sdadmin, Author at Libela - Page 14 of 1806

Važnost marksističko-feminističkog promišljanja socijalne reprodukcije ili ništa bez roda i rada

Posted on September 27, 2020 by sdadmin

U knjizi “Sablasti tranzicije. Socijalna historija kapitalizma[1]” Ankica Čakardić se posvetila kompleksnom istraživanju definicije kapitalizma i njegovog nastanka, služeći se metodom socijalne filozofije, društvene teorije i povijesti. Čakardić oštro kritizira popularne i sveprisutne teze o “vječnom” postojanju kapitalizma kao i njegovom “prirodnom” nastanku iz feudalizma te nudi precizno i detaljno iščitavanje specifičnosti nastanka agrarnog kapitalizma na početku novog vijeka u Engleskoj. Upravo se u Engleskoj, u specifičnim historijskim uvjetima, prvi put u povijesti formirao kapitalistički način proizvodnje. Preciznim predstavljanjem kontradiktornosti filozofskih promišljanja toga doba koja su na različite načine debatirale i afirmirale nastanak agrarnog kapitalizma Čakardić upotpunjuje svaku filozofsku debatu historijsko-socijalnim kontekstom Engleske revolucije i razvoja kapitalističkog tržišta.

Knjiga je strukturirana u četiri poglavlja koja se mogu podijeliti na tri tematska dijela. Prvi dio, koji obuhvaća prvo i drugo poglavlje, bavi se pregledom socijalno-historijskih rasprava o prijelazu iz feudalizma u kapitalizam. Drugi dio, koji obuhvaća treće poglavlje, posvećen je specifičnim filozofskim promišljanjima velikana filozofije Thomasa Hobbesa i Johna Lockea koja su pružila teoretsku podršku tadašnjim društveno-ekonomskim procesima odnosno afirmirale kapitalizam i individualističke vrijednosti. Treći dio, odnosno posljednje četvrto poglavlje, nudi marksističko-feminističku analizu agrarnog kapitalizma iz rodne perspektive. U svrhu ovog prikaza posebno ću se fokusirati na treći dio, odnosno na prikaz socijalne reprodukcije i njezinim rodnim implikacijama u kontekstu tranzicije iz feudalizma u kapitalizam.

Iako istaknute na par mjesta u knjizi ranije, opisi ženskih borbi protiv eksproprijacijskih procesa, odnosno prisilno oduzimanje i protjerivanja seljaka sa zemlje, kontekstualizirane su u posljednjem poglavlju. Ženske borbe su bile brojne u periodu ranog agrarnog kapitalizma te su zahtijevale ukidanje crkvenih hijerarhija, rodnih uloga te aproprijacijskih praksi i ograđivanja zajedničkih posjeda. Na tom tragu u priču je uvedena Silvia Federici koja u knjizi Kaliban i vještica: žene, tijelo i prvobitna akumulacija istražuje rodne implikacije historijskih procesa kapitalizma. Čakardić ističe poseban doprinos Federici analizom promjena koje je kapitalizam izazvao u procesima društvene reprodukcije čime je objašnjena historija roda u tranziciji iz feudalizma u kapitalizam. Također, iznimna pažnja je posvećena upravo borbama žena protiv tranzicijskih procesa i degradaciji položaja žena zbog ukidanja komunalnih prava i pojave agrarnog kapitalizma. Federici prikazuje kućansko-obiteljski rad kao skriveni ali nužni element za proizvodnju i reprodukcije viška te shvaća položaj žene kao dvostruko opresivan, kroz patrijarhat i kroz kapitalizam. Čakardić kritizira takvo promatranje opresije žena i kapitalističke eksploatacije kao dva odvojena procesa. Takvo promatranje koje razvija Federici naziva se dvosistemskom teorijom socijalne reprodukcije. Za razliku od dvosistemske, unitarna teorija inzistira na ujednačenom shvaćanju isprepletenosti roda i klase u kapitalističkom načinu proizvodnje. Drugim riječima, Čakardić ističe istovremenost procesa opresije i eksploatacije nasuprot odvojenom promatranju proizvodnje robe i reprodukcije radne snage kao zasebnih procesa.

