Prijavi se na Autaonicu!

Dragie svie!

Prva nam je ovosemestralna AUTaonica prošla odlično, družili smo se i razmjenjivale iskustva uz puno priče, smijeha i podrške. 

Potaknuti pozitivnim reakcijama, odlučile smo organizirati još jednu AUTaonicu za one koji prošli put nisu mogli doći ili jednostavno nisu imale dovoljno hrabrosti.

Autanje je zaista veliki korak u našim životima. Zapravo, više velikih koraka 
To je proces koji se odvija tijekom cijeloga života, što nas ponekad toliko frustrira da gotovo poželimo da nam na čelu piše peder/lezba/bi/trans/… pa da ne moramo svaki put iznova ponavljati iste muke po autanju.

Ormar je tijesan i sputava, ali ni izaći iz njega nije lako. Kako bilo, nema razloga da sve to skupa prolaziš sam/-a. Umjesto toga, dođi na AUTaonicu razmijeniti recepte za preživljavanje autanja! Ne moraš reći ono što ne želiš, tako da su i sramežljivije među vama dobrodošle. 

P.S. Molimo da se ne prijavljuju osobe koje su već sudjelovale na AUTaonici (ovaj semestar ili prošle godine), ovo je nova prilika za one koji su propustili prve dvije pa žele nadoknaditi Naime, radimo u manjim grupama pa je broj mjesta ograničen.

Vidimo se 20.05. od 19h u A001 (iza dvorane 3)!
Ako ne možeš naći prostoriju, nazovi 0989003909, kontakt Sara.

AUTaonica je radionica zatvorenog tipa za pomoć LGBTIQ osobama pri autanju. Vode je članice AUT-a.
Zbog lakše organizacije prijave pošaljite na mail inicijativa.aut@gmail.com

Osvanula duga pred Hrvatskom biskupskom konferencijom

Rano jutros nepoznata skupina aktivista i aktivistkinja iscrtala je pred zgradom Hrvatske biskupske konferencije poruku o “nužnosti uvažavanja i poštovanja svih građana” (a mi dodajemo i građanki); podsjetnik na to predstavlja LGBT duga, simbol različitosti zajednice, navode u svojem priopćenju.

Dodaju kako je duga iscrtana u kasnim noćnim satima s nedjelje na ponedjeljak na pločniku ispred Hrvatske biskupske konferencije te da su to učinili “nepoznati širitelji poruka ljubavi i mira”.

Uz samu dugu ispisna je i poruka “Ljubi bližnjeg svog”, a sve je zabilježeno na videu koji možete pogledati na Libelinoj Facebook stranici ovdje.

Zgrada ispred koje je ovog jutra osvanula duga, iscrtana na Međunarodni dan borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije, već je mnoštvo puta kritizirana kao dokaz nepotrebnog i besmislenog trošenja novca Crkve koja se financira iz proračuna.

Sličnu poruku zbog provođenja žestoke homofobne kampanje koju je provodila Katolička crkva odaslala je i udruga Zagreb Pride. Prosvjed protiv, kako su tada naveli u svojem priopćenju, crkvene homofobije i transfobije, protiv govora mržnje i progona LGBT građana i građanki ove zemlje’ održan je 12. siječnja 2013. godine ispred zagrebačke katedrale pod nazivom “Ljubi bližnjeg svoga ispred Katedrale”.

 

Zoran Zaev: ‘Ne odlazimo dok ne ode Gruevski’

Lider Socijaldemokratskog saveza Makedonije (SDSM) Zoran Zaev rekao je jučer ispred zgrade Vlade Makedonije da protest u Skopju, na kojem je sudjelovalo preko 20.000 građana, neće završiti sve dok premijer Nikola Gruevski ne podnese ostavku.

Gruevski je pak u subotu, dan prije prosvjeda, izjavio da nema namjeru podnijeti ostavku, jer da bi to bio kukavički čin.

Oporba optužuje vlast za korupciju i prisluškivanje građana, uključujući političare, novinare i crkvene velikodostojnike.

