Olimpijska parada seksizma

U nedjelju su završile još jedne Zimske olimpijske igre. Bilo je tu iznenađenja, preokreta, ali i neočekivanih medalja. Ipak, medijsko praćenje igara, posebice sportašica koje su sudjelovale na njima, nije bilo obilježeno iznenađenjima i neočekivanim obratima. Seksizam je kao i tijekom prethodnih Igara i/ili sportskih manifestacija ostao prisutan. Moglo bi se reći da su ga mediji toliko koristili da biste pomislili_e da se radi o novoj olimpijskoj disciplini.

Zlatne OI medalje izgubile su bitku sa seksizmom

Za potrebe ovog teksta popratile smo intenzivnije objave na mrežama vezane za Juttu Leerdam i Eileen Gu. Obje su vlasnice najsjajnijeg olimpijskog odličja, no ti uspjesi su bili sasvim sporedni u praćenju naših medija. Njihov atraktivan izgled, zaručnik i zarada kao modela bile su svakako puno privlačnije teme za mnoštvo klikbejt naslova, naslovnih fotografija i ostale opreme za kojima su mediji posezali.

Izvještavanje vezano za Juttu Leerdam već smo adresirale na našem ‘Stupu srama’. Olimpijsku pobjednicu u brzom klizanju na 1000 metara, srebrnu na 500 metara i višestruku svjetsku i europsku prvakinju u različitim disciplinama nazivali su „zaručnicom Jake Paula“, „jednom od najatraktivnijih sportašica svijeta“, a i neovisno o medalji svi su gledali u njenu liniju. Medijima je posebno bilo zanimljivo raspravljati zašto ona nakon utrke raskopčava kombinezon. Kao i što joj donosi pokazivanje sportskog grudnjaka pa se ustvrdilo da neće biti kažnjena zbog pokazivanja istoga.

Možda i jedan od najgorih naslova bio je na 24sata Sport: „Možda ne voli nositi gaćice, ali najljepša olimpijka sada nosi dvije medalje s Igara u Italiji“.

Eileen Gu se natječe u slobodnom skijanju, vlasnica je tri olimpijske medalje iz Pekinga 2022. godine, s isto toliko ih odlazi s ovih OI. Ona je i najmlađa osvajačica olimpijskog zlata u slobodnom skijanju u povijesti. Ipak, to nije impresioniralo naše medije. Njih je više zanimala njena karijera modela, zarada, slike u kupaćem kostimu i to da većinu novca ne zarađuje skijanjem“:

Jedan od najgorih naslova bio je objavljen, opet, na 24sata Sport: „Ova olimpijka može sve. Na skijama osvaja medalje, a u tangicama podsjeća da je model.

Da nisu naši mediji jedini u areni seksizma i omalovažavanja sportašica pokazao je i viralan video isječak u kojem Gu jedan novinar pita prije osvojenog zlatnog odličja (i nakon osvojena dva srebra) „vidi li tu situaciju kao dva dobivena srebra ili dva izgubljena zlata“.

Gu je legendarno odgovorila smijući se kazavši da je ona najodlikovanija sportašica u slobodnom skijanju u povijesti. Dodala je da je osvojiti medalju na OI iskustvo koje mijenja život svakog sportaša_ice, a da je učiniti to pet puta jako teško. Svaka medalja je jednako teška za mene, no očekivanja drugih rastu, kazala je i dodala da je situacija „dvije izgubljene medalje“ prilično apsurdna perspektiva.

U medijskom praćenju žena u sportu jedina konstanta je seksizam

Iako smo se mi fokusirale na ove dvije sportašice jednostavno zato što su nam ti članci najviše „iskakali“ na našim profilima, nisu one jedine imale ovakav tretman na OI. Jutta je recimo imala i „konkurenciju u reprezentaciji“. Naime, 24sata je ustvrdio da joj Femke Kok „parira u utrkama i u tangicama“. Tu je bila i njihova reprezentativna kolegica brzoklizačica Joy Beune koja se slikala za Playboy. A pisalo se i da Adele Nicoll, prva Britanka koja je nastupila u disciplini monobob „može sve! Bacala je kuglu pa postala ‘kraljica leda’, a sjajnom figurom golica maštu“.

