Novi protesti u Makedoniji

Građanska inicijativa Protestujem i u četvrtak navečer je organizirala proteste u Skoplju i drugim gradovima Makedonije, tražeći smjenu predsjednika Gjorgea Ivanova i povlačenje njegove odluke o aboliciji odgovornih u aferi Prisluškivanje, kao i odgađanje izbora zakazanih za 5. lipnja.

Ispred zgrade Vlade prosvjednici i prosvjednice su u makedonskom glavnom gradu crvenom bojom išarali slike bivšeg premijera Nikole Gruevskog i bivše ministrice unutrašnjih poslova Gordane Jankulovske. Time su obilježili godišnjicu ubistva Martina Neškovskog, prenosi Tanjug makedonske medije.

Građanke i građani su tim povodom crvenom bojom na bijelom platnu ispisali poruke ‘Pravda za Martina’, ‘Sloboda za sve’, ‘Ubojice’, tražeći pravdu za ubijenog mladića.

Lider opozicijskog Socijaldemokratskog saveza Makedonije Zoran Zaev prije godinu je objavio da je 22-godišnjeg Martina Neškovskog 2011. ubio policajac na dužnosti na proslavi izborne pobjede vladajućeg VMRO-DPMNE.

U Makedoniji, siromašnoj balkanskoj zemlji od 2 milijuna stanovnika, počela su previranja nakon što je čelnik oporbe socijaldemokrat Zoran Zaev optužio premijera iz konzervativne stranke VMRO-DPMNE Nikolu Gruevskog i njegova šefa obavještajne službe Sašu Mijalkova u veljači prošle godine za organizaciju prisluškivanja više od 20.000 ljudi.

Oporba je rekla da su telefonske vrpce otkrile državnu kontrolu novinara, sudaca, zapošljavanja u javnom sektoru kao i namještanje izbora u Makedoniji koja teži priključenju i EU-u i NATO-u.

U skladu s dogovorom pod pokroviteljstvom EU-a postignutim prošle godine u pokušaju okončavanja krize, imenovan je posebni tužitelj i Gruevski se složio s održavanjem prijevremenih izbora koji se očekuju u lipnju.

U Grčkoj opći štrajk zbog novih poreza i reforme mirovina

U Grčkoj je u petak ujutro počeo 48-satni opći štrajk protiv porezne i mirovinske reforme koju prezadužena država mora provesti prema dogovoru sa stranim vjerovnicima postignutim prošle godine.

Štrajk u organizaciji najvećih sindikata u javnom i privatnom sektoru dovest će do blokade brodova u lukama, smetnji u javnom prijevozu, zatvaranja vladinih ureda, a neće raditi ni novinari/ke.

Najveća grčka sindikalna središnjica GSEE kaže da su reforme “posljednji čavao u lijesu” radnika/ca i 

Sindikati prosvjeduju protiv postroženja fiskalnog režima i smanjenja budućih mirovina, koje je vlada predvidjela kako bi održala obećanje prema EU-u, MMF-u i Europskoj središnjoj banci.

Vlada trenutačno pokušava finalizirati kompromis o novim uštedama s kreditorima, a o njihovim zaključcima ovisi nastavak isplate zajma od 86 milijardi eura i početak razgovora o smanjenju grčkog duga.

‘Mi svoju prošlost i ideje, usprkos svim pokušajima revizionizma, nismo zaboravile!’

U subotu, 7. svibnja, na obali Save, ponovno će gorjeti Trnjanski kresovi u organizaciji Mreže antifašistkinja Zagreba. Ove godine, udružili su se s drugim umjetničko-aktivističkim organizacijama i složili raznolik i bogat program.

Prva polovica 2016. godine itekako je značajna za stavljanje antifašizma u kontekst ružne, opasne i nepoželjne riječi. Stoga u pozivu iz organizacije poručuju “Na autentičnoj lokaciji ulaska narodnooslobodilačkih snaga u naš grad okupit ćemo se i ove godine – na 71. godišnjicu oslobođenja od fašističke okupacije. Naša motivacija za obnovu ove tradicije još je veća, a razloga za borbu nažalost sve je više”.

