info@libela.org, Author at Libela

Tisuće na ulicama za 8. mart: Žene su kičma i otpora i društva!

Posted on March 9, 2026 by info@libela.org

Pod parolom “Žene – kičma otpora” održan je deseti Noćni marš u Zagrebu, u organizaciji Feminističkog kolektiva fAKTIV. Više od 12.000 ljudi prosvjednim maršom kroz centar Zagreba proslavilo je 8. mart i feminističku borbu koja desetljećima poziva na otpor – patrijarhatu, homofobiji i transfobiji, fašizmu i ratu.

Feministkinje su podsjetile da ženama nijedno pravo nije poklonjeno. “Naše su se pretkinje štrajkovima, blokadama i prosvjedima borile za pravo na obrazovanje, za osmosatno radno vrijeme i pravo na pobačaj. Borile su se protiv fašizma. Za ta se prava i dalje moramo boriti. Danas marširamo za život bez nasilja i eksploatacije, bez ksenofobije, mizoginije i seksizma, transfobije i nacionalizma. Marširamo za žene koje država nije zaštitila. Marširamo za mir i svijet u kojem se ne normaliziraju ratovi i genocid”, istaknule su organizatorice.

8. mart je radnički praznik

“Ženska radnička borba je borba za dostojanstven život većine: za plaće od kojih se može živjeti, za mirovine bez kopanja po kontejnerima, za radno vrijeme koje ne guta cijeli dan i za javne servise koji neće biti žrtvovani tržištu. Ne pristajemo na ekonomiju koja počiva na potplaćenom i nevidljivom radu žena. Tražimo ulaganje u javne sustave, dostojanstvene plaće, društvo u kojem briga nije privatna stvar pojedinki, nego političko i društveno pitanje”, poručuje fAKTIV.

Dodale su i da prosvjeduju i za sve one žene koje su pokušale otići od nasilnika i ostale bez zaštite: “U društvu koje relativizira mizoginiju, seksizam i homofobiju, gdje se secira ponašanje žrtve umjesto odgovornost nasilnika, nasilje nije iznimka – nasilje je temelj sustava. Govorimo za one koje ne mogu, jer riskiraju posao, dom ili sigurnost. Život bez nasilja nije vizija za neku ‘bolju generaciju’ ni obećanje koje se stalno odgađa. To je minimum ispod kojeg ne pristajemo živjeti”.

Feministkinje su ponovile i svoj desetljetni zahtjev za besplatan, siguran i dostupan pobačaj za sve. Podsjetile su da pobačaj i dalje nije dostupan brojnim ženama zbog priziva savjesti i njegove cijene. “Dok se mladiće s prizivom savjesti za vojni rok kažnjava, ginekolozi se na priziv savjesti pozivaju bez stvarne kontrole, njih gotovo 60 posto. Iz dana u dan suočavamo se sa sustavom koji nema namjeru zadirati u liječničku samovolju jer više služi Kaptolu nego našem zdravlju”, poručile su.

Marširalo se i za antifašističko društvo

“Momci u crnom, nacionalisti i rasisti, uz blagoslov vlasti, zastrašuju i prijete na našim ulicama. Napadaju migrantske radnike i tjeraju naše sugrađane srpske nacionalnosti. Ali iz straha se razvio otpor. Ljudi ovoga grada već su rekli ne fašizmu, a reći će i danas. Nikada nećemo okretati glavu od fašizme i zatvarati oči pred nasiljem. Tražimo od vlasti da preuzme odgovornost za nasilje i mržnju koji se razlijevaju ovim društvom – od sabornica preko novinskih članaka do interneta”, kazale su iz fAKTIV-a.

Organizatorice marša poručile su da je društvena promjena moguća i neizbježna.

“I najmanja borba daje rezultate, ali ključ je u zajedništvu i solidarnosti. Same možemo malo, ali zajedno možemo sve. Jer mi smo žene – kičma ovog društva i kičma otpora”, zaključile su.

Žena s glasom: Ravnopravnost nije „žensko“ pitanje, nego pitanje cijelog društva

Posted on March 3, 2026March 4, 2026 by info@libela.org

I ove se godine diljem zemlje, na 8. mart održavaju Marševi – prosvjedi žena u kojima poručujemo da ćemo i dalje nastaviti izlaziti na ulice, glasno govoriti o nepravdi, diskriminaciji, nasilju nad ženama i neravnopravnosti. Poručujemo da ćemo, kao i žene prije nas, nastaviti pružati otpor u pokušajima da nam se uskrate teško stečena prava. Prošle smo godine povodom Noćnog marša razgovarale s Faktivom, organizatoricama marša u Zagrebu, a ove godine razgovaramo s organizatoricama Noćnog marša u Osijeku – neformalnom inicijativom Žena s glasom. S Valentinom smo popričale o promjeni imena inicijative, porukama koje se šalju na Noćnom maršu, kao i aktivnostima inicijative u lokalnoj zajednici.

Prošlih ste godina organizirale Noćni marš u Osijeku kao neformalna inicijativa ‘Noćni marš Osijek’. Ove ste godine promijenile ime u ‘Žena s glasom’. Što time poručujete?

Inicijativu Noćni marš Osijek činilo je nekoliko organizacija civilnog društva iz Osijeka koje su se 2023. godine okupile zbog potrebe za upozoravanjem na nepravde koje su se događale u našoj lokalnoj zajednici.

„Žena s glasom“ nastala je kao poruka jednog Noćnog marša, s idejom da progovara o svim značajnim društveno-političkim temama te da bude glas svih onih koje nemaju mogućnost biti glasne. Ona predstavlja sve nas, bez obzira na naše imovinsko, socijalno ili zdravstveno stanje.

Prošle smo godine uvidjele da oko nas postoje mlade žene koje našem djelovanju žele doprinijeti s vlastitim idejama i mogućnostima, zbog čega smo uspostavile neformalnu inicijativu „Žena s glasom“. Ovaj razvojni korak nastao iz formata Noćnog marša, s ciljem izgradnje kontinuiranog, lokalno ukorijenjenog prostora za djelovanje. Ideja je da „Žena s glasom“ bude živa cijele godine i da okuplja žene, ali i pojedince_ke koji_e na različite načine žele podržati ovu iznimno važnu priču. Postojimo kako bismo pružile podršku, osnažile međusobne veze i javno zagovarale ravnopravnost, dostojanstvo i slobodu žena.

Ovo je četvrti Noćni marš u Osijeku. Koje poruke želite poslati na najvećem prosvjedu žena ove godine? Jesu li se poruke promijenile u odnosu na prvi Marš koji ste organizirale?

Prvi je Noćni marš došao u trenutku kada su se i u javnom i u medijskom prostoru događale različite situacije koje su potaknule i nas kao pojedince_ke, ali i kao građane_ke, da iskažemo svoje nezadovoljstvo položajem žena u društvu te odnosima prema ženama u zdravstvu, sustavu socijalne skrbi, a posebice u sustavu pravne zaštite. S obzirom na to da je u siječnju ove godine ukinuta presuda policajcu za ubojstvo naše sugrađanke, mlade Mihaele Berak, želimo prenijeti poruku da ona nije zaboravljena te da nećemo odustati od zahtijevanja pravedne zakonske kazne za počinjeni femicid.

