Žene su nedovoljno zastupljene u medicinskim profesijama, ali i u istraživanjima

Žene su zanemarene u medicinskim istraživanjima i podcijenjene su u medicinskim karijerama, prema rezultatima istraživanja u britanskom medicinskom časopisu Lancet

Žene koje grade karijeru u zdravstvu suočene su sa značajnim barijerama. Također, istraživanje je pokazalo da su medicinska istraživanja usmjerena ka potrebama muškaraca, te gotovo tri četvrtine biomedicinskih istraživanja ne uzimaju u obzir rodne razlike u ishodima istraživanja. 

“Dokazi su jasni. Žene su u nepovoljnom položaju u znanosti, medicini i zdravstvu generalno. Rodna jednakost u znanosti nije samo pitanje jednakosti i prava, ona je krucijalna kako bi dobili bolja i točnija istraživanja i kako bi pacijenti/ice dobili/e najbolju moguću skrb”, kazala je izvršna direktorica časopisa Lancet, Jocalyn Clark.

Iako je ženama pravo na jednaku plaću na istim poslovima garantirano u mnogim zemljama one i dalje zarađuju manje od muških kolega te su suočene s brojnim preprekama. Tako na nižim pozicijama žena ima više nego li muškaraca, no kako se pozicija i moć povećavaju, broj žena se smanjuje. Također, zasebno istraživanje je pokazalo da su žene diskriminirane i kad apliciraju za sredstva za istraživanja. 

Veća je vjerojatnost da će ženama financiranje istraživanja biti odbijeno jer ispitivači često procjenjuju muške kolege kompetentnijim

Također, još jedno istraživanje je pokazalo potrebu za većom rodnom raznolikosti u zdravstvu kako bi se osiguralo ispunjene potreba žena. Do toga je došlo nakon što je istraživanje pokazalo da je gotovo tri četvrtine istraživanja u medicini propustilo uzeti u obzir razlike u ishodima kod muškaraca i žena. 

Tako nešto može rezultirati ozbiljnim zdravstvenim posljedicama – na primjer, osam od deset lijekova koji su povučeni s američkog tržišta između 1997. godine i 2001. godine, predstavljalo je veće zdravstvene rizike za žene nego li za muškarce. 

Također, istraživanja u kojima su žene navedene kao glavne autorice češće uključuju rodne razlike, prema analizi više od 11.5 milijuna medicinskih istraživanja između 1980. i 2016. godine. 

“Naši rezultati pokazuju da rodne razlike u znanosti imaju posljedice na zdravlje čitave populacije”, rekao je autor studije Vincent Lariviere sa Sveučilišta u Montrealu.

U Zadru održan prosvjed povodom puštanja Daruvarca na slobodu

Nakon što je u petak odlučeno da će Darko Kovačević – Daruvarac pravomoćnu presudu za brutalno premlaćivanje (pokušaj ubojstva) 18-godišnje Lorene Gurlice čekati na slobodi, održan je mirni prosvjed građana i građanki Zadra, u subotu, u poslijepodnevnim satima.

Naime, ne samo da će Daruvarac presudu čekati na slobodi, već su mu ukinute i sve mjere opreza. To znači da mu se vraćaju putne isprave, da će moći priči žrtvi, da mu ističe mjera obveznog javljanja policiji i sl.

Prosvjed je organizirala Građanska inicijativa, a nekolicina okupljenih, svega 50ak osoba, je u mirnoj šetnji ‘protiv pravosuđa koje štiti nasilnike‘ prošla Narodnim trgom te Kalelargom do zgrade Županijskog i Općinskog suda. 

“Žalosno je da moramo treći put izlaziti na ulice jer institucije nisu obavile ono što su obećale. Državo, je li ovo jedini način da se zakon promijeni? Treba li netko biti ubijen da bi se zakon promijenio? Hoće li netko odgovarati ako Darko priđe obitelji kao što je prijetio? Ili ako pobjegne iz države, što mu je omogućilo Državno odvjetništvo ukidanjem mjera opreza. Hoćeš li se probuditi, državo, i zaštititi žene,” pitala je jedna od organizatorica Mirjana Jurjević Adžić, prenosi nacional

 “Ne postoje žene koje traže batine, koje žele biti silovane. Onog trena kad netko digne ruku na ženu ili dijete, prestaje biti čovjek”, dodala je Adžić.

