Daisy Bernard – umjetnica koja prikazuje nerealna očekivanja od žena

Engleski pjesnik John Lydgate istaknuo je kako “Možeš udovoljiti nekim ljudima u svakom trenutku, možeš udovoljiti svim ljudima u nekom trenutku, no ne možeš udovoljiti svim ljudima u svakom trenutku“. Pogled na ilustracije Daisy Bernard potvrđuju to. Ova engleska dizajnerica i umjetnica svojim je ilustracijama demonstrirala da su pred ženama danas nerealna očekivanja, očekivanja koja su ustvari upakirani rodni stereotipi s rozom mašnom na vrhu.

Prema istraživanju Tihane LubineRodni stereotipi: objektivizacija ženskog lika u medijima” suvremeni mediji, osobito televizija i internet, usko su povezani s proizvodnjom i utjelovljenjem kulturnih identiteta. Lubina ističe kako mediji svjesnom uporabom i ponavljanjem stereotipa kod primatelja i primateljicama informacija na suptilnoj razini ustaljuju arhetipske osobitosti muškaraca i žena koje su već društveno konstruirane kategorijom roda. “Jednom usvojeni, takvi rodni stereotipi bivaju izrazito otporni na promjene uslijed novih informacija, pretvarajući se u obrasce koji se uzimaju kao reprezentativan način razmišljanja i ophođenja prema drugim ljudima” ističe Lubine.

Kako se stereotipi temeljeni na spolu i rodu najčešće odnose na negativnu objektivizaciju i seksualizaciju žena – etiketiranje i dvostruka mjerila postaju ono što svakodnevno viđamo i s čime se žene suočavaju u svakodnevnom životu. Nerealna očekivanja koja se nameću ženama – od toga kako bi trebale izgledati do radnih navika koje bi trebale usvojiti – samo su još jedan od aspekata djelovanja rodnih stereotipa.

Daisy Bernard svojim ilustracijama prikazala je na koje se sve načine osuđuje žene na radnom mjestu, u vezama, te po pitanju seksa i vlastitog izgleda, dotaknula se brojnih kontradiktornih stereotipa s kojima se žene svakodnevno susreću, odnosno činjenice koliko je zbunjujuće biti žena u 2016. godini.

{slika}

Na radnom mjestu žene su u posebnoj opasnosti da budu označene, svedene i upakirane u stereotipne kutije. Od stereotipa “one koja je seksom došla do bolje radne pozicije” do ireverzibilnih optužnica poput “oštećene robe” nakon što je odbila nositi visoke pete na poslu, pred ženama su nerealna i kontradiktorna očekivanja kada je posao u pitanju, očekivanja koja nisu samo povezana s njezinim izgledom nego i s njezinim ponašanjem. Jedan od stereotipa prisutnih na radnom mjestu povezan je s idejom kako bi se žene na poslu trebale ponašati kao dame, ali raditi i razmišljati kao muškarci, što u prenesenom značenju znači da bi se trebala podrediti svoje vrijeme poslu, no ako to napravi – vjerojatnost da izbjegne epitet bossy kuje gotovo je nepostojeći. Uz to uzmimo u obzir i razmišljanja naslijeđena iz patrijarhalne kulture da ženama nije mjesto na radnom mjestu jer ih kućanstvo, djeca i suprug očekuju doma da brine o njima, sprema, kuha, pegla, piše zadaće i briše šmrkljave noseve.

{slika}

Zahvaljujući medijima i društvu u kojem živimo koji forsiranjem fizičkog izgleda ženama nameću ideal ljepote koji je u načelu površan, isprazan i nedostižan te iza kojeg prividno stoje uspjeh i novac, žene su danas po pitanju fizičkog izgleda često stereotipizirane. Žene se svodi na to kako izgledaju, odnosno kako bi trebale izgledati. Od njih se očekuje da izgledaju ženstveno – da se šminkaju, da se lijepo odijevaju, da depiliraju sve ispod trepavica, ali pritom da izgledaju prirodno. Ako je (pre)ženstvena, međutim, teško ju je shvatiti ozbiljno i vrlo često je “preskupa za uzdržavanje”, no ako se ne uklapa u “ideal ženstvenosti” onda je “muškobnjasta” i prema tome neinteresantna.

