Mladi i mlade radnice u Prvomajskoj povorci

U nedjelju na prvi maj Mreža mladih Hrvatskese pridružuje Savezu samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i Nezavisnom hrvatskom sindikatu (NHS) u prosvjednoj povorci za LJUDE ISPRED PROFITA!

Pridružite nam se i pokažite da se i mladi brinu za svoja prava i da smo bitni. Moramo poslati poruku da smo i mi radnici i radnice te da vladajući prestanu vući poteze u naše ime.

Da se promjene uistinu događaju zbog nas, ne bi bilo potrebe da izlazimo na ulice. Mladi smo, mlade smo, ali smo radnice i radnici!

To što nemamo puno iskustva i što smo novi, ne znači da nemamo prava i da se naša prava trebaju privremeno zamrznuti.

Bitno je osvijestiti da to što smo mladi ne diskreditira naš rad, kao što obećanja o boljoj budućnosti ne osiguravaju življenje od tog istog rada danas.

Želimo biti pošteno plaćeni za svoj rad, imati pravedne radne uvjete i prave ugovore o radu. Želimo da se naše znanje cijeni, da se naše formalno i neformalno iskustvo vrednuje te da dobijemo zasluženo povjerenje.

Pokažimo da nas ima i da sami sebe percipiramo kao radnike i radnice! To je prvi korak da nas društvo krene isto tako promatrati.

Platforma 112: Koliko bi ljudi glasalo za Vladu da su znali da će Hasanbegović biti ministar?

“Platforma 112 izražava svoju duboku zabrinutost s postupcima nove Vlade koji urušavaju dosegnutu kvalitetu demokracije i poštivanja ljudskih prava te traži da se hitno i bezrezervno prestane s rastakanjem demokratskih institucija, urušavanjem socijalne države, te ugrožavanjem slobode medija, opstruiranja građanskog udruživanja i kritičkog civilnog društva”, rekao je Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije.

Nakon 100 dana pokazalo se da je jedina “reforma” na kojoj se sustavno radi ona kojoj je cilj Hrvatsku pretvoriti u neliberalnu demokraciju u kojoj nema mjesta kritičkom mišljenju, demokratskom pluralizmu izražavanja i pluralizmu interpretacija prošlosti, slobodi medija, poštivanju ljudskih prava i različitosti.  

Također, kako je navedeno u osvrtu na prvih 100 dana Vlade, traži se javna osuda i primjereno sankcioniranje svih proustaških pojava u društvu te prestanak koketiranja s istima u čemu smjena ministra Hasanbegovića treba biti prvi, ali nikako i zadnji korak.

Sustavni politički pritisak vladajućih na medije ozbiljno ugrožava slobodu izražavanja, dok potiranje neprofitnih medija ozbiljno narušava prepoznavanje i integraciju marginaliziranih skupina i problema s kojima se suočavaju. Netransparentnim i arbitrarnim postupcima i po političkom ključu izvršene su promjene čelnih ljudi na HRT-u koji su nastavili s politizacijom i klerikalizacijom programa javnog medijskog servisa svih građana. Pod egidom sprječavanja širenja nacionalne i vjerske mržnje, HRT je uveo politički oktroiranu cenzuru satiričnog sadržaja.

 Dragan Zelić iz GONG-a ocjenjuje i kako postoji dojam da u prvih sto dana Hrvatska nema Vladu, već vlastodršce koji sve čine da se održe na vlasti, ističući kako velika većina građana nije glasala za ovakve javne politike kakve se provode.

 “Svima koji danas participiraju u vlasti mora biti jasno da snose odgovornost za negativne stvari koje se dešavaju u zemlji, a tu prvenstveno mislim na Most. Ne može se nitko praviti da se to njega ne tiče ili da ga zanima samo nekoliko tema. Svi snose odgovornost za ovakve stvari i moraju se aktivno suprotstaviti donošenju štetnih odluka”, upozorio je Zelić. Smatra i da će hrvatsko društvo i država trpjeti dugogodišnje posljedice “nakon ovoga što nam se dogodilo”.

{slika}

Demokracija nije vladavina većine nad manjinom, već sustav koji štiti sve građane i brani prava svih manjina; sustav u kojem sloboda pojedinca prestaje tamo gdje počinju prava druge osobe; sustav u kojem pojedinci i skupine imaju pravo u javnosti izražavati kritičke stavove i mišljenja. To je ono što su birači odabrali.