Zato ove godine ističemo važnost sigurnosti i zaštite od nasilja u obitelji i javnom prostoru.

Istraživanja pokazuju da su obrasci ponašanja koji prethode femicidu predvidljivi. Sustav bi trebao prepoznati „crvene zastavice“ koje se pojavljuju puno prije nego što dođe do ubojstva. Iako je femicid uveden u Kazneni zakon, potrebno je učiniti mnogo više. Ključni su sustav podrške i sustav prevencije, kao i suradnja različitih institucija. Važno je i da sudovi ubrzaju postupke te da se ozbiljnije postave prema nasilju nad ženama kako bi se poslala jasna poruka da je svaki oblik emocionalnog, ekonomskog ili fizičkog nasilja nedopustiv.

Osim toga, naglasak stavljamo i na dostupan i siguran zdravstveni sustav, pravo na izbor, pravo na dostojanstvenu plaću i mirovinu te na dostojanstvo u svakom drugom području života.

Smatramo da je ravnopravno društvo odgovornost svih nas, neovisno o individualnim razlikama, a pogađa i muškarce, ne samo žene. Zbog navedenog, ove godine želimo otvoreno progovarati i o teškoćama s kojima se muškarci nose zbog nametnutih očekivanja društva.

Na vašim društvenim mrežama imale ste i inicijativu u kojoj pozivate pratiteljice i pratitelje da pošalju poruke ženama koje su im uzori i inspiracija, koje ne šute i hrabro koriste svoj glas te onima koje se zalažu za solidarnost i ravnopravnost. Zašto je i danas žene važno podsjećati na sve navedeno?

Važno je i danas podsjećati žene na njihovu snagu, hrabrost i pravo na slobodu jer živimo u društvu u kojem su neravnopravnost, stereotipi i pokušaji utišavanja i dalje prisutni – ponekad suptilno, a ponekad vrlo otvoreno.

Mnoge žene i dalje propituju imaju li pravo biti glasne, zauzeti prostor, izraziti stav ili se suprotstaviti nepravdi. Upravo je zato važno stvarati prostor podrške i vidljivosti.

Kada pozivamo ljude da pošalju poruke ženama koje su im uzori, onima koje ne šute, koje koriste svoj glas i koje se zalažu za solidarnost i ravnopravnost, gradimo kulturu međusobnog priznanja i podrške te šaljemo poruku da nitko nije sam_a. Podsjećanje je važno i zato što žene često rade ogroman, ali nevidljiv posao – u zajednici, obitelji, civilnom društvu i javnom prostoru. Vidljivost i javno priznanje nisu samo simbolična gesta, već čin osnaživanja. Kada jedna žena dobije podršku, njezin glas postaje sigurniji, a kada se glasovi udruže, nastaje pokret.

Novost je i da ove godine surađujete s Glasom Slavonije gdje objavljujete serijal „Udružene“ koji tematizira položaj žena u raznim sferama života, od umjetnosti i medija do znanosti i politike. Kako je došlo do te suradnje? Koji joj je cilj i kakvi su utisci?

„Žena s glasom“ dobit će na glasnoći poruke zahvaljujući suradnji s Glasom Slavonije, medijem koji ima dugu tradiciju i snažan regionalni utjecaj. Do suradnje je došlo na prijedlog naše članice Elene Lukić, koja je ujedno i novinarka Glasa Slavonije. Kroz ovu suradnju objavljuje se serijal tekstova o temi društvenog položaja žena u raznim sferama života, s ciljem osvještavanja vrijednosti ravnopravnosti i solidarnosti. Naziv „UdruŽene“ nije slučajan – on naglašava snagu zajedništva i poruku da promjene nastaju kada se žene međusobno podržavaju, ali i kada mediji odgovorno i kontinuirano prate te teme. Zato smo iznimno zahvalne što je redakcija prepoznala potrebu da se ovoj temi pristupi sustavno, a ne samo prigodno.

I za kraj – zašto je važno da vam se sugrađani_ke, kao i građani_ke iz okolice Osijeka u nedjelju pridruže u što većem broju i dignu glas za ravnopravnost, protiv nasilja i za društvo u kojem su žene sigurne i poštovane?

Važno je da nam se sugrađani_ke iz Osijeka i okolice pridruže u što većem broju jer javna prisutnost šalje jasnu poruku – da ravnopravnost nije „žensko“ pitanje, nego pitanje cijelog društva. Kada izađemo zajedno, pokazujemo da nasilje nad ženama nije privatni problem, nego odgovornost cijele zajednice. Okupljanje je čin solidarnosti sa ženama koje su preživjele nasilje ili bilo koji drugi oblik nepravde, ali i preventivna poruka da kao društvo ne toleriramo šutnju, relativizaciju ni opravdavanje nasilja.

Svaki podignuti glas znači manje prostora za strah, a više prostora za sigurnost i dostojanstvo.

Važno je i zato što promjene ne dolaze same od sebe. Zakoni, institucije i politike oblikuju se pod pritiskom javnosti, a taj pritisak postoji samo ako su građani_ke vidljivi i glasni. Kada se okupimo u velikom broju, pokazujemo da želimo društvo u kojem su žene sigurne i ravnopravne na ulici i poslu, u vlastitom domu i javnom prostoru. Naše okupljanje nije samo prosvjed – to je poruka nade i zajedništva. Poruka da biramo ravnopravnost umjesto diskriminacije, poštovanje umjesto nasilja i solidarnost umjesto šutnje.

HPV negativni slučajevi raka vrata maternice redovito su niži od 15 posto

Posted on February 28, 2026March 31, 2026 by info@libela.org

Ovoga je mjeseca u Hrvatskom saboru zastupnik Damir Biloglav iz stranke DOMINO održao govor u kojem je kritizirao potencijalno uvođenje programa obaveznog cijepljenja protiv HPV-a (1,2,3,4). Kao liječnik obiteljske medicine poručio je zastupnici Marijani Puljak da se u kontekstu ove teme svatko treba baviti svojom strukom.

Pritom je istaknuo da “oko 15 posto slučajeva raka grlića maternice nema veze s HPV virusom” (1,2,3,4).

S obzirom na to da navedena tvrdnja nije potkrepljena nekim izvorom niti su specificirani vrijeme i prostor na koje se ona odnosi, odlučile smo provjeriti podatke koje navode relevantne institucije i znanstvene studije.

HZJZ I SZO: skoro svi slučajevi cervikalnog raka uzrokovani su infekcijom HPV-om

Kao što smo već pisale, infekcije HPV-a (humani papiloma virusa) predstavljaju najčešću spolno prenosivu bolest. Prenose se izravnim spolnim kontaktom i kontaktom „kože na kožu ili sluznicu“ genitalne i perigenitalne regije sa zaraženom osobom. Među više od 200 tipova toga virusa izdvajaju se najčešći onkogeni tipovi 16, 18, 31, 33, 45, 52 i 58 koji mogu uzrokovati rak vrata maternice, rodnice, stidnice, anusa, penisa i ždrijela.

