Nova anketa pokazuje što ‘prolajferi’ zapravo žele

Prema odgovorima u vlastitom istraživanju, glasači_ce protiv pobačaja imaju neprijateljske stavove o rodnoj jednakosti praktički u svakom aspektu.

Prema samoproglašenim “pro-liferima_cama” (zagovarateljima_cama života), temeljna podjela između onih koji_e žele zabraniti pobačaj i onih koji_e žele da ostane legalan svodi se na jedno pitanje: kada počinje život? Protivnici_e pobačaja zagovaraju stav da život počinje začećem; ime njihova pokreta u središte promišljeno stavlja ideju da je protivljenje pravu na pobačaj naprosto želja za spašavanjem ljudskih života.

Novo istraživanje pokazuje da je to laž. Temelj “pro-life” pokreta je mizoginija.

Istraživanje Supermajority/ParryUndem, koje je objavljeno ovoga tjedna, dijeli ispitanice_ke prema njihovom stavu o pobačaju, a zatim postavlja 10 općenitijih pitanja o rodnoj jednakosti. Odgovori na svako od tih pitanja odražavaju značajno negativniji stav prema rodnoj ravnopravnosti kod protivnika_ca pobačaja nego kod pro-choice ispitanika_ca.

Jesu li muškarci bolji politički vođe od žena? Više od polovice protivnika_ca pobačaja smatra da jesu. Želite li jednak broj muškaraca i žena na pozicijama moći u Americi? Manje od polovice protivnika_ca pobačaja je odgovorilo da želi – u usporedbi s onima koji se zalažu za pravo na pobačaj (pro-choicers), od kojih 80% želi jednak broj žena na pozicijama moći.

Protivnicima_cama pobačaja ne sviđa se #MeToo pokret. Ne misle da manjak žena na pozicijama moći utječe na rodnu ravnopravnost. Ne misle da je pristup kontracepciji i sredstvima kontrole rađanja važno pitanje na izborima 2020.

Drugim riječima, ne smatraju da je seksizam problem te izražavaju neprijateljske stavove prema pravima žena. Prolajferi_ce su seksisti_kinje koji_e to poriču.

Nakon izbora 2016., većina bijelih političkih komentatora_ica pitala se je li bijela muška glasačka baza Donalda Trumpa bila motivirana “ekonomskom tjeskobom”. Stalno smo to slušale: Trumpovi_e glasači_ce nisu rasisti_kinje, žalili_e su se na liberalne medije (kojima pripadaju i spomenuti komentatori_ce) koji_e su ih optuživali_e za rasizam. To su pristojni ljudi koji su pogođeni slobodnotrgovinskim (free trade) sporazumima, rastućom ekonomskom dominacijom Kine, urušavanjem sindikata, tanjušnom socijalnom mrežom sigurnosti i stagnacijom plaća. (Zašto bi se ti isti ljudi okrenuli i glasali za stranku koja ubija sindikate, trga njihove mreže sigurnosti i blokira rast minimalne plaće istovremeno smanjujući poreze za CEO-e – ostalo je neobjašnjeno).

A zatim su nastupili_e društveni_e znanstvenici_e – a što su oni_e rekli_e? Trumpove glasače_ice nije toliko motivirala ekonomska tjeskoba, koliko strah od “kulturalne izmještenosti”. Bijeli kršćani (i mnoge njihove supruge) toliko su navikli_e na kulturalnu, političku i ekonomsku dominaciju da uspon drugih grupa percipiraju kao prijetnju.

Recimo to još otvorenije, bili su rasisti_kinje (i seksisti_kinje) i vidjeli su u Trumpu “srodnu dušu” koja bi mogla djelovati u njihovom interesu – a primarni interes im je simbolička reafirmacija njihove kulturne dominacije. Trumpovi daljnji potezi privlačenja svoje rasističke baze, uz nastojanja da pomogne bogatima i prevari radničku klasu, potvrđuju samo jedno: njegova glasačka baza još uvijek ga veliča – ne radi se tu ni o kakvoj ekonomskoj tjeskobi.

