na otpadu završi 10.5 milijuna tona odjeće! Iz inicijative Fashion Revolution upozoravaju da je samo 10-30 posto odjeće koja je donirana u dobrotvorne svrhe u Velikoj Britaniji moguće ponovno prodati, ostatak se prevozi u zemlje u razvoju. U Ugandi je, primjerice, 81 posto odjeće koja se prodaje rabljena odjeća sa Zapada. Ovoliki priljev rabljene odjeće u zemlje u razvoju uništava lokalnu tekstilnu industriju i male obrtnike.

{slika}

Kakav ekološki otisak ostavlja industrija koja proizvodi enormne količine odjeće? Zapanjujuć je podatak da je za izradu jedne pamučne majice potrebno 2.700 litara vode. Aralsko jezero se smanjilo na samo 10 posto svojega volumena zbog crpljenja vode za uzgoj pamuka. Oko 8.000 sintetičkih kemikalija koristi se diljem svijeta kako bi se neobrađeni materijali pretvorili u tekstil. Velike količine tih kemikalija završavaju u izvorima svježe vode.

H&M, svjestan razmjera negativnog utjecaja modne industrije na okoliš, pokušavajući biti dio rješenja, 18. travnja 2016. godine pokrenuo je World Recycle Week (Svjetski tjedan recikliranja) tijekom kojega je pozvao svoje kupce da staru odjeću donesu u H&M trgovine. Tako je prikupio 1.000 tona stare neželjene odjeće koja će potom biti reciklirana. No, Lucy Siegle upozorila je na tehničke probleme pri recikliranju umjetnih vlakana – odnosno – samo mali postotak recikliranog tekstila može se upotrijebiti za izradu novih odjevnih predmeta. Jednostavnom matematikom – H&M-u je potrebno 12 godina kako bi ponovno upotrijebio prikupljenih 1.000 tona modnog otpada – istu količinu nove odjeće ovaj modni brend proizvede u samo 48 sati.

H&M-ov Svjetski tjedan recikliranja odvijao se paralelno s grassroots Fashion Revolution kampanjom – iz H&M-a kažu: “radi se o slučajnosti”. Naime, Fashion Revolution kampanju pokrenule su u travnju 2014. godine krojačica šešira iz Derbyhirea, Cary Somers i etički osvještena modna kreatorica, Orsola de Castro kako bi obilježile godišnjicu katastrofe u bangladeškoj tvornici Rana Plaza. Kroz kampanju se zalažu za osiguravanje radnicama/ima minimalne plaće, transparentnost modnih brendova u suradnji s opskrbnim lancima – pri čemu je apsolutni naglasak stavljen na radnice i radnike koji rade u najgorim uvjetima na Zemlji – tekstilnim radnicima/ama. Kampanja je djelovala preko društvenih medija, koristeći hashtagove s pitanjem lancima brze mode ‘Who made my clothes?’, potičući kupovinu fairtrade i vintage odjeće, kao i kupovinu u dobrotvorne svrhe,  i time požnjela veliku popularnost i odjek u medijima. H&M, pak, održavajući svoj Tjedan recikliranja u istom periodu, pokušava pobrati uspjeh Fashion Revolution kampanje radi vlastitog profita, nepoštivajući tako uspomenu na izgubljene živote u tekstilnoj tvornici, objasnile su organizatorice kampanje.

Napredak i transparentnost H&M poslovanja?

Unatoč brojnim problemima, u kontekstu H&M poslovanja kao najbrže rastućeg lanca brze mode, treba spomenuti i pojedine pozitivne pomake. Naime, H&M je prvi među modnim lancima objavio listu svih dobavljača/tekstilnih tvornica s kojima surađuje. Povećao je upotrebu organskog pamuka na 31 posto, te promovirao Conscious kolekciju (koliko je kolekcija osvještena/etična, na koncu zaključite sami). Kao jedan od budućih ciljeva navodi se i prelazak na stopostotnu cirkularnu proizvodnju do 2020. – kroz upotrebu recikliranih i održivih materija u prozvodnji. Pojedini napreci u poboljšanju radnih uvjeta su vidljivi, no uz pritisak aktivističkih udruga – H&M tako u suradnji s pojedinim aktivističkim i NGO udrugama radi na edukaciji radnica i radnika o radničkim pravima kroz edukativne filmove. Pojedini napori su učinjeni kako bi se ostvarila kvalitetnija komunikacija između upravitelja tvornica i radnica/ka, no i dalje u većini slučajeva radnici nemaju mogućnost sindikalnog okupljanja, a H&M se često ograđuje od odgovornosti s obzirom da nije u vlasništvu opskrbnih tvornica i da nema potpuni nadzor nad njihovim radom.

