Drugo izdanje Spontopisa, prvog live književnog natječaja u našoj zemlji, održat će se 30. svibnja u baru Botaničar. Radi se o natječaju kratke priče u stvarnom vremenu koji je nastao kao odgovor na neke od ključnih problema suvremene književnosti: nedostatak opipljive zajednice, opadanje čitateljske pismenosti među mladima i rastući utjecaj umjetne inteligencije u kreativnom pisanju.
“Želimo postati jedna inspirativna tradicija koja jača i povezuje hrvatsku književnu scenu, potiče neka nova imena i njeguje prostor gdje se različite generacije mogu susresti kroz ljubav prema osjećajnoj i neposrednoj priči. Onoj koja se, spontano, rađa ovdje i sada. K tome, cilj je nastaviti razvijati autentičnu književnu zajednicu koja slavi izričito ljudsko stvaralaštvo u vremenu kada AI naoko preuzima kreativne procese”, rekao nam je pokretač Spontopisa Antonio Sičić.
Ovogodišnje izdanje Spontopisa ima i nekoliko novosti
Prvo izdanje ovog live književnog natječaja ostvarilo je izvanredan uspjeh s više od 100 prijavljenih sudionika_ica. Najbolji radovi natječaja objavljeni su u zbirci čija je elektronička verzija nedavno postala javno dostupna. Upravo takav odaziv dao je organizatorima vjetar u leđa za još ambicioznije drugo izdanje.
Zato vas ove godine očekuju i neke novosti. Uz već etablirane kategorije klasične kratke priče i brzopoteznog natjecanja, ove godine se održava i pjesničko natjecanje, masterclass o kratkoj priči autorice Korine Svilar te književna tombola.
Glavno natjecanje uključuje kratku priču (na rasporedu od 11 do 14 sati, minimalno 4500 znakova, tri sata),brzopotezno natjecanje(na rasporedu od 15 do 16 sati, minimalno 1000 znakova, 15 minuta) te ovogodišnji novitet – pjesničko natjecanje koje je na rasporedu od 17 do 18 sati. Ono daje sudionicima_ama 30 minuta za stvaranje pjesme u slobodnom stilu, u opsegu od pet do 30 stihova.
Poseban dio programa bit ćemasterclass o kratkoj priči koji će održati naša poznata spisateljica Korana Svilar, koja će s natjecateljima podijeliti svoje iskustvo i tehnike pisanja. Organizatori uvode i književnu tombolu kao dodatnu zabavnu komponentu koja će posjetiteljima_icama pružiti priliku da kućama ponesu birane naslove.
A osim kategorija za odrasle, Spontopis ima i dječje natjecanje. Ono je namijenjeno djeci do 12 godina te za njega nije potrebna prijava. Dovoljno je doći u Botaničar u bilo kojem trenutku za vrijeme trajanja natjecateljskog dijela Spontopisa, između 11 i 18 sati. Svako dijete za napisanu priču ili pjesmu očekuje slatki paketić i slikovnica (do isteka zaliha).
“Ovaj walk-in pristup omogućuje roditeljima i djeci da prilagode sudjelovanje vlastitom rasporedu”, poručuju organizatori.
Tko odlučuje o pobjednicima Spontopisa?
O pobjednicima_icama kategorija odlučuje stručni žiri u sastavu Lara Mitraković, pjesnikinja i kulturna radnica, Vid Barić, novinar i pisac, Nada Kaurin Knežević, književnica i predavačica, Marina Negotić, književna kritičarka, urednica i lektorica te Luka Ostojić, novinar, urednik, filmski i književni kritičar.
Nagrade se dijele u četiri ranije spomenute kategorije: pisanje kratke priče, brzopotezno natjecanje, pjesničko natjecanje i dječje natjecanje. U kategorijama za odrasle najbolje plasirani_e natjecatelji_ice osvojit će novčane nagrade. Najbolje priče drugog izdanja Spontopisa će pročitati glumac-interpretator.
Kako se prijaviti na Spontopis?
Za sudjelovanje je potrebno ponijeti vlastito računalo, a organizator će omogućiti napajanje. Prijave se primaju do 29. svibnja, sudjelovanje je besplatno, a prijaviti se možete OVDJE. Natjecanje za klasičnu kratku priču je popunjeno (prijave idu na listu čekanja), no mjesta ima u svim ostalim kategorijama.
“Dozvoljeno je prijaviti se na jednu, više ili pak sve kategorije natječaja (samo iznova ispunite prijavnicu). Ljubazno molimo da nam se u slučaju odustajanja javite barem dan ranije kako bi netko drugi dobio priliku sudjelovati”, poručuju organizatori.
Broj natjecatelja_ica je određen kapacitetom Botaničara, a pobjednički i drugi odabrani radovi mogu biti uvršteni u Spontopis 2.0 zbirku.
Povorke ponosa u našoj zemlji ove godine započinju u Zagrebu, 6. lipnja. Zagreb Pride obilježava 25 godina povorka ponosa LGBTIQ+ zajednice, pod geslom “Korak po korak, iskorak”. Okupljanje će biti od 14 do 15:30 sati na Zrinjevcu, odakle će se povorka uputiti prema parku dr. Franje Tuđmana. Ruta je Ulica Milana Amruša – Palmotićeva – Jurišićeva – Trg bana Josipa Jelačića – Ilica – Park dr. Franje Tuđmana. U parku će se održati prosvjedni i svečani skup, s početkom od 17:30 sati, koji će trajati do 18 sati. Potom slijedi zabavni program do 23 sata, a nakon toga možete doći na afterparti u Močvaru ili Peti kupe na kojem vas očekuje Sjemenište ili Glue.
