Antifa festival u Puli

Sredina studenog rezervirana je za Antifa festival! U petak, 13. studenog, započeti će ovogodišnje, dvanaesto izdanje Antifa festivala u Monteparadiso Hacklabu. I ove godine u dva dana održavanja pripremili smo bogat program podijeljen na edukacijski i koncertni dio. Tako vas u edukacijskom dijelu očekuju predavanja, te projekcija filma koja se dotiču aktualnih i zanimljivih tema, dok će u koncertnom dijelu u dvije večeri nastupiti šest d.i.y. bendova.

Kao i svaki put do sada edukacijski dio programa odvijati će se u Monteparadiso Hacklabu (DC Rojc, prizemlje desno) dok će se koncerti organizirati u Monteparadiso Clubu.

U nastavku pogledaj što te očekuje na 12. Antifa Festivalu:

Petak, 13.11.2015. 

MONTEPARADISO HACKLAB

17:30h Predstavljanje nogometnog kluba Zagreb 041 – antifašističkog i direktno – demokratskog kluba 

19:00h – NS STREETART – predstavljanje novosadskih street art umjetnika 

MONTEPARADISO CLUB

koncert, start: 22h 

Đornata (SLO)
IAMDISEASE (SLO)
Red Tape (Pula)

Subota , 14.11.2015.

MONTEPARADISO HACKLAB

17:30h Mreža antifašistkinja Zagreba (MAZ) – gostovanje i predstavljanje rada u proteklom razdoblju

18:30h Jelena Miloš, predavanje – Solidarnost nema granica: o inicijativama podrške izbjeglicama, 

19:30 projekcija filma Italian Punk Hardcore 1980 – 1989. The Movie

MONTEPARADISO CLUB

koncert, start: 22h

AK 47 (HR)
Pervy Pissheads (A)
Dropthehammer (Pula)

Više potražite na Facebook eventu!

Zašto društvo i dalje omalovažava žene na vodećim pozicijama?

Da bi žena mogla preuzeti njegovu ulogu ‘trebala bi biti atraktivna, inače nije od velike koristi‘, izjavio je Dalaj Lama. Komentari feministkinja na tu izjavu  predvidljivo i opravdano odišu ljutnjom i neslaganjem.

Seksistička izjava sama po sebi uznemiruje i ukazuje na mnogo veći problem, a to je da su žene na rukovodećim pozicijma čak i u ovom slučaju, hipotetski, izvrgnute poruzi  na način na koji to muškarci nikada nisu.

Žene votkinje često su vrednovane terminima nepostojećih dvostrukih kriterija temeljenih na ženskom, majčinskom stereotipu. Uzmimo za primjer političke kandidatkinje: one su često procjenjivane s obzirom na to jesu li ili nisu brižne i posvećene majke, te istovremeno zbog toga gube ugled i povjerenje. Na primjer, prošli mjesec američki senator Richard Black se osvrnuo na svoju političku suparnicu Jil McCabe koja se ponosno identificira kao posvećena majka i zagovornica jednakih plaća za žene i muškarce, kao na političarku koja je ‘majka’ i  liječnica samo  deklarativno. Kod muških kandidata očinska i obiteljska uloga rijetko se preispituju. Uz suočavanje s tom dihotomijom žene – votkinje su često suočene i s otvorenim seksističkim ponižavanjima. Ne treba ići dalje od primjera tretiranja predsjednice organizacije Planirano roditeljstvo Cecile Richards tijekom saslušanja u House Oversight Committee (Odbora za nadzor) američkog Kongresa.  Richards je ispitivana od strane predsjednika odbora Jasona Chaffeza koji je pompozno odbacio tvrdnje votkinje organizacije ometajući je i prekidajući nekoliko puta.

U Hrvatskoj se sjetimo samo izjava izgovorenih u sabornici, od ljudi koji izglasavaju zakone, proračune i vode nas kao državu. Kultna ‘žene nisu za mudrace nego za madrace’ je poručila ženama da nemaju što raditi u toj zatvorenoj muškoj igri zvanoj politika. 

“Politika je težak, rudarski posao, žene neće u politiku jer je to teško, jer ne mogu biti kod kuće s djecom, jer moraju zapostaviti obitelj”, smatra HDZ-ov saborski zastupnik Dujomir Marasović.