{slika}

Ovi napreci tek su kap u moru u odnosu na kršenja ljudskih i radničkih prava te negativan ekološki otisak tekstilne industrije, a efikasnija promjena je moguća izmjenom cjelokupnog modela upravljanja modne industrije. Potreban je kvalitetan dijalog modnih brendova s tekstilnim tvornicama, sindikatima, potrebna je sloboda udruživanja radništva, dugoročna ulaganja u poboljšanje uvjeta rada te odgovorno korištenje izvora, regulacija proizvodnje. Potrebno je još tako mnogo toga. Odgovornost je i na nama kao kupcima odjeće u H&M-u i drugim lancima brze mode. Kao krajnji korisnici nužno je da se educiramo o tome odakle odjeća koju kupujemo dolazi, tko ju izrađuje i u kakvim uvjetima. Naši ormari ne bi se smjeli graditi na diskriminaciji, teškom robovskom radu, izrabljivanju, bez obzira što nam se upravo lanci brze odjeće nameću kao jedina financijski prihvatljiva opcija za kupovinu odjeće. 

SOC: 16 dana aktivizma protiv rodno uvjetovanog nasilja

Tokom posljednje dvadeset i četiri godine, globalna Kampanja 16 Dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja je bila posvećena javnom zalaganju i koordiniranju rada na podršci zaustavljanju rodno zasnovanog nasilja na lokalnom i međunarodnom nivou. Kampanja je pokrenuta na prvom Institutu za globalno liderstvo žena, koji je organizovao Centar za globalno liderstvo žena 1991. godine na Univerzitetu Rutgers.

Datumi, 25. novembar (Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama) i 10. decembar (Dan ljudskih prava), su odabrani kako bi se naglasila povezanost između zaustavljanja rodno zasnovanog nasilja i vrijednosti ljudskih prava,  istaknuto je da rodno zasnovano nasilje predstavlja međunarodno kršenje ljudskih prava. Ovaj šesnaestodnevni period takođe ističe druge značajne datume, uključujući 29. novembar, Međunarodni dan braniteljica ljudskih prava, 1. decembar, Svjetski dan borbe protiv AIDS-a, 6. decembar, Dan obilježavanja montrealskog masakra.

Sarajevski otvoreni centar (SOC), kao organizacija koja zagovara puno poštivanje ljudskih prava i društvenu inkluziju LGBTI (lezbejki, gej, biseksualnih, trans* i interspolnih) osoba i žena, pridružuje se kampanji, te će realizovati niz aktivnosti u novembru i decembru 2016. godine.

Posvećeni_e zagovaranju za sprečavanje i podizanje svijesti o rodno zasnovanom nasilju i kršenjima ljudskih prava, aktivnosti koje ćemo tim povodom realizovati uključuju:

– IZLOŽBA: Poezija i Muzej Razije Handžić: konfiskacija pamćenja i sistematsko zanemarivanje ženskog doprinosa kulturi, nauci i institucijama, 28.11.2016.

– PREDAVANJE I RAZGOVOR: IV ciklus feminističkih predavanja i razgovora Neko je rekao feminizam? SEKSUALNO I REPRODUKTIVNO ZDRAVLJE, 30.11.2016.

– TRENING o pravima LGBTI osoba za predstavnice_ke Koordinacionog odbora Republike Srpske za praćenje provedbe GAP BiH za period 2013-2017, 1-2.12.2016.

– OKRUGLI STO: Ka ostvarivanju ravnopravnosti polova u kantonima Federacije BiH, 5.12.2016.

– PROMOCIJA ZBORNIKA: Feministička čitanja društvenih fenomena.
Radovi polaznica Feminističke škole Žarana Papić, drugo dopunjeno izdanje, 8.12.2016.

– AKCIJA: Marš povodom Međunarodnog dana ljudskih prava:
LJUDSKA PRAVA VANI! 10.12.2016.

10. Dani Marije Jurić Zagorke!

Centar za ženske studije poziva vas na 10. Dane Marije Jurić Zagorke! U utorak 22.11.2016. godine u 18:00 sati dodjeljujemo Nagradu za studentski rad na temu ženske i rodne problematike, a u četvrtak 24.11.2016. u 18:00 ugošćujemo Mariju Ott Franolić i Andu Bukvić Pažin s temom: Ženski dnevnik – otpor tekstu i životu

Književno-znanstveni skup s međunarodnim sudjelovanjem pod nazivom Preko granica: Otpor i imperativ solidarnosti održava se 25.11. od 9:40 i 26.11. od 10:00.