“Mi svi_e, drugarski i solidarno – lezbe, pederi, biseksualci, trans, nebinarne i interspolne osobe i kvir zajednica – dvadeset i pet puta za redom koračamo ulicama našeg grada, glavnog grada države kojoj pripadamo. Više od četvrt stoljeća borimo se za naše dostojanstvo, za naša prava i za našu zajednicu. Više od dvadeset i pet godina otvoreno postojimo u društvu koje nas ne prihvaća i odbacuje. Unatoč tome mi stvaramo obitelji, prijateljstva i podržavamo jedni druge. Od samog početka ne odustajemo od naše borbe za jednakopravnost pred Ustavom, zakonom, pravilnicima, odredbama i društvom”, poručuju iz Zagreb Pridea.
Naglašavaju i da Povorka nije nastala iz zabave i ugode. Poručuju da je nastala iz nužbe borbe za prava i dostojanstvo.
“Od prvog izlaska na ulice 2002. godine, kada je Povorka ponosa u Zagrebu bila značajan čin hrabrosti, kada su najhrabrije od nas gađali suzavcem i mlatili, kroz godine kada su na nas pokušali bacati molotovljeve koktele, kada su nas tukli po povratku s povorki ponosa, preko godina otpora nasilju, institucionalnoj šutnji i društvenom neprihvaćanju, pa sve do danas, naši koraci nikada nisu bili utišani, usporeni niti zaustavljeni. Svaki naš korak bio je iskorak ka boljem društvu. Svaki naš izlazak bio je poruka da ne pristajemo na nevidljivost, da ne pristajemo na ormar i da ne pristajemo da se naše identitete smatra odvratnim, vulgarnim, sotonističkim i neprirodnim”, dodaju u proglasu.
U njemu su nabrojali i brojne izborene bitke u periodu od 25 godina:
Vizual: Marin Berović
Ove godine se, poručuju, bore protiv militarizacije vlastitih života, protiv imperijalizma, ratova, genocida, okupacija i sustava moći koji proizvode razaranja, raseljavanja i smrt.
“Naša solidarnost prelazi granice. Naša borba nije izolirana. Jer borba za LGBTIQ slobodu nikada nije bila samo borba za nekolicinu. Ona je uvijek bila borba za pravednije društvo. Dvadeset i pet Povorki ponosa znači dvadeset i pet prosvjeda kao otpor netrpeljivosti. Dvadeset i pet događaja zajedništva. Dvadeset i pet mogućnosti stvaranja prostora slobode tamo gdje ga nije bilo. I zato danas slavimo jubilej i kontinuitet naše borbe. Mi smo ovdje jer su drugi prije nas odbili šutjeti. Mi smo ovdje jer znamo da možemo bolje. Dokle god postoji nepravda – mi ćemo koračati. Dokle god postoji nasilje – mi ćemo pružati otpor i podršku našoj zajednici. Dokle god postoji pokušaj da nas se izbriše – mi ćemo biti glasniji_e u inat svima onima kojima smetamo i koji bi radije da nas nema. Korak po korak, gradimo svijet u kojem je sloboda pravo svih. Sve dok društvo i politika ne naprave zadnji iskorak ka ravnopravnosti”, piše u proglasu Zagreb Pridea.
Mjesec ponosa u Zagrebu
Ususret Međunarodnom danu borbe protiv homofobije, bifobije, interfobije i transfobije (IDAHOBIT) objavili su i raspored mjeseca ponosa, čija su događanja počela 17. svibnja, a trajat će do subote, 13. lipnja. Na rasporedu su različite radionice, projekcije filmova, rasprave i razgovori, karaoke i dva kviza.
Vizualni identitet: Marin Berović
Osim što možete doći na brojna događanja, možete se prijaviti i za redarenje na obljetničkoj Povorci ponosa. Tako ćete imati zadaću brinuti o kretanju kolone, drže li se okupljeni_e zabrane konzumacije alkohola tijekom Povorke, dijelit ćete informativne materijale, paziti da nema neprimjerenih ili zabranjenih predmeta i provoditi ostale zadaće redara i redarki. Prijaviti se možete ovdje.
„Želimo da 25. Povorka ponosa, koja će se održati 6. lipnja 2026., bude što sigurnija, vidljivija i snažnija, a to je moguće samo uz vašu podršku! Redari_ke imaju ključnu ulogu u stvaranju sigurne, tople i dobrodošle atmosfere za sve sudionike_ce“, poručuju iz Zagreb Pridea.
Već četvrta povorka ponosa u Karlovcu!
Četvrtu povorku ponosa u Karlovcu, organizira Karlovac Pride, 13. lipnja. Okupljanje počinje u 17 sati u Glazbenom paviljonu, a okupljene očekuje i zanimljiv glazbeno/scenski program na kojem će nastupiti DJ Nomadia, House of Ambicía, Drag Kokošinjac, Hrvoje Krmelić i Nipplepeople. Povorku će podržati i tri protestna kolektiva – Drum’n’Bijes (DnB) iz Zagreba, Feministički Tamburaški Front (FTF) iz Rijeke i Udarni Pulski Marš (UPM) iz Pule. Za više informacija vezanih za rutu Povorke, kao i za zabavni program nakon Povorka, pratite društvene mreže organizatora_ica.