“Pitamo se koliko bi ljudi glasalo za Vladu da su na plakatima oglašavali da će smanjiti socijalna davanja, slobode medija, smanjivati ljudska prava, uvesti nadstandard u zdravstvo, da će on funkcionirati tako da je tu za one koji mogu platiti uslugu. Koliko bi ljudi glasalo za Vladu da su na plakatima jasno rekli da će se povećati dob za odlazak u mirovinu na 67 godina i da su znali da će Hasanbegović biti na čelu ministarstva i provoditi apsolutnu cenzuru”, rekla je Ana Brakus iz CESI.

{slika}

“Predsjednik Vlade Orešković, ali i cijela vladajuća koalicija snose  odgovornost za stanje u zemlji i ne mogu se skrivati iza pojedinih resora. Socio-ekonomski razvoj Hrvatske neće biti moguć bez poštivanja temeljenih ljudskih prava i sloboda”, zaključio je Gordan Bosanac iz CMS-a.

Miksalište više ne postoji, srušeno je zbog Beograda na vodi

Bilo jednom jedno Miksalište… Da, iz trenutne perspektive deluje mi bajkovito postojanje takvog mesta. Povod za postojanje, nažalost, nije bio nimalo bajkovit; kulturna platforma Mikser je od prostora koji je prvobitno služio kao dečije klizalište napravila mesto za pomoć izbeglicama iz ratom zahvaćenih područja sa Bliskog Istoka. Ovde su ljudima pružali pomoć u vidu hrane i pića,  odeće i obuće, medicinske pomoći, tuševa i veš mašina, punjača za mobilne telefone, prostora za sport, kulturni i društveni život… Zašto govorim u prošlom vremenu? Miksalište više ne postoji, porušeno je!

Grandiozni i kontroverzni projekat “Beograd na vodi” koji menja lice Beograda imao je u planu rušenje i dela ulice u kojem se nalazi i Miksalište. Po rečima Ivana Lalića, direktora Miksera, bilo je jasno da će se ovaj deo Savamale rušiti, te je njihova ideja bila da Miksalište u junu presele na drugu lokaciju, o čemu su i obaveštavali Grad Beograd, pozivajući ih na dogovor i saradnju. Odgovora nije bilo, da bi, dan nakon parlamentarnih i lokalnih izbora, u ponedeljak, Mikseru stiglo obaveštenje da se moraju iseliti u roku od 48 sati jer se Miksalište ruši u sredu. Grad, dakle, nije imao razumevanja za jedno važno humanitarno pitanje i prostora za dogovor nije bilo.

{slika}

Pokušaću ukratko da kažem šta je Miksalište predstavljalo: svojom odličnom lokacijom, zbog blizine železničke stanice, ono je bilo značajna tačka za izbeglice, kojima je prihvatni centar koji je država obezbedila u Krnjači (perifernom gradskom delu) bio dalek i delom odbojan, zbog loših iskustava u izbegličkim kampovima u prethodnim zemljama. Oko 1200 volontera/ki iz različitih krajeva sveta, mnoge ambasade, kompanije i humanitarne organizacije pružile su pomoć za preko 110 000 izbeglica koje su prošle kroz Miksalište. Nakon zatvaranja granica, taj broj je još uvek bio između 250 i 450 ljudi dnevno. Ogromna pozitivna energija, solidarnost i empatija pomogle su da se ljudima koji beže od užasa rata koliko-toliko olakša njihova teška situacija. Ivan Lalić je kao predstavnik nevladinog sektora iz ovog dela Balkana govorio u Evropskom parlamentu u Briselu o Miksalištu i podelio iskustva, kao dragocenu pomoć u rešavanju ovog velikog humanitarnog problema, čime je o svom gradu i svojoj zemlji preneo pozitivnu sliku. Ali, Skupština grada Beograda i strani investitor nemaju sluha za takve stvari.

