Poziv za ukidanjem spola s britanskih putovnica i vozačkih dozvola

Putovnice i vozačke dozvole ne bi trebale sadržavati informacije o spolu njihovih vlasnika/ica jer to može uzrokovati probleme za transrodne ljude, rekla je konzervativna britanska zastupnica.

Maria Miller, koja se nalazi na čelu odbora za rodnu ravnopravnost, ističe kako Vlada ne bi trebala naglašavati rod u službenim dokumentima, ako to nije u potpunosti potrebno. Dodaje kako rodno stereotipiziranje može biti vrlo štetno kako za žene, tako i za muškarce, te ističe da rod osobe često uzrokuje nesvjesnu pristranost kod zapošljavanja i prijavljivanja na fakultete.

Miller je otvorila pitanje identiteta transrodnih osoba nakon uvida njenog odbora u trans* jednakost na temelju podataka koje im je dostavio National Health Service England. Prema NHS England, svake godine postoji oko 4 i pol tisuće upita za pitanja rodnog identiteta, a među njima je i sve veći broj djece. Brojke objavljene prošle godine pokazuju kako se broj djece u dobi od 10 i manje godina, koja se obraćaju NHS-u radi pitanja vezanih uz transrodnost, učetverostručio u posljednjih šest godina.

Miller navodi kako žene danas imaju drugačiju ulogu u društvu. “Ako želimo pomoći djevojčicama koje prolaze kroz naš obrazovni sustav da ne budu ograničavane rodnim stereotipima, moramo obratiti pozornost na takve stvari. Puno je toga što možemo napraviti od vrtićke dobi pa do visokoškolske razine”.

Vrijeme je da postavimo dozvoljenu minimalnu težinu u modnu industriju

Vjerojatno ste čuli/e za neke od horor priča modne industrije, za modele koji jedu maramice ili kuglice pamuka da bi utažile glad ili za modele koji se onesvješćuju od srčanih napada uzrokovanih neuhranjenošću samo nekoliko sekundi nakon što su sišle s modne piste. Čak i za modele koji puštaju da im narastu dlake na donjem dijelu tijela, da bi se njihovo tijelo uspjelo zagrijati. Prekomjerno mršavi modeli bili su predmet kontroverze desetljećima, a dvije znanstvenice smatraju da indeks masti u organizmu modela treba biti tretiran kao pitanje zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu. U editorijalu koji je izašao u ponedjeljak u American Journal of Public Health, Katrin Record i S. Bryn Austin upozoravaju kako vlade moraju regulirati modnu industriju.

Prosječnom međunarodnom runaway modelu indeks masti u organizmu treba biti ispod 16, što je, prema standardima Svjetske zdravstvene organizacije, brojka koja signalizira izgladnjivanje. No, Record i Austin su zabrinute ne samo za modele, nego i za mnoštvo djevojaka i žena koje se ugledaju na njih i gube samopouzdanje, a zatim i ugrožavaju vlastito zdravlje nastojeći izgledati kao manekenke iz modnih časopisa.

“Posebno smo zabrinuti za djevojke i tinejdžerice. Sedamdeset posto djevojaka od 10 do 18 godine kažu da sliku savršenog tijela definiraju prema onome što vide u magazinima”, kaže Record, koja je zamjenica direktora Massachusetts Health Policy Commission.

Record također ističe da je to posebno zabrinjavajuće ako uzmemo u obzir da anoreksija, vodeći se podacima National Institute of Mental Health, uzrokuje više smrtnih slučajeva nego ijedna druga mentalna bolest. Record i Austin, profesorice socijalnih i bihevioralnih znanosti na Harvardu, smatraju kako nadležne institucije i struka trebaju stvoriti određene mehanizme zaštite radnica u modi, kao što je to slučaj s nekim drugim profesijama. Već je od ranije poznato da su pojedina oboljenja povezana s određenim zanimanjima, poput bolesti pluća kod rudara. “Profesionalne manekenke posebno su podložne obolijevanju od poremećaja u prehrani, prouzrokovanih nerealnim zahtjevima za premršavim izgledom”, tvrde znanstvenice.