S druge strane, vladajuća stranka (VMRO DPMNE) optužuje oporbu za špijunažu i pokušaj destabiliziranja zemlje. VMRO DPMNE i Gruevski pozvali su pak svoje pristaše na svoj prosvjed najavljen za danas u Skopju.

Zaev je upozorio premijera Nikolu Gruevskog da ‘inaćenje voljom građana Makedonije može imati posljedice koje nitko ne želi’ te je pozvao Europsku uniju da odlučnije reagira povodom događanja u Makedoniji.

Po završetku protesta, nekoliko stotina građana ostalo je kampirati ispred zgrade vlade, sve dok, kako kažu, Gruevski ne podnese ostavku.

Napomenimo kako su, nakon diplomatskog pritiska na vlast, prošlog tjedna ostavke podnijeli ključni suradnici premijera Gruevskog: ministrica policije Gordana Jankulovska, ministar transporta Mile Janekieski i šef kontraobavještajne službe Sašo Mijalkov.

Važno je reći i to kako su ovi prosvjedi održani tjedan dana nakon teških sukoba u Kumanovu između makedonskih snaga sigurnosti i oružane skupine navodnih albanskih gerilaca u kojima je ubijeno 18 osoba, od čega osam policajaca. 

Joan Jett dobila je zaslužno mjesto u Rock and Roll kući slavnih

U subotu, 18. travnja ove godine, Joan Jett & The Blackhearts napokon su uvedeni u Rock and Roll Hall Of Fame. Od osam legendarnih grupa i umjetnika koji će biti uvedeni ove godine, Joan Jett jedina je žena, što je vrlo dobro poznato mjesto ovoj neustrašivoj pionirki koja se izborila za sve što je postigla u svojoj karijeri koja traje preko četiri desetljeća u dominantno muškom, testosteronom natopljenom svijetu rock’n’rolla.

Pa, dok se ona priprema da dobije ovu davno zasluženu čast, prisjetimo se kakva je kulerica Joan Jett.

Ranih 70-ih, kada joj je bilo samo 15 godina, Joan je osnovala pionirsku, potpuno žensku, punk rock petorku The Runaways (Joan Jett – gitara/vokali; Sandy West – bubnjevi; Cherry Currie – glavni vokal; Jackie Fox – bas gitara i Lita Ford – gitara). Napisala je također većinu pjesama za bend, uključujući i njihov hit iz 1976. “Cherry Bomb“.  Bend je snimio četiri albuma između 1976. i 1978. te su imale turneju.

Kao što je primijećeno u članku iz WYSK objavljenom u studenom 2014.: “Ponašanje njihovih poklonika ponekad se nazivalo novom beatlemanijom“. Joan je nakon nekog vremena postala frontmenica Runawaysa nakon što su Cherie i Jackie napustile bend.

“Djevojke vide te definirane uloge koje bi trebale slijediti u životu, no kada sam ja bila mala, roditelji su mi rekli da mogu biti što god želim.”

Kada su se Runaways potpuno raspale 1979., Joan se posvetila radu na solističkom albumu. No, kada ga je trebalo izdati, 23 različite diskografske kuće zalupile su joj vrata. Prema jednom novijem članku u Inquisitru, “Jett se sjeća da je u tim ranim danima morala braniti svoj rôd pred svima u glazbenoj industriji te, povremeno, čak i pred nekim budućim fanovima. Joan se sjeća kako je poslala četiri iste pjesme svim izdavačima kojima se obratila (“I Love Rock ‘N Roll,” “Crimson and Clover,” “Do You Wanna Touch Me” i “Bad Reputation”), te da su je svi redom odbili.

Potpuno frustrirana, ali vođena stavom da neće odustati, preuzela je kontrolu nad vlastitom budućnosti i 1980. s producentom Kennyjem Lagunom osnovala Blackheart Records. Ovaj povijesni korak učinio je Joan Jett “prvom ženom koja je preuzela kontrolu nad nezavisnom glazbenom izdavačkom kućom“. Osnovala je svoj hard-rock Blackhearts 1982., i od tada je u svojoj fantastičnoj karijeri konstantno nizala uspjehe.