Ne mogu a da ne proširim priču o uništavanju prostora koji je toliko bio značajan za izbeglice na priču o izgradnji “Beograda na vodi”. Projekat, koji je započela vlast sa Aleksandrom Vučićem na čelu i gradonačelnikom Sinišom Malim uz strane investitire, kompaniju “Eagle Hills” Muhameda Alabara, prate brojne sumnje građana/ki i stručne javnosti u dobre namere vlasti i investitora. Grad je ustupio zemljište velike vrednosti, na jednoj od najboljih gradskih lokacija, neposredno uz reku Savu, stranom partneru koji će graditi stanove i poslovni prostor. Pošto je ova lokacija predviđena za javne namene i treba da bude zaštićena kao opšte dobro, usledila je izmena urbanističkih planova i zakona koji će odgovarati stranom investitoru, uz potpuno nepoštovanje povelja, konvencija, ali i kulturnog nasleđa i interesa građana Beograda.

{slika}

Brojni advokati, Akademija arhitekture Srbije i organizacija “Ne davimo Beograd” uporno ukazuju na sve nepravilnosti i štetnosti ovog projekta, ali uzalud. Aktivisti/kinje organizacije “Ne davimo Beograd” više puta su privođeni, Grad je postavio tramvaje kako bi sakrio njihove proteste dok je trajalo svečano potpisivanje ugovora sa investitorom, novinarima “Istinomera” koji su snimali na tom području Komunalna policija nezakonito je oduzela kamere, a pre dve noći tridesetak ljudi sa fantomkama na glavama srušilo je dve ulice u Savamali, takođe predviđene za rušenje zbog projekta “Beograd na vodi”, i pri tome praktično zarobilo desetak ljudi koji su se slučajno zadesili u tom delu grada u tom trenutku, oduzevši im telefone i držeći ih vezane dok rušenje nije završeno. I dalje ne znamo ko i zašto je to uradio – Grad ne zna, Policija ne zna, a pitanje je i zbog čega se noću nelegalno ruši za legalan projekat?

Sva je prilika da ćemo “uživati” u Beogradu na vodi i “da će nam biti bolje za dve, dve i po godine” (kako nam redovno, već četiri godine obećava Aleksandar Vučić) milom ili silom. Izgleda da i sve što se može naći na putu njegovim zamislima i (političkim i finansijskim) interesima jednostavno treba da nestane, bili to, kako se pokazuje ovih dana, glasovi građana/ki na izborima, javni interes, ili – Miksalište. Zbog toga je slučaj Miksalište nešto što u stvari, uopšte ne treba da nas iznenadi, naprotiv: ono je paradigma naše države, vlasti, njenih interesa i samovolje. Razumete li sada zbog čeka sam rekla da je Miksalište bilo gotovo kao bajka?

Više od 200.000 ljudi prosvjedovalo protiv prijedloga zakona o radu

Dok se Zakon o radu u Hrvatskoj 2014. godine izglasao samo uz prosvjed Ženske fronte za radna i socijalna prava, u Francuskoj se okupi nekoliko stotina tisuća ljudi kada se žele rezati radnička prava.

Naime, žestoki sukobi su izbili u četvrtak u više francuskih gradova u kojima ima teško ozlijeđenih i desetci uhićenih, na prosvjedima u kojima je sudjelovalo najmanje, prema brojkama policije, 170.000 radnika i radnica, studenata i studentica protiv prijedloga zakona o radu. Prosvjednici i prosvjednice tvrde kako je bili više od 500.000 osoba na jučerašnjim demonstracijama.

Ministar unutarnjih poslova Bernard Cazeneuve izvijestio je da su ozlijeđena 24 pripadnika redarstvenih snaga u sukobima koje je izazvala ‘šačica razbijača’ i u kojima ima ozlijeđenih i među prosvjednicima/ama. Uhićene su 124 osobe.

Osudivši nasilje, predsjednik glavnog studentskog sindikata UNEF William Martinet izrazio je žaljenje zbog ‘neprimjerene uporabe sile od strane policije’.

Gotovo 170.000 ljudi po procjeni vlasti, a 500.000 po procjeni sindikata, sudjelovalo je u prosvjedima u četrdesetak gradova tražeći četvrti put u zadnja dva mjeseca povlačenje zakona koji je, ističu, ‘neprihvatljiv’.

Prosvjede su obilježili sukobi, napose u Parizu gdje je ‘tristotinjak maskiranih prosvjednika’ napalo redarstvenike, teško ranivši trojicu njih, javljaju vlasti. Uništeni su autobusna stajališta i izlozi.