O komentarima koji su pratili takve medijske napise vjerujem da ne moram posebno ni govoriti. I same možete zamisliti kakve su to umotvorine bile.

Seksizam i sport idu ruku pod ruku i o tome smo pisale nebrojeno puta. U posljednje vrijeme smo se osvrnule na komentare koji su pratili Tihanu Nemčić kad se usudila komentirati nogomet na HRT-u. Podsjećamo, radi se o profesorici na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, bivšoj nogometašici i igračici futsala, bivšoj reprezentativki, izbornici, doktorici znanosti, UEFA licenciranoj trenerici i osnivačici prvom ženskog malonogometnog kluba u Hrvatskoj.

Sara je u razgovoru s mladim sportašicama pričala o njihovim iskustvima sa seksizmom. Komentirao se njihov izgled, gledalo se koliko hrane konzumiraju, opažali su se njihovi „iznenađujući rezultati“ bliski rezultatima muških kolega, pitalo ih se kad misle roditi, a problematiziralo se i je li neki sport previše „muški“ da bi se žena njime bavila.

Za seksističke medijske prikaze žena u sportu/povezanih sa sportom, nije ni potrebno da se radi o sportovima u kojima se natječu žene. Čak i kad se natječu sportaši, u fokusu medija su nerijetko njihove žene i djevojke. Tijekom nogometnih prvenstava to su wagsice, a sad imamo i novi termin za žene i djevojke tenisača – TWAGsice.

Zaključak je samo jedan, koliko god sportašice bile uspješne, educirane i koliko god medalja imale – to su sporedne teme njihove medijske prezentacije. Tako je bilo jučer, tako je danas, a vjerujemo da nam nove OI i/ili druga natjecanja neće donijeti ništa nova.  

Dan ružičastih majica: Seen, al’ ne viđen

Preventivno – edukativni program “Seen, al’ ne viđen” namijenjen učenicima 7. i 8. razreda osnovnih škola s područja gradske četvrti Trešnjevka jug održat će se povodom Dana ružičastih majica. Program provodi Centar za kulturu Trešnjevka (CEKATE), uz podršku Vijeća gradske četvrti Trešnjevka jug.

Radi se o međunarodnom danu borbe protiv vršnjačkog nasilja koji se obilježava posljednje srijede u veljači, ove godine je to 25. veljače. Dan ružičastih majica nastao je kao simbolična poruka podrške učeniku koji je bio izložen vršnjačkom nasilju zbog nošenja ružičaste majice. U znak solidarnosti njegovi su vršnjaci odjenuli ružičasto i poslali jasnu poruku protiv nasilja i isključivanja. Danas se taj dan obilježava diljem svijeta kao podsjetnik na važnost pravovremene reakcije, empatije i odgovornosti zajednice.

“Naziv programa ”SEEN, AL’ NE VIĐEN” referira se na iskustvo mladih koji su u digitalnom prostoru stalno „seen“- viđeni, prisutni, izloženi – ali se istovremeno često osjećaju neviđeno, neshvaćeno ili ignorirano. U kontekstu vršnjačkog nasilja situacije su nerijetko javne, poruke su pročitane, a nasilje „viđeno“, ali bez reakcije. Program želi otvoriti prostor u kojem se nasilje ne samo vidi, nego i prepoznaje, razumije i aktivno zaustavlja”, poručuju organizatori_ice.

Što nas očekuje na programu?

Središnji dio programa čine interaktivne radionice forum teatra koje će se održati 25. veljače u Mjesnom odboru Prečko i 26. veljače u Mjesnom odboru Horvati – Srednjaci. Voditelj radionica će biti kazališni redatelj Lovro Krsnik.