Na prosvjedu se nije pojavio nitko od obitelji Gurlica zbog psihičkog stanja u kojem se nalaze. Nažalost, na samom prosvjedu je bilo više pripadnika interventne policije i novinara, nego li prosvjednika. 

“Žao mi je što se ovako malo ljudi odazvalo jer treba izaći na ulice i glasno i jasno reći da smo nezadovoljni/e”, kazala je Adžić i pročitala poruku inicijative u kojoj pozivaju vladajuće da promjene zakone kako se ovakve stvari više ne bi događale. 

Na samom kraju prosvjednog okupljanja pročitana su anonimna svjedočanstva žena koje su doživjele nasilje. 

Cijelu situaciju, u petak je komentirao i premijer Andrej Plenković: “Ne znam na temelju čega su odbili mjere, to mi je moram priznati kao i većini hrvatskih građana teško razumjeti, jako jako teško razumjeti.”

Iznevjerene žene 2019. godine

Od početka ove godine hrvatsko društvo i hrvatsko pravosuđe iznevjerilo je još nekoliko žena.

Za početak, u nedjelju je najavljeno puštanje Darka Kovačevića – Daruvarca. Unatoč nepravomoćnoj presudi od pet godina zatvora, Daruvarac ima pravo na slobodu zbog toga što zakon ‘vrlo jasno precizira’ duljinu trajanja istražnog zatvora. “U konkretnom slučaju uvijek je istražni zatvor ovisan o visini zapriječene kazne zatvora. Kako je ovdje kazna zatvora pet godina, maksimalni pritvorski rok je šest mjeseci, s tim da je nakon donošenja odluke moguće bilo produžiti još svega 30 dana. To znači da on ide na slobodu 10. veljače, jer je 10. siječnja pritvoren. I tu zapravo nema nikakve mogućnosti drugačijeg odlučivanja”, kazao je Denis Klarendić, glasnogovornik zadarskog suda za večernji.hr.

Isti je dan djevojka koju je pokušao ubiti (da nazovemo stvari pravim imenom) Lorena Gurlica, primila prijetnje preko Facebooka zbog čega je priveden 17-godišnjak.

{slika}

Kao nagradu za, valjda uzorno ponašanje, Kovačeviću su ukinute mjere opreza te su mu ostavljene putne isprave. Bit će, da unatoč lupanju glavom djevojci u umivaonik, cipelarenju, prijetnjama i inim djelima on nije opasan za djevojku i društvo. Ipak, općinsko državno odvjetništvo u Zadru predložilo je mjere opreza zabrane napuštanja boravišta, obveznog javljanja državnom tijelu, zabrane približavanja i uspostavljanja veze s oštećenicom te privremeno oduzimanje putnih isprava. No, uzimajući u obzir dosadašnje djelovanje suda i brzinu, današnju prekinutu sjednicu suda, tko zna hoće li odluka doći danas. 

Nakon prijetnji i zbog opravdanog straha po vlastiti život majka djevojke je najavila odlazak iz Zadra. Komentari na taj članak na portalu večernji.hr govore dovoljno o društvu u kojem živimo. Da vam kratko sumiramo stavove: ako nisi ‘svetica’ (teško je znati tko ima legitimitet da odlučuje o tome), smije te se tući i smije te se pokušati ubiti. A i ako želiš da ti ljudi vjeruju, ne smiješ se šminkati, jer onda pokazuješ da si dobro. Ako ste ‘mazohisti/ice’ kao mi, ostale komentare pogledajte ovdje.

Nadalje, prošli je tjedan bivšu suprugu, 39-godišnji muškarac istukao usred bijela dana utezima po glavi. To se sve odvilo pred očima djece, kazala je žrtva Mihaela za emisiju ‘Provjereno’. Zlostavljana žena je u tom napadu zadobila višestruke prijelome lubanje, potpuno smrskanu šaku, ranu i podljev ispod oka te 13 rana za šivanje i zaostale komadiće metala u glavi.