Odaziv je u četvrtak bio nešto manji nego na prijašnjim prosvjedima, ali su protivnici zakona već najavili dolazak na tradicionalno prvosvibanjsko okupljanje te 3. svibnja kada počinje rasprava u parlamentu o tom zakonu.

Protivnici i protivnice traže povlačenje teksta koji daje veća prava poslodavcima, napose što se tiče određivanja radnog vremena, te pojašanjava uvjete za otpuštanje. Unatoč stanovitom napretku, kritičari/ke i dalje smatraju nacrt presklonim poslodavcima i čimbenikom nesigurnosti za zaposlenike, uglavnom mlađe.

Uz prosvjede, organizirana je i obustava rada zbog koje je bilo zastoja u prometu. U pariškoj zračnoj luci otkazano je oko 20 posto letova, a u Roissyju su zabilježena kašnjenja.

Prosvjedima su se priključili i umjetnici i umjetnice koji/e pregovaraju o svojim naknadama za nezaposlenost.

Spašavanje svijeta prije spavanja: zašto je feminizam Powerpuff Girls još uvijek važan

U nedavnoj epizodi novog The Powerpuff Girls reboota, zločesti Manboy (‘koji ima svu moć muškarca u tijelu dječaka’) želi uništiti Townsville. Kakvu to moć ima Manboy? Magičnu mušku bradu. Premda je Manboy zlikovac u crtiću, lako je vidjeti kako je povezan sa zlikovcima iz stvarnog svijeta: antifeministima koji se boje uništenja muškaraca. Buttercup, ‘najratobornija’ među njima, obori Manboya nakon što ju on nazove ‘princezom’, ali ne prije nego što uspije izgovoriti posljednje riječi: ‘Udaraš poput djevojčice’.

Poruka serije ‘The Powerpuff Girls’ bila bi kako je ‘udarati poput djevojčice’ zapravo osnažujuće. Serija je lansirana 1998., a u njezinom središtu su Blossom, Bubbles i Buttercup, tri super-snažne sestre koje su stvorene slučajno u laboratoriju i sada se bore protiv zločinaca, ali ipak stignu na vrijeme otići na spavanje. Tijekom originalnih šest sezona, serija je dokazala kako se kicking ass može spojiti sa sugar, spice, and everything nice, sastojcima koje je upotrijebio njihov otac Profesor Utonium kada ih je stvorio. Ti ‘slatki sastojci’ slučajno su se pomiješali s Kemikalijom X, tajnim sastojkom koji ne samo što im je dao moći, već im je dao i jedinstvene osobnosti i nesavršenosti, što ih čini humanim bićima s kojima se možemo poistovjetiti.

Serija se nedavno vratila na Cartoon Network, no za razliku od brojnih drugih novijih obnovljenih serija (reboots) (gleda li itko Fuller House?), ovdje se ne radi samo o unosnoj nostalgiji za djetinjstvom. Sestre su starije, a serija je doista smještena u 2016. Djevojke i ostali stanovnici Townsvillea imaju smartfone, a tu je i aplikacija za pronalaženje čudovišta u vašem području.

Unatoč modernim novotarijama – uključujući i odličnu glazbenu temu grupe Tacocat iz Seattlea – osnovne ideje serije ostale su iste. Osim što pobjeđuju svoje neprijatelje, cure dokazuju da mogu poraziti i stereotipe koje im pridaju stariji stanovnici Townsvillea, a to su uglavnom likovi muških autoriteta. Već u prvoj epizodi originalne serije, djevojčice pomažu policiji (koja je opisana kao “brutalna”) da riješe slučaj zločina. Opisati ovu seriju kao odgovor na srednjostrujaški girl power 1990-ih, značilo bi ignorirati nijanse kojima je promijenjena animacija kao i utjecaj na publiku.

Humor u ovoj seriji utro je put sadašnjem valu prestižnih crtića s razvijenim ženskim likovima, koji su privlačni raznim generacijama. Louise Belcher, samovoljna najmlađa sestra u seriji ‘Bob’s Burger‘, mogla bi bit prijateljica s Buttercup. Također, lako je povući paralelu i sa serijom ‘Steven Universe’ u čijem su središtu Crystal Gems – ratnici/e s drugog planeta koji se pojavljuju u ženskim oblicima i ‘uvijek spase stvar’.