„U povorci ponosno hodamo kako bi iskazali otpor posramljivanju, ponižavanju i pokušajima da se naši stvarni životi i sudbine zatvore u četiri zida i svedu na ‘ideologiju’. Hodamo kako bi taj dan u godini bili vidljivi, za nas same i za one koji zbog svojih obiteljskih i drugih životnih okolnosti to još uvijek ne mogu ili koji se zbog straha ne usude. Zajedno šaljemo poruku prava na dostojanstven život, društvenu jednakost te poruku protiv diskriminacije“, poručuju iz Karlovac Pridea.
Dodaju i da godinama izostaje podrška vladajućih koji sustavno odbijaju osuditi govor i djela mržnje te smatraju da relativiziraju nesnošljivost prema LGBTIQ+ građanima_kama. Poručuju da Karlovac ostaje grad u kojem lokalne javne politike ni na papiru ne prepoznaju potrebe LGBTIQ+ osoba.
„Dragi naši LGBTIQA+ Karlovčani_ke… Znamo da vam nije lako. Razumijemo da je mnoge od vas još uvijek strah doći na Pride. Ali ipak iz godine u godine vidimo pomake. I trudimo se upravo zbog vas. Svake godine na Prideu uvijek vidimo još nekoliko Karlovčana_ki koji su prenazišli taj strah i koji su nam se pridružili. Vjerujemo u vas i nadamo se da ćemo ove godine zajedno biti još brojniji i poslati još snažniju poruku. Nikad ne zaboravite da niste sami“, napisali su organizatori_ice.
Povorka ponosa u Puli: „Daj si kuraja, iščimo si prava!“
Treća Povorka ponosau Puli pod sloganom „Daj si kuraja, iščimo si prava“ održat će se u subotu, 20. lipnja, u organizaciji Udruge Proces. Okupljanje započinje u 18 sati na trgu Portarata, a povorka će se kretati centrom grada do Zajednice Talijana Pule, Circola. Tamo će se održati službeni program Pula Pridea koji počinje u 20 sati. Za više logističkih informacija, kao i informacija o programu pratite društvene mreže organizatora_ica.
„Godine iza nas ostavile su tragove u koracima koje smo već napravili, u riječima koje smo morali izgovoriti glasnije nego što smo htjeli, u tišinama koje su nas znale boljeti više od buke. Naučili smo da vidljivost nije trenutak, već proces.Da prava, i kada postoje, često žive samo na papiru, dok se stvarni životi odvijaju negdje između straha i hrabrosti. Upravo zato smatramo da je ključno jasno reći: NE pristajemo na strah kao novo normalno; NE pristajemo na društvo u kojem su ljudska prava selektivna, a dostojanstvo uvjetovano! Prisjećamo se i podrške i otpora. Ruku koje su nas držale, ali i glasova koji su zazivali naše brisanje. I baš zato smo još uvijek tu“, poručuju organizatori_ice.
Naglašavaju i da ovogodišnji slogan služi kao podsjetnik na sve one trenutke kada su se morali skupiti i stvoriti snagu iz ničega: „na sve one osobe koje još uvijek čekaju svoj red da progovore, da zakorače, da se ne moraju sakrivati. Kuraja stoga nije odsustvo straha, već odluka da unatoč njemu ostanemo i borimo se“.
I za kraj Mjeseca ponosa, Povorka ponosa u Splitu održava se 27. lipnja. Informacije o ruti još nisu objavljene, no organizatori_ice, Split Pride, su najavili Povorku poručujući: “Šutnja nije zlato. Svatko ima pravo na život bez straha. Bez skrivanja. Bez nasilja. Bez srama.”
Objavili_e su i vrlo bogat raspored događanja unutar Mjeseca ponosa, koji će trajati od 5. do 27. lipnja. Očekuju vas različite radionice(Mini-me lutkica, sitotisak, izrada transparenata, bubnjanje), izložbe (Mareeou – radite to izvan svoja četiri zida, Coming out museum), partiji (sentiš, trash slušaonica, after pride party), filmske projekcije, predavanja i kvizovi. Za više informacija o pojedinom događanju pratite društvene mreže Split Pridea.
Vidimo se na Povorkama ponosa diljem zemlje!
*Članak će se nadopunjavati, kako će dolaziti nove informacije.
BDS predstavlja vezivno tkivo tih nastojanja. Osnovan 2005. godine na poziv preko 170 palestinskih nevladinih organizacija, sindikata i kolektiva, pokret je utemeljen na nenasilnom primoravanju Izraela da ispoštuje jus cogens međunarodnog prava prekidom okupacije i kolonizacije arapskih teritorija, rušenjem zida duž Zapadne obale, prepoznavanjem temeljnih prava vlastitih državljana i državljanki arapsko-palestinskog porijekla te preuzimanjem odgovornosti za Nakbu, čije posljedice proživljavaju milijuni palestinskih izbjeglica rasutih po cijelom svijetu.