“Strah me cijelog ovog našeg sustava gdje netko nekog ubije i bude za šest mjeseci vani. Evo ja sam preživjela pa se bojim da bi on već za mjesec dana mogao biti vani. Nije završio započeto. Znači živa sam, tu sam i on kad izađe ja sam milijun posto sigurna da će on mene potražiti“, kazala je Mihaela.

Muškarcu je nakon napada i pokušaja ubojstva određen pritvor, a osumnjičen je za pokušaj ubojstva i povredu djetetovih prava. S obzirom da mu ovo nije prva prijava za obiteljsko nasilje, izgledno je vjerovati da će uskoro biti pušten na slobodu. I ponoviti isto.

A tu je i ‘nesporazum’. U Zadru je vršnjak žigosao 15-godišnjakinju i 15-godišnjaka užarenim vrhom upaljača u obliku slova ‘U’. Prva reakcija ravnatelja škole je bila da se radilo ‘o dječjoj igri’. “Učenici su se ispričali jedno drugom, konstatirali da je to bila dječja igra bez ikakve namjere ozljeđivanja i krenuli na nastavu. Opomenuo sam okrivljenika da će snositi posljedice svog čina u obliku pedagoških mjera. Oštećeni učenici nisu tražili liječničku pomoć već nastavili sa radom pa iz tog razloga nije pozvana ni hitna pomoć ni policija. Istog dana pozvani su na razgovor učenici i roditelji skupa sa pedagoginjom i razrednicom. Raspravili smo o incidentu i zaključili da ćemo postupiti po pravilniku o pedagoškim mjerama”, rekao je ravnatelj Jozo Dragić. Iako je to bila ‘igra’, djevojka uredno prima prijetnje od kolega da ‘neće biti sigurna dok hoda ulicom’, prijetnje smrću i sl. Poznati obrazac, zar ne?

U istragu se uključila zadarska policija, Ministarstvo je uputilo prosvjetnu inspekciju u školu, a ministrica Divjak je osudila reakciju ravnatelja. Ipak, ne možemo se oteti dojmu da je cijeli incident mlako dočekan u školi kao nešto što se ‘uobičajeno među djecom događa’. Sve dok je tako, i dok nam je nasilje sasvim prihvatljivo jer je to tako ‘oduvijek’ ovakvi će mladići postati za 15ak godina budući nasilnici koji će u šali nekome razbiti glavu u umivaonik.

Iako je 2019. godina tek počela, nasilje nad ženama je konstanta koja se ubrzano nastavila. Silni pokušaji ubojstva, nasilje, ali i ubojstva žena nisu rezultirali promjenama zakona. Nasilnici i dalje dobivaju sramotne kazne, očiti pokušaju ubojstva deklariraju se kao teški napad, žigosanja su dječja igra i tako unedogled.

Nedavno je objavljen članak u kojem Indijac tuži roditelje jer su ga donijeli na ovaj svijet, a on to nije tražio. Nakon ovakvih informacija u nešto više od mjesec dana 2019. godine, i nama dođe da tužimo roditelje jer su nas doveli na svijet. Ako već ne na svijet, onda u ‘slobodnu, samostalnu i suverenu’ državu Hrvatsku.

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija  

Na Valentinovo najavljena borba za pravo na istospolne brakove u Japanu

U Japanu je 13 istospolnih parova najavilo pritisak na sudove na Valentinovo kako bi zahtijevali pravo na sklapanje istospolnih zajednica i time postali prva zemlja u Aziji koja će legalizirati istospolne brakove. 

Parovi će podnijeti tužbu u barem četiri grada, uključujući Tokio, s tvrdnjom da im Vlada oduzima ustavno pravo na jednak tretman, kazao je jedan od odvjetnika Yoshie Yokoyama.

“Ustav nam daje pravo da ostvarimo sreću i jednakost. Nepriznavanje istospolnih zajednica narušava to pravo”, kazao je Yokoyama. 