Komentar Dalaj Lame bio je seksistički, neprikladan i razočaravajući. Sama činjenica da se vjerski vođa osjeća ugodno iznoseći takav komentar na nacionalnoj televiziji pokazuje da postoji mnogo dublji i veći problem. Dok bi Dalaj Lamu trebalo držati odgovornim za tu izjavu, odgovornim treba držati i šire društvo koje mu je omogućilo da uopće govori na taj način.

Prevela i prilagodila Valentina Stipković 

Sedam apsurdnih stvari koje nas pop kultura uči o prvom seksu

Ah, žensko djevičanstvo. Za većinu žena postoji trenutak u kojem postanu izrazito svjesne svojeg djevičanstva, iznenada shvaćajući da se nalaze u međuprostoru između bivanja ‘ne više djevojkom, ali ne još ženom’.

Djevičanstvo je nešto u vezi čega trebamo, naizmjence, biti opsjednute ili ne priznavati uopće. Trebale bi ga čuvati, ali prepustiti pravoj osobi. Ne ‘dati odmah’, ali treba paziti i da ne ostanemo predugo ‘djevica’. Najveći mit o djevičanstvu je da je to nešto što se lako definira, ali, u stvari, postoji bezbroj definicija i sve ovisi o tome što osjećate prema tome.

A opet, društvo i popularna kultura u velikoj mjeri diktiraju kako mlade žene misle o nevinosti u cjelini. Ispod su samo neke od najvećih laži koje pop kultura uči žene da se dogode nakon što konačno izgube nevinost:

1. Umrijet ćeš.

Postoji bezbroj scena u bezbroj horror filmova (vidi: Cherry Falls, Strava u Ulici brijestova, Petak 13., Noć vještica) gdje nevina, djevičanska teen djevojka postane metom Boogie mena odmah nakon – ili za vrijeme – seksa. Ako djevojka uspije zadržati svoju nevinost netaknutu do kraja filma, onda je nagrađena kao Final Girl. To je glup i predvidljiv trop, ali također govori o općenitoj, podsvjesnoj stravi koja okružuje koncept tinejdžerskog seksa, a posebno onaj djevičanskih tinejdžerki. Žene se implicitno uči da je njihova seksualnost opasna, možda čak i opasna po život, a izgubiti nevinost u ‘manje nego časnim’ okolnostima znači vašu sigurnu propast. Zijev.

via GIPHY

 2. Zatrudnjet ćeš, odmah. I onda će ti beba slomiti kičmu i pojesti te iznutra.

OK, ovaj drugi dio je zaplet iz Praskozorja Stephenie Meyers, posljednje knjige Sumrak sage, gdje Bellu Swan ubije njezino nerođeno dijete prije nego što je pretvore u krvožednu vampiricu kako bi joj spasili život. Ali trudnoća odmah nakon seksa nije nešto što postoji samo u Sumrak svemiru. Pojavljuje se u filmovima, knjigama i televiziji, od klasika iz osamdesetih poput For Keeps u kojem 17-godišnja Molly Ringwald zatrudni nakon što izgubi nevinost sa svojim srednjoškolskim dečkom, do svakog Lifetime filma ikad. Ovaj narativ pridodaje anksioznosti koja okružuje tinejdžerski seks. A ideja da bez obzira koliko si zaštićena i odgovorna, ćeš svakako završiti ‘napumpana’ i upropastiti si život, je smiješna koliko i lažna.

via GIPHY

3. Bit ćeš nametljiva, glupa zbrka.

Postoji scena u drugoj sezoni Girls u kojoj Shoshannu odbije dečko s kojim se planira seksat nakon što otkrije da je djevica. “Djevice postanu privržene”, kaže on. “Ili krvare. Postanete privržene kada krvarite”.