Kada su veze u pitanju od žena se očekuje da na “pravi način” postupe po pitanju onoga što bi trebala napraviti, kako bi se trebala postaviti, što bi trebala reći u određenoj situaciji, što bi trebala reći, a što prešutjeti, no nekako se sve svede na to da je žena u vezi ili pretjerano opsesivna ili emocionalno nedostupna i, naravno, kako to trebaju “popraviti” jer muškarci ne vole psihotične žene jednako kao ni marionete. Iskazivanje svoga mišljenja odnosno neslaganja s partnerovim idejama ili stavovima uspoređuje se s “onim danima u mjesecu” ili time kako je žena, “luda i nerazumna!”. Kako god bilo, čini se da se od žena i danas očekuje da budu igračka muškaraca, htjela to one ili ne.

{slika}

Žene koje samostalno iniciraju seks označene su kao “drolje” dok one koje to ne čine su frigidne. Uloga žena je da zadovolje muškarca i da budu seksi. No, ako se upuste u seksualni odnos već na prvom spoju, neka ne očekuju drugi, a ako žele vezu s muškarcem, neka drže svoje noge skupljene neko vrijeme. Uz to, trebaju uvijek pokazati nešto kože da zagolicaju muškarčevu pažnju, no ako su (pre)izazovne ni onda ne valja jer izazivaju da budu seksualno uznemiravane.

Daisy Bernard u intervju za portal A Plus istaknula je kako su ove ilustracije njezino vlastito iskustvo te iskustvo njezinih prijateljica i poznanica, te iako sami po sebi nisu ništa neobično i šokantno, nisu normalna ponašanja i time moraju osvijetliti i u konačnici promijeniti. Jer da bi se kotač seksizma i rodnih stereotipa konačno prestao vrtjeti u krug, važno je shvatiti da je ono što nam se nudi i prikazuje preuzeto iz našeg društva efektom zrcaljenja kolektivnih općih vrijednosti. Stoga je od i prijeke potrebe zamijeniti te kulturološki uvriježene obrasce kako bi se uspostavila ravnoteža”, ističe Lubine.

Iako je patrijarhat i dalje duboko prisutan u svim strukturama društva, kako bi se nešto promijenilo nužno je izmjestiti fokus s ženskog izgleda, seksualnosti, veza i ponašanja na postignuća žena i njihovu stručnost. Da sintagma sloboda izbora ne bi ostala samo mit, nego doista izbor, način na koji će se društvo u potpunosti osloboditi paraliziranosti rodnim stereotipima i njezinih nerealnih očekivanja jest da se izabere promijeniti temelje na kojima oni počivaju. A s obzirom da je vlak za moguće promijene već krenuo s perona zahvaljujući mladim umjetnicima koji ukazuju da je vrijeme za promjene – vrijeme je da uskočimo u njega – odmah!

Žene u crnom: Zaustavite rat, a ne izbjeglice!

Povodom Svjetskog dana mira, 21. rujna, Žene u crnom organizirale su u Beogradu mirovnu akciju u crnini i šutnji poručivši “Zaustavite rat, a ne izbjeglice!”. Priopćenje donosimo u cijelosti.

Rat koji u Siriji traje više od pet godina izazvao je užasavajuće posledice – preko 300 000 ubijenih, preko deset miliona izbeglih i raseljenih, ogroman broj silovanih žena i devojaka, razaranja do potpunog uništenja celih gradova, sela…

U ime geostrateških, geoenergetskih i teritorijalnih ciljeva nebrojene oružane formacije već pet godina ubijaju, muče, proteruju civilno stanovništvo. I to ne samo u Siriji, već i na celom području Bliskog i Srednjeg istoka.