Prema Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ), “rak vrata maternice je zloćudna bolest koja se razvija u dijelu maternice koji se otvara u rodnicu. Nastaje kada se pojave nepopravljive promjene na stanicama koje oblažu vrat maternice, te one počnu nekontrolirano rasti, u velikoj većini slučajeva, zbog dugotrajne infekcije visokorizičnim tipovima humanog papiloma virusa (HPV)”.

HZJZ navodi da je rak vrata maternice u 99,7 posto slučajeva uzrokovan kroničnom, neliječenom infekcijom HPV-om te da je obično za razvoj ovog sijela raka potrebno dulje razdoblje od nekih 10 do 15 godina.

Slično tome, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) i pripadajuća joj Međunarodna agencija za istraživanje raka ističu da je više od 99 posto slučajeva raka vrata maternice uzrokovano infekcijom visokorizičnih HPV-a (1,2,3).

Znanstvena literatura kaže da HPV neovisni karcinomi postoje, no njihov je udio manji od 15 posto

Jedan od najcitiranijih radova o ovoj temi, s dosad zabilježenih preko 13 tisuća spominjanja, prema bazi Google Scholar, objavljen je još 1999. godine. U naslovu se tvrdi da je HPV nužan uzrok invazivnog raka vrata maternice u cijelom svijetu te da je prethodna procjena koja je iznosila 93 posto HPV-povezanih slučajeva podcijenjena zbog neadekvatnih uzoraka i ograničenja PCR testa usmjerenog na L1 gen.

Nakon što su isključili neadekvatne uzorke i iskombinirali podatke iz ove i prethodne studije, autori_ice su zaključili_e da globalna prevalencija HPV-a u karcinomima vrata maternice iznosi 99,7 posto. Zaključili su da „izuzetna rijetkost HPV-negativnih karcinoma dodatno potvrđuje opravdanost HPV testiranja kao dodatka ili čak alternative cervikalnoj citologiji u rutinskom probiru raka vrata maternice.” Podsjetimo se, navedeni postotak koristi i HZJZ.

I druga istraživanja, i to značajan broj njih, analizirao je ulogu HPV infekcije u nastanku karcinoma vrata maternice. Ona su se provodila kroz različita vremenska razdoblja i u različitim geografskim regijama te su redovito pokazivala da udio slučajeva raka vrata maternice s HPV infekcijom najčešće prelazi 90 posto (1,2,3,4,5).

Konačno, u preglednom radu iz 2025. godine navodi se da povezanost raka grlića maternice i visokorizičnog HPV-a iznosi 91 posto. Takva istraživanja, uz potvrdu visoke povezanosti HPV-a i raka vrata maternice, sugeriraju i postojanje cervikalnih karcinoma koji nisu povezani s HPV-om.

U znanstvenom pregledu o slučajevima raka grlića maternice nepovezanih s HPV-om, objavljenom 2022. godine u časopisu International Journal of Gynecological Cancer, također se navodi da epidemiološke studije tvrde da su skoro svi slučajevi raka uzrokovani HPV-om. S druge strane, tamo stoji i da otprilike pet posto tumora nije povezano s dugotrajnom infekcijom HPV-om (1,2).

Nadalje, studija iz 2009. godine koja predstavlja povijesni pregled dotadašnjih istraživanja o papiloma virusima kao uzročnicima raka tvrdi da, iako više od 95 posto biopsija raka vrata maternice sadrži genome visokorizičnog HPV-a, to ne znači nužno da su svi ti tumori uzrokovani tom infekcijom (1,2). U tom kontekstu ističe se i meta analiza iz 2012., koja je na temelju 229 studija u kojima je bilo uključeno 40,679 žena s rakom grlića maternice zaključila da je „10,6 posto (8,4–13,9 posto) slučajeva bilo HPV-negativno, a taj se postotak razlikovao ovisno o geografskoj lokaciji“ (1,2). Slične rezultate pokazuje i sustavni pregled te meta analiza iz 2021. u kojoj stoji da je približno 5,5-11 posto svih karcinoma vrata maternice negativno na HPV. Sličan, čak i niži raspon potvrđuju i novije pregledne studije (1,2,3).

Karcinomi koji nisu povezani s HPV-om mogu imati i lošiji prognozirani ishod

Svjetska zdravstvena organizacija prepoznala je da određeni udio karcinoma vrata maternice nije povezan s HPV infekcijom, osobito adenokarcinomi te je 2020. godine ažurirala klasifikaciju tumora ženskog genitalnog sustava. Pritom je rak grlića maternice podijelila u dvije skupine: povezanu s HPV-om i neovisnu od HPV-a (1,2,3).

Znanstvena literatura koju smo konzultirale napominje da HPV-negativan status karcinoma može biti povezan s različitim scenarijima. Osim HPV-neovisnih, odnosno istinski negativnih karcinoma, poput nekih podtipova adenokarcinoma i rijetkih slučajeva planocelularnog karcinoma, razlozi se mogu nalaziti i u lažno negativnim rezultatima zbog gubitka HPV genoma tijekom procesa integracije, prisutnosti virusnih genotipova koji nisu obuhvaćeni HPV testom, neuspjeha korištene dijagnostičke metode u detekciji ili zbog pogrešne klasifikacije karcinoma kao primarnog karcinoma vrata maternice (metastaze ili primarne novotvorine tijela maternice) (1,2,3,4,5).

Konačno, istinski HPV negativni karcinomi vrata maternice klinički su relevantni zbog svog biološkog ponašanja i mogućeg lošijeg prognoziranog ishoda. Naime, kako se ističe u literaturi, adenokarcinom povezan s HPV-om ima bolju prognozu od HPV neovisnog adenokarcinoma kod raka vrata maternice (1,2,3).

Gledajući sve navedeno, može se zaključiti da nije točna tvrdnja zastupnika Biloglava o tome da oko 15 posto slučajeva raka grlića maternice nije povezano s HPV virusom.

Na takav zaključak upućuju podaci koje iznose konzultirana znanstvena istraživanja te nadležne nacionalne i međunarodne institucije. Oni kažu da se udio HPV negativnih slučajeva raka vrata maternice u svijetu kreće od oko 11 posto naniže, ovisno o geografskom području. Pritom treba imati na umu da HPV negativan status može biti uzrokovan istinski HPV neovisnim karcinomima, ali i lažnim rezultatima.

U Heated Rivalryu prepreke nisu izbrisane, ali su premostive

Posted on February 27, 2026February 27, 2026 by info@libela.org

U posljednjih nekoliko mjeseci, Heated Rivalry je posvuda. Inicijalno namijenjena za kanadsko tržište, indie produkcija redatelja Jacoba Tierneya za platformu Crave je od studenog 2025. kada ju je otkupio HBO Max postala neočekivani hit.