Japanski zakoni su nešto manje strogi kad su u pitanju LGBT+ prava u odnosu na zakone u drugim azijskim zemljama. Iako je homoseksualnost legalizirana davne 1880. godine, biti otvoreno gej u Japanu je još uvijek tabu tema. Također, protivnici istospolnih zajednica, kao i kod nas, smatraju da se time narušava društvo i obitelj kao zajednica. 

Iako su istospolni brakovi i dalje ilegalni u Japanu, u nekim dijelovima zemlje parovi mogu dobiti certifikat koji im omogućava slična prava kao što imaju parovi u braku čime im postaje lakše iznajmiti stan i/ili posjetiti jedno drugo u bolnici. 

Jedna od tužiteljica je i Ai Nakajima. Ona i njena partnerica Kristina Baumann vjenčale su se u Njemačkoj, no ne mogu registrirati svoj brak u gradu Yokohama, u blizini Tokija. To znači da Nakajima ne može aplicirati za vizu svoje partnerice koja je u strahu od deportacije jer ne može naći posao nakon studija. 

“Postoji mnogo internacionalnih istospolnih parova u Japanu, no s obzirom da nema zakona koji prepoznaje našu zajednicu i štiti je, mnogi ljudi su odlučili ne živjeti u Japanu, čak i kad to žele”, kazala je Nakajima. 

Istospolnim parovima u Japanu su također negirana roditeljska prava prema djeci njihovih partnera/ica te ne mogu biti nasljednici partnerovih/icinih dobara nakon što on/ona umre. 

“Japan može biti jedna od prvih zemalja u Aziji, kao Tajland, Vijetnam i Taiwan, koja može zbilja pokazati da poštuje jednakost i zalaže se za nediskriminaciju kroz prava koja su garantirana i ista svim građanima/kama”, kazala je Ging Cristobal,  regionalna koordinatorica internacionalne LGBT+ zagovaračke skupine OutRight Action International. 

Na Tajlandu traje rasprava o odobravanju civilnog partnerstva, dok je Taiwan na referendumu odbacio bračnu jednakost. Na Vijetnamu su dopušteni istospolni brakovi, no parovi nemaju ista prava kao što imaju heteroseksualni parovi. 

Sedma Merlinka u Sarajevu!

Sarajevski otvoreni centar od 7. do 9. veljače organizira sedmi Međunarodni festival queer filma “Merlinka” u Sarajevu. Uz Sarajevo, festival se već deset godina organizira u Beogradu s idejom promocije filmova koji se bave LGBTI temama.

Ovogodišnja Merlinka u Sarajevu donosi nagrađivane filmove, razgovor o tome kako scenska umjetnost prikazuje queer teme i likove, predstavljanje zbornika o sestrinstvu i jedinstvu, koncert grupe U pol’ 9 kod Sabe, drag show pet beogradskih kraljica, dok će za dobar provod i partije do zore biti zadužene DJ-i/ice iz BiH, Crne Gore i Srbije. Ovogodišnji festival se održava na dvije lokacije – u kinu Meeting point i Clubu Monument.

Nakon svečanog otvorenja festivala, u četvrtak, 7. veljače prikazat će se film “Vita i Virdžinija” čiju režiju potpisuje Chanya Button, a nakon filma očekuje vas zabava uz DJane Sabien (BiH). Drugi dan festivala, 8. veljače održat će se razgovor o tome kako se glumci i glumice pripremaju za tumačenje queer likova, kako redatelji i redateljice pristupaju reinterpretaciji queer tema, te kakvi su politički, profesionalni i osobni izazovi u igri. Na programu je i slovenski dokumentarni film “Odrastanje”, u režiji Siniše GačićaDominika Menceja. Navečer vas očekuje svirka U pol’ 9 kod Sabe te večer uz multiinstrumentalistkinju Časne sestre.

Zadnji, treći festivalski dan, 9. veljače održat će se radionica o queer filmu za studente i studentice režije i glume, kao i sve ostale koje zanima ova tema. Osim toga, u filmskom dijelu programa možete uživati u seriji kratkih nagrađivanih filmova: “Brak”, “Vafle”, “Sisak”, “Mathias”, “Obećanje”, “Uspomene iz vode”. Na programu je i predstavljanje zbornika Sestrinstvo i jedinstvo, koji prepliće akademske i aktivističke glasove kako bi se prikazalo više od tri desetljeća lezbijskog aktivizma na (post)jugoslovenskom prostoru. Uz predstavljanje, na programu je i rasprava nakon koje će biti prikazan austrijski višestruko nagrađivani igrani film “Ja, životinja”, u režiji Katharine Mückstein.