Vodeći Blackhearts, Joan je imala osam platinastih i zlatnih albuma te devet hit-singlova u Top 40, uključujući “Bad Reputation”, “I Love Rock ‘N’ Roll”, “I Hate Myself For Loving You,” i “Crimson and Clover.” Da… upravo one pjesme koje je prethodno odbilo više od dvadeset “kratkovidnih” izdavača. Danas, tri desetljeća poslije, Joan Jett i Blackhearts još uvijek rade turneje za horde svojih vatrenih obožavatelja.

“Shvatila sam da je to bio problem društva, da se radilo o tome što je ženama dopušteno, a što nije. Dok sam bila još vrlo mlada, odlučila sam da neću slijediti ta pravila za žene.”

Joanin uspjeh ne odnosi se samo na to što je legendarna frontmenica, glazbenica i autorica. Kao producentica, radila je na albumima bendova Bikini Kill, Circus Lupus i Germs. Novi bendovi neprestano potpisuju za njezin Blackheart Records, a Joan kaže: “To je mjesto na kojemu se djevojke mogu osjećati ugodno – kako u smislu radnog okruženja, tako i u smislu umjetničke razine”.

Učvrstivši svoj status ikone pop kulture, Joan je glumila u filmovima i nastupala na televiziji, uključujući Light Of Day (1987), i za Tonyja nominirani broadwayski mjuzikl The Rocky Horror Show, ali i u serijama kao što je Zakon i red (Law & Order). Također, njenu glazbu možemo čuti u brojnim filmovima i TV-serijama/emisijama kao što su, da spomenemo samo neke, Kick Ass, The Runaways, Shrek, Baby Mama. Pjesma “I Hate Myself for Loving You” čak je korištena na Sunday Night Football na NBC-u.

Prije godinu dana, u travnju 2014. godine, komemorativni ulazak Nirvane u Rock and Roll Hall of Fame, preživjeli članovi benda, Dave Grohl (Foo Fighters) i Krist Novoselic, angažirali su četiri rokerice da stanu ispred benda na mjesto na kojemu je stajao Kurt Cobain. Joan Jett je započela tribute od četiri pjesme i otpjevala Nirvanin mega-hit “Smells Like Teen Spirit”. Nakon Joan, nastupile su Kim Gordon iz Sonic Youth, Annie Clarc iz St. Vincent i Lorde.

Pogledajte Joan u akciji!

Pa, kako da zaokružimo priču o živućoj legendi kao što je Joan Jett, žena zavidne samosvijesti koju nikada nije bilo briga što je na lošem glasu (never gave a damn about her bad reputation)? Baš kao što piše na njezinoj Facebook stranici: “Joan Jett provela je život rušeći prepreke i izazivajući očekivanja – naposljetku, ona je žena koja je ujedno i glasnogovornica PETA-e i podržavateljica Američke vojske. Teško se borila za svoja povijesna postignuća, a ipak je ostala skromna i zahvalna.”

“Imala sam blagoslovljenu karijeru”, kaže. “Smatram da sam imala sreće što sam mogla raditi stvari na svoj način.”

Biografski izvori: Joan Jett & The Blackhearts FacebookBiography.com

 

 Prevela i prilagodila Sanja Kovačević

Kako se danas diljem svijeta borimo protiv homofobije, transfobije i bifobije?

Danas se obilježava Međunarodni dan borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije (IDAHOT), a datum 17. svibnja izabran je zbog toga što je na taj datum 1990. godine homoseksualnost konačno maknuta s popisa bolesti Svjetske zdravstvene organizacije. Ove se godine slavi 25. obljetnica tog bitnog dana za LGBT zajednicu diljem svijeta.

17. svibnja prvi je put obilježen kao IDAHOT 2004. godine, a već 2013. godine obilježen je na razne načine u 120 zemalja. Cilj obilježavanja ovog dana jesu koordinirani događaji u svim dijelovima svijeta koji istovremeno podižu svijest o diskriminaciji i kršenjima prava LGBT osoba te osiguravaju mogućnost za poduzimanje akcija i uključivanje u dijalog s medijima, onima koji donose političke odluke te sa širom javnosti.