Uz Federici, istaknute su još i Heidi Hartmann[2] i Zillah R.Eisenstein[3] kao autorice klasika dvosistemske teorije. Čakardić upozorava na značajan problem s dvosistemskom teorijom, a to je da problemu patrijarhata pristupa transhistorijski perpetuirajući tezu o “vječnom” patrijarhatu. Upravo kao što ne postoji jedan, čisti oblik kapitalizma, tako ne postoji ni tek jedan, čisti oblik patrijarhata, ističe autorica. Rasprave o problemu patrijarhata koje ahistorijski promišljaju patrijarhat bez socijalno-historijske kontekstualizacije umanjuju značaj određivanja izvora rodne i klasne opresije oslabljujući borbu protiv istih. Unitarna teorija inzistira na historizaciji i lociranju specifičnosti za pojavni oblik patrijarhata u kapitalizmu. Socijalno historiziranje patrijarhata omogućuje nam uvid u specifičnu ulogu seljačke obitelji u feudalizmu i kako se ona mijenja u kapitalizmu gdje eksploatacija poprima individualni oblik, a radno mjesto postaje ključna lokacija klasnog sukoba i aproprijacije viška vrijednosti. Navodeći Lise Vogel[4] kao kritičarku Hartmann i ostalih dvosistematskih teoretičarki, Čakardić ističe kako je kapitalizam, za razliku od feudalizma, nametnuo specifičnu podjelu i specijalizaciju rada koja je uslijedila iz konkretnih reproduktivnih režima kapitalizma. Na taj način objašnjava kako se ne radi o naslijeđenoj, vječnoj i primordijalnoj spolnoj podjeli rada već o strukturnom odvajanju kućanskog rada od rada na tržištu. Upravo je to kapitalizam ideološki iskoristio da zamjeni klasni antagonizam za rodni. Također, treba imati na umu, ističe autorica, kako se kapitalistička eksploatacija može nesmetano realizirati bez da vodi računa o bilo kojem identitetu, bilo da se radi o rasi, rodu, vjeroispovijesti itd. Dok je u feudalizmu komunalni život seljaka u potpunosti isprepleten s organizacijom proizvodnje, u kapitalizmu eksploatacija se više ne provodi preko obitelji nego pojedinačno, zahvaćajući svakog člana obitelji individualno, nevezano za rod. Upravo zato, pojašnjava Čakardić, kapitalizam može tolerirati određene izborene emancipacije ali nikako ne može tolerirati emancipaciju radničke klase.

Čakardić je više puta u knjizi parafrazirala Marxovu poznatu izjavu kako je uloga filozofa često bila puko interpretiranje svijeta, a potrebno je njegovo mijenjanje, njezina knjiga predstavlja upravo korak k mijenjanju svijeta kroz istraživanje i tumačenje opće prihvaćenih datosti kao mnogo više kompleksnijih i nijansiranijih društvenih fenomena. Jasnije rečeno, te parafrazirajući autoričine završne bilješke, identificirajući uzroke i početke kapitalizma i patrijarhata u specifičnom historijskom kontekstu omogućuje nam zamišljanje i planiranje njihovih alternativa.

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

[1] Čakardić, A. 2019. Sablasti tranzicije. Socijalna historija kapitalizma. Jesenski i Turk. Drugo More. Rijeka-Zagreb

[2] Hartmann, H. 1981. The Unhappy Marriage of Marxism and Feminism. Towards a more Progressive Union. Capital & Class. 1979;3(2):1-33

[3] Eisenstein Z. Constructing a Theory of Capitalist Patriarchy and Socialist Feminism. Critical Sociology. 1999;25(2-3):196-217

[4] Vogel, L. 1981. Marxism and feminism: Unhappy marriage, trail separation or something else? Sargent 1981.

Imamo pravo znati – vlast nam ne smije skrivati

Posted on September 26, 2020 by sdadmin

Međunarodni dan prava na pristup informacijama, 28. rujan, Gong obilježava prigodnom tribinom koja će tematizirati najavljene izmjene i dopune Zakona o pravu na pristup informacijama, već trećim od kako je donesen 2013. godine.

Dođite u ponedjeljak, 28. rujna, u 18 sati, u prostor knjižare Fraktura (Kneza Mislava 17, Zagreb) na tribinu ‘Imamo pravo znati – vlast nam ne smije skrivati’.

Nakon sedam godina provedbe, Zakon i dalje nije zaživio u punoj mjeri, o čemu svjedoče novinari i novinarke koji-e su često prisiljeni_e voditi iscrpljujuće birokratske bitke da bi došli do podataka od javnog interesa. Iskorištavajući činjenicu kako u Zakonu nema mehanizama prisile, pojedine institucije vlasti ignoriraju obavezu pružanja informacija ili pak zlorabe zakonske odredbe kako bi otežali i/ili onemogućili pristup podacima.