Za Libelu su antifašistkinje progovorile o motivaciji, antifašističkoj tradiciji i značenju ovogodišnjeg Trnjanskog kresa, kao i  o revizionističkim i opasnim kretanjima u društvu.

{slika}

Kakva to osnovna ideja stoji iza ponovnog organiziranja Trnjanskih kresova? Što je ta antifašistička tradicija značila do kraja osamdesetih godina?

Internet i nije najbolje mjesto ako poželite istražiti tradiciju Trnjanskih kresova. Oni čija su sjećanja još živa prepričavaju da su krijesovi bili “bili kombinacija društvenog-institucionalnog i slobodnog, radosnog i kvalitetnog”, a kolokvijalno su ih nazivali i “socijalističkim Woodstockom”. Sigurno je bitno naglasiti da se obilježavanje oslobođenja Zagreba nije obilježavalo samo i jedino tim događanjem na nasipu, nego je to bio samo dio šireg i vjerujemo bogatog programa. Iz tog razloga, često je i sama “žurka” nazivana trivijalnom ili mainstream, ali treba naglasiti i da su na tom open air događanju tada imali priliku nastupati različiti afirmirani, ali i nearfimirani glazbenici/ce.

Danas, čini nam se, situacija je skroz drugačija. Sustavno upozoravamo o napadima kojima je antifašističko nasljeđe bilo izloženo zadnjih desetljeća na polju kulture sjećanja i na polju socijalne države. Sve to dovelo je do toga da s jedne strane dolazi do rehabilitacije pojedinih dijelova ustaštva. S druge strane, nas koji antifašizam shvaćamo kao trajnu vrijednost, stalno se getoizira. Sve se to događa u cilju usmjeravanja percepcije o antifašizmu i socijalizmu kao stranim elementima u našem društvu.

{slika}

Oživljavanje Trnjanskih kresova nakon mračnih devedesetih, a čini se i ništa boljih dvijetisućitih, naš je pokušaj da se pokaže sva jalovost takvih napora. Tijekom prošlogodišnjih Trnjanskih kresova, ostali smo posve zatečeni brojem sugrađana/ki koji su nam se pridružili. Napomenimo da Mreža antifašistkinja Zagreba (MAZ) za razliku od nekih drugih inicijativa i udruženja ne raspolaže s ogromnim ljudstvom, nego “tek” s velikim žarom i entuzijazmom. Vidjeti oko 3000 ljudi kako prisustvuje proslavi oslobođenja grada od fašizma i promatra krijes, svima nam je doslovce stavilo suze na oči. Smatramo da okupljanje naših sugrađana/ki na nasipu svjedoči da su antifašizam i vrijednosti koje on predstavlja itekako žive u našem gradu.  Zbog toga, na istom mjestu smo i ove godine.

{slika}

Nosi li obnovljena tradicija Trnjanskih kresova u jeku proteklih zbivanja još jače značenje?

Obnovljeni krijesovi svakako nose jaču političku poruku od starih, sada su u najmanju ruku teška opozicija, na korak do ilegale. Nedavni napadi pojedinaca na vlasti u Hrvatskoj na sve relevantne društvene subjekte (pa onda i na nasljeđe internacionalnog antifašizma) koji se ne uklapaju u ognjištarsku viziju budućnosti našeg društva su samo dio šire političke dinamike kojoj je cilj demontaža socijalne države i institucija koje baštinimo iz socijalizma. Organizacija ovogodišnjeg krijesa samo je jedan od koraka u borbi protiv tih tendencija. Smatramo da ćemo u subotu poslati poruku da mi svoju prošlost i ideje, usprkos svim pokušajima revizionizma, nismo zaboravili. Ne pada nam napamet skršenih ruku gledati uništavanje društva i tekovina socijalne države na kojima počiva naše društvo, a sasvim sigurno nismo odustali od svoje budućnosti i borbe za budućnost utemeljenu na jednakosti, solidarnosti i slobodi. 