Ove se godine planira više od 1000 događaja u 120 zemalja, a u mnogim je zemljama ovaj dan prerastao u cijeli tjedan akcija s različitim slavljeničkim, kulturnim i političkim elementima. Neki od tih događaja su uistinu veliki, tako da se Bruxellesu, Berlinu, Santiagu, Caracasu i Havani organiziraju velike Povorke ponosa, a važne zgrade ukrašavaju se duginim bojama i zastavama.

U Europskom se parlamentu prije nekoliko dana, povodom IDAHOT-a, razgovaralo o važnosti borbe protiv diskriminacije LGBT osoba “Borba za jednakost se nastavlja svakog dana”, naglasio je tada potpredsjednik Parlamenta Dimitrious Papadimoulis i predsjednik Grupe o ravnopravnosti spolova j raznolikosti. “Cijelo društvo treba aktivno sudjelovati u smanjenju predrasuda, što nas se svih tiče”, zaključio je Papadimoulis.

Danas je, pak, IDAHOT čestitala i visoka predstavnica EU Federica Mogherini. “Na današnji Međunarodni dan borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije, EU je ujedinjena s LGBT osobama diljem svijeta u borbi za ukidanje diskriminacije na temelju spolne orijentacije i rodnog identiteta. Sva su ljudska bića ravnopravna u dostojanstvu i imaju pravo na uživanje prava koja su zapisana u Općoj povelji o ljudskim pravima”, izjavila je Mogherini.

Ipak, možda najbitniji dio IDAHOT-a su bezbrojna mala događanja na lokalnoj razini, koja uključuju tribine, panele, prikaze filmova i slično. U Hrvatskoj, u kojoj se IDAHOT službeno obilježava od 2011. godine, organizirano je nekoliko akcija u različitim gradovima. Između ostalog, u Poreču je organizirano gledanje dokumentarnog filma ‘Još jednom’ o ljubavnim životima nekoliko prijateljica lezbijki i jedne transrodne osobe. Isti je film prikazan i u Zaboku i u Tuheljskim toplicama.

Lezbijska organizacija Rijeka LORI organizirala je niz događaja tijekom nekoliko dana, a ‘Živa biblioteka u akciji protiv predrasuda‘ izazvala je veliki interes posjetitelja na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta. Živa biblioteka zanimljiva je i efikasna metoda informiranja i senzibiliziranja javnosti o društvenim problemima. Ona funkcionira baš kao i svaka druga knjižnica: čitatelji/ice dolaze posuditi “knjige”. Ipak, postoji jedna razlika: “knjige” u Živoj biblioteci su ljudi, kojima je zajedničko to što su pripadnici/ice ranjivih skupina. Neki su od “književnih naslova”: lezbijka, gej, biseksualna osoba, transrodna osoba, osoba s invaliditetom, majka djeteta s poteškoćama u razvoju, Rom/kinja, Srpkinja, beskućnik, bivši/a ovisnik/ica, nogometašica, stand up komičarka.

LORI-ce danas ističu zastave duginih boja na zgradi Grada Rijeke, a u utorak će, zajedno s udrugom Zagreb Pride organizirati program ‘Glasovi ponosa’ u Zagrebu. Program će se održati u prostorima Internet kafića Cooltura/Sublink 19. svibnja s početkom u 18 sati kad će osam mladih LGBT osoba, svaka u 5 minuta i 40 sekundi, ispričati po jednu vlastitu priču koja je vezana uz život LGBT mladih u Hrvatskoj. Večeras će u Studiju Smijeha u Zagrebu nastupiti dvije lezbijke komičarke sa forama LGBT tematike. 

Što se regije tiče, u BiH je portal LGBT.ba objavio video i tekst, koji su nastali kao dio kampanje povodom IDAHOT-a s naglaskom na mlade LGBT osobe.