Forum teatar metoda je participativnog kazališta u kojoj sudionici_e ne ostaju pasivni gledatelji, već aktivno ulaze u scenske situacije koje prikazuju realne primjere vršnjačkog nasilja. Učenici_e imaju mogućnost zaustaviti scenu, preuzeti ulogu lika i pokušati promijeniti tijek događaja drugačijim reakcijama i odlukama.

“Kroz takav proces mladi uče prepoznati dinamiku nasilja, razumjeti uloge počinitelja, žrtve i promatrača, razvijati empatiju te vježbati konkretne strategije nenasilnog reagiranja. Forum teatar pruža siguran prostor za istraživanje teških situacija bez stvarnih posljedica, ali s vrlo stvarnim uvidima i iskustvom odgovornog djelovanja”, poručuju organizatori_ice.

Potrebno je sustavno raditi s mladima na prevenciji vršnjačkog nasilja

Prema podacima Pravobraniteljice za djecu za 2024. godinu zabilježen je značajan porast prijava vršnjačkog nasilja u školama, uključujući i nasilje u virtualnom prostoru. Podaci Ministarstva unutarnjih poslova za područje Grada Zagreba za 2024. godinu također ukazuju na porast nasilnih oblika ponašanja među djecom i mladima.

Što su malinformacije: slučaj Mije Kovačić u dosjeima o Epsteinu

Nedugo nakon objave novih dokumenata o Jeffreyju Epsteinu od strane Ministarstva pravosuđa SAD-a, pojavila se informacija da se u njima spominje ime hrvatske televizijske voditeljice i bivše manekenke Mije Kovačić. Informacija se istog dana proširila većim dijelom hrvatskih portala, ali i onih u susjednim zemljama (1,2,3,4,5).

Prve objave pojavile su se u utorak, 3. veljače te se pisalo da je Boris Nikolić, opisan kao “Epsteinov bliski suradnik”, slao niz e-mailova u siječnju 2014. godine u kojima Epsteina upozorava na određene, s Nikolićem povezane, modne agencije i modele iz Zagreba.

U tom kontekstu se izdvaja njegov e-mail naslova “prijateljica moga brata” (“a friend of my brother”) s poveznicom na objavu Jutarnjeg lista o sudskom sporu kojeg je Mija Kovačić vodila i tekstom “Zove se Mia Kovačić – manekenka iz Zagreba”. Sve navedeno dokumentirano je fotografijama dosjea objavljenih na stranicama Ministarstva pravosuđa SAD-a (1,2).

Velik broj medijskih napisa objavljen je bez kontaktiranja Mije Kovačić

Cijeloga dana dominirale su medijske objave u kojima se spominjanje Mije Kovačić u tom specifičnom e-mailu isticalo u naslovima, leadovima ili naslovnim fotografijama. Doduše, u nekima od njih na kraju je stajalo upozorenje da nečije pojavljivanje u dokumentima iz Epsteinovih spisa ne znači nužno da je počinjeno bilo kakvo protupravno djelo (1,2).

Na kraju dana pojavile su se i objave koje se fokusiraju na profesionalni i privatni život Mije Kovačić, no ponovno, kako u naslovu, tako i u uvodnom dijelu, isticalo se njeno spominjanje u Epsteinovim spisima (1,2). 

Idućeg dana se, uz nastavak objavljivanja tekstova već spomenutog karaktera, pojavljuju i članci koji preokreću način izvještavanja o ovoj temi (1,2,3). Oni, po prvi put, uključuju i  reakciju Mije Kovačić na objavljene dokumente u kojoj ona poručuje da je tek iz medija saznala da joj se ime spominje u navedenim e-mailovima. Posebno je istaknula da ne poznaje osobe uključene u slučaj te da nije znala kako joj se ime dijeli ili komentira u tuđoj privatnoj korespondenciji. Nadalje, Kovačić je izrazila žaljenje da objavom velikog broja medijskih napisa bez da ju je itko kontaktirao vezano uz spominjanje njezinog imena u komunikaciji trećih osoba.