Ured povjerenika za pravo na pristup informacijama lani je rješavao 814 žalbi od kojih se preko polovine odnosilo na ignoriranje zahtjeva, odnosno šutnju uprave. S druge strane, kada odbijaju odgovoriti na zahtjev, vlasti i ustanove najčešće se pozivaju na zaštitu osobnih podataka, poslovnu ili profesionalnu tajnu ili optužuju za zlouporabu prava one koji inzistiraju na odgovoru.

U kojoj mjeri imamo pravo znati i tko nam sve spoji na putu prava na pristup informacijama, u ponedjeljak raspravljaju:

Zoran Pičuljan, povjerenik za informiranje
Danka Derifaj, novinarka RTL Televizije
Andrej Dimitrijević, novinar portala Telegram
Mate Zec, stručni suradnik udruge Biom

Moderatorica: Oriana Ivković Novokmet, izvršna direktorica Gonga

Interaktivna web mapa pružatelja socijalnih usluga žrtvama nasilja

Posted on September 22, 2020 by sdadmin

Povodom Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, udruga Bijeli krug Hrvatske pokrenula je novu socijalnu uslugu – Interaktivnu web mapu pružatelja socijalnih usluga za žrtve nasilja. Mapa će služiti kao svojevrstan online vodič žrtvama i svjedocima i pružiti im informacije o pružateljima pomoći i podrške na području cijele Republike Hrvatske.

Sadržava ukupno 60 pružatelja socijalnih usluga umreženih u sustav podrške žrtvama i svjedocima. Od tog je broja sedam institucija, odnosno Odjela za podršku žrtvama i svjedocima pri Županijskim sudovima diljem RH (Zagreb, Split, Zadar, Rijeka, Sisak, Osijek i Vukovar), a ostale su organizacije civilnog društva koje djeluju na lokalnim ili regionalnim prodručjima ili pak na području cijele zemlje. Uz Nacionalni pozivni centar za žrtve 116 006 aktivne su i druge nacionalne besplatne SOS linije za pomoć žrtvama poput one udruge Bijelog kruga Hrvatske (0800 63 29).

Vjerujemo da će u ovim izazovnim vremenima obilježenim zdravstvenom krizom zbog širenja koronavirusa, financijskom krizom zbog nesigurnosti posla i egzistencije, a posljedično i rastom broja slučajeva nasilja u obitelji, ova usluga naići na dobar odaziv svih onih koji se nađu u situaciji žrtve. Dostupnost organizacija koje nude pomoć i podršku žrtvama i svjedocima u vremenu koje slijedi će biti zasigurno sve potrebnija.

Mapa je nastala kao dio projekta “Prekriži nasilje” financiranog bespovratnim sredstvima iz Europskog socijalnog fonda – Operativni program ljudskih potencijala 2014. – 2020., u okviru poziva Širenje mreže socijalnih usluga u zajednici – faza I.

Pandemija online komentara seksualnog sadržaja najviše pogađa djevojke

Posted on September 22, 2020 by sdadmin

Na Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje pokreće kampanju “Mogu reći neću – Ljubav nije nasilje!” i predstavlja rezultate istraživanja elektroničkog nasilja među srednjoškolcima i Internetsku stranicu Nechupedia – online vodič za prepoznavanje elektroničkog seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja u partnerskim vezama mladih.

Velika većina srednjoškolki, njih 72%, bile su izložene online komentarima seksualnog sadržaja. Skoro svaka deseta djevojka bila je izložena i seksualnim ucjenama, a 7% je bilo izloženo objavi videa ili fotografija koje su nekome poslale privatno. S druge strane, 44% mladića bili su izloženi online prijetnjama vezanim uz njihovu fizičku sigurnost, četvrtina je bila izložena uvredljivoj objavi, dok je petina mladića bila izložena pritisku gledanja online pornografije.

Ovo su neki od rezultata istraživanja o elektroničkom nasilju i mladima koje je početkom ove godine proveo CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u okviru projekta “Mogu reći neću – Ljubav nije nasilje”. Rezultate istraživanja posebno je značajno danas promatrati u kontekstu trenutne situacije sa pandemijom i povećanim vremenom koje mladi provode na internetu. Zato je važno mladima ponuditi sustave podrške i sigurno mjesto za bolje razumijevanje sebe i razvoj kvalitetnih odnosa s drugima, posebice kroz preventivne programe u školama, te pružiti pomoć onima koji/koje su bili izloženi elektroničkom nasilju.