U Srbiji je organizacija Labris Beograd povodom IDAHOT-a objavila deseti po redu izvještaj o položaju LGBTIQ populacije u Srbiji. U Sloveniji je transfeministička inicijativa Transakcija poručila da je krajnji čas da transrodne osobe budu vidljive, prepoznate i legitimirane unutar i izvan LGBT zajednice.

{slika}

Genocid u Indiji: Gdje je 62 milijuna žena?

Indija se suočava s ogromnim problemima – rodno uvjetovanim pobačajima, ubojstvima radi miraza, ritualnim ubojstvima udovica, napadima kiselinom i ubojstvima djevojčica do 15 godina starosti, kao i smrtnošću pri porodu. Indija provodi genocid nad ženama već više od stoljeća. O tome smo razgovarale s Ritom Banerji, aktivistkinjom i feministkinjom, koja je, kako bi ukazala na navedene probleme, pokrenula kampanju “50 Million Missing“.

50 Million Missing kampanju ste pokrenuli 2006. godine. Kako ste došli do tog broja i, nastavno, kampanju? Koliko su precizni popisi stanovništva u Indiji?

Brojka od 50 milijuna izračunata je u jednom znanstvenom radu 2005. godine, temeljenom na popisu stanovništva iz 2001. Britanci su svojedobno počeli popisivati stanovništvo, i to je zapravo izuzetno intenzivan projekt koji traje godinu dana. Moglo bi biti preciznije jer se podaci ne digitaliziraju odmah, ali se ne unose niti sva rođenja i smrti, tako da je zapravo svejedno. Kako je zadnji popis bio 2011. godine, mislim da još ne postoje procjene koliko je žena nestalo tijekom stoljeća, ali sam sigurna da bi taj broj sada mogao iznositi više od 50 milijuna.

Kampanju sam pokrenula 2006. godine kada su službeni podaci govorili da se radi o 50 milijuna djevojčica i žena koje “nedostaju” društvu. Prema podacima UN-a, u 2008. godini se radilo o 62 milijuna žena. U praksi, to znači da u Indiji postoji najmanje 62 milijuna muškaraca koji nikada neće naći ženske partnerice iz njihove vlastite kulture. Šanse za društveni kolaps u takvim uvjetima su ogromne: takav razvoj događaja može voditi do širenja seksualnih zločina, perverzija i anarhističkog shvaćanja reda i poretka. Ionako se već borimo protiv trgovanja djevojčicama širom države, koje prodaju kao “mlade” u onim regijama gdje je omjer spolova toliko narušen da mladići ne mogu pronaći supruge. Obitelji s mnogo sinova, koje si ne mogu priuštiti ženu za svakoga, često kupe jednu djevojku koju onda dijele sva braća. Uništeni prirodni omjer muškaraca i žena više se ne može ispraviti. Vjerovanje da se to događa zbog feticida je krivo – naime, podaci pokazuju da broj ubojstava raste s godinama, odnosno, više je djevojčica ubijeno od 1 do 15 godine života, nego radi rodno uvjetovanih pobačaja. Također, feticidi i ubojstva djevojčica nisu nešto što obilježava isključivo siromašne obitelji – ubojstva su učestalija kako su roditelji obrazovaniji i bogatiji.

{slika}

Koji je najveći uspjeh kampanje?

Mislim da je naš najveći uspjeh to što smo pitanje rodno uvjetovanih ubojstava, gendercide, uspjele nametnuti kao pitanje od globalnog značaja. Mislim da smo prva globalna kampanja koja se bavi pitanjem ubojstava žena radi spola. Kada smo na našem blogu plasirale konkretne informacije i brojke, ljudi su bili šokirani. Sada većina zna. Također, važno je i to što smo uspjele problem plasirati kao globalno kršenje ljudskih prava, a ne samo kao kršenje ženskih prava ili samo problem Indije. Kada smo počele s projektom, 75 posto nas smo bile žene i 25 posto su bili muškarci. Naša baza podržavatelja/ica na svim društvenim mrežama (pola milijuna ljudi u 205 zemalja) sastoji se od 47 posto muškaraca i 53 posto žena. To je, zapravo, primjenjeni “He for She“.