U ime kapitala i profita stečenog razaranjem i ubijanjem podstiče se mašinerija prozvodnje sukoba i mržnje – verske, etničke, rasne…

Stotine hiljada izbeglica iz Sirije i Bliskog istoka, bežeći od rata, svakodnevno traže utočište u Evropi, gde ih dočekuju žičane ograde, zidovi, nove vrste konc-logora, krijumčarske mreže, šikaniranje od strane policijskih, vojnih i civilnih vlasti…

U Srbiji se umesto navodne ‘humane’ politike, koja je zapravo bila sračunata za dobijanje spoljnopolitičkih poena, ali i izdašne finansijske pomoći na ime izbeglica, uvode drastične represivne mere. Maske su pale: priprema se teren sličan onom u Mađarskoj i nekim drugim zemljama u okruženju – ratnim izbeglicama se oduzima sloboda kretanja. Državni tabloidi huškaju na mržnju, rasizam i ksenofobiju…

Dok se u zemljama EU i Balkana zatvaraju izbegličke rute, putevi za nesmetanu trgovinu oružjem su slobodni, otvoreni i veoma unosni. Oružje završava u rukama oružanih formacija u Siriji i drugde, dodatno rasplamsava rat, ugrožava ionako male šanse za obustavu ratnih dejstava ili navodni mirovni sporazum.

Sramotne su tvrdnje zvaničnika Srbije da izvoz oružja ima ‘pozitivan uticaj na razvoj namenske industrije u Srbiji’ i da ‘od ‘toga žive naši građani’: mora da se zna da to oružje izaziva dalje ubijanje i patnju civila. 

Posebno je sramotno da u regiji koja je nedavno iskusila ratne strahote ne postoji drugačiji način zarade od proizvodnje i prodaje oruđa smrti.

Zaustavite rat, a ne izbeglice!
Zaustavite prodaju oružja, a ne izbeglice!
Zaustavite krijumčare ljudima, a ne izbeglice!

 

EU politike LGBTI ravnopravnosti pri zapošljavanju

Udruga Prostor rodne i medijske kulture K-zona uz partnerice na projektu BRID – Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju, Udrugu Zora i Lezbijsku organizaciju Rijeka “Lori” te suradnice na projektu udruge Zagreb Pride i Trans Aid poziva vas na okrugli stol “EU politike LGBTI ravnopravnosti pri zapošljavanju i na radnom mjestu”.

Okrugli stol održat će se 28. rujna 2016. u Kući Europe (Augusta Cesarca 4) s početkom u 15h

Cilj okruglog stola je upoznati dionike s najboljim EU praksama koje se tiču postizanja ravnopravnosti LGBTI osoba pri zapošljavanju i na radnom mjestu. Sudionici/e će se posebno osvrnuti na predstavljanju relevantnog zakonodavstva RH te zakonodavstva i mehanizama Europske unije koji se u širem kontekstu odnose na postizanje rodne ravnopravnosti te na suzbijanje diskriminacije na osnovi spolne orijentacije i/ili rodnog identiteta i izražavanja s posebnim osvrtom na suzbijanje diskriminacije na radnom mjestu i pri zapošljavanju.

Na okruglom stolu će svoja iskustva, znanja i preporuke podijeliti: Sandra Bedeniković (Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske), Goran Selanec (zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova), Mia Gonan (Zagreb Pride), Mario Kikaš (urednik časopisa RAD), Jelena Miloš (Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju BRID), Noah Pintarić (Prostor rodne i medijske kulture K-zona).

10 dana akcije protiv urušavanja reproduktivnih prava

Udruga Pariter poziva vas na sudjelovanje u 10 dana akcije protiv urušavanja reproduktivnih prava od 22. rujna do 2. listopada. 