Njihov je prijedlog uvođenje zabrane modnim agentima i agenticama da zapošljavaju modele koji imaju indeks tjelesne mase (BMI) ispod 18. Po tom standardu, model visok 175 centimetara, mora imati najmanje 55 kilograma. “To je i dalje jako mršavo, ali ne toliko opasno”, ističe Record.

U travnju je u Francuskoj usvojen zakon kojim je uspostavljena donja granica za težinu modela. Agenti/ce i modne kuće koje zapošljavaju modele s BMI ispod 18 moraju platiti kaznu od 82.000 dolara i mogu dobiti do šest mjeseci zatvorske kazne. Izrael također ima BMI restrikcije za modele, dok se isto radi i u Milanu i Madridu. Te su zabrane uspostavljene 2006. godine nakon smrti dvije manekenke – Ane Caroline Restn i Luisele Ramons. U 2010. godini, francuska manekenka Isabelle Caro, koja je imala kampanju za suzbijanje anoreksije, umrla je od iste bolesti u svojoj 28 godini.

Record smatra da uspostavljanje propisa u modnu industriju SAD-a neće biti lako jer onda će se potegnuti pitanje i regulacije duhanske industrije, smatra Record. Međutim, s novouspostavljenim zakonima u Francuskoj, SAD bi se mogle voditi istim primjerom i konačno učiniti ključni korak u očuvanju zdravlja djevojaka koje rade u modnoj industriji te poslati svjetlije primjere ostalim ženama.

Prevela i prilagodila Nataša Zlatović

‘Supertate’ više nisu tolika rijetkost u Južnoj Koreji

U Južnoj Koreji sve je više očeva koji uzimaju roditeljski dopust, što je donedavno bila iznimno rijetka pojava u tradicionalnoj Južnoj Koreji, gdje su takvi očevi nazvani “supertatama”, upravo zato što ih je bilo vrlo malo.

Žene u Južnoj Koreji uvjerene su kako ih poslodavci kažnjavaju nižim plaćama i zaobilaženjem u unaprjeđenjima zato što je vjerojatno da će one biti te koje će uzeti slobodno vrijeme od posla kako bi se brinule o djeci. To je rezultiralo najnižim stopama rađanja u zemljama OECD-a. Južna Koreja je također 115. od 145 zemalja na indeksu rodne jednakosti Svjetskog ekonomskog foruma.

Predsjednica Geun-hye Park odredila je roditeljski dopust za očeve jednim od prioriteta u rješavanju problema niske stope rađanja, ali i kako bi potaknula karijere za žene, a ovog je mjeseca otkrila plan u vrijednosti od više milijardi dolara koji bi se trebao suočiti s negativnom demografskom slikom.

Iako i majke i očevi imaju jednako pravo na dopust zbog brige o djeci, svega 3.4 očeva je iskoristilo to pravo 2014. godine. Opet, to je bilo duplo od 1.7 očeva dvije godine ranije, kako prikazuju podaci Ministarstva rada.

“Cijela ekonomija je u neravnoteži”, rekao je Na Yeong-don, stariji službenik iz Ministarstva rada. “Žene su visoko obrazovane i efikasne u svom poslu, no preuzimaju čitav teret kućanskih poslova i brige o djeci, dok muškarci imaju jako duge radne sate”.

Vlada Južne Koreje postavila je cilj povećanja postotka muškaraca koji će uzimati rodiljni dopust do 30 posto do 2030. godine, mijenjajući tako kulturu u zemlji u kojoj muškarci minimalno sudjeluju u brizi za djecu i kućanskim poslovima. Vladin plan uključuje proširenje poticaja za očeve koji će ostajati s djecom, kao i jačanje financijske potpore za mala i srednja poduzeća u zamjenu za mogućnost da očevi uzmu dopust. No, ostaje vidjeti koliko će takvi poticaji biti efikasni u promjeni stavova na vrlo zahtjevnim, hijerarhijskim i radnim mjestima na kojima dominiraju muškarci, a koja uključuju redovito druženje uz alhokol nakon posla.