Osim što je dotad anonimne glumce Hudsona Williamsa i Connora Storriea gurnula u centar medijske pažnje (uz nezanemarive količine toksičnog svojatanja od strane fanova), serija nastavlja generirati nevjerojatne količine sadržaja u vidu fan edita, reelova, intervjua i think pieceva. Cilj ovog teksta nije još jednom analizirati zašto je serija toliko uspješna, barem ne primarno. Serije poput Heartstopper već su naznačile potencijal za širi komercijalni uspjeh ljubavnih priča o cis gej/bi muškarcima.

Ono što Heated Rivalry izdvaja u odnosu na dobar dio njih je strateški otklon od dijela romantičnih tropa u korist prikaza slojevitije dinamike koja ne trivijalizira svoje likove, ne ignorira ili briše njihove okolnosti niti podcjenjuje značaj scena seksa.

Serija je adaptacija dviju knjiga iz serijala Game Changers Rachel Reid, autorice poznate po gej romansama u svijetu profesionalnog hokeja. Prati dva para, Shanea Hollandera (Hudson Williams) i Ilyu Rozanova (Connor Storrie) te Scotta Huntera (François Arnaud) i Kipa Gradya (Robbie G.K.). Iako je fokus radnje na Shaneu i Ilyji i njihovom tobožnjem rivalstvu, upravo će priča Scotta i Kipa inspirirati prekretnicu u odnosu prvog para. Promatrane u tandemu, priče se bave dvjema perspektivama na rizike autanja u homofobnom sportu, komunikaciju, načine gradnje intimnosti te življena i skrivanja vlastitog identiteta pod stalnim javnim pritiskom.

Neverbalna komunikacija ima primat nad verbalnom

Odnos Shanea i Ilye od početka je buran, dijelom zbog instant privlačnosti, a dijelom zbog njihovog (ponajviše) medijski konstruiranog rivalstva. Sukladno načelima romance/smut žanra, prikazani su kao sušte suprotnosti i ravnopravni protivnici (enemies to lovers trop). To ponajviše proizlazi iz njihove iste dobi, karijere i materijalnih uvjeta. Jednakost startnih pozicija pretače se u načine na koje se tretiraju, unatoč stalnim konfliktima u prve dvije epizode.

Nakon prve scene seksa unutar 20 minuta od početka sezone, pratimo niz kraćih interakcija u razmaku od nekoliko godina. Gotovo svaki tajni hookup prati Ilyino grubo emocionalno odguravanje Shanea i period fizičke distance u kojem razmjene par seksi poruka. Kad su zajedno, Ilya deflektira Shaneova pitanja o sebi, blokira njegove nespretne pokušaje raščišćavanja situacije i onda se sve ponavlja.

Šturi dijalozi i sporost radnje, koji su doprinijeli percipiranoj monotoniji druge epizode, dijelom su iščitani kao nedostatak karakterizacije i razvoja glavnih likova. Shane i Ilya nisu likovi koji sa samosviješću osobe koja već deset godina ide na terapiju objašnjavaju sebe, ni jedan drugome, a ni publici. U Heated Rivalryu je nemoguće lijeno se oslanjati na estetske naracije unutarnjih stanja ili verbalnu komunikaciju za jasan uvid u njihove osobnosti i motivacije.

Na tragu queer indie filmova i serija prije Netflixa, kontekstualni signali poput gesti, izbora glazbe, govora tijela, izraza lica i suptilnih simbola od gledatelja_ica traže da povezuju, donose zaključke i onda ih napuštaju kako se njihovo razumijevanje radnje i likova mijenja i produbljuje paralelno sa Shaneovim i Ilyjinim otkrivanjem sebe samih i vlastitog odnosa.

Teret očekivanja u hipermaskulinom sportu

Osim što potiče angažman publike umjesto da joj nudi kognitivne prečace, tretman komunikacije između Shanea i Ilye u seriji ima važniju funkciju. Njihov neuspjeli stoicizam posljedica je i odraz hipermaskulinog konteksta profesionalnog hokeja, ali i širih zahtjeva patrijarhalnog društva obilježenog poticanjem konstantnog natjecanja između muškaraca, pervazivnom homofobijom i proskribiranjem ispravne verzije maskulinosti – snažne, izdržljive i dominantne.

U takvom svijetu, emocije su slabost a autanje je i dalje rizik koji zahtijeva konstantnu regulaciju, pregovaranje i prevođenje vlastitog identiteta.

Heated Rivalry sve to pokazuje kroz manifestacije i ispreplitanja Shaneove i Ilyjine represije, njihovu nemogućnost da priznaju svoje osjećaje i kasnije planiranje kako da realiziraju svoju vezu.

Ilyjina provokativna narav, agresivna nonšalantnost i percipirana emocionalna hladnoća u seriji su prikazane kao rezultat traume samoubojstva majke i toksičnih odnosa s obitelji koja ga je gurnula u svijet hokeja uz gruba posramljivanja svaki put kad ne osvoji trofej. Na Ilyji je teret financijskog uzdržavanja cijele obitelji, njihova prijezira bez jasnog uporišta i održavanja nacionalnog ponosa Rusije, iako se ne bi mogao tamo vratiti ako se auta kao bi muškarac.

Shaneova je obiteljska dinamika mirnija, no potpora i uvažavanje roditelja dolaze uz stalnu svijest o važnosti promišljenog oblikovanja javne persone. Kao osoba azijsko-kanadskog porijekla koja živi s autizmom, Shane se nosi s usputnim rasizmom, manjinskim stresom i obvezom projiciranja ispravnog uzora dok tek kreće istraživati vlastitu seksualnost. Za razliku od Ilye, Shane je prikazan kao posložen,„dosadan“ i emotivan lik čiji fokus na karijeru i rutine otkriva strah od iznevjeravanja očekivanja i suptilne, ali ključne razlike u načinima komuniciranja između njega i ostalih likova.

Seks kao oblik komunikacije

Za Ilyu i Shanea seks postaje primaran način upoznavanja, povezivanja i izražavanja, što pruža prijeko potrebnu alternativnu heteropatrijarhalnom poimanju seksa i reprezentaciji LGBTIQA+ seksa i odnosa u mainstream medijima. Kako ističe Youtuber Phoebe Cakes, u cishetero narativima, seks je najčešće tretiran kao cilj i kulminacija ostatka odnosa, dok je u Heated Rivalryu on integralni dio odnosa kroz koji saznajemo kako se likovi nose s intimnošću, ranjivošću i autoritetom.

U romantičnom žanru pogotovo, seks je prikazan formulaično, bez svijesti o osobnostima i pozicijama likova kao da ih sam čin fizičke intimnosti nekako erotizira ili magično briše. Kad je riječ o reprezentaciji gej i queer likova, poznato je da su u većini serija i filmova oni prikazani kao tragični ili kao razvodnjene karikature lišene seksualnosti. Ako nije potpuno odsutan, seks je najčešće tek nagoviješten i gotovo neminovno kažnjen, što perpetuira njegovu stigmatizaciju.