Sva događanja odvijaju se u Memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke, Dolac 8.

U nedjelju 27.11.2016. priključite se šetnji Zagorkinim tragom po Zagrebu pod vodstvom Slavice Jakobović Fribec, (okupljanje kod spomenika banu J. Jelačiću  u 11:00).

Memorijalni stan Marije Jurić Zagorke otvoren je od 11-16 sati, u četvrtak 24.11. i nedjelju 27.11. 

Feminizam, održivost, etičnost i ostale bajke H&M-a i lanaca brze mode (1. dio)

Prvi dio teksta o švedskom lancu odjeće H&M i marketinškom iskorištavanju feminizma. Ima li feminizma zaista u tekstilnoj industriji?

H&M, švedski lanac odjeće, u listopadu 2016. godine objavio je video za novu jesensku kolekciju. Video je feminističkog predznaka, poprilično zavodljiv, sjajno režisiran. Okuplja pojedine snažne i vrlo uspješne žene (poznatu Thai boksačicu Fatimu Pinto, manekenku Arvidu Bystrom, glazbenicu Jillian Hervey, uspješnu poduzetnica Pum Lefebure, trans model i glumicu Hari Nef, osnivačicu Gurls Talk-a Adwoa Aboah i druge) koje redefiniraju stereotipe o tome što znači izgledati kao dama, a sve uz glazbenu podlogu američkog dueta Lion Babe i pjesme She’s a Lady, koju je izvorno spjevao Tom Jones (1971.).

Ovaj video koji najavljuje novu H&M-ovu jesensku kolekciju žestoko je odjeknuo u medijima, a sjajno je prihvaćen i među publikom/kupcima (uglavnom mlađom populacijom, tzv. millenialsima) – samo na YouTube-u ima preko 3 milijuna pogleda. Nije to ni začudno s obzirom da, prema riječima H&M-ove glasnogovornice, Emily Scarlett, ova kampanja “slavi različitost, kao i inspirativne žene iz različitih sfera djelovanja, ohrabruje žene diljem svijeta da uživaju u svojim osobnim stilovima i identitetima te da budu ponosne na ono što jesu i za što se zalažu. Ne zauzimamo religijske niti političke stavove, već želimo pokazati da je H&M priča o inkluzivnosti i različitosti”.

Na površini cijela priča zvuči zaista sjajno – glavnu ulogu ima, dakle, modna kuća koja se kroz feminističku prizmu zalaže za ženu i redefinira brojne stereotipe koji su se stoljećima lijepili na žensko tijelo i identitet. Poruka je da konačno možemo kupovati odjeću i dobro se osjećati dok to činimo jer tako izgrađujemo svoje liberalne i otvorene stavove o ženi koja može biti što god ona poželi. No, je li zaista tako? Radi li se ovdje doista o feminizmu i zalaganju za pravo žene da bude što hoće? Pa i ne baš…

Pogledamo li načine na koje se feminizam danas kooptira i iskorištava, jasno je da je isti postao modni trend – spominju ga brojne pjevačice, glumice, političarke, modne tvrtke itd. I koliko god je, s jedne strane, pozitivna promjena u smjeru veće vidljivosti pojedinih problema s kojima se feministkinje bore desetljećima, s druge strane postavlja se pitanje koliko je ovakvo korištenje feminizma učinkovito u promjeni statusa quo, koliko se uopće radi o istinskom aktivizmu, a koliko zapravo o marketinškoj kampanji? Vratimo li se na H&M-ov promotivni video, a imajući na umu činjenicu da se radi o drugoj po redu najraširenijoj modnoj kući na svijetu (nakon Inditexove Zara-e), koja svojim modelom poslovanja i kreiranjem trenda tzv. brze mode (engl. fast fashion) upravlja čudovišnim bogatstvom, jasno je da je feminizam vrlo dobro marketinški iskorišten, kao sjajno promišljena strategija koja će prodaju nove kolekcije učiniti što uspješnijom. Feminizam je, kako ističe Andi Zeisler, suosnivačica portala Bitch Media i autorica knjige We Were Feminists Once, postao dio brzo promjenjivih modnih i medijskih trendova, sjajnih natpisa i kampanja, brujeći emancipatornim jezikom, no nudeći malo u smjeru stvarne transformativne promjene. Na koncu, feminizam kao pokret za svaku društvenu  pravednost i jednakost – što je oduvijek bio i što i dalje jest, nije dio glamuroznih medijskih kampanja.