„Na ovaj način nanosi mi se šteta, a ovakve objave ne mogu se smatrati izvještavanjem u javnom interesu i postupanjem medija u dobroj vjeri“, poručila je.

Nakon toga medijski su napisi redovito uključivali njezinu reakciju te se polako prestajalo pisati o ovoj temi (1,2,3,4). Međutim, šteta je već bila nanesena, o čemu svjedoče i komentari ispod članaka.

I točne informacije nanose štetu jednako kao i dezinformacije

Gledajući iz kuta provjeravatelja točnosti informacija u području rodne ravnopravnosti, početno medijsko izvještavanje problematično je iz najmanje dva razloga. Prvo, doprinosi održavanju informacijskog poremećaja. Drugo, perpetuira praksu objektivizacije žena u medijskom izvještavanju.

Informacijski poremećaj rezultat je djelovanja tri specifična fenomena karakteristična za suvremeni informacijski i medijski prostor – dezinformacija, misinformacija i malinformacija (1,2). Dezinformacije su „lažne, netočne ili zavaravajuće informacije dizajnirane, predstavljene i distribuirane s ciljem namjernog izazivanja štete i/ili ostvarenja osobne dobiti” (1,2). Za razliku od dezinformacija, misinformacije(pogrešne informacije) označavaju „informacije koje su neistinite, ali nisu stvorene s namjerom nanošenja štete; to su zavaravajuće ili netočne informacije koje ljudi dijele, a da ih nisu prepoznali kao takve (vjeruju da su činjenične)” (1,2). Konačno, malinformacije (zlonamjerne informacije) jesu „informacije koje se temelje na stvarnosti, ali koriste se za nanošenje štete nekoj osobi, organizaciji ili zemlji” (1,2).

O rodnoj dimenziji informacijskog poremećaja pisale smo višekratno, posebice u kontekstu rodnih dezinformacija, koje su usmjerene ponajprije na javno istaknute žene, osobe čiji rodni identitet odstupa od tradicionalnih normi te na marginalizirane grupe kao što je LGBTIQ+ zajednica (1,2,3). Pritom smo isticale da, iako koriste termin „dezinformacije“, rodne dezinformacije ne podrazumijevaju isključivo laži, već sve tipove informacijskog poremećaja te se u velikoj mjeri oslanjaju i utemeljene su na postojećim rodnim stereotipima i predrasudama u našim društvima. Njihova je svrha ostvarivanje specifičnih političkih ili ekonomskih ciljeva. U svojim smo analizama primijetile kako su se tijekom kampanje za izbore u Hrvatskoj 2024. i 2025. također koristile malinformacije u svrhu nanošenja štete političarkama (1,2,3).

Objektivizacija žena kao ustaljena medijska praksa

Kao što smo već naznačile, Mia Kovačić je u svojoj reakciji istaknula da joj se ime koristilo u korespondenciji trećih osoba bez njenog znanja te da je o tome saznala tek iz medija koji je nisu kontaktirali o tome. Drugim riječima, bila je predmetom, objektom ili instrumentom za postizanje tuđih ciljeva.

Pojam objektivizacije jedan je od temeljnih koncepata u feminističkoj teoriji i analizama te podrazumijeva čin tretiranja osobe, najčešće žene, kao objekta (1,2). Također se redovito ističe da je objektivizacija, posebice ona seksualna, dominantan mehanizam u medijskom predstavljanju žena (1,2,3).

Različite dimenzije objektivizacije vidljive su i u početnim slučajevima medijskog izvještavanja o ovom slučaju. U svrhu postizanja veće čitanosti, informacija o pojavljivanju imena Mije Kovačić u Espsteinovim spisima stavljena je u fokus medijskog izvještavanja (instrumentalizacija). Kovačić je svedena ponajprije na svoj izgled, dok je njena perspektiva u potpunosti zanemarena jer ju se nije obavijestilo o objavljenom dokumentu niti se tražila njena reakcija (ušutkavanje).