“Kultura u kojoj se rade dugi radni sati mora se promijeniti i unaprijediti kako bi muškarci mogli biti više uključeni u brigu za djecu i obitelj”, rekla je Hong Seung-ah, članica Korean Women’s Develompent Institute u Seulu. Isti taj institut navodi kako je 64 posto muškaraca spremno uzeti rodiljni dopust, no samo 2 posto njih je to i učinilo.

Žene u konfliktnim područjima u Mjanmaru u opasnosti zbog nedostatka zdravstvene njege

Žene i djevojčice u ratom zahvaćenim područjima u Mjanmaru u riziku su od seksualnog nasilja i nemogućnosti pristupa reproduktivnim zdravstvenim uslugama, navodi UNFPA, koji će ovog mjeseca pokrenuti zdravstveni projekt za žene i djevojčice u konfliktnim područjima. Program u vrijednosti od 11.8 milijuna dolara i trajanja od tri godine, omogućit će zdravstvenu njegu trudnicama i majkama, kao i hitnu zdravstvenu njegu za žene koje su pretrpjele nasilje, poput medicinske pomoći i savjetovanja nakon silovanja, u državama Rakhine, Kachin i u sjevernim područjima.

Nasilje u državi Rakhine na zapadu i borbe između vlasti i etničkih pobunjeničkih skupina u državama Kachin i Shan na sjeveru uzrokovale su masovna preseljenja u zemlji, gdje se oko 645 tisuća ljudi moralo iseliti, što je najveći broj u južnoistočnoj Aziji.

“Dok su u bijegu ili žive u skloništima, ženama često nedostaje pristup osnovnim seksualnim i reproduktivnim zdravstvenim uslugama”, navodi se u izjavi UNFPA-e. “Bez pomoći primalja ili dostupnosti kontracepcije, žene i djevojke su u opasnosti od nezaštićenih spolnih odnosa, neželjene trudnoće i nesigurnog poroda”.

U državi Rakhine, etnički muslimani/ke suočavaju se s progonom i žive u uvjetima koji nalikuju apartheidu, zatočeni su u kampovima u kojima nemaju slobodu kretanja niti pristup hrani i medicinskoj skrbi. “Zamislite žene koje u takvim uvjetima žele roditi, koje za porod nemaju mogućnost prijevoza niti potrebnu dokumentaciju kako bi se mogle kretati u tim područjima. Upravo su to faktori koji doprinose materalnoj smrtnosti”, rekao je Stenly Sajow, stručnjak za humanitarna pitanja u UNFPA-i. “One ne idu u školu, nepismene su, služe se nekim svojim jezikom i, nažalost, vrlo im je malo informacija dostupno kako bi razumjele važnost zdravlja, osobito tijekom trudnoće”, dodaje.

Spomenuti zdravstveni program, kojeg podupiru Finska i Švedska, osposobit će mobilne klinike, opremiti zdravstvene ustanove kako bi mogle omogućiti siguran porod i dati potrebnu sterilnu opremu za porod ženama u posljednjem tromjesečju trudnoće. “Jedna od stvari u dodatnoj opremi jest i sterilna oštrica kojom se može prerezati pupčana vrpca. U većini slučajeva, koristi se bambus ili bilo što drugo što može prerezati vrpcu”, rekao je Sajow.

Stopa materalne smrtnosti u Mjanmaru je 200 na 100 tisuća poroda, dok je prosjek u ostatku južnoistočne Azije 140, a u Finskoj i Švedskoj svega četiri. Više stope smrtnosti su osobito izražene u konfliktnim područjima.

Kina usvojila prvi zakon protiv obiteljskog nasilja

Kineski je parlament u novu godinu ušao s odobrenim zakonom protiv obiteljskog nasilja, prvim takvim zakonom u povijesti zemlje. Kina dosada nije imala posebni zakon koji bi se odnosio na obiteljsko nasilje, što je problem koji se u zemlji često ignorira kako se ne bi osramotila obitelj u tradicionalnoj kineskoj kulturi. Novi zakon zabranjuje bilo kakvu vrstu obiteljskog nasilja, uključujući i psihičko zlostavljanje, te pomaže u procesu dobivanja zabrane prilaska.

