Svakoga dana 137 žena diljem svijeta ubije partner ili član obitelji

Prema podacima UNODC-a (United Nations Office on Drugs and Crime) zaključno s krajem 2018. godine, svakoga dana u prosjeku 137 žena diljem svijeta ubije partner ili član obitelji. Žena će, dakle, najvjerojatnije biti žrtva ubojstva u vlastitom domu. 2017. godine je najmanje polovica od 87 000 ubijenih žena umrla od ruke njima najbližih osoba. Oko 30 000 žena ubili su intimni partneri, a 20 000 članovi obitelji. Ovaj izvještaj pokazuje da su 58 posto ubijenih žena (50 000) ubili članovi njihovih obitelji ili partneri – u odnosu na 37 000 ostalih ubojstava (42 posto).

Ipak, stopa ubojstava muškaraca još uvijek je viša od stope ubojstava žena. Prikupljeni podaci UNODC-a pokazuju da je vjerojatnost ubojstava muškaraca četiri puta veća od ubojstava žena kada se radi o ubojstvima s predumišljajem. Također, izvještaj ukazuje da muškarci čine 8 od 10 žrtava ubojstava diljem svijeta. No, isti izvještaj pokazuje da žene čine 8 od 10 ubojstava koja su počinili intimni partneri. Žrtve partnerskog nasilja iznimno disproporcionalno su i dalje žene.

Statistika UN-a sažima rezultate istraživanja za 2017. godinu na osnovi statistike o ubojstvima prema službenim izvorima vlada pojedinih država. Brojke za “rodno uvjetovana ubojstva žena i djevojčica” ili “femicid” komparirane su s kriterijem ubojstva koje je počinio intimni partner ili član obitelji. Izvještaj UNODC-a je pokazao da su najvećoj opasnosti od ubojstva žene u Africi. Stopa ubojstava žena u Africi iznosi 3.1 na 100 000.

BBC 100 Women i BBC Monitoring istražili se priče o ubijenim ženama diljem svijeta prateći medijske izvještaje o femicidima počinjenim 1. 10. 2018. Regionalni istraživači/ce su zabilježili su izvještaje o 47 žena čija su ubojstva bila rodno uvjetovana u 21 državi . Iznijeli su pet slučajeva femicida o kojima su najprije izvijestili lokalni mediji, a potom ih BBC-u potvrdile lokalne vlasti.

Judith Chesang, 22, Kenija

U ponedjeljak, 1. listopada, Judith Chesang i njezina sestra Nancy izašle su u polje u žetvu sirka. Judith, majka troje djece, nedavno je otišla od svog supruga Labana Kamurena i odlučila se vratiti svojim roditeljima na selo na sjeveru zemlje. Ubrzo nakon što su ona i sestra počele raditi u polju, Laban se pojavio na farmi gdje je napao i ubio Judith. Lokalna policija kaže da su ga nakon toga ubili žitelji sela. Azija ima najveći broj žena koje su ubili partneri ili članovi obitelji – u 2017. taj broj je iznosio 20 000.

Neha Sharad Chaudury, 18, Indija

Neha Sharad Chaudury je žrtva “ubojstva iz časti” – ubijena je na svoj 18. rođendan koji je slavila sa svojim dečkom. Policija je potvrdila BBC-u da njeni roditelji nisu odobravali tu vezu. Za ubojstvo su optuženi roditelji i još jedan muški član obitelji. Svake godine je ubijeno na stotine žena zbog toga što su se zaljubile ili udale protiv volje svojih obitelji. Teško je doći do točnih službenih podataka o tzv. “ubojstvima iz časti” budući da su najčešće neprijavljena. 

Izvještaj UNODC-a kaže da žene koje ubiju intimni partneri često prolaze kroz “duga razdoblja patnje zbog fizičkog nasilja”. Motivacija koju tipično pokazuju muški nasilnici uključuje “posesivnost, ljubomoru i strah od napuštanja”.

Zeinab Sekaanvan, 24, Iran

Zeinab Sekaanvan su pogubile iranske vlasti zbog ubojstva njezinog muža. Zeinab je rođena na sjeverozapadu Irana u siromašnoj, konzervativnoj obitelji kurdskog porijekla. Kao tinejdžerka je pobjegla i udala se u potrazi za sretnijim životom. Amnesty International je izvijestio da je njezin suprug bio nasilan i odbio joj dati razvod, a da je njezine pritužbe policija ignorirala. Uhapšena je zbog ubojstva svog muža kad joj je bilo 17 godina. Bila je mučena kako bi priznala da je počinila ubojstvo, pretučena od policije te nije imala omogućen pošten sudski proces.

BBC Monitoring je otkrio 14 slučajeva femicida u Južnoj Americi  na dan 1. listopada 2017. Dva ubojstva su se dogodila u Salvadoru. Vlast u Salvadoru su izvijestile BBC da je do toga dana u Salvadoru bilo ubijeno najmanje 300 žena.

Sandra Lucia Hammer Moura, 39, Brazil

Sandra Lucia Hammer Moura udala se za Augusta Aguiara Ribeira kada je imala 16 godina. Par je bio rastavljen pet mjeseci prije nego što ju je on ubio. Policija je brazilskom BBC-u potvrdila da je ubijena od uboda nožem u vrat. Pronađen je video u kojemu on priznaje zločin dok priča na svom mobitelu. U tom razgovoru kaže da se Sandra već sastaje s drugim muškarcem i da se osjeća izdanim. Također je izjavio da neće biti priveden dok par ne ode “Gospodu” zajedno. Potom se objesio u njihovoj bivšoj spavaćoj sobi.