Istaknute medijske prakse održavaju informacijski poremećaj i nanose štetu javno aktivnim ženama

Iz svega navedenog ocjenjujemo da je medijsko izvještavanje o Miji Kovačić u ovom slučaju primjer malinformacije. U fokus javnosti stavljen je točan podatak da se Mia Kovačić pojavljuje u Epsteinovim dosjeima, no način na koji se o tome izvještavalo bio je pun clickbait članaka koji su služili – vjerojatno – ostvarivanju veće čitanosti. Pritom se nije provjerilo ni zna li Kovačić išta o objavljenim dokumentima niti joj dana mogućnost očitovanja o tome.

Takve medijske prakse, iako možda i nisu napravljene s ciljem nanošenja štete – upravo to čine. A ovaj slučaj još jednom pokazuje da su najčešće mete rodnih dezinformacija javno aktivne žene poput političarki, novinarki i/ili aktivistkinja.

Starost bez cenzure

Ženski filmski festival u suradnji s inicijativom Milijarda ustaje protiv nasilja nad ženama donosi trodnevni inkluzivni program umjetnosti, filma i javnog dijaloga u Muzeju suvremene umjetnosti, 14., 17. i 18. veljače.

Program okuplja umirovljenike, mlade i umjetnike kroz poeziju, kazalište, stand-up, suvremeni ples i filmske projekcije, otvarajući teme solidarnosti, starosti bez cenzure i snage ženskog glasa.

Što nas očekuje 14. veljače?

U subotu, 14. veljače, u 10:30 sati program započinje ondje gdje svakodnevica susreće umjetnost – na autobusnoj stanici kod Muzeja suvremene umjetnosti.

“Iz tog javnog, otvorenog prostora kreće program koji briše granice između publike i izvođača, mladih i starijih, poezije i filma, humora i hrabrosti”, poručuju organizatorice.

Na rasporedu je čitanje erotske proze „Glasnije, ne čujem“ u izvedbi Svjetlane Lugar, kroničarke Zagreba, i Jozefine, korisnice Doma sv. Ana – čin oslobađanja glasa, tijela i dostojanstva. Potom se okupljeni_e rampom penju prema platou MSU-a, gdje na crvenom tepihu inicijative Milijarda ustaje protiv nasilja nad ženama poeziju čitaju nagrađivane pjesnikinje Dorotea Šušak i Sonja Manojlović, zatim Rada Borić, Željka Jelavić, Jozefina, Leo Randić i Gordana Orsag Pasanec.

Nakon poetskog dijela, program se seli u Školicu MSU-a gdje se nastavlja kazališni i izvedbeni blok. Predstava „Kaj glumiš?“, nastala kroz radionice s korisnicima Doma sv. Ana, uz adaptirane Balade Petrice Kerempuha za penzionere, pokazuje da kazalište ne poznaje dobne granice. Potom slijedi stand-up Igora Drljea na temu „Starost bez cenzure“, nastao iz rada i energije Marine Orsag, dok suvremeni ples Josipe Bubaš „Pravi hipsteri“ u spoju s videom pretvara prostor u pokret i emociju.

Glas mladih dolazi kroz polaznice i polaznike projekta NEETik@a – njihove refleksije postaju ravnopravan dio programa. Slijedi projekcija igranog filma Danijele Stanojević „Dom sv. Ana: Balkanski špijun“, nakon koje mladi sudionici i dizajnerice plakata otvaraju razgovor o kreativnom procesu i iskustvu zajedničkog rada.

Što nas očekuje 17. i 18. veljače?

U nastavku događanja na rasporedu je filmski program, koji oba dana počinje u 10:30 sati, u MSU-u. 17. veljače je na rasporedu film Alexandre Madsen „Bijelo“ uz razgovor s autoricom te projekt Lane Kosovac o suočavanju s demencijom.

U srijedu, 18. veljače, prikazuje se film srpske redateljice Ane Marije Rossi „Ajvar“, uz kratki film Andree Slaviček „Prava istina“ i diskusiju o ljubavi, solidarnosti, identitetu, prihvaćenosti i izazovima suvremenog društva.