Američki antipobačajni pokret izumio je ovu vrstu političke manipulacije izluđivanjem (gaslighting*). Katolička crkva, besramno mizogina institucija koja do danas odbija pripustiti žene na pozicije moći, ima dugu povijest protivljenja pobačaju (no, ne toliko dugu koliko mislimo – do prije otprilike 150 godina, katolički stav je bio da je pobačaj dopustiv u prvih par mjeseci trudnoće).

No, izgleda da evangelici nisu previše razmišljali o pobačaju, sve dok prethodno važno pitanje – rasna segregacija, nije počelo gubiti na popularnosti. Otprilike u isto to vrijeme, društvene uloge žena počele su se rapidno mijenjati. Kontracepcijska pilula pokrenula je lavinu mogućnosti i sloboda, a žene su konačno u potpunosti imale mogućnost da uživaju u seksu iz zabave i spriječe trudnoću. Mogućnost odgađanja trudnoće – i kasnije, legalna mogućnost prekida trudnoće – značila je da žene nisu morale birati između ljubavi i ambicije (a značilo je i da bi žene mogle biti izbirljivije u ljubavi, donositi promišljenije odluke o tome za koga će se i hoće li se uopće udati).

To je podrivalo cijeli desničarski kršćanski projekt, koji je bio i ostao potpuno usmjeren na nuklearnu obitelj s ocem na čelu. I doista, desničarski argumenti protiv pobačaja su sve češće koristili konzervativne rodne trope – primjerice, kako pobačaj potkopava tradicionalnu obitelj.

Ovi argumetni počeli su gubiti na popularnosti u svijetu koji je postajao sve više feministički, pa se antipobačajni pokret okrenuo prema “životu”. Bilo je prikladno izbrisati trudnu ženu i fokusirati se na fetus. Braneći život, protivnici_e pobačaja su dugo tvrdili_e kako to nema apsolutno nikakve veze s protivljenjem pravima žena.

Osim, naravno, što itekako ima veze. Borkinje_ci za pravo na pobačaj desetljećima naglašavaju kako ti samoproglašeni “prolajferi_ce” ne mare mnogo za “život” nakon što se dijete rodi. Žele smanjiti ili ukinuti pomoć za djecu i zdravstvenu skrb siromašnim majkama i trudnicama. Protive se kontracepciji i seksualnoj edukaciji – najefikasnijim metodama smanjivanja stope pobačaja. Mnogi_e od njih i dalje podržavaju predsjednika koji je razdvojio malenu djecu od njihovih roditelja i drži ih u kavezima. Izgleda da “život” nema baš puno veze s tim “zagovornicima_ama života” – “prolajferima_cama”.

Ovo istraživanje još jedan je primjer kako je protivljenje pobačaju čvrsto povezano s mizoginijom.

Prema više od tri četvrtine ispitanika_ca u ovom istraživanju, “žene se prelako uvrijede”. Više od 70% prolajfera_ica slaže se s tvrdnjom da žene interpretiraju nevine primjedbe ili djela kao seksističke. Drugim riječima, žene su osjetljive i histerične i vjerojatno im se ne može vjerovati. 82% zagovaratelja_ica prava na pobačaj kaže da bi za zemlju bilo bolje kada bismo imali više žena na političkim pozicijama, dok se s tim slaže samo 34 posto protivnika_ca pobačaja.

Dakle, ne radi se o “životu”. Radi se o činjenici da je pobačaj neizbježno povezan sa slobodama i moći žena. Ako žene ne mogu same odlučivati kada će i hoće li imati djecu – ako seks znači prisilno majčinstvo, to znači da žene neće biti u mogućnosti odlučivati o vlastitoj budućnosti. Znamo da prisilna trudnoća povećava vjerojatnost da će žene ostati siromašne. Povećava se vjerojatnost i da će ostati u nasilnim vezama. Također, to negativno utječe na djecu, te povećava smrtnost žena.

Ako ne želiš da žene budu ravnopravne, odličan način da to postigneš je oduzeti nam naša prava na vlastita tijela i na reproduktivne odluke. A cilj protivnika_ca pobačaja je jasan: ne žele da žene budu ravnopravne društvene akterice.

Zahvaljujući obilju podataka o tome što zaista motivira Trumpove glasače_ice, sve manje se čuje argument o “ekonomskoj tjeskobi” – i obično se spominje u podrugljivom tonu. Vrijeme je da tvrdnja o navodnom “zagovaranju života” (“pro-life”) dobije isti tretman.