Iako scena treba izazvati smijeh, okrećući narativ o ‘nametljivoj djevici’ na glavu, ideja da djevice postanu ‘nametljive’ nakon gubitka nevinosti je koncept koji se ponavlja cijelo vrijeme. Najbolji primjer je film Okrutne namjere, u kojem lik kojeg igra Selma Blair postane opsjednut Sebastianom nakon što je izgubila nevinost s njim. Da, emocije mogu biti uključene za neke žene (i to je potpuno normalno i OK), ali mit da su sve žene emocionalne zbrke koje ne mogu odvojiti seks od ljubavi je očito neistinit. Plus, to stavlja nepotrebna i nepoštena očekivanja pred mlade žene koje se osjećaju spremne izgubiti nevinost.

via GIPHY

4. To će sve promijeniti.

Govoreći o smiješnim očekivanjima, događaj gubitka djevičanstva je napuhan do ogromnih, nerealnih visina. Pop kultura uči mlade žene da je gubitak nevinost najvažnija stvar koja će im se dogoditi u životu ikad. Teen filmovi poput Američke pite, Slatke avanture i Sex Drivea se vrte oko gubitka djevičanstva kao središnje, duboke prekretnice. Da bude jasno, to ne znači da prvi seks apsolutno nije velika stvar, ali realnost je da gubitak nevinosti ne mora biti monumentalni trenutak ako ti ne misliš da je. Što osjećate prema svom djevičanstvu – i seksualnosti općenito – nije jedna-veličina-odgovara-svima stvar, bez obzira koliko vas teen filmova htjelo uvjeriti u to.

via GIPHY

5. Ako ne izgubiš nevinost kao tinejdžerica, nešto ozbiljno nije u redu s tobom.

Živimo u društvu u kojem se mlade žene sramoti kao ‘drolje’ za što se zanimaju za ili uživaju u seksu, a istovremeno ih se proziva frigidnim ili ‘čistunkama’ ako se odluče ne biti seksualne. Prema CDC-u, prosječna dob za gubitak nevinosti u Americi je 17 godina. No, ima i dosta žena koje ostaju djevice do svojih 20-ih (pa čak i 30-ih) – i ne sve iz vjerskih razloga. Dok se na djevičanstvo gleda kao na nešto što bi mlade žene trebale ‘dati’ selektivno, starije djevice se često suočavaju s različitom vrstom stigme. Naravno, ono što netko/neka odabere definirati kao djevičanstvo i kada odluči ‘izgubiti’ to djevičanstvo trebalo bi potpuno ovisiti o njima, a ne nekom čudnom vremenskom prozoru kojeg društvo smatra prihvatljivim.

via GIPHY

6. Ako ne izgubiš nevinost s nekim koga voliš, žalit ćeš to ostatak svog života.

Neki ljudi se osjećaju najugodnije ako su seksualno intimni s osobom u koju su zaljubljeni. Za druge, to nije toliko bitno. Ali naša kultura održava ideju da ako mlade žene spavaju s nekim koga ne vole, ne samo da će postati ‘nametljive’, već će se osjećati poniženo kada shvate da osoba s kojom su spavale nije toliko zainteresirana za njih. Još jednom, ovaj mit hrani ideju da su žene pretjerano emocionalne i da njihova seksualnost ima veze s onim što netko drugi misli o njima. Ali koga odaberemo za prvi seks trebalo bi samo imati veze s onim što nam čini ugodu. Ako je seksualno iskustvo konsenzualno i ugodno, to je stvarno jedino što je bitno. Točka.

via GIPHY

7. Lezbijke, queer i trans žene izuzete su iz razgovora o ‘djevičanstvu’.

Razmislite o tome – koliko često imamo priliku vidjeti da LGBT protagonistica doživljava svoju seksualnost po prvi puta? Narativ o djevičanstvu u pop kulturi – i izvan nje – gotovo uvijek ovisi o heteroseksualnim parovima i penetraciji penisa-u-vaginu, što zanemaruje cijelu skupinu mladih žena koje doživljavaju svoju seksualnost na potpuno drugačiji način. Ovi jednoznačni prikazi učvršćuju ideju da je djevičanstvo stvar što netko (odnosno muškarac) ‘oduzima’ ženi i uvijek na isti, penetrativan način. U stvarnosti, seks može biti mnogo stvari, različite važnosti, ovisno o ljudima koji ga doživljavaju.

via GIPHY

Prevela i prilagodila: Marina Bubalo

Živjeti s HIV-om u Srbiji

Osobe zaražene HIV-om u Srbiji suočavaju se sa činjenicom da se ne mogu osloniti na pomoć društva i države, kao da je protiv njih planski kreirana široka lepeza svakodnevnih, često nepremostivih problema i prepreka, od izolacije okoline, najbližih prijatelja, osude, nemogućnosti zapošljavanja, do paragrafa Kaznenog zakona napisanih kao da je namjera autora i zakonodavaca bila državna diskriminatorna intervencija, ili recidiv iz vremena kada je HIV virus bio neizlječiva bolest s fatalnim posljedicama, piše Bojan Tončić za Diskriminacija.ba.