Recite nam, ekskluzivno za Libelu, što preporučujete u programu? Najavljujete radionice, projekcije, delicije…

U odnosu na prošlu godinu dnevni program je dosta “podebljan” besplatnim programima i radionicama koje vode ljudi iz prijateljskih organizacija i udruga. Bilo nam je bitno da se događanje ne svede samo na večernji program, nego da se proteže kroz cijeli dan. Čini nam se da su takva događanja u našem gradu ponekad prava rijetkost. Zato su u programu i radionice namjenjene i djeci i odraslima; neke od njih, poput feminističke radionice izrade transparenata i radionice Okusa doma, zadruge koja promiče integraciju i afirmaciju osoba migrantskog podrijetla, azilanata i izbjeglica – nose jasne antifašističke poruke. 

Ove godine povezali smo se s organizacijama aktivnim u području kulture i umjetnosti (Cirkorama, Tricycle Trauma), street arta (Graffiti na Gradele), glazbe (Nomad Jam) feminističke politike i aktivizma (Organizacijski odbor osmomartovskog noćnog marša), filma (Motovun film festival), antifašističkim i feminističkim zborovima i bendovima, kao i s kampanjom Zagreb – otvoreni grad.

{slika}

Naši vrijedni članovi/ice i suradnici/ce pobrinut će se i da na nasipu niste gladni, promovirat ćemo i novi broj časopisa Nepokoreni grad koji se bavio temom “solidarnih borbi”. Vremenska prognoza postala je sve optimističnija pa se čini da ćemo se grijati na suncu. Ponesite dekice za sjedenje na travi! Sa zalaskom sunca upalit ćemo krijes i poslušati izvedbe antifašističkih i feminističkih zborova Praksa, Zbor Xop, slovenskih Z’borki i Le Zbora. Nakon krijesa pridružite nam u tek nekoliko koraka udaljenoj Močvari gdje će se održati već tradicionalni Antifa Night na kojem nastupaju Debeli precjednik, Loš primjer, NOB, Namet i DJ Vlaja.

I za prošlogodišnjeg događanja naglašavali ste važnost umrežavanja s drugarskim organizacijama, ove godine umrežavanja je još i više. Možete li istaknuti zašto je to toliko važno?

Ostale radionice, poput onih cirkuskih i muzičkih još više šire područje i načine društvenog aktivizma. Za nas je jako važno da i sami na neočekivanim mjestima možemo učiti o konceptima zajedničkog rada, povjerenja i bezhijerarhijskih odnosa u grupama – to su sve vrijednosti koje i MAZ u svom djelovanju promiče.

Osim što uživamo u zajedničkoj suradnji koja onda uvijek donosi i nove ljude i nove ideje, smatramo da samo zajedničkim radom i umrežavanjem možemo predstavljati kolektivnu političku snagu koja će se moći oduprijeti svim pošastima i okupacijama koje su nas snašle. Iz takve suradnje predstoji nam  formulirati neku novu vrstu otpora i klasne politike, bez obzira na različitosti metoda koje svaka organizacija koristi. Konačno, vrijeme je da ih pretvorimo u prednost.  

{slika}

Više od 1.000 odgajateljica tražile bolje uvjete rada: ‘Licemjerno je govoriti da su djeca na prvome mjestu’

Prosvjed za dostojanstvo struke i bolje uvjete rada u dječjim vrtićima pod sloganom Daj 5 za DPS (Državni pedagoški standard) održan je u četvrtak na Trgu bana Jelačića u Zagrebu u organizaciji Sinidikata obrazovanja, medija i kulture (SOMK) udruženog u Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH).