“Ovaj trodnevni susret u Muzeju suvremene umjetnosti više je od festivalskog programa. To je prostor stvarne zajednice – zajednice koja ne uzima, nego daje. Jer prava ljubav nije u dominaciji, nego u dijeljenju. Nije u tišini, nego u glasu”, poručuju organizatorice.

Cilj programa je osnaživanje umirovljenika kroz umjetnički rad, poticanje međugeneracijskog dijaloga, jačanje solidarnosti u zajednici te afirmacija ženskog glasa u javnom prostoru. Program u autorskom konceptu, režiji, scenariju, produkciji i komunikaciji potpisuje Danijela Stanojević, osnivačica i umjetnička direktorica Ženskog filmskog festivala.

O inicijativi “My Voice, My Choice” Europska komisija će odlučivati 26. veljače

O europskoj građanskoj inicijativi “My Voice, My Choice”, nakon što je dobila podršku u Europskom parlamentu, odlučivat će Europska komisija – 26. veljače. Tada se očekuje službeni odgovor u kojem će objasniti koje korake namjerava poduzeti. Odnosno, Komisija će reći namjerava li predložiti konkretne mjere kako bi se inicijativa realizirala.

Podsjećamo, Inicijativa traži uspostavu financijskog mehanizma na razini cijele Europske unije kojim bi se ženama kojima pobačaj nije dostupan u njihovoj zemlji omogućilo putovanje u države koje tu zdravstvenu uslugu osiguravaju, dok bi trošak u potpunosti pokrivala Europska komisija. Potpisalo ju je više od milijun građanki i građana unije, točnije 1,2 milijuna.

“Razgovarajmo iskreno što će se dogoditi ako Komisija glasa protiv inicijative. To znači da je Europa odabrala ne djelovati, a točno znamo što znači izostanak djelovanja kada pričamo o pravu na pobačaj. To znači da žene i dalje umiru u bolnicama jer im doktori_ice odbijaju pomoći. Znači da pravo na siguran i legalan pobačaj i dalje ovisi o sreći, tvojoj geografskoj poziciji i o tome koliko novaca imaš”, kazala je Abir Al-Sahlani ispred Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost.  

S organizatoricama inicijative naglasila je da to neće zaustaviti inicijativu. No, svakako će usporiti zaštitu, a kašnjenje zaštite u zdravstvenom sustavu odnosi živote.

Rat plakatima

Očekivano, nisu svi zagovaratelji_ice inicijative. Tako je ovaj tjedan ispred Europskog parlamenta u Strasbourgu obješen veliki plakat protiv pobačaja sa slikom fetusa i sloganom “To je život, a ne izbor”. Objesili su ga članovi Europskih konzervativaca i reformista (ECR). Postavljen je neposredno uz drugi plakat. Onaj koji poziva Komisiju da predloži konkretne mjere za realizaciju inicijative “My Voice, My Choice”.

Kako možemo pomoći inicijativi “My Voice, My Choice”?

Kako biste podigle vidljivost inicijative koja je ograničena različitim aktivnostima protivnika_ica inicijative te algoritmima društvenih mreža, možete podijeliti njihove vizuale i/ili ih lajkati. Uz to, možete označiti članove i članice Komisije u komentarima i objasniti zašto je važno glasati za ovu inicijativu.

“Europska komisija može zaštititi živote i ispisati novo poglavlje u europskoj povijesti. Pravo na siguran pobačaj može postati realnost milijuna žena”, poručuju iz inicijative.

Roditeljske naknade su značajno povećane, no tvrdnja da je rodiljna naknada uvećana za 100 posto je manipulativna

Nedavno smo provjeravale izjavu o povećanju broja novorođene djece koju je u emisiji HRT-a Otvoreno početkom veljače kazao Mladen Barać, državni tajnik u Ministarstvu demografije i useljeništva (1,2).