U Heated Rivalryu, seks ne samo da je posvuda, nego je prikazan u svom punom fantastičnom i humanom potencijalu: entuzijastično, sirovo i bez srama. Unatoč ili baš zbog verbalnih nesporazuma i nezdravih komunikacijskih uzoraka, seks nije prostor borbe, krivnje ili unutarnjeg konflikta nego oblik brige, zaigranosti i prihvaćanja koji postavlja temelje Shaneova i Ilyina kasnijeg odnosa.

Autizam se otkriva u uzorcima, pritisku i pokretima tijela

Serija, također, promišljeno pristupa reprezentaciji autizma, nudeći dublji uvid u Shaneov lik i otkrivajući dodatan sloj dinamike između njega i Ilye. Pišući o reprezentaciji autizma u seriji, Anni Malter ističe da se on ne objavljuje već se otkriva u uzorcima, pritisku i pokretima tijela. Autizam u Heated Rivalryu nije ekspliciran, opravdavan ili tretiran kao simpatična idiosinkratičnost. Evidentan je u Shaneovom konstantnom prilagođavanju okolini, trenutcima preplavljenosti i međuprostoru nedostatka riječi i potrebe za jasnom i direktnom komunikacijom. U gestama poput slaganja odjeće prije seksa, striktnoj dijeti ili doslovnim odgovorima na Ilyjina zadirkivanja i implikacije.

Iako je Shane svjestan da je drugačiji, nerazumijevanje okoline ne rezultira alijeniranjem nego uvažavanjem razlika. Malter ističe da se Ilyjino prihvaćanje Shanea u seriji prenosi kroz praćenje njegovih reakcija, davanje uputa (nedvosmislenu komunikaciju) i poticanje Shanea da se izrazi, što se prvo manifestira u seksu. U kasnijim epizodama, izražava se kroz pažnju i prisutnost, čak i kad je nesavršena.

U četvrtoj epizodi, Shane posjećuje Ilyu, a on ga nakon seksa traži da ostane i nudi mu sendvič od tune. Iz Ilyjine perspektive, taj je sendvič izraz brige kroz simboliku hrane, a iz Shaneove prekid u rutini koji prihvaća kao izraz bliskosti. Slično je s kasnijim pozivom u kolibu koja je u seriji opisana kao Shaneova „utvrda samoće“ i najdraže mjesto na svijetu.

To su detalji koji gledatelju_ici lako mogu promaknuti. Serija odbija tretirati autizam kao spektakl. Umjesto toga, pokazuje kako funkcionira kroz Shaneove navike, nijanse u interpretaciji značenja, komunikacijske nesporazume i načine nošenja s ambivalentnošću.

Žene su kvalitetno realizirani sporedni likovi

Do jednog od ključnih komunikacijskih slomova između Shanea i Ilye dolazi kad ga Ilya za vrijeme seksa nazove imenom, što u seriji predstavlja zaokret u njihovu odnosu. Preplavljen Ilyjinim konfliktnim signalima i iznenadnošću promjene i njenim implikacijama, Shane ulazi u vezu s glumicom Rose Landry (Sophie Nélisse) kojoj se u konačnici auta. Paralelno, na drugoj strani svijeta, dugogodišnja prijateljica Svetlana (Ksenia Daniela Kharlamova) izražava potporu Ilyji. U Heated Rivalryu, (strejt) žene su kvalitetno realizirani sporedni likovi, svojevrsni sidekickovi s osobnostima i dubinom.

Rose i Svetlana svojom znatiželjom, otvorenošću i empatijom nježno potiču Shanea i Ilyu da prihvate sami sebe i posegnu za više. Elena (Nadine Bhabha) radi isto za Scotta i Kipa. U posljednjoj epizodi, Shaneova majka Yuna (Christina Chang) s neočekivanom zrelošću shvaća da mu nije olakšala autanje, traži oprost i pomaže stvoriti plan da bi Shane i Ilya imali budućnost.

Priča Scotta i Kipa inspirira prekretnicu u odnosu centralnog para

Jednom kad su sigurni u svoje osjećaje i seksualnosti, Shane i Ilya se opet približavaju. No, do te posljednje prekretnice kada priznaju da se vole i odluče naći način da budu zajedno dolazi jer im rasplet priče Scotta i Kipa pruži nadu da su sreća i budućnost mogući. Za razliku od odnosa centralnog para, ljubav Scotta i Kipa je gotovo instantna, staložena i neambivalentna. Otpočetka su iskreni oko svojih želja i mogućnost te lako razvijaju prisnost. Konflikt u odnosu proizlazi iz njihovih različitih okolnosti – kao profesionalni hokejaš, Scott se ne može autati dok je barista i student umjetnosti Kip aut i aktivnim je dijelom zajednice.

Kroz njihovu priču, serija zorno pokazuje usamljenost i alijenaciju koje dolaze s nemogućnošću otvorenog življenja svog identiteta i njihov utjecaj na vezu i partnera.

Kip provodi više vremena zatvoren u stanu sa Scottom nego sa svojom zajednicom, kao da ni sam nije aut. Zbog toga i prekidaju. Kad Scottov tim prvi put u dugo godina osvoji kup, Scott gleda oko sebe kako se obitelji drugih igrača spuštaju na led da im čestitaju. On je sam. Zatim pogleda u Kipa gore na tribini, pozove ga na led i poljubi pred cijelim stadionom i reflektorima. Ta scena izuzetno javnog autanja mnoge je gledatelje_ice rasplakala zbog svoje dirljivosti i podržavajućih reakcija okoline u toj sceni.

Nada u mogućnost boljeg svijeta

Heated Rivalry pun je takvih velikih, transformativnih i beskrajno dirljivih trenutaka koji su u stvarnom životu gotovo nemogući. Sukladno konvencijama romantičnog žanra, obje priče završavaju sretno. Otklon od tropa predstavlja činjenica da je sretan kraj došao uz kompromise i da time sve prepreke nisu magično izbrisane, ali su premostive.

Tendencija žanra da se projektira u utopiju ovdje se manifestira primarno kroz tu nadu u mogućnost boljeg svijeta koja počinje sa željom da likovi jedni druge vide i razumiju, da se ponekad nađu na pola puta, s transformativnim, a ne traumatičnim autanjima.

Serija nije mogla doći u boljem političkom trenutku. Iako je Heated Rivalry vrlo svjestan da pripada žanru romanse, Jacob Thierny je fantaziju upogonio da bi adaptirao priču bez tragičnih sudbina, ali i bez razvodnjavanja.

Lijepe žene lijepo gore

Posted on February 26, 2026February 26, 2026 by info@libela.org

Jugo je vjetar karakterističan za Jadran, jugoistočnog i južnog smjera koji može dosezati brzinu strujanja od čak 30m/s, donoseći kišu i tamne oblake.