U srpnju 2015. godine predstavnice Ureda za ravnopravnost spolova izlagale su 4. i 5. objedinjeno periodično izvješće o stanju ženskih prava na 61. zasjedanju Odbora za uklanjanje diskriminacije žena (The Committee on the Elimination of Discrimination against Women (CEDAW) u UN-u Genevi. Nakon izlaganja Ureda za ravnopravnost spolova predstavljena su i alternativna izvješća nevladinih organizacija – CESI i Roda te Ženske mreže Hrvatske. CEDAW Odbor je, u svojim preporukama koje su uslijedile nakon državnog izvješća, izvješća nevladinih organizacija i neformalnih sastanaka sa strankama, pozvao državu stranku da osigura da korištenje prigovora savjesti ne spriječi neometan pristup žena uslugama skrbi o reproduktivnom zdravlju, osobito skrbi pri pobačaju i poslije pobačaja, kao i kontracepcijskim sredstvima.

No, praksa nam pokazuje da država nije uzela u obzir preporuke eskpertnog tijela: naprotiv, ginekološki skup u Topuskom, organiziran od strane strukovnih udruga i Katoličke crkve, a pod pokroviteljstvom Predsjednice RH, nam zorno pokazuje u kojem smjeru ženska reproduktivna prava idu. Obilježavanjem niza datuma želimo ukazati na kontinuirano urušavanje ženskih reproduktivnih prava u Republici Hrvatskoj I na nedostatak volje odgovornih struktura da se zdravstvena skrb iz domene reproduktivnog zdravlja žena dovede na nivo jedne EU zemlje. Vjerujemo da se zadržavanje informacija o reproduktivnom zdravlju, nedostupnost pobačaja i kontracepcije, ponašanje prema rodiljama tijekom i nakon poroda može klasificirati kao reproduktivno nasilje. 

10 dana protiv urušavanja reproduktivnih prava obuhvaća 22. rujan, Nacionalni dan borbe protiv nasilja prema ženama, 26. rujan, Svjetski dan kontracepcije, 28. rujan, Globalni dan akcije za siguran i legalan pobačaj I 2. listopad, Međunarodni dan nenasilja

U sklopu ove manifestacije ćemo: 
prikupljati potpise za peticiju za Vladu RH i Ministarstvo zdravlja, odnosno budućeg/u premijera/ku i ministra/icu zdravlja da ih potaknemo da djeluju prema Preporukama CEDAW odbora, 
– sudjelovat ćemo u virtualnoj kampanji “Priče o prekidima trudnoće su različite kao cipele: zakoračite u naše cipele, zakoračite u naše priče”, 
– organizirat ćemo informiranje javnosti na Korzu
– održati okrugli stol u Filodrammatici, 3. listopada u 12.00 sati. 

FFZG: Profesori/ce napustili/e sjednicu Fakultetskog vijeća

Članovi/ce Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta iz reda profesora/ica, koji se protive divljanju dekana Vlatka Previšića i traže njegovu smjenu, pročitali su u četvrtak na početku sjednice Vijeća svoju izjavu u kojoj su u nekoliko točaka osporili legitimnost njezina održavanja te je potom i napustili.

Sudjelovanje na sjednici onemogućeno je studentskim predstavnicima/ama u Vijeću, a nakon izlaska profesora sa sjednice, njihovu je izjavu pred okupljenim studentima ispred dekanata pročitao profesor Nenad Ivić.

Fakultetska knjižnica zatvorena je danas do 15 sati, a onemogućen je bio i pristup referadi.

Novinarima koji su pratili događanja na Fakultetu, zaštitari su onemogućili snimanje kamerama, fotoaparatima i mobitelima unutar zgrade, ali je sve istodobno snimano kamerom fakulteta što je, kako su potvrdili studenti/ce, zatražio dekan Previšić.

Današnjim događanjima prethodio je plenum Filozofskog fakulteta održan sinoć ispred fakultetske zgrade, a na kojemu su  sudionici/e ponovili zahtjev za smjenom dekana te je zatraženo da dekan sam da ostavku ili da ga smijeni rektor zagrebačkog Sveučilišta Damir Boras do 3. listopada te je izglasan i zahtjev da se smijeni rektor Boras.

Smjena dekana Previšića bila je i jedna od točaka na sjednici Fakultetskoga vijeća 14. srpnja, no dekan nije dopustio glasovanje o njoj te je s troje prodekana napustio tu sjednicu. Premda je većina članova Vijeća ostala na sjednici, o toj se točki nije moglo glasovati jer dekan nije ovlastio osobu koja bi vodila točku o njegovu razrješenju.