U istoj je emisiji pričao i o mjerama koje su uvedene u nepune dvije godine koliko postoji spomenuto Ministarstvo. U tom kontekstu je kazao da one pokazuju da pronalaze plodno tlo.

Naglasio je – između ostalog – da su za sto posto povećali iznos rodiljne naknade, dok su roditeljske obuhvaćene maksimalnim cenzusom za skoro od 700 posto, do plaće do maksimalnog iznosa od tri tisuće eura.

Jesu li podignute rodiljne naknade?

Od prvog ožujka 2025. godine stupio je na snagu novi Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama, kojim su značajno povećana materijalna prava korisnika_ica iz sustava nekih od navedenih potpora (1,2,3).

Rodiljni dopust koristi se do navršenih šest mjeseci djetetova života, dok se roditeljski dopust može koristiti od navršenih šest mjeseci djetetova života.

Prema novom zakonu, tijekom korištenja rodiljnog dopusta, korisnik_ica ima pravo na naknadu plaće u iznosu od sto posto osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju (bez limita). Na stranicama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje stoji: „kao posebni uvjet za ostvarivanjem prava na naknadu plaće tijekom rodiljnog dopusta u iznosu od 100 posto od osnovice za naknadu plaće, bez limita, javlja se uvjet prethodnog osiguranja (na temelju nesamostalnog ili samostalnog rada te primanja naknade plaće nakon prestanka tog rada ostvarene prema propisima obveznoga zdravstvenog osiguranja), prema kojem osoba mora imati navedeni staž od šest mjeseci neprekidno odnosno devet mjeseci s prekidima u posljednje dvije godine.“

Ako taj uvjet nije ispunjen korisnik_ica i dalje imaju pravo na naknadu plaće tijekom rodiljnog dopusta, no naknada iznosi 159 posto proračunske osnovice, odnosno 701,89 eura.

Ipak, važno je napomenuti da je rodiljna naknada i prije novog zakona imala iste uvjete, odnosno iznosila je sto posto osnovice plaće za zaposlene i samozaposlene roditelje, bez limita i računala se u odnosu na šest plaća koje su korisniku_ici isplaćene prije odlaska na rodiljni dopust (1,2). Limit je ukinut 2008. godine.

Ono što je bilo drugačije bila je naknada za korisnike_ice koji ne ispunjavaju uvijete. Ona je iznosila 125 posto proračunske osnovice, odnosno 551,80 eura. Sada ona iznosi, kao što smo ranije navele, 701,89 eura.

Što se tiče „čuvanja trudnoće“, odnosno situacije u kojima trudnica ne može nastaviti raditi zbog zdravstvenog stanja, odlazi na bolovanje prije poroda za razdoblje rizika za koje je, prije novih zakonskih izmjena, primala iznos do maksimalnog limita od 565,04 eura mjesečno (ako zadovoljava sve ranije navedene kriterije vezane za zaposlenje). S novim zakonom ta je naknada povećana na 995,45 eura – prema informaciji koju smo dobili iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (1,2,3).

Također, još jedna naknada je povećana – naknada za nezaposlene korisnike_ice/pošteda od rada. Prije 1. ožujka te su naknade iznosile 309 eura, dok je s novim zakonom taj iznos povećan na 503,24 eura (1,2,3).

Kako bismo dodatno provjerile postoji li uporište za tvrdnju da je rodiljna naknada uvećana za 100 posto kontaktirale smo prof. dr. sc. Ivanu Dobrotić, profesoricu komparativne socijalne politike na Katedri za socijalnu politiku na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koja se ovom temom bavi dugi niz godina.

„Da, rodiljna naknada (dopust do 6. mjeseca) nije rasla. Ona je od 2008. godine jednaka, odnosno računa se u odnosu na primanja ostvarena unazad šest mjeseci (s tim da osoba mora ispuniti i staž osiguranja, a ako to nema, nema niti pravo na naknadu sa statusa zaposlene osobe, već ima pravo na manji iznos naknade)“, kazala je prof. dr. sc. Dobrotić.

Jesu li povećane roditeljske naknade?