Premda, dok sam odrastala u drugim serijama nije bilo ničeg sličnog, bila sam u savršenoj dobi da postanem poklonica ‘Powerpuff Girls’. Kada je serija započela imala sam četiri godine, i svaki put kada bih vidjela njezinu najavu s plamtećim srcem u pozadini, znala sam da je vrijeme za ulazak u svijet u kojemu djevojčice mogu biti sve što požele, sa supermoćima ili bez njih. Premda neke današnje serije poput ‘Pepper Ann’ i ‘The Wilde Thornberryes’ imaju glavne ženske likove, one su još uvijek podložne svojim (uglavnom muškim) autoritetima – učiteljima, roditeljima ili dečkima u koje su zaljubljene.

Obožavala sam Powerpuff Girls. Doslovno sam lebdjela kroz svijet koji su stvorile, svijet u kojemu je potpuno normalno da osnovnoškolke mogu biti superjunakinje. Najgori neprijatelji djevojčica, kao što su bili Mojo Jojo (majmun zlikovac s pričom o humanom porijeklu) i Rowdyruff Boys (zli muški pandani Powerpuff sestrama), bivali su poraženi u tom pravičnom, miroljubivom svemiru. Zločinci nisu uspjevali poraziti Powerpuff Girls zato što su ih podcjenjivali na temelju njihovih godina i roda. Djevojčice u lijepim haljinicama, slabe prema štencima, jednorozima i drugim slatkoćama, bile su ženska subverzija tradicionalnog muškog superjunaka.

Njihova sposobnost dovodila je i do toga da su ih stariji muškarci željeli kontrolirati: ti muškarci su u seriji bili pravi ‘loši momci’ – ne zlikovci koji su željeli uništiti Powerpuff Girls, već oni koji su im željeli oduzeti žensku moć i seksualizirati je, komercijalizirati je ili je zatvoriti u kutiju, doslovno. U epizodi Knock It Off, Dick Hardly, Profesorov nemoralni prijatelj iz koledža, pokušava prodati Powerpuff Girls. One mu nedužno daju Kemikaliju X kako bi proizveo njihove jeftine kopije. Hardlyjeva Powerpuff Girls Xtreme, masovno proizvedena verzija Buttercup, zna samo reći ‘girl power’. Prava Buttercup ne podliježe oduzimanju svoje ‘slike’ – ona je ta koja utjelovljuje žensku moć i ne treba to dokazivati.

Collect Her je još jedna epizoda s ljigavim muškim antagonistom: geek koji je opsjednut stripovima, Lenny Baxter, otima sestre kako bi popunio svoju Powerpuff Girls zbirku ‘stvarčica’. U njegovoj muškoj špilji, one postaju objektivizirani trofeji. Lik Baxtera predstavlja kritiku kulturalne opsesije mladim djevojkama i pokazuje posljedice njihovog idoliziranja. Naravno, one uvijek spase svijet na kraju dana, ali i one su samo ljudi.

Gledajući nove epizode, Powerpuff sestre su mi još uvijek bliske, no sviđa mi se i to kako su se razvile kao likovi. Među njima postoji neka nova napetost koja gotovo da nije postojala u originalnoj seriji. U epizodi s Manboyem, Buttercup slučajno ozlijedi Bubbles te je prisiljena suočiti se s tim kako njezin bijes utječe na druge ljude. U drugoj epizodi, osjeća se otuđenom od sestre i pridružuje se opakom roller-skaterskom timu Derbytantes.

Izvršni producent Nick Jennings izjavio je za L. A. Times kako je najvažnije stvoriti nove Powerpuff Girls s kojima biste se željeli družiti.

“Razvijanjem njihovih likova kao snažnijih osobnosti i razumijevanjem njihovih karaktera, uspjeli smo napisati priče koje su još bliže ljudima”, kazao je.

Naravno, ove priče lako mogu skrenuti u neželjenom smjeru. Prva epizoda novog serijala započinje sa zaljubljenošću sestara u boy band ‘Senzitive Thugz’. Premda bi ova scena mogla biti shvaćena  kao perpetuiranje stereotipa o mladim ženskim obožavateljicama, zapravo je ta zaljubljenost superjunakinja gotovo pa osvježavajuća.