Prema podacima All-China Women’s Federationa, oko jedne četvrtine žena pretrpjelo je nasilje u braku, iako je svega 40 do 50 tisuća pritužbi zabilježeno svake godine. Od svih slučajeva prijavljenih prošle godine, gotovo 90 posto uključuje zlostavljanje žena od strane njihovih muževa.

Međutim, iako zakon pokriva nevjenčane parove koji žive zajedno, ne odnosi se i na gej parove. Guo Linmao, član Komisije za legislativne poslove unutar Parlamenta, na pitanje odnosi li se zakon i na gej parove, odgovorio je kako je zakon formuliran kao odgovor na specifične probleme koji su otkriveni. “Postoje brojni primjeri obiteljskog nasilja između članova/ica obitelji, kao i između ljudi koji žive zajedno. Što se tiče LGBT zajednice u našoj zemlji, nismo još otkrili da postoji taj oblik nasilja, pa se može reći kako definicija ljudi koji žive zajedno ne uključuje osobe homoseksualne orijentacije”.

Iako homoseksualnost nije kriminalizirana u Kini, a u velikim gradovima postoji i razvijena LGBT scena, ne postoji pravna zaštita za istospolne parove, a nije niti vjerojatno da će Kina uskoro legalizirati istospolne brakove.

Zakon o pobačaju u Teksasu postaje još restriktivniji

Kao dio implementacije novih restrikcija na pravo na pobačaj u Teksasu, Ustavni sud u Teksasu izdao je presudu kojom će zlostavljanim i zanemarenim maloljetnim djevojkama postati još teže pristupiti proceduri prekida trudnoće bez uključivanja njihovih roditelja, kao da i prije toga zakon nije bio dovoljno restriktivan.

Prema novim pravilima, ako sudac/sutkinja ne uspiju ili odbiju presuditi u korist maloljetne djevojke koja želi prekinuti trudnoću u roku od pet radnih dana, zahtjev maloljetne djevojke se odbija. Ovo je značajna promjena u odnosu na nedavno odobren zakon HB 3994, navela je odvjetnica za reproduktivna prava Susan Hays, koja je oštro kritizirala odluku Ustavnog suda. Hays ističe kako je ovom odlukom Ustavni sud zanemario savjet vlastitog savjetodavnog vijeća, u kojem se nalaze neki/e od najboljih pravnih stručnjaka/inja u državi, a koje je izrazilo zabrinutost zbog načina na koji je zakon definiran.

Novi zakon ostaje tih po pitanju toga što bi se trebalo učiniti ako sudac/sutkinja odbiju preuzeti slučaj, pa je savjetovano vijeće predložilo da, ako ne postoji presuda, slučaj se treba dati novom sucu/sutkinji. Međutim, umjesto toga, Ustavni je sud uveo terminologiju kojom se omogućuje da se samim odbijanjem preuzimanja slučaja odbacuje presuda u korist maloljetne djevojke. Ako sudac/sutkinja odbiju preuzeti slučaj i otvoriti saslušanje, slučaj će biti odbačen, a stranka neće imati nikakav dokaz koji će moći upotrijebiti u žalbi. Ponovno otvaranje slučaja zahtijeva da stranka pokaže “materijalnu” optužbu, što, u ovom slučaju, neće imati.

Ovaj zakon, kao i nova pravila, stavljaju trudne maloljetnice – od kojih bi mnoge mogle biti u opasnosti od zlostavljanja ili prisilne trudnoće od strane svojih roditelja – u jedinstvenu poziciju u teminima teksaškog pravnog sustava, i to ne u dobrom smislu, rekla je Hays. “Trudna tinejdžerica bi trebala nadići veće proceduralne pravne zavrzlame od bilo koje druge stranke u Teksasu”, ističe odvjetnica.

Zagovornici/ce reproduktivnih prava nazvali/e su ovaj zakon pokušajem legislativnog maltretiranja koji bi pristup pobačaju maloljetnicama koje su i bez toga u iznimno lošem položaju učinio gotovo nemogućim.