Zlostavljanje i nasilje mladi doživljavaju na različite načine, bilo kao žrtve, počinitelji ili promatrači, a često sudjeluju u sva ta tri svojstva u različitim društvenim okruženjima. To značajno utječe na njihovu fizičku i psihičku dobrobit, njihove obrazovne rezultate, kao i kvalitetu njihovih odnosa.

U najvećem broju slučajeva kao počinitelji elektroničkog seksualnog rodno-uvjetovanog nasilja navode se muške osobe ili (bivši) partneri. Djevojke koje su doživjele digitalno nasilje višekratno, češće ističu da su se osjećale bespomoćno i uplašeno.

Kada se radi o dijeljenju lozinke s partnerom/icom za online platforme, djevojke češće izjavljuju da su podijelile lozinku s partnerom (14.4%). Također, više djevojaka nego mladića promijenilo je svoju profilnu fotografiju zato što je to njihov partner zahtijevao.

Digitalna kontrola u vezi koja se očituje kao pretjerano slanje poruka gdje osoba očekuje od partnerice/partnera da bude dostupna/dostupan čitavo vrijeme i odmah odgovori na poruke za 40% mladih nije oblik nasilja u vezi dok njih 36% ne zna radi li se tu o nasilju. Više mladića nego djevojaka ne smatra ovo ponašanje nasiljem (58% naspram 34%).

Reakcije mladih na osvetničku pornografiju tj. objavljivanje videa/fotografija partnerice bez njene suglasnosti pokazuju da bi većina mladih prekinula vezu ili bi se obratili prijateljima za pomoć, dok je traženje pomoći od roditelja, nastavnika i policije pri dnu ljestvice.

Reakcije mladih na osvetničku pornografiju iz pozicije promatrača, kažu da bi oni većinom bili zabrinuti za žrtvu (40%), ili bi poduzeli nešto. Iako mladi znaju da je takvo ponašanje neprihvatljivo, kao i da je ova vrsta nasilja nešto što žrtvu duboko pogađa, zabrinjava podatak da četvrtina mladića i petina djevojaka okrivljuju žrtvu za nasilje, kažu u CESI.

Istraživanje je provedeno na uzorku od 458 učenika i učenica srednjih škola iz različitih dijelova Republike Hrvatske putem on-line upitnika.. Među mladima, najčešće korištena aplikacija za kontakte i razgovor s prijateljima je Instagram (40%) i WhatsApp (39%) dok je Facebook manje popularan.

Pored predstavljanja ovih rezultata, u okviru kampanje “Mogu reći neću – Ljubav nije nasilje!” ovih dana je lansirana Internet stranica – Nechupedia, gdje se mladi ljudi mogu informirati o elektroničkom nasilju. Nechupedia će u narednom periodu biti dopunjavana interaktivnim pričama, igricama, ilustracijama i video materijalima kreiranim za mlade i zamišljena je da im bude koristan vodič kroz odrastanje i proživljavanje ljubavnih i drugih emotivnih iskustava.

U okviru ove kampanje i projekta, naglasak je na podizanju svijesti o društvenim normama, predrasudama i stavovima kojima se seksualno i rodno uvjetovano nasilje potiče i umanjuje, uključujući kontrolu i zloporabu moći u mladenačkim vezama putem tehnologije te izgradnju odnosa prožetih poštovanjem u stvarnom i virtualnom svijetu.

“Tražimo da se Ustavom izjednače sve obitelji”

Posted on September 20, 2020 by sdadmin

U Zagrebu je jučer održan 19. Povorka ponosa LGBTIQ zajednice, osoba i obitelji. Povorka je ove godine prvi put krenula s Markovog trga jer, kako su poručile organizatorice, osim poziva na ravnopravnost žele poslati jasnu poruku da definicija obitelji u Ustavu ne bi smjela biti ograničena na isključivo zajednicu muškarca i žene.

“Zahtijevamo potpunu ravnopravnost, želimo u Hrvatskoj napokon žvijeti slobodno i dostojanstveno. Ove godine pozivamo sve ljude da nam se pridruže u borbi za dokidanje svih oblika diskriminacije, poniženja, zlostavljanja i ignoriranja naših prava i sloboda”, poručile su organizatorice iz Zagreb Pridea.

“Zahtijevamo pokretanje postupka promjene Ustava tako da se u svim pravima i obvezama izjednače sve obitelji”, naglasile su.