Reboot serije prati poziv gledateljima/cama u Powerpuff univerzum. Na web-stranici Powerpuff Yourself možete kreirati svoj Powerpuff mem. Zapanjilo me kada sam vidjela koliko je mojih prijateljica promijenilo svoje ikone na društvenim platformama u Powerpuff inačice. Ja sam promijenila svoju sliku na Twitteru u Powerpuff verziju s naočalama i kamerom. Sada se mogu boriti protiv sila zla tweetajući i raspravljajući o pitanjima do kojih mi je najviše stalo. Mislim da bi šestogodišnja ‘ja’ trebala biti ponosna. 

Cipele su progovorile

Aktivisti i aktivistkinje Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i okupljeni građani i građanke poredali su u četvrtak dvjestotinjak pari cipela u dva reda u zagrebačkom parku Zrinjevac, kako bi simbolično ukazali na teško stanje mladih u Hrvatskoj koji iz ekonomskih razloga ‘stoje u redovima kako bi otišli drugdje’.

Sindikalci i sindikatkinje su performansom ‘Reci to cipelama’ na dan kada se obilježava Dan zaštite na radu željeli upozoriti vladajuće da odlazak treba biti izbor, a ne nužda. Dok je glumac Žarko Savić čitao Ujevićevu Svakidašnju jadikovku, aktivisti i aktivistkinje su čitali imena ljudi, mladih iz svojih obitelji i prijatelja, koji su otišli iz Hrvatske jer tu nisu mogli ekonomski opstati.

“Suhoparne brojke, strašne po sebi, kriju osobne priče uvjetovane društvenom nebrigom, spregom političke klase i dijela poslodavaca koji razvoj Hrvatske vide i baziraju na jeftinoj radnoj snazi umjesto na razvoju inovativnosti, znanosti, obrazovanja temeljenog na promicanju kreativnosti pojedinca. Hrvatska ogromnim koracima grabi ka društvu siromaštva i nejednakosti koje zasigurno nije ni poželjno ni poticajno za ostanak, život i rad. Odlaze mladi, ali i ostale dobne skupine, obrazovani i kvalificirani, borbeni i aktivni, oni koji bi trebali biti budućnost ove zemlje. To je, na žalost, vjerojatno put bez povratka. Odlaze za boljim životom i ostaju tamo gdje ga pronađu. A Vlada ni da trepne okom, dapače, svojim ‘reformama’ širom im otvara vrata odlaska”, upozorili su iz SSSH.

Na transparentima se moglo pročitati Od 2005. do 2014. godine iselilo se više od 111.000 osoba, 2015. iz Hrvatske se iselio grad veličine Varaždina, U Hrvatskoj su mladi na tržištu JADA, Tko radi boji se gladi, itd

Nezadovoljni stanjem, mladi su napisali na letke: “Ovdje nema reda ni pravde, samo nepotizam i korupcija, znanje je na marginama društva, da mogu vratiti vrijeme nikada se ne bih vratio iz SAD-a, – neurokirurg”, “Već pet mjeseci nisan dobia plaću, nikoga nije briga za to. ODLAZIM”, “Za tjedan dana rada pokrijem sve mjesečne troškove, ali u Irskoj”…

Izvršna tajnica SSSH-a Dijana Šobota rekla je da, suprotno uvriježenom mišljenju, nezaposlenost nije glavni već tek treći razlog odlaska, nakon malih plaća i loših uvjeta rada. 

“Zbog plaća i uvjeta rada posebice odlaze visokoobrazovani, a puno ih odlazi odmah nakon škole ili fakulteta, prije nego što uopće dođu do burze rada. To je, nažalost, vjerojatno put bez povratka. A Vlada ni da trepne okom, dapače, svojim reformama širom im otvara vrata da odu”, kazala je.

SSSH je stoga pozvao građane da dođu na Zrinjevac i donesu cipele onih koji više nisu u Hrvatskoj, “onih koje su vlastodršci i besramno bogati iscipelarili iz zemlje”, pojasnila je Šobota poručivši kako im je dosta “cipelarenja i gaženja prava onih koji žive od rada”.

“Poručujemo odgovornima da bez radne i socijalne sigurnosti, održivog radnog mjesta ili potpore za pokretanje vlastitog posla, stambene politike, povoljnih kredita, cjenovno i teritorijalno dostupnih društvenih servisa – jaslica, vrtića, škola, domova za skrb o starima i nemoćnima, ne može postojati pravedna zemlja”, kazala je.

Cipele će sindikalci/kinje kasnije donirati beskućnicima i izbjeglicama.