Identificirajući nasilje nad Palestincima i Palestinkama kao sistemski projekt, BDS zastupa rezanje njegovih međunarodnih izdanaka; izraelska doseljeničko-rasistička arhitektura, smatraju, svoju dugovječnost duguje upravo financijskoj, vojnoj, kulturnoj i ideološkoj podršci stranih zemalja, što kampanji omogućuje da obuhvati različite dionike u apelu za minimiziranjem suučesništva.
Kako izraelski akademski kadar doprinosi ili održava opresiju nad palestinskim narodom?
Jedna od skupina koja je BDS osovila na noge bio je upravo PACBI, ispred kojeg je Stephanie Westbrook gostovala u Zagrebu. Njegov višedesetljetni opstanak kao zasebnog tijela unutar ove krovne organizacije govori o posebnoj ulozi prekida akademskih i kulturnih odnosa u demontiranju onog čitavog represivnog zdanja. Prosvijetljeno čitateljstvo možda će se zapitati: ne bismo li znanost ipak trebali zaštititi od politike?
I doista, u vremenima strukturne segregacije države, tržišta i civilnog društva, apolitičnost djeluje kao štit kojim se Akademik može obraniti od društvene odgovornosti, odajući se stručnom i strukovnom ocrtavanju stvarnosti kao objektivnog, zadanog, dovršenog totaliteta.
No, ako ga povremeno i zahvati nadahnuće vibrantnog inoviranja, ono se često gubi u projektnim zahtjevima, tehnokratskim laboratorijima i sveučilišnim katedrama izmaknutima iz zajednica u kojima niču. Zato, na koncu, i srednjoškolski nastavnici_e često ustuknu pred molbama učenika_ca da im razjasne zaoštravanja ratnih sukoba u svijetu, kako prenose, primjerice, sudionici_e u ožujku održane panel-rasprave o upoznavanju djece s ratom. Pitanje, stoga, nije kako proizvodnju znanja zaštititi od politike, već kako zaštititi društvo od apolitičnosti proizvodnje znanja.
Potpisnici_e PACBI inicijative ističu da je velik dio izraelskog akademskog kadra u nekom kapacitetu doprinio održavanju ili opravdavanju opresije nad palestinskim stanovništvom. Sveučilište Ariel izgrađeno je na okupiranoj Zapadnoj obali, Hebrejsko sveučilište u Jeruzalemu smjestilo je svoj kampus unutar ilegalnih naseobina, a i brojna druga sudjeluju u cionizaciji koloniziranih regija. Mnoge obrazovne ustanove organiziraju prikupljanje sredstava za opremu izraelskih vojnika, aktiviraju posebne programe stipendija za povratnike iz Gaze te razvijaju vojnu i nadzornu tehnologiju u službi ugnjetavanja palestinske populacije. Pravni fakulteti, ističe Stephanie Westbrooku svojoj prezentaciji, oblikuju diskurzivnu infrastrukturu za „reinterpretaciju“ međunarodnog prava, dok odsjeci za arheologiju vrše iskapanja na doseljeničkom teritoriju, istodobno kradući palestinsko kulturno nasljeđe i fabricirajući vlastite osnivačke mitove. Čak je i naizgled nepristrana Akademija umjetnosti i dizajna Bezalel pokrenula privremeni centar za prilagodbu, šivanje i popravljanje uniformi pripadnika_ca IDF-a.
„Bitno je,“ govori mi Tomislav Sokolović Čižmek iz Studentica za Palestinu, jedan od moderatora predavanja u MaMi uz Eminu Bužinkić(IZASEP, FPI), „razumjeti da znanstveno-istraživačke institucije imaju važnu ulogu ne samo u proizvodnji vladajuće političke elite, nego i u društvenoj, ekonomskoj i političkoj organizaciji. U kontekstu Izraela to se doista pokazuje istinitim kroz dva ključna aktera: izraelske okupacijske snage i čitavu sveučilišnu strukturu, gdje je skoro svaki državljanin prošao kroz vojsku i sudjelovao u okupaciji, a generali drže pozicije profesora, dekana ili rektora.“
Usporedno s genocidom provođen je i skolasticid
Na Zapadu slavljen kao bastion pluralizma i inovacije, ovaj imperijalistički pogon ubrzao je eroziju palestinske znanstveno-istraživačke djelatnosti puno prije listopada 2023. godine. Klasifikacijski režim uspostavljen nakon blokade Gaze 2007. godine ograničio je pristup laboratorijima, opremi, elektronici, građevinskim materijalima i infrastrukturi neophodnoj za znanstvenu obuku, zbog čega je skolasticid provođen usporedno s genocidom i domicidom u posljednje dvije i pol godine i mogao doseći razmjere potpunog uništenja tamošnjeg obrazovnog sustava. U nedavno objavljenoj evaluaciji američko-izraelskog „mirovnog rješenja“ navodi se da je preko 90 posto škola u Gazi je uništeno ili oštećeno do mjere neupotrebljivosti. Uslijed restrikcija protoka zaliha i astronomski visokih lokalnih cijena, privremenim mjestima podučavanja nedostaju osnovni materijali poput stolaca, školskog pribora i sanitarnih čvorova. 637,000 djece đačke dobi propušta formalno obrazovanje već treću godinu za redom.