Razrješenje dekana Previšića zatražio je krajem travnja plenum FF-a zbog nezadovoljstva većine profesora/ica i studenata/ica ugovorom toga fakulteta s Katoličkim bogoslovnim fakultetom jer ga mnogi smatraju štetnim za FF te da bi njime studenti FF-a došli u neravnopravan položaj u odnosu na studente KBF-a.

Senat Sveučilišta u Zagrebu 13. rujna poništio je izbore za Studentski zbor FF-a i studentskih predstavnika u Fakultetskom vijeću koji su održani 25. i 26. ožujka 2015. godine jer postupak izbora “nije proveden na način propisan Zakonom o studentskom zboru, sveučilišnim Pravilnikom o izborima i statutom FF-a”.

Tako miran i povučen susjed? – Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama

Prije sedamnaest godina na zagrebačkom su općinskom sudu ubijene tri i ranjena jedna žena. Počinitelj je bio suprug jedne od njih. Dan njihova ubojstva, 22. rujna, obilježavamo kao Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Ove godine Feministički kolektiv fAKTIV pozvao je novinare/ke i urednike/ce da posebnu pažnju posvete načinu pisanja o nasilju nad ženama te u svom mediju objave smjernice za izvještavanje o ovoj problematici. 

“Pozivamo vas na odgovorno izvještavanje o nasilju nad ženama tijekom cijele godine”, stoji u priopćenju. 

“U osvještavanju i senzibilizaciji javnosti, mediji igraju važnu, ako ne i ključnu ulogu. Ta uloga i utjecaj donose odgovornost – za formiranje javnog stava i pokretanje društvene promjene. Umjesto da budu saveznici žrtava nasilja i svih onih koji/e se protiv tog nasilja bore, mnogi mediji svojim izvještavanjem perpetuiraju pa i stvaraju atmosferu koja problem produbljuje. Žrtvama takva situacija otežava borbu te ih odvraća od prijavljivanja nasilja i traženja pomoći.

Zločini nasilja nad ženama (silovanja, ubojstva, premlaćivanja…) nisu ‘dobre priče’ za crne kronike. To su zločini kojima svi odgovorni za kreiranje, objavljivanje i emitiranje medijskih sadržaja moraju pristupiti s posebnom pažnjom. Postoji gomila smjernica, priručnika, uputa – namijenjenih upravo vama!”, poručile su iz fAKTIV-a svim medijskim radnicima i radnicama te sažele najvažnije upute za pisanje: 

“1. Što ćemo točno sa svim tim nepotrebnim detaljima?

Izbjegavajte pisati samo ‘sočne’ detalje priče klikova, čitanosti, gledanosti radi. Nije riječ o jednom slučaju, bitno je ukazivati na društvenu odgovornost i propuste institucija. Mediji mogu pomoći u kreiranju društva koje ne odobrava nasilje.

2. Gledajte širu sliku. Uključite brojke u tekst.

Umjesto nepotrebnih detalja, ubacite brojke. Prikažite statistiku kako bi se ukazalo na širu sliku i učestalost nasilja nad ženama. Brojkama izvršite pritisak na nadležne institucije – objavite statistike o neprijavljenim i prijavljenim zlostavljanjima žena, procesuiranim nasilnicima i izrečenim kaznama. Upozorite na rupe u sustavu i manjkave legislative. Više izvještavajte o sudskim praksama i pratite sudske postupke.

3. U nasilju nema ništa romantično ni tragično i jasno je tko je nasilnik. Ne opravdavajte ga!

Kad kao razlog nasilja navodite ‘bračnu svađu’ ili pišete o ‘tragičnom kraju jedne ljubavi’, zapravo govorite da se uopće ne radi o nasilju, nego o nečemu što se može staviti u kategoriju ljubavi te da oba aktera snose odgovornost. To nije istina. U slučajevima silovanja ne koristite riječi ‘seks’, ‘obljubio’, i sl., jer te riječi impliciraju pristanak. ‘Zločin iz strasti’ je isto tako neprihvatljiva sintagma. Ne implicirajte kako postoje situacije u kojima muškarci imaju pravo reagirati nasilno – time se solidarizirate s nasilnikom.