Još jedno od bitnih pitanja jest: kojim ženama je namijenjen H&M-ov feminizam? Feministički imperativ prisutan u novoj H&M-ovoj kampanji zasigurno ne osjete žene koje proizvode odjeću u tekstilnim tvornicama diljem tzv. Globalnog juga za ovu modnu kuću. Namijenjen je imućnijim pojedinkama koje si mogu priuštiti mjesečno izdvajanje budžeta za obnovu garderobe, dok istovremeno plaće koje tekstilne radnice u tvornicama H&M-ovih dobavljača primaju ne ispunjavaju minimalan prihod dovoljan za preživljavanje. U ovoj činjenici leži jedan od temeljnih problema s poslovnim modelom upravljavanja velikih lanaca brze mode, koji se orijentiraju na profit kroz što veću prodaju sve jeftinije i dostupnije odjeće. Često se ovaj trend naziva demokratizacijom mode koja postaje dostupna široj masi ljudi – nikada nismo kupovali više odjeće za ovako malo novca – Izvještaj inicijative Fashion Revolution (2015) prenosi Forbesov podatak (2014) da danas kupujemo 400% više odjeće nego što smo kupovali prije samo 20 godina. Koja je stvarna cijena ovakvih trendova?

Problemi i kontroverze koje se vežu uz vrtoglavi razvoj lanaca brze mode su mnogobrojni: modna industrija drugi je najveći zagađivač okoliša nakon industrije nafte, uvelike doprinosi emisiji ugljičnog dioksida u atmosferu, koristi velike količine kemikalija pri bojenju i preradi tekstila koje nerijetko završavaju u okolišu, tj. u pitkoj vodi, jedna je od najvećih korisnika zaliha pitke vode uopće, odgovorna je za nesigurne uvjete rada za milijune ljudi… Koliko su kupci, posebice mladi ljudi, svjesni ovih katastrofalnih posljedica modne i tekstilne industrije kada u blistavoj H&M-ovoj trgovini kupuju novi komad odjeće?

O načinima kršenja ljudskih i radničkih prava, kao i ekološkim posljedicama ovakve proizvodnje čitajte u drugom nastavku teksta.

Žena u Dubaiju optužena nakon prijavljivanja vlastitog silovanja

Obitelj Britanke koja je uhićena u Dubaiju nakon prijavljivanja vlastitog silovanja pokrenula je online peticiju, tražeći od javnosti i britanske vlade da pomognu u njenom oslobađanju.

Žena je optužena za izvanbračne odnose nakon što je prijavila da je silovana tamošnjoj policiji, navodi pravna zagovaračka skupina Detained in Dubai iz Ujedninjenog Kraljevstva. Ovaj je slučaj ukazao na uporne i duboko ukorijenjene predrasude prema ženama u ovoj zemlji, ističu skupine za ljudska prava.

“Vlasti i dalje ne daju podršku žrtvama nasilja i tretiraju žene koje su silovane kao zločinke, umjesto da istražuju slučaj i sude optuženima”, rekao je Drewery Dyke, istraživač iz Amnesty Internationala. Traži od vlasti da učine više po pitanju eliminacije nasilja nad ženama u Ujedninjenim Arapskim Emiratima, uključujući i nasilje nad turistkinjama i migrantkinjama.

Ova je vijesti završila na naslovnim stranicama medija i podigla pitanje o pravnom sistemu u ovoj zemlji, koja ima velik broj turista/kinja sa zapadnjačkim načinom života. “Žrtve odlaze na policiju očekivajući pravdu, a umjesto toga završe osuđene. Ne samo da poriču da su žrtve, već ih zbog toga i kažnjavaju”, rekla je Radha Stirling, osnivačica i direktorica organizacije Detained in Dubai.

Spomenutoj je ženi oduzeta putovnica, a mogla bi završiti i na suđenju, nakon čega bi kazna mogla biti zatvor i bičevanje. Njena obitelj navodi da je bila na odmoru nakon čega je planirala otputovati u Australiju, kada je prijavila silovanje od strane dvojice Britanaca u Dubaiju.

Obitelj je na web stranici na kojoj prikuplja sredstva za pokrivanje pravnih troškova zamolila za pomoć kako bi je oslobodili iz zatvora. Potrebno im je 25 tisuća funti, od kojih su dosada prikupili 13 700 funti.

Britain’s Foreign Office potvrdio je postojanje slučaja i naveo da podupire ženu u ovoj situaciji te da će ostati u stalnom kontaktu s njenom obitelji. Stirling ističe da su se navodni napadači vratili u UK bez ikakvih pravnih posljedica.