Akademski bojkot je u porastu, no u našoj zemlji ide vrlo sporo
Bjelodanom moralnom argumentu za akademski bojkot može se pridružiti i pravni. Amnesty International ustvrdio je da Izrael provodi „genocid uživo“ nad Palestincima i Palestinkama, a izvješće Istražne komisije Ujedinjenih naroda i sudski postupak Međunarodnog suda pravde tu su tvrdnju poduprli. Članak I. Konvencije UN-a o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida obvezuje potpisnice, u koje se danas ubraja 153 zemalja, da genocid počinjen kako u doba rata, tako i u doba mira, spriječe i kazne. Pravni fakultet u Antwerpu obrazlaže da dužnosti propisane na državnoj razini zahvaćaju i državne institucije, uključujući javna sveučilišta. U suprotnom se riskira suučesništvo i stvara osnova za odgovaranje pred zakonom.
Međutim, čak niti opasnost od kršenja prava, a kamoli tek kakav koherentni etički kodeks, nisu motivirali institucije da reagiraju. Taj je posao odradila koordinirana mobilizacija odozdo i odozgo. Upravo je zahvaljujući predanom zagovaračkom radu učinak akademskog bojkota danas u eksponencijalnom porastu. Westbrook navodi da su se od rođenja PACBI-ja 2004. godine do kraja 2023. godine tek dva sveučilišta odazvala na poziv za rezanjem veza s Izraelom, no od siječnja 2024. godine pridružili su im se deseci visokoškolskih ustanova. Naši su prostori, izgleda, ovom duhu solidarnosti nazočili samo u naznakama.
Pripadnici_e Inicijative za akademiju pravde i epistemičke solidarnosti (IZASEP) za Libelu su kazali: “U Hrvatskoj je prva rasprava o bojkotu započela s otvorenim pismom akademskoj zajednici u ljeto 2024. godine, u kojemu se, između ostalog, pozvalo na preispitivanje suradnji hrvatskih akademskih institucija s izraelskim institucijama. Otvoreno pismo potpisale su stotine zaposlenih u akademskim institucijama i studenata. Nakon toga je osnovan IZASEP i određeni broj potpisnika se pridružio inicijativi. Preispitivanje suradnji se odvijalo sporadično, uz pokušaje pojedinaca da potaknu rasprave na svojim institucijama. Veći korak prema javnosti je napravljen kada je IZASEP objavio izvještaj s javno dostupnim informacijama o postojećim akademskim suradnjama koji je imao određen, iako ograničen, doseg prema medijima i javnosti. Veliki doprinos daju i članovi akademske zajednice koji tu temu, uključujući i širu temu utjecaja militarizacije na znanost, adresiraju u javnim raspravama. Kroz naše istraživanje istaknuo se niz problematičnih suradnji, na primjer one koje kroz programe Obzor Europske unije uključuju direktnu suradnju s izraelskom vojnom industrijom i Ministarstvom obrane.“
Mapiranjem projekata u okviru programa Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, kao i programa Obzor (Horizon Europe) i Erasmus, IZASEP je detektiraoviše od četrdeset točaka kolaboracije između hrvatskih i izraelskih institucija. Kao najproblematičniji slučaj izdvaja projekt„Underwater Security“ na Institutu Ruđer Bošković, čiji su partneri Sveučilište Tel Aviv, Ministarstvo obrane Države Izrael te vojna kompanija Rafael Advanced Defense Systems Ltd. Kada već ni nalog za uhićenje Međunarodnog kaznenog suda, raspisan protiv prijašnjeg ministra obrane Yoava Gallanta, ni zahtjev za podizanjem optužnice protiv njegova nasljednika Israela Katza, nisu prekinuli tok ovog partnerstva, možda će to moći uraditi pritisak studentske populacije koji se dodatno intenzivirao nakon prosvjeda održanog u ožujku ove godine.
Pasivnost akademske zajednice u Hrvatskoj kao jedna od glavnih prepreka
Prema članovima_icama IZASEP-a, svojim zalaganjem još imaju premostiti dvije glavne prepreke: pasivnost akademske zajednice te medijsku reprezentaciju izraelske agresije.
„Iako u pojedinim europskim medijima imamo primjere ozbiljnog istraživačkog novinarstva koje je ispitivalo, primjerice, kolika su sredstva iz europskih znanstveno-istraživačkih programa korištena u izraelskoj vojnoj industriji, u Hrvatskoj to pitanje nije bilo postavljeno visoko na agendi kao stvar javnog interesa. Taj nedostatak javne rasprave posebno zabrinjava u kontekstu izglednih promjena u europskim politikama financiranja znanstveno-istraživačkih projekata koje će u mnogo većoj mjeri podržavati istraživanje i razvoj tehnologije u vojne svrhe”, zaključuju.
Nadajmo se da će u svom naoko nepristranom umovanju naša intelektualna elita prestati zrcaliti, i u zrcaljenju aktivno reproducirati, danosti nasilnog svijeta. Naime, od njegovih posljedica ih neće moći spasiti nikakav privid apolitičnosti.
Sredinom mjeseca u Saboru se raspravljalo o konačnom prijedlogu Zakona o strancima. Važeći Zakon o strancima na snazi je od 15. ožujka 2025. godine, a o tadašnjoj raspravi uoči njegova donošenja smo na Libeli pisale. Iako je Zakon na snazi tek nešto više od godinu dana, pristupilo se njegovim izmjenama radi usklađivanja s pravom EU-a, uključujući Direktivu o jedinstvenom postupku izdavanja dozvola te odredbe Pakta o migracijama i azilu (1,2).