Sindikat traži neodgodivu primjenu Državnoga pedagoškog standarda (DPS) i da se broj djece u grupama dovede u zakonske okvire. Također traži da se hitno donese plan i razvoj mreže dječjih vrtića grada Zagreba te bržu izgradnju i otvaranje novih smještajnih kapaciteta i vraćanje uvjeta i načina dodjela stimulacije koji su bili na snazi do 31. prosinca 2015. voditeljima/cama posebnih i kraćih programa. Traži i povlačenje odredbe o plaćanju prehrane radnika te povećanje financijskih sredstava za kupnju igračaka i potrošnog materijala.{slika}

Predsjednica SOMK Božica Žilić, koja je o ovim problemima govorila i za Libelu, istaknula je kako odgajateljice više ne mogu raditi u pretrpanim grupama bez dovoljno sredstava za rad s djecom, što je problem koji traje godinama. Ustvrdila je kako grad Zagreb nije odgovoran osnivač i ne brine se odgovorno o predškolskim ustanovama jer od 2008. nije počeo primjenjivati Državni pedagoški standard, na što ga je obvezao Hrvatski sabor.

“U gradu Zagrebu je na snazi program racionalizacije iz 1997. godine, koji dopušta rad pretrpanim grupama, pa postavljamo pitanje do kada će grad Zagreb biti iznad odluka Hrvatskoga sabora. Prosvjedujemo jer nam kronično nedostaje sredstava za rad s djecom i odgajateljice – da bi mogli zadovoljiti potrebe djece za igrom i istraživanjem – moraju katkad kupovati sredstva za rad vlastitim novcem ili suradnji s roditeljima”, istaknula je i upitala: ‘U kojoj još instituciji donosite sredstva za rad na posao od kuće?'”, upitala je Žilić.

“Prema istraživanjima iz 2014., u zagrebačkim dječjim vrtićima u grupama u dobi od 13 do 18 mjeseci bilo je više od 20 djece, a trebalo ih je biti osam. U trećoj godini života trebalo bi ih biti 14, a u zagrebačkim grupama ih je oko 26. Nema nijedne zagrebačke vrtićke grupe djece u petoj godini života u kojoj ih je manje od 28 do 30. Pa je li to humano okruženje za djecu i odgojiteljice? Licemjerno je govoriti da su djeca na prvome mjestu dok su one koje s njima rade na posljednjem”, istaknula je.  {slika}

U vezi s prehranom djelatnica u predškolskom sustavu, podsjetila je da je im je prije dvije godine izbačena naknada za topli obrok i na neki su način – nakon što se zadovolje potrebe djece prema normativu – mogli uzeti obrok te za nj platiti sedam kuna, što, kako je rekla, nije problem, no žele da im se osiguraju prostorni i zdravstveni uvjeti jer obroke ne mogu nositi od kuće. 

Podsjetila je na izjavu pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Ivice Lovrića, koji je, kako tvrdi, rekao da njihovi zahtjevi nisu realni i da se pedagoški standardi trebaju uskladiti s hrvatskom ekonomskom realnošću.{slika}

“Vjerojatno je mislio da nam treba uzeti novac kako bi ostalo više za fontane i luksuzne BMW-e i njihovu dodatnu opremu”, poručila je Žilić na skupu, što je popraćeno burnim negodovanjem više od tisuću sudionica i sudionika prosvjeda. Dodala je da su dobili potporu političkih stranaka, ostalih sindikata i kolega/ica iz mnogih krajeva Hrvatske, a pročitano je i pismo potpore kolegica iz Splita.{slika}

Čovjek kojega Crkva želi na mjestu ravnatelja ‘Frana Mihaljevića’

Na zatvorenom dijelu sjednice Vlade prošloga tjedna, između ostaloga, odlučeno je tko su predsjednici, članovi i članice upravnih vijeća zdravstvenih ustanova kojima je osnivač Republika Hrvatska, a obustavljen je postupak sancije. Među brojnim ustanovama nalazi se i Klinika za infektivne bolesti Fran Mihaljević gdje je predsjednikom Upravnog vijeća postao Josip Bilaver, mlada nada HDZ –a, psihijatrica Petrana Brečić te dr. Bruno Barišić koji je ranije bio i član sanacijskog vijeća.