Prvih dana veljače dalmatinske gradove zahvatilo je jako i olujno jugo praćeno grmljavinskim nevremenom uzrokujući izlijevanje mora. Na području Kaštela more se izlilo te u potpunosti poplavilo, čak i razbilo rivu te komunalnu infrastrukturu poput klupa, hidranata, onečistilo lokalnu cestu, a obližnji poslovni prostori su poplavljeni.

Stanovnici_e kažu da nije prvi put da svako jače nevrijeme uzrokuje materijalnu štetu na gradskoj i njihovoj imovini te da lokalni političari_ke već godinama obećavaju realizaciju projekta uređenja obale kao i sanaciju tog problema, no rezultati zasad nisu vidljivi.

Umjesto toga, gradske komunalne službe prinuđene su ponovno nasipavati pijesak i ostali materijal po obali kako bi zaštitile ostatak grada od plavljenja, a građani_ke koji_e imaju kuće uz obalu moraju ponovno financirati sanaciju materijalne štete.

I koga su zapalili Kaštelani_ke?

Mjesec veljača je i mjesec kad počinju pokladne svečanosti i traju do početka korizme. Obilježavaju ih povorke maskiranih ljudi koji u veselju, pjesmom i plesom pokušavaju oživjeti stara narodna vjerovanja, koja sežu još u pretkršćansko vrijeme, da prerušavanjem i stvaranjem zaglušujuće buke mogu „otjerati“ zimu, demone i ostale zle sile te odbiti ih od sebe i svojih domova, kao i stoke i usjeva. Ovaj stari običaj nastavio se do današnjeg vremena mijenjajući svoju izvornu motivaciju u svojevrstan oblik društvenog (čak i vjerskog) neposluha, izrugivanja društvenim normama, pravilima i političkim autoritetima.

Drugim riječima, ovo je jedino vrijeme u godini kad je moguće vidjeti muškarca odjevenog u žensku odjeću, a da ga pritom nitko ne osuđuje, niti mu prijeti na društvenim mrežama.

U našim krajevima posebno je pažnja javnosti usmjerena na običaj paljenja tzv. krnje, pokladne lutke koja za mještane simbolizira sve loše što ih je zadesilo u proteklom razdoblju. I sad biste mogli metodom dedukcije zaključiti da bi nastavak teksta trebao biti to da su Kaštelani, razumljivo i logično, ove godine zapalili krnju koja predstavlja njihovog gradonačelnika koji im je obećavao uređenje obale svih ovih godina, i svih ovih godina je nisu dobili.

Pogrešno. Mještani Kaštela jesu zapalili krnju gradonačelnika, ali zagrebačkog. Mještani drugog Kaštela, Kaštel Sućurca su pak svoju krnju našli u liku saborske zastupnice Dalije Orešković. Demokracija, neki će reći. Svatko može biti kritiziran, reći će drugi.

No u društvu u kojem je u proteklih dvadeset godina ubijeno preko 400 žena, sasvim je opravdano postaviti pitanje – je li primjereno zapaliti krnju ženske osobe? Ili možemo otići i korak dalje. Je li primjereno zapaliti krnju koja predstavlja – živuću osobu?

U državi u kojoj je oporbenoj zastupnici Daliji Orešković skupina političkih neistomišljenika prosvjedovala ispred zgrade u kojoj živi, uznemiravajući tako ne samo nju i njezinu obitelj nego i njezine susjede te kojoj je svećenik katoličke Crkve na blagdan slavljenja Velike Gospe poručio neka pati i neka u toj patnji umre, sasvim je ljudski postaviti pitanje – je li demokratski zapaliti krnju političarke samo zato jer nam se ne sviđa njezin stav ili razmišljanje? Kakva poruka se time šalje građanima_kama u čije ime ta političarka govori, a kakva poruka njoj osobno?

U političkom okruženju u kojoj postoje političke stranke koje zabranjuju, etiketiraju, manipuliraju, izvrću i nameću ideje, činjenice, ljude, zakone i institucije, a politička rasprava se svodi na vrijeđanje neistomišljenika i parazitiranje na prošlosti, sasvim je razumljivo postaviti pitanje – je li zaista potrebno miješati politiku u apsolutno svaki aspekt društvenog života, od sporta preko kulture do narodnih običaja?

**Žene se danas, za razliku od nekad, ipak „pali“ samo na pokladama**

Običaj lova na tzv. vještice, odnosno paljenja ljudi (uglavnom žena) na lomači nekad je bio pravi narodni običaj. Marija Jurić Zagorka je napisala i roman o tome, a nekako mislim da je kaštelanski vatropalitelji nisu pročitali. Jer da jesu, saznali bi da su neki ljudi nekad davno vjerovali da su žene koje se nisu uklapale u tadašnje društvene norme zapravo vještice. Bilo je dovoljno iskazivanje bilo kakvog drugačijeg mišljenja da biste bili optuženi za demonizam. Naime, optužene žene su bile mučene kako bi priznale navodna nedjela te potom spaljivane na lomači za kaznu zbog hereze.

Povjesničari procjenjuju da je gotovo sto tisuća ljudi diljem Europe bilo optuženo za vještičarenje, od čega je 40 000 – 60 000 ljudi bilo pogubljeno, većinom žena. Zanimljivo je spomenuti i to da su tzv. vještice bile označene kao odgovorne za slične stvari kao i današnje krnje, od neizlječivih bolesti, uginuća stoke do prirodnih pojava poput poplava.

U međuvremenu se položaj žena u društvu malo poboljšao, drugim riječima, danas se žene može „zapaliti“ samo na pokladama.

Nasilje nad ženama je i dalje sveprisutan problem

Izmjenama Kaznenog zakona 2024. godine femicid je definiran kao teško ubojstvo ženske osobe i kao takav smatra se zasebnim kaznenim djelom. U godišnjim izvještajima Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova svake se godine objavljuju brojevi ubijenih žena, kao i brojevi onih koje su ubijene od strane bliske osobe, kao i žena ubijenih od strane intimnih partnera.

2023. godine u Osijeku se dogodilo ubojstvo Mihaele Berak, za što je optužen i prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku na 18 godina zatvora osuđen njezin poznanik. No, nakon žalbe obrane okrivljenika, Visoki kazneni sud poništava prvostupanjsku presudu i vraća predmet na ponovno suđenje. Obrana okrivljenika je tražila smanjenje kazne i prekvalifikaciju kaznenog djela u ubojstvo iz nehaja, tvrdeći da je optuženi nespretno rukovao vatrenim oružjem. Optuženi je, inače, po zanimanju policajac.

Ovaj slučaj navodim iz razloga što će se, ukoliko sud usvoji tezu obrane i u ponovljenom suđenju, ovaj slučaj vjerojatno u službenim statističkim podacima navoditi kao „obično“ ubojstvo ženske osobe, a ne kao femicid. Normiranje ubojstva kao rodno utemeljenog jedan je od preduvjeta za nazivanje ubojstva femicidom, čime se šalje jasna i nedvosmislena poruka o tome da država prepoznaje rodno uvjetovano nasilje kao društveni problem.