*Gaslighting je pojam koji se u psihologiji i uobičajenom govoru odnosi na manipulaciju čija je svrha stvaranje sumnje kod osobe ili grupe ljudi. Uključuje, no nije ograničeno na nijekanje, laganje, izvijanje i proturječje kako bi se žrtvu natjeralo na preispitivanje svoje percepcije realnosti (op. prev.)

Prevela i prilagodila: Sanja Kovačević

Ubojstvo Isre Gharib nema nikakve veze s čašću

U srijedu su tisuće Palestinaca/ki na cijeloj Zapadnoj obali, kao i u dijaspori, prosvjedovale protiv ubojstva Isre Gharib, 21-godišnje Palestinke iz sela Beit Sahour u blizini Betlehema. Israa je bila ambiciozna i iskusna vizažistica. Život joj je prekinut prošli tjedan, kada su je navodno ubili članovi vlastite obitelji zbog objave na Instagramu u kojoj se pojavljuje s budućim zaručnikom.

Tvrdi se da su je braća pretukla toliko snažno da je prilikom pokušaja bijega pala kroz prozor i zadobila ozbiljne ozljede kralježnice koje su rezultirale hospitalizacijom. Zatim je napadnuta u bolnici. Svjedoci tvrde da su čuli vriskove, a potom je stigla i policija.

Njezina obitelj sve je negirala i tvrdila je da je Isru opsjeo zli duh (džin) zbog čega je pretrpjela srčani udar. Istraga o njezinoj smrti od strane palestinskih vlasti je u toku, ali mnogi mediji već govore da se radi o “ubojstvu iz časti”, drugim riječima ubistvom žene ili djevojke od strane muškog rođaka kako bi se sačuvala čast obitelji.

Palestinska ministrica za ženska pitanja dr. Amal Hamad objavila je na Facebooku izjavu tražeći preispitivanje pravnog sustava kako bi se ženama pružila bolja zaštita kao i uspostavu mehanizama za sprječavanje nasilja prije nego što eskalira. U međuvremenu, arapske aktivistkinje i feministkinje na društvenim mrežama osuđuju užasno ubojstvo i inzistiraju na tome da se ukine naziv “ubojstvo iz časti” i da se taj zločin jednostavno nazove ubojstvom.

Doista, problem s pojmom “ubojstvo iz časti” je u tome što on pomaže u potvrđivanju naracije da je ovaj zločin na neki način izniman ili odvojen od općenitijeg zločina femicida. Ovaj izraz također potiče ljude na to da isti smatraju isključivo bliskoistočnim ili azijskim problemom. Ipak, žene diljem svijeta ubijaju muškarci vođeni idejama sramote, ljubomore, nečastivosti i poniženja, demonstrirajući toksični maskulinitet. Zbog toga je važno da se ovi zločini shvate i gledaju u kontekstu strukturnog nasilja patrijarhata.

Ubojstvo Isre Gharib dio je globalne pojave nasilja nad ženama koje su izvršili intimni partneri i/ili rođaci. Ovaj fenomen podržavaju i održavaju patrijarhalni sustavi koji osiguravaju mušku dominaciju i mušku hijerarhiju. Dok patrijarhat utječe na sve, njegove nasilne manifestacije nesrazmjerno pogađaju žene.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da je svaka treća žena u svijetu pretrpjela fizičko i/ili seksualno nasilje od strane intimnog partnera. Na temelju nedavnih podataka, također se procjenjuje da u cijelom svijetu 137 žena svakog dana ubiju članovi obitelji. Ono što omogućuje ovu vrstu nasilja je pripovijest o ženama i njihovim tijelima kao muškom vlasništvu, pri čemu se žene i ženstvenost vide kao inferiorne u odnosu na muškarace i muškost.

Isrina priča strašan je i brutalan primjer nasilnih manifestacija patrijarhata u Palestini gdje postoji malo institucionalnih i pravnih mehanizama za zaštitu žena od ove vrste intimnog nasilja. Mnoge druge palestinske žene pretrpjele su različite razine psihološkog i fizičkog zlostavljanja od strane muških partnera ili rodbine. Prema UN-u, oko 30 posto udatih žena na Zapadnoj obali su bile izložene nasilju u od strane supruga; u Gazi se radi o čak 50 posto.