Nedostatak zdravstvene edukacije, konzervativni pristup i nizak nivo obrazovanja predstavljaju čvrstu osnovu za diskriminatorni odnos prema osobama koje žive sa HIV-om. Zdravstvene ustanove u kojima dobivaju stručnu pomoć često su nemoćne zbog neredovne opskrbe lijekovima, te u njima, kao i u nevladinim organizacijama, ostaju samo riječi podrške.

Epidemiologinja Mila Paunić godinama je na čelu Savjetovališta za dobrovoljno, povjerljivo savjetovanje i testiranje na HIV Zavoda za zaštitu zdravlja studenata i studentica u Beogradu. Ona u razgovoru za Diskriminaciju.ba ističe brojne specifičnosti u kontaktima s potencijalno zaraženim mladim osobama, od kojih se neke suoče i s bolnom istinom, da su HIV pozitivne.

“Moram izdvojit nešto što užasno boli, što razdire – izolacija! Ako okolina sazna, šire društvo, kolege na poslu, dogodit će se ono što najviše boli: socijalna izolacija. Prije desetak dana mi je jedna mlada pacijentica rekla: ‘Ne plašim se, doktorice, ja HIV-a, plašim se ljudi. Dogodit će se prvo da me kao malo sažalijevaju, pa onda, polako će me ‘zaboravljati’, neću više biti interesantna ‘ovakva’, jer to više neću biti JA (tu izgovara svoje ime i prezime), nego ‘ma znaš, ona što ima HIV’ i sve rjeđe će me pozivati na piće, na kavu, na druženje, počet će zatim neki i sklanjati preda mnom i šalice za kavu ‘za svaki slučaj’, prat će kvake vatom i alkoholom, svaki put dezinficirati dasku na WC školjci… Dosadit će im, jer, naporno je to, naći će neke izgovore. I tako, polako, ostat ću potpuno sama!”, kaže naša sugovornica.

Ona nije zadovoljna preventivom, odnosno brojem mladih ljudi koji se testiraju.

“Danas HIV infekcija u Srbiji ima lice mladog gej muškarca koji dosta zna o rizicima HIV-a. Ali, bez obzira na to, ima seks bez zaštite. Iako je u Srbiji danas mnogo lakše nositi se sa HIV infekcijom, nego prije recimo 17 ili 20 godina, moram ipak reći da ni u jednoj zemlji nije lako imati HIV. U nekim zemljama je to jako, jako teško, a u nekim manje teško. Plašim se da mi pripadamo ovoj prvoj grupi. Ne zbog nemogućnosti liječenja ili zdravstvenog stanja (tu čak mislim da smo i u odnosu na bogatije zemlje bolji), bojim se generalno lošeg odnosa prema ljudima koji žive s HIV¬om, zbog nedovoljno obrazovanja, niske zdravstvene prosvijećenosti, neprihvaćanja različitosti i konzervativnih stavova. Dodatni deprimirajući faktor je loša ekonomska situacija, odnosno loš socijalni i ekonomski položaj”, ističe doktorica Paunić.

Paunić naglašava da je tretman zaraženih kompleksan, a odnos države prema njima ‘blagorečeno nestabilan’.

Član 250. Kaznenog zakona Srbije, naime, ima stav koji se odnosi na zabranu prenošenja HIV virusa, odnosno, propisana je kazna jedino za širenje ove vrste bolesti ¬ HIV infekcije. Prethodni član Zakona zabranjuje prenošenje svih zaraznih bolesti, a onda slijedi norma, specifična za HIV. Ne kažnjava se, kažu nevladine organizacije koje sudjeluju u lobiranju za izbacivanje ovog paragrafa iz Zakona, ni na prenošenju ebole, ni hepatitisa C, ni drugih, češćih i smrtonosnijih zaraznih bolesti, nego baš i isključivo na HIV-u.