Stoga je vrlo važno pravilno definirati sve potrebne parametre kojima će se neko kazneno djelo kvalificirati kao femicid, kao i razumjeti šire društveno značenje koje određena sudska praksa može prouzročiti, poput povratka ili gubitka povjerenja građana_ki u neovisnost rada sudstva tj. institucija.

**Tanka je granica između „narodnog veselja“ i poziva na linč i nasilje**

Što se tiče javnog i medijskog prostora, tu je također važno raditi na ublažavanju retorike prema ženama, posebice kad se radi o najvišim državnim dužnosnicima čije riječi imaju znatno veću težinu u javnosti.

Ako niste zadovoljni_e ili se ne slažete s riječima koje političarka ili bilo koja druga žena izgovara, pokušajte joj argumentirano to objasniti. Pod uvjetom da argumente imate i da su dovoljno jaki i snažni. Vrlo je jednostavno, slažete se?

Neupitno je to da svatko ima pravo izraziti svoj stav prema bilo kojoj temi i da nitko nije, niti bi trebao_la biti nedodirljiv_va kad je riječ o kritici, posebno ako se radi o javnim osobama kao što je to slučaj s političarima_kama. No, u društvu u kojem postoje brojne, vrlo aktivne skupine nasilnika u crnim kapuljačama koji sebi daju za pravo uzimati „pravdu“ u svoje ruke te fizički napadati one koje smatraju nepoćudnima, u takvom društvu je potrebno posebno obratiti pažnju na vrlo tanku granicu između zabavne narodne veselice i poziva na linč i nasilje prema neistomišljenicima.

Narodno vjerovanje kaže da južina muti razum, izaziva razdražljivost i izvlači ono najgore iz čovjeka. I to toliko da se u vrijeme Dubrovačke Republike čak ni zakoni nisu donosili za vrijeme trajanja te vremenske nepogode, ili tako barem legenda kaže.

Splitski reperi iz TBF-a pak kažu:

„Splitsko stanje uma je da drugi rješava probleme,

A one koji nude rješenje etiketiramo ka kretene.“

Kad se te dvije vrijednosti udruže u jednu varijablu, imamo prilike vidjeti ono što smo vidjeli na pokladama u Kaštelima. A vidjeli smo ljude koji su se okupili na rivi da bi svjedočili jednom, za njih zabavnom trenutku.

I tako, dok su lokalni vatrogasci benzinom polijevali krnju saborske zastupnice trudeći se da građanima, koji još u glavi zbrajaju štetu i cijenu koju će morati platiti za nov parket u dnevnom boravku, prirede nezaboravan vatreni spektakl, te zatim hrabro zapalili prvi plamen koji se, nošen još uvijek jakim i neumornim južnim vjetrom, vrlo brzo rasplamsavao te brzo gutao lik visoke i lijepe dugokose brinete s mačetom u ruci, sjetih se onog naslova filma Srđana Dragojevića iz sredine devedesetih godina.

I da ga parafraziram, lijepe žene lijepo gore. Hrabre žene hrabro gore. S mačem ili bez njega. A kukavice ostaju kukavice i kad imaju benzin i upaljač u ruci.

I baš kao u filmu, i dalje ostajemo u mračnom tunelu, opterećeni vlastitim zabludama tražimo krivca i neprijatelja među sobom, dok izvan tunela gori još veća vatra i nestaje svijet kakav poznajemo.

Gdje marširamo na 8. mart?

Posted on February 24, 2026March 1, 2026 by info@libela.org

Tradicionalno, za 8. mart vas informiramo gdje sve marširamo, pružamo otpor, progovaramo o nejednakostima, nepravdama i diskriminaciji te slavimo feministički borbu. Ova godine je uz to i posebna jer čak dva marša slave jubilarnih 10 godina – Noćni marš u Zagrebu i Marš u Splitu.

Zagreb: Žene – kičma otpora

Parola jubilarnog 10. Noćnog marša u Zagrebu kojeg organizira Faktiv je „Žene – kičma otpora“. Održava se – kao i obično – na 8. mart od 18 sati. Okupljamo se kod Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) nakon čega marširamo Frankopanskom, Ilicom, Praškom pa sve do Zrinjevca gdje će se održati program.

„8. mart radnički je praznik. Dugujemo ga ženama koje su lomile ruke u tvorničkim halama, umarale oči pod tvorničkim svjetlima, koje su vlasnici tvornica na sve načine pokušavali pokoriti. Ali nisu uspjeli, radnice nisu povile kičmu. Za njih nije bilo drugog izlaza osim štrajka, osim borbe za bolje uvjete rada i jednake plaće. Danas slavimo 8. mart jer žene desetljećima štrajkaju, izlaze na ulice, marširaju – solidarno podmeću leđa i uče nas što znači biti kičma otpora“, poručuju iz Faktiva.

Dodaju i da je 8. mart „dan kada zauzimamo ulice. Dan kada marširamo i poručujemo da je ženska svakodnevica razlog za glasan otpor“.

„8. mart međunarodni je dan žena, ali naša borba traje cijele godine, kako smo poručile na prvom Noćnom maršu prije punih 10 godina. Žene su tu kad nasilje treba imenovati. Tu smo kad preko usta treba prevaliti riječ genocid. Tu smo kad odgovorne treba prozvati. Tu smo kad treba stati uz radnice kojima poslodavci i država desetljećima duguju plaće. Tu smo kad prijateljicu treba odvesti na pobačaj u susjednu Sloveniju. Tu smo kad susjedu treba zaštititi od nasilnika. Tu smo kad treba obraniti prirodu od investitora i uništenja. Mi žene smo kičma društva i kičma otpora. Zato marširajmo: za radnice, za besplatan i dostupan pobačaj, za sigurne ulice i domove, za solidarnost. Živio feminizam! Živio 8. mart!“, zaključuju Faktivke.

Kako se radi o jubileju, ovogodišnji Marš su pratili benefit izložba i koncert, a čeka nas još jedno događanje. Prije izlaska na ulice, ovaj četvrtak od 19 sati se okupljamo u BUNT music & art baru. Tina Petković razgovarat će s članicama Faktiva o punom desetljeću borbenog djelovanja i organiziranja. Predstavit će se i obljetnički fanzin te će se još jednom moći pogledati izložba plakata brojnih autorica i autora koji su snažnim i upečatljivim vizualima doprinijeli ujedinjavanju ljudi, pozivanju na marš i širenju feminističkih poruka.

Split: Ja sam Dalmacija!

I marš u Splitu ove godine slavi 10. godina. Udruga Domine poziva na najmasovniji godišnji feministički izlazak na ulice u Splitu. Okupljanje kreće u podne na 8. mart na Trgu Gaje Bulata (ispred Hrvatskog narodnog kazališta), a ruta će se kretati trasom HNK- Marmontova – Voćni trg – Pjaca.