Izmjene su izglasane, a raspravu je obilježio sukob zastupnika Mosta i vladajuće koalicije. U kontekstu rasprave o navedenom zakonu, Miro Bulj je rekao: „Provodite demografske mjere vaše povjerenice Dubravke Šuice koja je rekla da će iz Afrike uvoziti ljude u Hrvatsku, a naše Hrvate iseliti. Vi ste doveli do zamjene stanovništva, to je veleizdajnička politika“ (1,2,3).
S obzirom na to da Miro Bulj nerijetko širi teze vezane za „zamjenu stanovništva“ i strane radnike (1,2,3), odlučile smo provjeriti što je točno Dubravka Šuica rekla.
Miro Bulj se referira na izjave Dubravke Šuice iz 2024. godine
Pretragom takvih ili sličnih izjava Dubravke Šuice, naišle smo na reakcije Mire Bulja na intervju koji je HINA radila sa Šuicom povodom njenog imenovanja povjerenice za Mediteran (1,2,3,4). Kako piše HRT, Šuica je „na samom početku novog mandata Europske komisije Hini pisanim putem odgovorila na pitanja o tome što obuhvaća njena nova dužnost, što će joj biti prvi potezi i zašto se Komisija odlučila za formiranje novog resora“.
„Mediteran je vrlo značajan za Hrvatsku i Europsku uniju jer kao strateška trgovačka ruta povezuje Europu sa sjevernom Afrikom i Bliskim istokom. Ključan je i za stabilnost u regiji, posebno iz perspektive migracija, a utječe i na energetsku, ekonomsku i političku stabilnost EU pa i cijelog svijeta“, kazala je tada.
Kao jedan od prvih poteza navodila je izradu Pakta za Mediteran s ciljem jačanja ekonomskih veza, zaključivanja novih sporazuma o migracijama i partnerstva za privlačenje talenata koji bi mogli pomoći u rješavanju problema nedostatka stručne radne snage.
„Cijela Europa suočena je s brojnim demografskim izazovima, od starenja do iseljavanja i opadanja stopa nataliteta. Ipak, ostajem optimistična. Zajedničkim radom i sustavnim naporima možemo značajno doprinijeti rješavanju ovih izazova. Mi smo kroz paket instrumenata ponudili državama članicama konkretne alate za rad na njihovim demografskim izazovima“, rekla je Šuica.
Dodala je i da „ u rješavanju demografskih problema može pomoći privlačenje talenata iz južnog susjedstva. Bit će potrebno raditi na legalnim migracijama i integraciji ovih talenata u europsko tržište rada i društvo. Na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi djeca i mladi do 24 godine čine gotovo polovicu stanovništva… Ovi mladi ljudi zaslužuju priliku za pošten i pristojan život. Možemo pomoći jedni drugima razvojem partnerstva“, kazala je Šuica.
Miro Bulj je tada kazao da je ta politika gora i od HDZ-ove korupcije. „Politika zamjena stanovništva koju provodi HDZ, a podržavaju i SDP i Možemo. Jedini se hrabro suprotstavljamo ovome, ali narod spava! Jel vrijeme za buđenje?“, pisao je na Facebooku.
Dubravka Šuica ne zagovara demografsku politiku „zamjene stanovništva“
U svojoj izjavi, povjerenica Europske komisije za Mediteran, Dubravka Šuica nije rekla da će iz Afrike uvoziti ljude u Hrvatsku, a posebice nije rekla da će Hrvate iseliti.
Ona se referirala na širi nedostatak kvalificirane radne snage na razini Europske unije, kao i na starenje stanovništva. U tom kontekstu je pozvala na davanje prilika mladim osobama iz Afrike koje posjeduju stručno znanje za rad u zemljama Unije. Pritom zagovara njihovu integraciju na europsko tržište rada, kao i legalnu migraciju.
Nije govorila specifično o Hrvatskoj, niti je tvrdila da bi migracije trebale zamijeniti domaće stanovništvo. Također, prema dostupnim medijskim napisima, nije govorila ništa o iseljavanju Hrvata_ica.
Konačno, tvrdnja Mire Bulja da je Dubravka Šuica rekla da će se “iz Afrike uvoziti ljude u Hrvatsku” i “iseliti Hrvate” je netočna i manipulativna. Njena izjava odnosila se na legalne migracije i tržište rada na razini EU-a, a ne na “zamjenu stanovništva”.
Zaključno, Europske migracijske politike doista uključuju programe legalne radne migracije i privlačenja radne snage iz trećih zemalja, no iz toga ne proizlazi tvrdnja o planskoj “zamjeni stanovništva” , niti o iseljavanju domaćeg stanovništva.
Nadalje, valja istaknuti da značajan udio u migracijama imaju i žene pa se rasprava o migracijama ne može netočno bazirati uglavnom ili isključivo na muškarcima. A upravo to je čest slučaj u manipulativnim izjavama, kao što smo zabilježile u nekoliko navrata (1,2,3).
Prošle su već tri godine otkada je donesena i u Službenom listu Europske unije objavljena Direktiva (EU) 2023/970 Europskog parlamenta i Vijeća o jačanju primjene načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća i mehanizama izvršenja, poznatija kao Direktiva o transparentnosti plaća. Njen je cilj smanjiti rodni jaz u plaćama i ojačati zaštitu zaposlenica, posebno u sektorima gdje su razlike u plaćama najizraženije.