Kako doznajemo, na konstituirajućoj sjednici Upravnog vijeća bit će izabran i novi ravnatelj Klinike za infektivne bolesti Fran Mihaljević – Rok Čivljak. Jutarnji list danas je u svojem tiskanom izdanju objavio netočnu informaciju kako je dr. Rok Čivljak (već) postao novi ravnatelj Klinike za infektivne bolesti “Fran Mihaljević”.

U razgovoru s Josipom Bilaverom, predsjednikom Upravnog vijeća koje još uvijek nije održalo svoju konstituirajući sjednicu doznajemo kako termin te sjednice još uvijek nije ni zakazan. Bilaver nam nije želio otkriti ima li za mjesto ravnatelja još kandidata i kandidatkinja.

Čivljak je aktivan član Hrvatskog katoličkog liječničkog društva (HKLD) gdje se trenutno nalazi na funkciji dopredsjednika.

Prema našim izvorima, upravo je Valentinu Pozaiću, čovjeku koji je bio jedan od prvih svećenika koji se 80 –ih godina prošloga stoljeća počeo baviti pitanjem AIDS –a, odnosno HIV –a, izuzetno stalo do toga da Rok Čivljak postane novi ravnatelj “Frana Mihaljevića” klinike koja se bavi dijagnostikom, liječenjem i prevencijom HIV –a.

Svojim Statutom HKLD  jasno je definiran od svojega osnivanja u veljači 1991. kao “vjerska organizacija u krilu Katoličke crkve“, a koja “okuplja doktore medicine, doktore dentalne medicine, magistre farmacije, magistre medicinske biokemije i druge visokoobrazovane djelatnike u zdravstvu radi promicanja kršćanskih načela u zaštiti zdravlja naroda i čuvanju ljudskoga života od začeća do prirodne smrti”.

Ciljem HKLD –a Statutom je proglašeno “promicanje kršćanskih načela u zaštiti zdravlja naroda i čuvanju ljudskog života od začeća do prirodne smrti”, a u ostvarenju toga cilja obavljat će djelatnosti “promicanja katoličkih moralno – etičkih stavova u medicinskoj znanosti i praksi“, ali i “svojim stručnim znanjem po pozivu služiti učiteljstvu Crkve”.

Kako bi “promicanje katoličkih moralno – etičkih stavova”, ali i “služenje učiteljstvu Crkve” proteklo u najboljem mogućem redu HKLD ima i svojega “duhovnog asistenta” ni više ni manje nego mons. dr. Valentina Pozaića, pomoćnog biskupa zagrebačkog.

U svojim radovima Valentin Pozaić promicao je tada (a teško je povjerovati da je puno odmakao i sada) specifičnu vrstu katoličkog milosrđa koja se homofobijom bori za prihvaćanje gejeva u društvo. Tako u svojem, posebno napomenimo, znanstvenom radu piše kako je “AIDS nazvan i kugom dvadesetog stoljeća, bičem Božjim, osvetom prirode, planetarnom bolešću…i ne bez razloga”. Glavni razlog, kako se da zaključiti iz teksta, je “seksualna revolucija” i raskalašeni život zločestih homoseksualaca i homoseksualnosti uopće koja se “javno propagira kao pojava, a tek je, čini se, sida pokolebala njezinu popularnost”.