4. Piti alkohol nije zločin, silovati jest!

Koncentrirajte se na ponašanje počinitelja, ne na ponašanje žrtve. On je silovao, udario, ubio. Ona ima pravo odijevati se kako želi, piti alkohol, družiti se s kim želi. Ništa od toga nije kazneno djelo niti je nasilje posljedica ženina ponašanja. Žena nije kriva.

5. On nije zvijer, nažalost!

Nasilnike ne nazivajte čudovištima i zvijerima jer time pogodujete mitu kako nasilje čine neki ‘drugi’, neki izvan naše zajednice. Nasilnici nisu ‘drugi’, često su i vrlo cijenjeni članovi zajednice koja odobrava i prešućuje nasilje.

6. Tako miran i povučen susjed? Koga briga i kako je to relevantno? 

{slika}

Javno mišljenje je znatno oblikovano kulturom silovanja – izjave i stavove počiniteljevih poznanika, obitelji i susjeda, kao i proizvoljno odabrana mišljenja važno je kritički prikazati – dobro je navode popratiti objašnjenjem zašto su problematični i što potiču.

7. Identitet žrtve se štiti. Osim ako ona ne traži drugačije. Ne otežavajte!

Ukoliko se objavljuje fotografija žrtve, njezino lice mora biti zamućeno ili žrtva treba biti fotografirana s leđa kako bi se izbjeglo prepoznavanje. Ime žrtve i pojedinosti po kojima bi mogla biti identificirana moraju ostati zaštićeni. Objavljivanje identiteta djeteta žrtve zabranjeno je zakonom. Potrebno je zatražiti dozvolu za objavljivanje onoga što je žrtva povjerila i objasniti joj kako će se koristiti informacije koje je dala.

8. Etnički i nacionalni identitet nasilnika je nebitan.

Izbjegavajte opise ili komentare koji sadrže ili navode na diskriminacijski stav prema određenim grupama, odnosno upućuju da je nasilje uobičajeno ili učestalo ponašanje osoba koje pripadaju nekim ‘drugim’ ili manjinskim grupama. Ne navodite njihov etnički, nacionalni i sl. identitet, jer ga ne navodite ni za pripadnike/ce ‘većinskih’ grupa.

9. Uklonite komentare čitatelja/ica koji su govor mržnje.

Upravljanje društvenim mrežama postalo je neizostavna karika u medijskoj industriji.  Budući da je javno mišljenje značajno oblikovano kulturom silovanja, komentari na društvenim mrežama često su puni osude i vrijeđanja prema – žrtvi. Takvi komentari trebaju biti uklonjeni u najkraćem roku.

10. Oprema prodaje, ali oprema i najviše šteti.

Posebno su važni konstrukti i izrazi korišteni u naslovu i podnaslovu jer se njima sugerira odnos publike prema sadržaju teksta. Kada kreirate naslov, razmišljajte o svemu gore navedenom. Dakle: bez senzacionalizma, bez seksizma, bez seksualiziranja, bez upitnika i izraza koji ukazuju na nevjerovanje žrtvi (navodno i sl.). Isto vrijedi i za fotografije, video-priloge te svu opremu koja prati tekst.”

fAKTIV je feministički kolektiv izrastao 2016. godine iz ad hoc inicijative “Preuzmite odgovornost za ubojstva žena” i organizacijskog odbora “Noćnog marša – 8. mart” s ciljem izvaninstitucionalnog djelovanja na stvaranju feminističke prakse kao dio šireg i solidarnog antikapitalističkog pokreta. Područje djelovanja fAKTIV-a obuhvaća borbu za radnička i socijalna prava žena, protiv rodno uvjetovanog nasilja prema ženama, te zalaganje za reproduktivna i seksualna prava, stoji na njihovoj Facebook stranici