Kao što smo već pisale, direktiva uvodi nultu toleranciju na razlike u plaćama između muškaraca i žena za rad jednake vrijednosti. Poslodavci_ke će morati osigurati znatno veću transparentnost plaća i redovito izvještavati o razlikama u plaćama prema spolu, uključujući bonuse, kao i zastupljenost žena i muškaraca u platnim razredima.
Za veće poslodavce, ova obveza započinje 2027. godine, dok će srednje veliki poslodavci svakih tri godine morati ispunjavati ovu obvezu. Uz navedeno, ključne mjere direktive uključuju pravo zaposlenica_ka na informacije o rasponima plaća za usporedive pozicije, obaveznu procjenu plaća ako rodna razlika prelazi pet posto bez objektivnog opravdanja te prebacivanje tereta dokazivanja na poslodavca u slučajevima pritužbi zbog nejednakih plaća.
Direktiva je na snagu stupila 6. lipnja 2023. godine, propisavši rok od tri godine za transponiranje (prenošenje) u nacionalna zakonodavstva. Kako piše u članku 34., stavku 1., „Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom do 7. lipnja 2026.“, o čemu odmah obavješćuju Komisiju. Drugim riječima, rok za transponiranje predmetne direktive ističe za petnaestak dana.
U kojoj je fazi proces transponiranja?
Upravo zato, odlučile smo provjeriti što je Hrvatska poduzela da bi se uspješno transponirala predmetna direktiva.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je u svom Izvješću o radu za 2023. godinu naznačila da je proces transponiranja Direktive složen i zahtjeva ozbiljne resurse, zbog čega je preporučila pravovremeno započinjanje pripremnih radnji. U Izvješću za 2024. godinu zaključila je da do trenutka pisanja izvješća (prvi kvartal 2025. godine) nisu bile vidljive službene radnje u tom pravcu, izdavši novu preporuku o tome da se započne s procesom transponiranja.
Proces je, prema zadnjem dostupnom Izvješću o radu PRS, onom za 2025. godinu započeo tek krajem prošle godine. Tada je, u studenom, s radom započela Radna skupina za izradu Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu kao glavnog propisa kroz koji će se Direktiva transponirati. Pritom je istaknuto i da je Radna skupina intenzivno nastavila raditi na izradi nacrta tijekom 2026. godine te da je Pravobraniteljica njezina članica.
Također, za prenošenje Direktive, važan je i Zakon o ravnopravnosti spolova. U tom kontekstu, ističemo da je Pravobraniteljica u svom izvješću naznačila da je u cilju prenošenja direktiva u području ravnopravnosti spolova tijekom 2025. godine osnovana Radna skupina za izradu Nacrta prijedloga zakona o ravnopravnosti spolova, čija je članica i Pravobraniteljica, „ali nakon inicijalnog sastanka i konzultacija oko potrebnih izmjena, Radna skupina je zastala s radom te posljednjih osam mjeseci nije aktivna“.
Konačno, treba istaknuti da je početkom veljače ove godine, Vlada donijela Plan zakonodavnih aktivnosti za 2026. godinu, u kojem stoji da će se u proceduru Vlade RH u prvom tromjesečju uputiti gore spomenuti zakonski prijedlozi – Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ravnopravnosti spolova. Oba dokumenta imaju oznaku PUP/EU, što znači da će se za njih provesti procjena učinaka propisa te da se planiraju za usklađivanje s pravnom stečevinom Europske unije. Kao nositelj aktivnosti navedeno je Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne skrbi.
Uzevši u obzir činjenicu da je predviđeni rok iz Plana zakonodavnih aktivnosti istekao, a da dokumenti nisu upućeni u proceduru, odlučile smo početkom svibnja poslati upit nadležnom ministarstvu i različitim institucijama koje su specijalizirane za područje ravnopravnosti spolova*. Zanimalo nas je jesu li izrađeni nacrti zakonskih prijedloga, u kojoj su proceduralnoj fazi te hoće li se i na koji način hrvatsko zakonodavstvo uskladiti s Direktivom o transparentnosti plaća do isteka roka za transponiranje. Podsjećamo, on je 7. lipnja ove godine.
Državna tijela nadležna za ravnopravnost spolova ne znaju što se događa s transponiranjem jedne od ključnih direktiva u području
Sva tri javna tijela zadužena za područje ravnopravnosti spolova u svojim su nas odgovorima uputila na Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne skrbi kao isključivo nadležno za davanje odgovora o fazi u kojoj se nalaze dokumenti.
Pravobraniteljica nam je potvrdila da sudjeluje u radu obje radne skupine, no da „kao članica navedenih radnih skupina nije upoznata sa dinamikom njihovog daljnjeg rada“. Pritom nas je uputila da se obratimo direktno ministarstvu koje je osnovalo radne skupine kao resorno tijelo za izradu nacrta zakonskih prijedloga (o izmjenama i dopunama Zakona o radu i Zakona o ravnopravnosti spolova).
Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH nas je obavijestilo da je Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike predlagatelj predmetnih nacrta zakonskih prijedloga radi transponiranja Direktive o transparentnosti plaća te tijelo nadležno za provedbu postupka njihove izrade. Stoga nas je zamolilo da se za informacije vezane uz status izrade nacrta, rad radnih skupina, proceduralnu fazu prijedloga propisa te rokove usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s predmetnom Direktivom obratimo ministarstvu kao nadležnom tijelu.
Predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora istaknula je da Odbor „nije ni na koji način bio niti informiran, kao niti uključen u rad radnih skupina nadležnih za izradu nacrta zakonskih prijedloga povezanih s transponiranjem predmetne Direktive i direktiva u području ravnopravnosti spolova“ te da stoga nemaju „saznanja o formiranju, tijeku rada, proceduralnoj fazi izrade nacrta zakona, kao niti o razlozima zastoja u radu radnih skupina“.
Pritom nam je napomenula da se na sjednicama Odbora višekratno upozoravalo „na važnost pravodobnog usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s obvezama koje proizlaze iz prava Europske unije, uključujući i rok za transponiranje predmetne direktive“. Konačno, uputila nas je na ministarstvo kao nadležno tijelo koje nam može dati detaljnije informacije o statusu izrade nacrta zakona i dinamici rada radnih skupina.
Ministarstvo nas uvjerava da se postupa u skladu s utvrđenim rokovima
Konačno, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne skrbi nas je obavijestilo jedino o statusu postupka izmjena i dopuna Zakona o radu, rekavši nam da se s tim u vezi „poduzimaju sve aktivnosti“.
„Budući da je predmet izmjena usklađivanje pravne materije Zakona o radu s dvije Direktive u kojima je određen rok njihova prenošenja u nacionalne pravne sustave država članica, postupa se u skladu s utvrđenim rokovima. Ujedno, potrebno je izvršiti i izmjene pojedinih zakonskih odredbi radi potpunog usuglašavanja s Konvencijom br. 132. Međunarodne organizacije rada o plaćenom godišnjem odmoru i presudama Suda EU. Cilj je izraditi kvalitetan zakonski prijedlog usuglašen na razini svih članova Radne skupine u kojoj, osim predstavnika odgovarajućih resora, sudjeluju i predstavnici socijalnih partnera“, poručili su nam iz ministarstva.
Iz navedenog odgovora moglo bi se iščitati da Radna skupina za izradu Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, kao glavnog propisa kroz koji će se Direktiva transponirati, još nije završila svoj posao i izradila dokument. O radu Radne skupine za izradu Nacrta prijedloga zakona o ravnopravnosti spolova ne možemo iščitati ništa pa kao jedina relevantna informacija ostaje ona iz Izvješća pravobraniteljice o tome kako predmetna radna skupina nije aktivna.
Uzevši sve u obzir, jedino što nam preostaje je vjerovati nadležnom ministarstvu da će se pravovremeno i kvalitetno završiti vrlo složen proces transponiranja jedne o ključnih direktiva u području ravnopravnosti spolova. No, to bi zaista bio ogroman pothvat s obzirom na trenutno stanje stvari.
*Kontaktirale smo Ured za ravnopravnost spolova i Pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova kao tijela kojima se osigurava provedba Zakona o ravnopravnosti spolova te Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora koji u postupku donošenja zakona i drugih propisa predstavlja matično radno tijelo u područjima koja se odnose na poticanje i praćenje primjene načela ravnopravnosti spolova u zakonodavstvu Republike Hrvatske.
CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje i Status M su objavili digitalni vodič za roditelje pod nazivom “Razgovori kod kuće”. Kroz vodič ćete dobiti podršku za puno malih razgovora s djecom o seksualnosti, tijelu, ljubavi i vezama te o seksualnom i reproduktivnom zdravlju. Sastoji se od četiri tematske cjeline: tijelo i zdravlje, pristanak i granice, sigurnost na internetu i zaštita od seksualnog zlostavljanja i nasilja te emocije, odnosi i ljubavne veze.
Svi savjeti su prilagođeni dobi djeteta. Primjerice, dobit ćete ideje kako odgovoriti djeci odakle dolaze bebe, što je pubertet ili što znači biti zaljubljen_na. Moći ćete im pomoći u nedoumicama vezanim uz postavljanje granica, pružiti podršku u reakciji na sadržaj koji ih zbunjuje ili uznemiruje na internetu te im objasniti zašto odnosi koje vide na internetu izgledaju drugačije od onih koje vide u stvarnosti.
“Uz dobno prilagođene informacije i otvorenost, razgovori s vremenom postaju lakši. I za djecu i za roditelje. Ne morate imati sve odgovore. Važno je da ste tu, iskreni i spremni razgovarati. Kroz razgovore djeca uče o sebi, odnosima i zdravlju, o svemu što čini edukaciju o seksualnosti. Vodič i videomaterijali mogu vam biti podrška”, piše na stranici Razgovori kod kuće.
Osim vodiča u digitalnom obliku, na stranicama možete pronaći i kratke videomaterijale u kojima stručnjakinje, roditelji i mlade osobe dijele iskustva i utiske vezane uz teme iz priručnika.
“Video o online sigurnosti smo pogledali zajedno sa sinom. Poslije toga mi je prvi put sam pokazao poruku koja mu je bila čudna. Vrijedno više od bilo kojeg predavanja”, kazao je Ivan, tata 12-godišnjaka.
Iskustvo s korištenjem savjeta iz vodiča podijelila je i Maja, majka 13-godišnjakinje: “Dugo sam odgađala razgovor o pubertetu s kćeri jer nisam znala odakle početi. Vodič mi je dao konkretne rečenice. Sada razgovaramo redovito.”