To je, ocjenjuju, izvor stigme ljudi koji žive s HIV-om, recidiv iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je HIV bila infekcija od koje se umiralo.

Ovaj član KZ je apsurdan, ali i neprimjenjiv – nikada nije podignuta optužnica zbog njegovog kršenja, niti se može dokazati nečija krivica za širenje virusa HIV. Ipak, važno je zadržati državni odnos prema oboljelima, budući da su oni krivci, a ne žrtve. Uz gomilu birokratskih eufemizama, sličan stav ima i zaštitnik građana, čija je Stručna služba, kako otpisuje nevladinoj organizaciji Quiria centar, svjesna činjenice da su ‘HIV pozitivne osobe često izložene stigmatizaciji’.

Više pročitajte OVDJE!

Otvaranje tranzitnog kampa u Slavonskom Brodu u utorak

Zbog nepripremljenosti tehničkih uvjeta za prijevoz izbjeglica vlakovima od Šida do Slavonskog Broda, otvaranje tranzitnog kampa u Brodu očekuje se u srijedu, prenosi Inicijativa Dobrodošli.

Prva grupa izbjeglica trebala bi krenuti u srijedu popodne stoga će službe kampa i volonteri/ke pripremiti sve za prihvat od večernjih sati.

Međutim, u nedjelju popodne ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić kazao je kako prve izbjeglice u centar u Brodu stižu u utorak, a da će kamp biti potpuno funkcionalan od srijede. 

Inicijativa ‘Dobrodošli’: Sve dublje poniranje u humanitarnu krizu

Inicijativa Dobrodošli! podsjeća da je jedini način za sprečavanje daljnje eskalacije humanitarne krize uspostavljanje međunarodnog sigurnosnog koridora (morskog, kopnenog i zračnog). Uoči današnjih izbora u Turskoj, Inicijativa apelira na borbu protiv autokracije i terorizma te ponovno osuđuje odluku o stacioniranju velikog broja izbjeglica na teritorij jedne države, odnosno o formiranju hot spota za izbjeglice u Turskoj. Građani i građanke Europe ne žele svjedočiti izgradnji bilo kakvih prepreka – zidova, ograda, žica – za ljude su u potrazi za sigurnošću.

Posljednjih dana volonteri/ke Inicijative Dobrodošli! svjedoče sve sporijem tranzitu ljudi, kako ulaska u Hrvatsku i prolaska do Slovenije, tako i na granici s Austrijom. Reakcije i odluke političara usporavaju dolazak ljudi u Europu, što dovodi do svađa i nemira.

Inicijativa apelira i na policajce, vojnike, predstavnike službi za spašavanje i sve ostale predstavnike koji rade i pomažu ljudima u kampovima da svojim ponašanjem budu primjer i građanima, da rade na prevenciji govora mržnje prema drugima, a ne da ga i sami potiču te da tretiraju osobe onako kako bi i sami postupali jedni prema drugima u nevolji. Suprotnim postupanjem dolazi do rasta nervoze i nezadovoljstva među ljudima, što, nažalost, nužno dovodi i do žrtava.

Ljudima koji su prošli tisuće i tisuće kilometara kako bi pobjegli od rata i nedostojnih uvjeta života u svojim zemljama, dužni smo osigurati dostojan i human prihvat. U očekivanju kakvi će biti uvjeti u izbjegličkom kampu u Slavonskom Brodu, Inicijativa apelira na Ministarstvo unutarnjih poslova, kao i ostale institucije poput Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom ali i na lokalnu zajednicu, da osiguraju čvrste objekte u kojima bi ljudi bili smješteni, a koji će biti prihvatljivi u zimskim uvjetima.

Iako je ova humanitarna kriza prerasla i u krizu Europske unije, još uvijek nije kasno da se počne primjenjivati međunarodno humanitarno pravo te da se aktiviraju alternativni mehanizmi za zaštitu izbjeglica poput privremene zaštite, kao i te osiguranje sigurnog koridora za izbjeglice.