Ono što je značajno povećano novim zakonskim izmjenama je iznos naknade roditeljskog dopusta. On je povećan s maksimalnih 995 eura na maksimalnih oko 3000 eura (ovisno o plaći korisnika_ice) do prve godine djetetova života, odnosno do 14 mjeseci ako oba roditelja koriste dopust. Prema tome, roditelj će tijekom cijelog dopusta (i rodiljnog i roditeljskog) primati punu plaću, ako ona ide do maksimalnog iznosa od tri tisuće eura.

„Naknada plaće tijekom roditeljskog dopusta (prvih šest, odnosno osam mjeseci) isplaćuje se u punom iznosu osnovice za naknadu plaće (100 posto od osnovice za naknadu plaće), ali ne može za puno radno vrijeme iznositi više od 680 posto proračunske osnovice mjesečno, odnosno 3001,79 eura“, stoji na stranicama Ministarstva demografije i iseljeništva.

S točnosti te tvrdnje se složila i naša sugovornica prof. dr. sc. Dobrotić: „Ono što je raslo jest gornja granica za roditeljsku naknadu i to je u eurima bilo s 530 eura 2019. godine, na 750 eura 2020. godine, pa onda 995 eura u 2022. godini, da bi u 2025. godini porasla na 3001 euro. Pretpostavljam da kada govori o 700 posto, da zapravo govori da se gornji limit na roditeljsku naknadu sada definira kao 680 posto proračunske osnovice koja je sada 441,44 eura mjesečno.“

U prethodnom zakonu naknada plaće za roditeljski dopust za prvih šest mjeseci ako to pravo koristi jedan roditelj ili prvih osam mjeseci ako to pravo koriste oba roditelja iznosio je 100 posto osnovice za naknadu plaće, ali ona za puno radno vrijeme nije mogla iznositi više od 225,5 posto proračunske osnovice mjesečno – odnosno maksimalan iznos je bio 995 eura.

Zanimljivo je da je proračunska osnovica od 441,44 eura već godinama ista.

 „Već više od dva desetljeća proračunska osnovica uopće se ne indeksira s troškovima života tako da onda ova povećanja jako velikima zvuče i može se manipulirati brojkama. Bolje bi bilo da se pravo veže uz prosječnu plaću, a i analitički je puno bolje govoriti u tim terminima“, kazala je prof. dr. sc. Ivana Dobrotić.

Podignute su naknade za roditeljski dopust, a rodiljni je za većinu korisnika ovisan o njihovoj plaći

Iako su rasle neke kategorije rodiljne naknade, izjavu o povećanju tih naknada od 100 posto ocjenjujemo manipulativnom. Posebice s obzirom na to da državni tajnik Mladen Barać nije specificirao na koju se kategoriju odnosi navodno povećanje od 100 posto.

Naime, za zaposlene i samozaposlene osobe naknada je i prije uspostave Ministarstva demografije i iseljeništva iznosila 100 posto plaće, a gornji limit je ukinut 2008. godine. Odnosno, iako su podignute naknade za ostale korisnike_ice prava na rodiljni dopust, za većinu korisnika_ica rodiljnog dopusta njegov iznos i dalje ovisi isključivo o prosjeku plaća unazad šest mjeseci prije korištenja dopusta.

S druge strane, tvrdnja o povećanju roditeljskih naknada za „skoro 700 posto“ je točna ako je vežemo uz proračunsku osnovicu, a ne direktno povećanje. Odnosno, gornja granice te naknade može iznositi maksimalnih 680 posto proračunske osnovice mjesečno, odnosno 3001,79 eura (ovisno o plaći korisnika_ica). Prije najnovijih zakonskih izmjena ona je mogla iznositi maksimalnih 225,5 posto proračunske osnovice –  995 eura.

Unatoč napretku po pitanju iznosa naknada, važno je napomenuti da nacionalni trendovi, kao i oni na razini EU pokazuju da je roditeljski dopust i dalje uglavnom rezerviran za žene, o čemu smo već pisale.