Surađujete li s drugim organizacijama koje rade na polju seksualnih i reproduktivnih prava i zdravlja? Vaša kampanja funkcionira po “zero fund” principu, odnosno bez ikakvih sredstava. Imate li problema s volonterima/kama, mogu li se oni/e povezani s problemom i odlučiti uložiti svoje vrijeme u to?

Čim osoba shvati da je to globalni problem, problem ljudskih prava – poveže se s i poželi djelovati. Izuzetno smo zadovoljni/e s ljudima koji volontiraju na našim blogovima, prezentacijama, koji prevode, itd. U smislu organizacije, ne radimo niti s jednom organizacijom u nekom kontinuitetu. Važno pitanje je u kojoj mjeri bi suradnja s velikim organizacijama pomogla projektu ili ženi u nevolji. Imali smo situaciju mlade žene koju je obitelj njezina muža napala kiselinom, tražeći dotu. Gotovo je umrla. Morali smo joj osigurati operaciju, ali nam niti jedna velika organizacija nije željela pomoći! Pomoć smo dobili/e iz Interplasta – volonterske organizacije kirurga/inja. Davali su nam medicinske savjete i vodili nas kroz krizna razdoblja. Human Rights Law Newtork su napravili sjajan posao s tužbom na sudu.

Naša najveća ženska organizacija za pomoć pri nasilju u obitelji svojedobno je kroz grozna savjetovanja ženama davala krive naputke i vodila grupe podrške žrtvama na način da su više škodile tim ženama nego koristile. Suradnja s drugim organizacijama ima svoje dobre i loše strane.

Jesu li problemi na koje ukazujete kampanjom 50 Million Missing globalni ili specifični za Indiju?

Globalni su. Indijske zajednice u UK-u, SAD-u, Kanadi, Norveškoj – sve imaju “modificirani” broj djevojčica prema dječacima. Također prakticiraju smrtonosne forme nasilja, kao što su ubojstva radi miraza i ubojstva iz časti.

Zašto je to toliko rašireno – feticid, infanticid, ubojstva radi miraza i iz časti? Je li to pitanje tradicije ili patrijarhata?

U mnogim kulturama je održan patrijarhat, ali se u njima ne provodi genocid nad ženama. Genocid nad ženama se događa iz istog razloga kao i ostali oblici genocida – jer je ciljana skupina na margini i dehumanizirana, te se radi toga uništava bez imalo grižnje savjesti ili krivnje. One su jednostavno jednokratne, nebitne.

Možete li nam ukratko objasniti slučaj Purvi Patel i je li dozvoljen pobačaj u Indiji?

Purvi Patel je Indijka. Pobacila je u SAD-u, gdje je i uhićena, od strane američke policije, pod američkim zakonima, gdje je odrasla i čija je građanka.

U Indiji pobačaj nikada nije bio moralno pitanje, to je nešto što dolazi iz kršćanstva. Zapravo su Britanci ti koji su zabranili pobačaj. Kasnije je opet dekriminaliziran, ali ne iz feminističke perspektive koja ženama dozvoljava kontrolu nad njihovim tijelima. Mora postojati liječnička dozvola – u slučaju silovanja, zdravlja i slično. Neoženjene žene mogu ići kod liječnika/ica koje poznaju, ali je najveći problem društvena stigma u slučaju trudnoće kao što je kod Purvi Patel.

Naime, ona je kao građanka SAD-a optužena pod zakonima o feticidu, koji su osmišljeni kako bi se žene zaštitile od treće strane – supružnika, partnera ili neznanca. No, sve se češće događa da države te zakone koriste kako bi kaznile žene. Optužena je za feticid, jer je navodno sama prekinula trudnoću, i zanemarivanje djeteta, jer ga je bacila u smeće, što je samo po sebi kontradiktorno.

Abortiranje ženskih fetusa je ilegalno u Indiji (iako veoma rašireno) i nikada nisam vidjela da su neku ženu tretirali kao kriminalku radi toga i zatvorili.