Važno je također shvatiti da se nasilje patrijarhata događa i na podmukle načine – probijajući se u naš svakodnevni jezik i ponašanje, na mnoštvo načina utječući na to kako se rodni stereotipi provode u obiteljskim okruženjima i na radnom mjestu.

Zbog toga feminizam ne može jednostavno biti ideologija, već ga treba integrirati u društvene, političke i nacionalne vrijednosti i kao takav ga prakticirati. To ne znači samo stalno propitivanje i protivljenje normama koje nameću mušku dominaciju, nego i organiziranje u svrhu njihovog uklanjanja.

Moraju se uspostaviti institucionalni mehanizmi i koristiti pravni alati kako bi počinitelji takvih zločina, poput članova Isrine obitelji, mogli biti procesuirani i kažnjeni. Žene ne smiju biti same u ovoj borbi. Muškarci ne samo da moraju aktivno sudjelovati, već moraju podržati žene i staviti ih u centar. Na taj način možemo odati počast Isri i svim ženama kojima su patrijarhat i toksični maskulinitet oduzeli živote.

Prosvjedi zbog smrti Palestinke žrtve ‘ubojstva iz časti’

Tisuće Palestinaca/ki prosvjedovale su u srijedu na Zapadnoj obali zahtijevajući pravnu zaštitu za žene nakon što je prošlog mjeseca 21-godišnja žena postala žrtvom “ubojstva iz časti”.

Israa Gharib ubijena je 22. kolovoza, samo nekoliko dana nakon što je otpuštena iz bolnice u svom rodnom gradu Beit Sahour u blizini Betlehema, gdje je dva tjedna ranije zaprimljena zbog ozljede kralježnice.

Palestinske vlasti trenutno istražuju okolnosti smrti Isree Gharib za koju aktivisti/kinje tvrde da je pretučena od strane muških rođaka nakon što je na Instagramu objavljen video u kojem ju je moguće vidjeti uz muškarca.

Gharibina obitelj negira optužbe te navode da je Gharib imala “psihičkih problema”, a umrla je “nakon što je doživjela srčani udar, uslijed slučajnog pada u dvorištu [obitelji]”.

Okolnosti Gharibine smrti izazvale su bijes unutar palestinskih teritorija kao I na društvenim mrežama, a aktivisti/kinje za prava žena zahtijevaju akciju protiv počinitelja i zakonsku zaštitu žena pod hashtagom #JusticeforIsraa.

Najmanje 18 Palestin/ki ove su godine ubili članovi obitelji bijesni zbog percipiranog narušavanja njihove časti, što može uključivati ​​druženje s muškarcima ili bilo kakvo kršenje konzervativnih vrijednosti u vezi sa ženama, prema Uniji palestinskih žena i feminističkih institucija.

U gradu Ramallah na Zapadnoj obali, prosvjednici/e su držali/e natpise na kojima je pisalo: “Svi smo mi Israa” i “Moje tijelo je moje vlasništvo. Ne treba mi vaš nadzor, ni vaša briga, ni vaša čast.”

“Ovdje sam da kažem ‘dosta’. Izgubili smo dovoljno žena. Dosta žena je ubijeno, mučeno, silovano, a još uvijek nema pravde”, izjavila je jedna od prosvjednica, aktivistkinja Amal Khayat iz Jeruzalema.

Palestinski kazneni zakonik datira iz 1960-ih i kritiziran je zbog neadekvatne zaštite žena i blažih kazni za muškarce koji ih ubiju u zločinu iz časti.

“Slučaj Isre Gharib šokirao je našu savjest baš kao i slučajevi prije nje. To su žene i djevojke koje sanjaju da žive u sigurnosti u društvu slobodnom od nasilja i nepravde”, navedeno je u priopćenju Unije palestinskih žena i feminističkih institucija.

Organizacija je pozvala palestinsku vladu da “razvije ciljane programe koji podučavaju načelo rodne ravnopravnosti” i da reformira zakone kako bi se natjeralo počinitelje da kazneno odgovaraju.