Za večernji dio programa pobrinut će se pet veličanstvenih drag kraljica: duo Haus of K.G, Ostroga mi, Vlažena Marija i Dita Von Bil. Festival će se zatvoriti cjelovečernjim druženjem za koje će biti zadužen DJ Felix (CG). 

Festival je organiziran u suradnji s Festivalom “Merlinka” iz Beograda, a podržavan je od strane Fonda otvoreno društvo BiH, FOSI, Švedske međunarodne razvojne agencije (SIDA) i Austrijskog kulturnog centra Sarajevo.

Više o Festivalu potražite ovdje

Radiolozi/inje mogu igrati značajnu ulogu u identifikaciji partnerskog nasilja

Radiolozi i radiologinje koji/e najčešće ne dolaze u doticaj s pacijentima/icama, prema istraživanju objavljenom u časopisu ‘Radiology‘, mogu igrati ključnu ulogu u identifikaciji žrtava nasilja kroz detekciju obrazaca ozljeda koje su povezane s nasiljem u obitelji i partnerskim nasiljem. 

Žrtve nasilja, najčešće žene, imaju više fraktura lubanje i ruku nego li ostali pacijenti/ice. To najčešće dolazi u kombinaciji s velikim stupnjem oboljenja od astme, kroničnim bolestima i pokušajima samoubojstava, piše u studiji provedenoj u ženskoj bolnici u Brighamu. 

Za potrebe istraživanja pregledani su elektronički medicinski zapisi više od 185 pacijenata/ica bolnice upućenih u program podrške žrtvama partnerskog nasilja od siječnja 2015. do listopada 2016. godine. Ti su zapisi uspoređeni s kontrolnom skupinom od 555 osoba primljenih na hitni odjel bolnice koje odgovaraju starosti i spolu bolesnika/ica iz prethodnih zapisa. Također, pregledani su i izvještaji sa svih snimanja obavljenih u posljednjih pet godina. 

Istraživanje je pokazalo da su gotovo sve žrtve partnerskog nasilja žene (čak 96 posto). Prosječna dob je bila 34.2 godine, a žrtve nasilja imale su četiri puta više izvanrednih pregleda nego li ostali pacijenti/ice.

“Ova studija sugerira da određeni ponavljajući obrasci mogu biti naznaka partnerskog nasilja u specifičnim socio – ekonomskim faktorima identificiranim u studiji. Postoji mnogo informacija koje su nama radiolozima dostupne. Možda postoje indikacije o prethodnim snimanjima, a ako vidite obrazac koji se ponavlja, to bi vas moglo upozoriti da se u tom slučaju događa nešto drugo, kao što je nasilje”, kazala je dr. Elizabeth George, šefica radiologije u ženskoj bolnici u Brighamu te glavna istraživačica u studiji. 

Prema podacima svjetske zdravstvene organizacije (WHO) jedna na tri žene izložena je fizičkom i/ili seksualnom nasilju u svom životu. 

“Znakovi nasilja mogu se lako propustiti u užurbanim hitnim odjelima bolnica”, dodaje George. Također, istraživači/ice dodaju da je u zdravstvenim kartonima često teško naći znakove zlostavljanja. 

“Osobe koje su preživjele nasilje trebaju nekoga tko zna što se događa. Već to za njih može značiti sigurnost. Medicinska struka je potpuno spremna za to i može identificirati nasilje”, kazala je Ruth Glenn, šefica Nacionalne koalicije protiv nasilja u obitelji (National Coalition Against Domestic Violence). 

Kako bi nalazi ove studije pomogli i funkcionirali u praksi bit će potrebna koordinacija i ulaganje napora između radiologa/inja, socijalnih radnika/ica, doktora/ica na odjelima hitne pomoći i drugih djelatnika koji su u doticaju s žrtvama nasilja.