Pozaić najpoznatiji možda po svojoj izjavi kako je “Hrvatskoj potrebna nova Oluja”  govoreći o zdravstvenom odgoju koja je produkt “neokomunistička i liberalno-fašistička kulturno-antropološka revolucije”, inače je profesor kršćanske etike i moralne teologije, a posebno ga zanima područje bioetike. Protivi se, naravno, istospolnim brakovima, eutanaziji, medicinski potpomognutoj oplodnji i sličnim zlima, u sekularnim društvima poznatim kao ljudska prava. U atualnoj atmosferi revizionizma i relativizacije ustaštva dodajmo da je Valentin Pozaić na tome ustrajao čak i kada to nije bilo u ovolikoj mjeri popularno i općeprihvaćeno (ili, u najmanju ruku, institucionalizirano) pa je tako  “on jedini svećenik koji je u kolovozu 2004. potpisao peticiju za obnovu postupka Mili Budaku, ustaškom ministru i potpisniku rasnih zakona na temelju kojih je u NDH ubijen golem broj Srba, Židova i Roma”, kako je pisao Nacional. Da voli potpisivati peticije i apele pokazao je i kada je potpisao onaj za puštanje Branimira Glavaša na slobodu, a koga nakon onda još može začuditi informacija da je zajedno sa Bujancem, biskupom Košićem i Šimunićem potpisao i peticiju za uvođenje ustaškog pozdrava Za dom spremni u službenu vojnu uporabu?

Duhovni asistenti, a politički šefovi

Rok Čivljak, na mjestu ravnatelja trebao bi zamijeniti prof. dr. sc Arijanu Vince koja je bila na poziciji sanacijske upraviteljice. Njegovim imenovanje samo se nastavlja niz apsolutne klerikalizacije hrvatskoga društva kojemu polako, ali sigurno svakoga dana kroz prste curi ustavom zajamčena sekularnost.

Da je Rok Čivljak duhovnom asistenturom Velimira Pozaića došao do određenih stavova pokazuje i njegovo izlaganje “Hrvatska priča o AIDS –u” održano u dvorani Nadiskupskog sjemeništa “Zmajević” u Zadru gdje je nakon pojašnjavanja kako  nije točno reći da je “kondom zaštita od HIV –a”. Izlaganja Čivljaka zabilježeno je na stranicama Zadarske nadbiskupije.

“Ne razmišlja se o kondomu kao o sredstvu nego se afirmira rizično spolno ponašanje i kod mladih se stvara lažan osjećaj sigurnosti da je spolni odnos u redu. To se servira mladima”, rekao je na izglaganju Čivljak.

Nakon tog upozorenja pojasnio je svoje stavove o gejevima, a koji su ponovno bliski onima koje je u svojemu radu iznosio Pozaić. Naglasio je kako je “prevladavajući izvor zaraze homoseksualni odnos među muškarcima”, a onda nastavio s pitanjem:

“U Hrvatskoj se puno sredstava ulaže u prevenciju među homoseksualcima, ovisinicima, a stopa zaraženih raste. Potiču se prava homoseksualnih osoba, zastupa se slobodno spolno ponašanje, uporaba kondoma. Zašto onda broj zaraženih raste? Zašto se o tome šuti?”

U duhu katoličkog milosrđa, Čivljak se u predavanju osvrnuo i na pojam ‘Božje kazne’ “koji se koristi kod zaraženih homoseksualnim putem ili intravenski”.

“Bolest ne smatram grijehom. Grešno može biti ponašanje, ali bolest se ne smije tretirati kao grijeh. Kao liječnik pristupam svakom bolesniku jednako. Uvažavam njegove tegobe, bolest i za svakog pokušavam naći najbolje rješenje za spašavanje života i olakšanje patnji. Grijeh je nešto što čovjek radi mimo bolesti: ako se upušta u rizične spolne odnose, intravensku ovisnost kao način života, to spada u kategoriju grijeha”, rekao je Čivljak na svojem izlaganju.