Počinje sedmo izdanje Festivala alternative i ljevice – FALIŠ

Danas u Šibeniku počinje sedmo izdanje Festivala alternative i ljevice – FALIŠ na kojem će se i ove godine okupiti brojni povjesničari/ke, spisatelji/ice, sociolozi/kinje i filozofi/kinje iz cijele Europe s namjerom da odgovore na neka od ključnih društvenih pitanja.

Naglasak na festivalu bit će na razlozima uspona populističkih stranaka u Europi, što populizam sa sobom donosi, postoji li dobar populizam ili je on nužno loš i može li se lijevim populizmom odgovoriti na desni. Organizator, udruga Fališ, s posebnim zadovoljstvom najavljuje dolazak Enza Traversa, talijanskog povjesničara, profesora na Sveučilištu Cornell i autora intrigantnih i važnih djela “Melankolija ljevice” i “Nova lica fašizma”.

Uz njega, u Šibeniku gostuju i povjesničarka Dubravka Stojanović, filozof Žarko Paić i teolog Pantelis Kalaitzidis.

Na FALIŠ-u će se govoriti i o 30 godina od rušenja Berlinskog zida, povijesnom događaju velikog simboličkog značenja koji su pratila i velika očekivanja, posebno u socijalističkom bloku država. Neke od tih zemalja prošle su brutalne ratove, sve su prošle proces tranzicije, u svima je došlo do desekularizacije javnog prostora, ali i do jačanja revizionizma i iracionalizma u znanosti. O tome što je pošlo po krivu govorit će književnica Christine Koschmieder, povjesničar Tvrtko Jakovina, antropolog Ivan Čolović, publicisti Andrej Nikolaidis i Vuk Perišić, kustosica Dragana Modrić, publicistica Ivana Biočina i sociologinja Inga Tomić-Koludrović.

Organizatori najavljuju i veliki intervju FALIŠ-a – sa Šibenčaninom Igorom Mandićem razgovarat će književna kritičarka Katarina Luketić – zatim izložbu fotografija prerano preminuloga fotoreportera Hrvoja Polana, kao i  promociju fotomonografije “Iza sedam logora: Od zločina kulture do kulture zločina”, koju je napravio zajedno s Viktorom Ivančićem i Nemanjom Stjepanovićem, promociju “Knjige o jugu” Jurice Pavičića i razgovor s jednim od najvećih svjetskih ratnih fotoreportera Damirom Šagoljem.

Festival traje do 7. rujna, a detalje o programu možete pogledati na web stranici.

Žene u Južnoj Africi pate od ‘epidemije nasilja’

Aktivisti/kinje su upozorili/e na “epidemiju” nasilja nad ženama u Južnoj Africi, nakon što su brojna ubojstava i silovanja izazvala bijes u zemlji s jednom od najvećih svjetskih stopa ubojstava.

U petak je ubijena prvakinja u boksu, a ubio ju je muškarac koji je navodno služio kao policajac. Drugi je muškarac optužen je ponedjeljak da je napao studenticu sveučilišta u Cape Townu u pošti te je silovao i ubio.

Prema Vladinoj statistici, svaki mjesec ubijeno je više od 1500 ljudi u Južnoj Africi, naciji s poviješću nasilja i dubokom nejednakošću. No, ovi napadi šokirali su čak i one koji su navikli na svakodnevne incidente nasilja.

Ova su ubojstva dokaz da ratište više nije noćno i zagušljivo… čak ni javni prostori poput poštanskog ureda više nisu sigurni“, rekao je Given Sigauqwe iz skupine za zaštitu ljudskih prava Sonke Gender Justice nazivajući nasilje “epidemijom”. “Potreban nam je sustav kaznenog pravosuđa da budemo odgovorniji, a počinitelji ovih nasilnih zločina suočeni sa svim silama zakona”, rekao je Thomson Reuters Foundationu.

Predsjednik Cyril Ramaphosa izrazio je “duboku bol i podršku” obiteljima nedavnih žrtava rodno uvjetovanog nasilja, naglašavajući rastući politički značaj tog pitanja. Tisuće građana/ki Južne Afrike na društvenim medijima koristilo je hashtag #AmINextProtest da bi pozvalo na reformu kaznenog pravosuđa. Više od 400 tisuća potpisalo je peticiju kojom se zahtijeva da se smrtna kazna, ukinuta 1995. godine, ponovno vrati za zločine nad ženama.