“Pod sloganom ‘Ja sam Dalmacija’ poručujemo: Dalmacija nisu samo turizam, sunce i more. Dalmacija su žene. Radnice. Majke. Kćeri. Aktivistkinje. Umjetnice. Kućanice. Bake. Liječnice. Skrbnice. Učiteljice. Sve one koje su kroz povijest radile, brinule, pružale otpor i stvarale zajednicu – često bez priznanja, bez zapisa, bez imena u javnom prostoru. 8. 3. nije dan cvijeća i čestitki. To je dan kontinuiteta ženske i feminističke borbe. Borbe koja traje stoljećima – od radnica koje su izborile osnovna radna prava, preko žena koje su gradile antifašistički i feministički otpor, do današnjih aktivistkinja koje brane teško izborena ljudska prava”, poručuju Domine.

Uz to, traže da se ženska povijest i ženski otpor upišu u ulice, trgove i kolektivno pamćenje. Da imena žena budu vidljiva na javnom prostoru i u memoriji grada. Traže ravnopravnost koja nije deklarativna nego stvarna.

“Riječi ‘Ja sam Dalmacija’ simboliziraju otvorenost prema svijetu, spremnost na promjenu i hrabrost da usprkos svemu idemo naprijed. Pozivamo sve žene, saveznike i sve koji vjeruju u ravnopravno društvo da nam se pridruže. Na ulici ostavljamo tragove i stvaramo promjenu. Na ulici gradimo zajedništvo. Na ulici pokazujemo da borba traje”, pozivaju iz Domina.

Kako bi Marš bio što uspješniji, Domine traže redake_ke za koordinaciju i sigurnost kolone. Kao i osobe za nošenje transparenata jer ove godine iznose sve glavne transparente iz proteklih 10 godina. Za sudjelovanje se možete prijaviti ovdje.

Osijek: Žena s Glasom

Noćni marš u Osijeku, na 8. mart, organizira neformalna inicijativa ‘Žena s Glasom’. Okupljanje kreće od 17:30 sati na Trgu Slobode, a ruta je Trg slobode – Kapucinska ulica – Europska avenija – Park kralja Držislava (kod Školjke) gdje se program nastavlja od 18:30 sati.

Žena s Glasom poručuje da, između ostalog, marširamo jer ravnopravnost nije ideologija već temelj svih sloboda i prava, ustavna vrednota i obvezujuće načelo EU, jer nasilje nad ženama nikada ne smije biti relativizirano, opravdano ili prešućeno, jer sigurnost ne znači naoružavanje društva već briga, prevencija i sustav koji štiti dostojanstvo svake osobe, kao i zato što nas pokušavaju utišati.

“Noćni marš je više od prosvjeda. To je prostor solidarnosti, hrabrosti i jasne poruke da ne pristajemo na šutnju, nepravdu i strah. Zajedno dižemo glas za ravnopravnost, protiv nasilja i za društvo u kojem su žene sigurne i poštovane. Vrijeme je da budemo vidljive. Vrijeme je da budemo glasne. Vrijeme je za promjenu. Dođi, hodaj s nama i budi dio snage koja mijenja stvarnost”, poručuju iz inicijative.

Prije Noćnog marša održat će se i benefit kviz, 27. veljače u Barcelona pubu, od 19 sati.

Pula: Žene su i u Puli kičma otpora

Pod istom parolom kao i u Zagrebu, organizira se četvrti Noćni marš u Puli, na 8. mart od 18 sati. Okupljanje je na trgu Portarata, a ruta je ul. Sergijevaca – Trg Forum – Kandlerova ul. – Carrarina ul. – Giardini – Trg Portarata.

“Slavimo Dan žena i poručujemo: to je dan borbe, to je dan radnica. Dan borbe za radnička prava, dostojanstvene plaće, sigurne uvjete rada, pravo na štrajk, pravo na sindikalno organiziranje. Dan kada jasno poručujemo da bez rada žena nema društva – i da ne pristajemo na nevidljiv, potplaćen i obezvrijeđen rad”, poručuju organizatori_ice i dodaju da na 8. mart slave i antifašističku borbu jer su se naše bake/babe/none izborile protiv fašizma – slavimo ženski prkos i otpor.

Marširat će se uz taktove Bubnjarskog kolektiva Udarni pulski marš, a after će početi u 20 sati u Studentskom društvenom centru (Laginjina 1).

Rijeka: nema antifašizma bez žena!

Nekolicina udruga u Rijeci i ove godine organizira Noćni marš. Okupljanje je u 17:30 kod Spomenika oslobođenja na Delti, a marš kreće u 18 sati i ide kroz grad sve do ArtKvarta. Organizatori_ice poručuju da su ove godine odlučili_e produžiti rutu kako bi pokazali_e da je dosta smanjivanja naših sloboda i našeg prostora. “Vraćamo ulice ženama, vraćamo ulice slobodi”, poručuju.

“Antifašizam nije samo dio povijesti – to je svakodnevna borba za slobodu, jednakost i dostojanstvo. Žene su oduvijek bile na prvim linijama otpora – od partizanki do današnjih radnica, studentica, umjetnica i aktivistkinja. Bez ženskog otpora nema stvarne slobode“, poručuju organizatori_ice Marša.

“Okupljamo se glasno, solidarno i odlučno. Za radna prava. Za reproduktivnu pravdu. Protiv nasilja i diskriminacije. Protiv svakog oblika fašizma – jučer, danas, sutra”, zaključuju.

Kako još pružamo otpor?

Kako se bude bližio 8. mart, vjerujemo da će biti još najavljenih prosvjeda u gradovima koji su obilježavali taj dan Marševima i prethodnih godina. No, osim marširanja, povodom 8. marta organiziraju se i različita događanja.

Okrugli stol: Kuća za nas

Međunarodni dan žena Savez Roma u Republici Hrvatskoj „KALI SARA“ obilježava okruglim stolom „Kuća za nas“ koji će se održati u ponedjeljak, 9. ožujka s početkom u 12 sati.

Događaj otvara razgovor s književnicom Marinom Vujčić koja će govoriti o procesu nastanka knjige „Sigurna kuća“ te važnosti poticanja društvenog dijaloga o temama nasilja i položaja žena kroz kulturno-umjetničko stvaralaštvo. Nakon toga će slijediti panel rasprava posvećena temama rodno uvjetovanog nasilja. Na panelu sudjeluju pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, psihologinja Senka Damjanović te romski_e aktivisti_inje Anesa Šabani Prusina i Ardijan Gaši.

„Poseban naglasak bit će stavljen na položaj žena u Republici Hrvatskoj, osobito Romkinja, kao i na važnost psihološke podrške i kulturološki osjetljivog pristupa u sustavu sigurnih kuća“, poručuju organizatori_ice.

Kako će dolaziti nove najave, tako ćemo dodati i ostala događanja na kojima možete pružiti otpor i glasno sudjelovati u borbi za ravnopravnost, nenasilje, sigurnost, dostojanstvo i slobodu. Pronađi mjesto otpora u svom gradu/zajednici i vidimo se na 8. mart!