Povorka je s Markovog trga išla dalje Ćirilometodskom ulicom, Katarincem, Strossmayerovim šetalištem, Mesničkom, Ilicom pa preko Trga bana Jelačića i Trga Europe, Vlaškom do Langića i sve do Ribnjaka gdje se povorka zaustavila i gdje je počelo druženje uz bogat glazbeni i umjetnički program.

{slika}

Umrla Ruth Bader Ginsburg: cjeloživotna borkinja za ženska prava i pravdu

Posted on September 19, 2020 by sdadmin

Sutkinja američkog Vrhovnog suda i borkinja za ženska prava Ruth Bader Ginsburg preminula je u petak u 87. godini u svom domu u Washingtonu od raka gušterače. Četiri puta je imala rak, tri puta ga je pobijedila.

Ruth Bader Ginsburg cijeli se svoj život posvetila je borbi za pravdu, a posebno za prava žena i rodnu ravnopravnost, LGBTIQ osoba i manjina, socijalnu pravdu. Njezin predani rad i nastojanje da promijeni društvo nabolje zauvijek su utjecali na oblikovanje SAD-a te ostaju utkani u tkivo tamošnjeg društva. Svoji presudama je unaprijedila prava žena, pravo na abortus, prava LGBTIQ osoba, prava manjina.

Bila je jedna od prvih žena koje su pohađale Harvard. Na prvoj godini studija, od 500 studenata, samo 9 njih su bile žene. Jednom prilikom je ispričala kako je njih devet dekan pozvao na večeru da bi ih pitao zašto one misle da mogu oduzeti ta mjesta muškarcima. Studij je završila na pravnom fakultetu Columbia na koji se prebacila na zadnjoj godini studija. Studij je završila kao jedna od najboljih studentica u generaciji. {slika}

Zakoračivši u svijet rada, Ginsburg je bila diskriminirana. Rekavši svom poslodavcu da je trudna, umanjena joj je plaća i pozicija. Sama je rekla da je drugu trudnoću krila od poslodavca koliko god je dugo mogla kako se ne bi ponovio prvotni scenarij.

Predavala je na pravnom fakultetu Rutgers, gdje je podučavala neke od prvih kolegija o ženama i pravu. Jedna je od suosnivačica Projekta za ženska prava pri Američkoj uniji građanskih sloboda (ACLU). Kao glavna savjetnica ACLU-a, Ginsburg je pokrenula niz slučajeva rodne diskriminacije, od kojih je njih šest iznijela pred Vrhovni sud. Godine 1971. godine Ginsburg je pred Vrhovnim sudom iznijela svoj prvi uspješan argument u predmetu koji se bavio time mogu li muškarci automatski imati prednost nad ženama kao izvršitelji oporuka. Sud se složio s Ginsburg, što je prvi put da je Vrhovni sud ukinuo zakon zbog diskriminacije na temelju spola. Rekla je da se u svom poslu često osjeća kao teta u vrtiću pokušavajući svojim kolegama, sucima i sudbenom vijeću, koji su gotovo uvijek svi muškarci, objasniti rodnu diskriminaciju i potrebu unapređenja ženskih prava. Godine 1972. postala je prva profesorica na pravnom fakultetu Columbia. Svojedobno je izjavila kako je pokretanje sporova u ime ženskog pokreta i unapređenje ženskih prava njezin najvažniji profesionalni rad.{slika}

Ginsberg je druga žena u povijesti SAD-a koja je imenovana za sutkinju Vrhovnog suda. Od 1993. do danas žustro i odlučno je branila prava žena, LGBTIQ osoba i manjina s tog mjesta. Dugogodišnja zagovornica ravnopravnosti spolova šalila se da će u Vrhovnom sudu, koji broji devet sudaca, biti dovoljno žena tek kada ih bude devet. “Pa što? Godinama su isključivo muškarci bili suci Vrhovnog suda i nikome to nije bilo čudno”, rekla je. Prepoznata kao borkinja za ljudska prava i feministička ikona – postala je ikonom pop kulture – Notorious RBG.

Posljednjih desetak godina, borila se s čak četiri dijagnosticirana raka. No, to ju nije spriječilo da bude efikasna u obavljanju svog posla. RBG zakazuje kemoterapije petkom, da bi se oporavila do ponedjeljka i otišla na Sud.

Mediji pišu da je Ginsburg svojoj unuci nekoliko dana prije smrti izdiktirala priopćenje u kojem stoji da joj je ‘najveća želja’ da je se ne zamijeni do imenovanja novog predsjednika.

U američkim gradovima se na ulicama okupljaju ljudi i pale svijeće u čast Ruth Bader Ginsburg.{slika}