Neki su ukazali na tužnu ironiju ubojstva boksačice Leighandre “Baby Lee” Jegels koje se dogodilo krajem kolovoza, koji se slavi kao Mjesec žena u zemlji.

Oko 3000 žena u Južnoj Africi ubijeno je 2018. godine – ili jedna svaka tri sata – što je više od pet puta više od globalnog prosjeka, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije.

Vlasti su osudile ubojstva, a južnoafrička vlada u utorak je na svom Twitteru objavila da žene “ne bi trebale dopustiti da postanu žrtve”. Post je izbrisan nakon što su ga kritizirali zbog okrivljavanja žrtava.

“Dosta je pretvaranja zločina muškaraca u odgovornost žena”, napisala je na Twitteru Tessa Moore.

U ponedjeljak je na Sveučilištu Cape Town održano bdijenje za ubijenom studenticom, 19-godišnjom Uyinene Mrwetyana.

Twitter uklonio oglase za knjigu o ginekologiji zbog riječi ‘vagina’

Twitter je uklonio oglase za knjigu o ginekologiji jer su u tekstu upotrijebili riječ “vagina”, navodi ugledna liječnica, a prenosi news18.com.

Dr. Jennifer Gunter, kanadska ginekologinja koja ujedno piše i za New York Times, napisala je u utorak na Twitteru da je oglas njenih izdavača u svrhu promocije njene nove knjige “The Vagina Bible” blokiran na Twitteru.

Gunter, koja na Twitteru ima više od 200 tisuća pratitelja/ica i često koristi društvene medije za ispravljanje mitova o ginekologiji, napisala je: “Samo da znate, moj izdavač ne smije koristiti riječ ‘vagina’ za promociju moje knjige na Twitteru. Fotografija može sadržavati riječ, no ona se ne može nalaziti u tekstu”.

Obraćajući se CEO-u Twittera, Jacku Dorseyju, dodala je: “Dragi Jack, vagina je anatomski termin i nije ‘prosta’ riječ”.

Naša društvena nesposobnost da izgovorimo riječ vagina kao što kažemo lakat jedan je od razloga što sam u naslovu inzistirala na upravo na VAGINI“, rekla je u sljedećem tweetu. “Kada nam nije dopušteno izgovoriti neku riječ, implicira se da je ona prosta ili sramotna. Nemogućnost oglašavanja zbog riječi vagina u knjizi o vaginama je apsurdna”.

Njen prvi tweet odnosio se na raniji post Kensington Publishinga, izdavača “The Vagina Bible”. Izdavač je podijelio fotografiju naslovnice knjige uz koju je napisao: “Nije nam dopušteno izgovoriti u oglasu ime ove knjige, ali vjerujte nam da to želite!”

Vida Engstrand, direktorica komunikacija u Kensington Publishingu, rekla je za CNN da su Twitter, Facebook i Instagram blokirali sve oglase s riječima “vagina”, “vaginalno” i “ob-gyn”.

Na jednom je tweetu prikazana fotografija osobe koja dodiruje naranču, a veže se uz Q&A kojeg je Gunter provela o vaginalnom zdravlju za Teen Vogue. Kensington Books nije mogao oglašavati tweet jer “promovira seksualne proizvode i usluge”, dodala je Engstrand.

Još jedan tweet glasi: “Nabavite knjigu za razumijevanje vašeg vaginalnog zdravlja! @DrJenGunter’s The Vagina Bible izlazi uskoro”. Tweet je blokiran zbog “upotrebe neprikladnog jezika ili promocije seksualnih proizvoda”.

Glasnogovornik Twittera izjavila je za CNN: “Oglašavanje na tweetovima s ovog računa nije onemogućeno zbog referenci na seksualne organe, budući da je to, prema našim pravilima, dopušteno. Odbijanje nekih promoviranih sadržaja s računa nastalo je zbog kombinacije ljudske greške i kršenja Twitterovog pravilnika, koji uključuje i zabranu prostota i proizvoda za odrasle”.

“Vratili smo tweetove koje smo uklonili i obavijestili vlasnicu računa o razlozima zbog kojih smo blokirali sadržaj koji krši naša pravila o oglašavanju”, rekao je glasnogovornik.