Na njegov rad, nadovodno je prigovora imao i dr. Josip Begovac, voditelj Referentnog centra za dijagnostiku i liječenje zaraze HIV – om  koji je sa Rokom Čivljakom zbog njegovih stavova i ponašanja odbijao raditi.

Dr. Begovca kontaktirale smo kako bismo provjerile ove navode, njegov jedini komentar je bio: “Ne bih to komentirao sada. Nemam komentara”.

Navedimo stoga ovdje samo intervjuu koji je u seriji tekstova Antonele Marušić o HIV – u Hrvatskoj dao dr. Begovac iz kojega se jasno može iščitati kako sa Rokom Čivljakom ne dijeli stavove kako ni o ‘Božjoj kazni’ za počinjenje grijeha, ali ni o neuspješnosti prevencijskih programa.

Prema navodima naših izvora, za izbor Roka Čivljaka nije bio ni HDZ – ov Josip Bilaver koji je, kako smo već spomenule, postao novi predsjednik Upravnog vijeća. Bilaver je u, konačnici, na nagovor starijih i iskusnijih kolega promijenio svoje mišljenje misleći na svoju karijeru u budućnosti, govore nam naši izvori.

Josip Bilaver nije želio komentirati te navode, rekao je kako sa “gospodinom Čivljakom još uvijek nije ni razgovarao”, a nakon što su mu pročitane izjave njegovih izjava o gejevima Roka Čivljaka komentirao je kako će se “sve uzeti u obzir”. Naglasio je i kako stavove o spomenutim temama ne dijeli sa Rokom Čivljakom.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Priče za laku noć za buntovne djevojčice – 100 priča o izvanrednim ženama

Priče za djecu često su prava rasadišta rodnih stereotipa, a junakinje koje bi djevojčicama i dječacima mogle pružiti drugačiju sliku o ženama još uvijek su prava rijetkost. Novinarka Elena Favilli i dramaturginja Francesca Cavallo, osnivačice tvrtke Timbuktu Labs, prepoznale su koliko u dječjim pričama nedostaje ženskih likova, a pogotovo snažnih i uspješnih junakinja, te su odlučile napraviti “Priče za laku noć za buntovne djevojčice” (Good Night Stories for Rebel Girls) i pokrenuti kickstarter kampanju kako bi knjiga uistinu ugledala svjetlo dana.

“Priče za laku noć za buntovne djevojčice” je dječja knjiga od 100 priča za laku noć o životima 100 izvanrednih žena iz prošlosti i sadašnjosti, ilustrirana od strane 100 umjetnica koje dolaze iz raznih dijelova svijeta. Svaka je priča napisana u stilu bajke, zauzima jednu stranicu te je ilustrirana portretom koji najbolje prikazuje duh junakinje.

{slika}

“Priče za laku noć za buntovne djevojčice” neće samo biti prilika da inspiriramo djevojčice kroz pustolovine ovih nekonvencionalnih žena. To će također biti kolekcija portreta kreirana od strane najtalentiranijih umjetnica našeg vremena, poručuju idejne pokretačice pozivajući na donaciju novca za ovaj projekt.

Kažu da su odlučile napraviti drugačiju zbirku priča za laku noć prije svega zato što su i same žene te razumiju koliko je važno da djevojčice odrastaju okružene ženskim uzorima s obzirom na to da im to pomaže da imaju više samopouzdanja i postave veće ciljeve. “Shvatile smo da je u 95 posto knjiga i televizijskih serija uz koje smo odrastale nedostajalo djevojaka na istaknutim pozicijama. Malo smo istraživale i otkrile da se ovo nije previše promijenilo u posljednjih 20 godina pa smo odlučile napraviti nešto u vezi toga”, objasnile su Favilli i Cavallo.

Pozivaju roditelje da ove priče čitaju i sinovima. “Ključno je da se nauče identificirati i suosjećati sa ženskim junakinjama”, poručuju i dodaju kako su priče u knjizi izvrstan izvor inspiracije za svakoga bez obzira na rod i dob.