Marie-Amélie Vaillat, 36, Francuska

Marie-Amélie je ubio suprug Sébastien Vaillat ubodima nožem. Par je bio rastavljen nakon četiri godine braka. Napao ju je nožem, a zatim priznao policiji. Počinio je samoubojstvo u zatvoru nekoliko dana kasnije. Ubojstvo Marie-Amélie dogodilo se istoga dana kada je francuska vlada objavila nove planove za suzbijanje obiteljskog nasilja.

Velik broj slučajeva nasilja nad ženama ostaje neprijavljen institucijama i skriven. Rebecca Skippage, koja je vodila ovo istraživanje, naglašava kako “način na koji mediji izvještavaju o njihovim životima i ubojstvima razotkriva mnogo o tome kako različita društva diljem svijeta vide žene”.

Objašnjava: “Prikupljali smo slučajeve ubojstava žena u jednom danu, no istraživali smo medijske priče o tim ubojstvima kroz cijeli mjesec. Otkrili smo kroz to razdoblje da ton medijskog izvještavanja ili nedostatak informacija često govori širu priču o položaju žena u nekom području.”

Maryam Azwer koja radi za BBC Monitoring i koja je finalno objedinila najveću količinu informacija kaže: “Puno toga vezanog uz ove smrti nije objavljeno u medijima. Mnogo je žena čije priče nikada neće doći u medije, koje ostanu neprijavljene, nezabilježene, nepotvrđene ili nisu bile istražene. Zapitate se: što je to potrebno a da ubojstvo žene bude dovoljno važno da bi se o tome izvijestilo?”.

Prevela i prilagodila: Sanja Kovačević

Ovaj tjedan možeš se besplatno testirati na HPV!

Od 6. do 12. svibnja u Rijeci, Zagrebu, Splitu, Osijeku i Sisku žene se mogu besplatno testiranje na HPV virus. U ovom tjednu, u okviru trećeg Lila tjedna – tjedna ženskog zdravlja, uz potporu Ministarstva zdravlja, te u suradnji s KBC-om Zagreb, KBC-om Sestre milosrdnice, KBC-om Split, KBC-om Rijeka, KBC-om Osijek, OB Dr. Ivo Pedišić u Sisku, NZJZ Splitsko-dalmatinske županije, NZJZ Dr. Andrija Štampar, ZZJZ Osječko-baranjske županije i tvrtkom Roche, žene se mogu testirati bez uputnica, samo uz prijavu u navedenim bolnicama.

Riječ je o akciji koju organizira Udruga Nismo same.

“Infekcija humanim papiloma virusom najčešća je spolno prenosiva infekcija u svijetu. Prenosi se isključivo spolnim putem, a sam je prijenos infekcije lagan i dovoljan je samo kontakt s kožom i sluznicom. U spolno aktivnih žena pretpostavlja se da je postotak zaraženih oko 60 do 70 posto. Samo 10 posto njih pritom razvije trajnu infekciju HPV-om i upravo su iz te skupine i žene koje razviju preinvazivne i invazivne lezije vrata maternice. Najveći prijenos infekcija HPV-om događa se između 18. i 30. godine života, a zato što su u toj dobi žene spolno najaktivnije. Većina HPV infekcija prođe spontano, no trajna infekcija HPV-om visokorizičnog tipa može odvesti do pretkanceroznog stanja ili karcinoma. Gotovo svi slučajevi raka vrata maternice prouzrokovani su humanim papiloma virusom”, objašnjavaju na svojim stranicama.

HPV test se sastoji od analize obriska vrata maternice na molekularnoj razini, čime se utvrđuje prisutnost humanog papiloma virusa. Pozitivan rezultat HPV testa ne znači nužno da već imate rak ili da ćete ga dobiti! Navedeni rezultat pokazuje da imate infekciju HPV-om, a ovisno o tipu virusa, da ste moguće izloženi povećanom riziku od razvoja pretkanceroznog stanja i raka vrata maternice.

HPV test preporučuje se za sve žene u dobi od 20 do 60 godina.

Više informacija pronađite ovdje.

{slika}

‘Ne nasjedajte na propagandu Vlade, potpišite za referendum’

Prema dosad obrađenim podacima u prvih devet dana Inicijativa ’67 je previše’ prikupila je 247.835 potpisa za referendum o izmjenama uvjeta za mirovinu, objavila je nacionalna koordinatorica Inicijative Mirela Bojić na konferenciji za medije.

“Očito je da je dio ljudi nasjelo na propagandu Vlade. Mi im poručujemo da se ne boje i da ne nasjedaju na laži i propagande te pozivamo građane da potpišu i da zajedno izgradimo bolju budućnost”, poručila je Bojić.

Ministarstvo uprave prošli je tjedan objavilo da je za raspisivanje referenduma potrebno skupiti najmanje 373.568 potpisa. Predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić poručio je kako je ostalo samo pet dana, da je svaki potpis bitan te da taj broj mora biti puno veći.

“Pozivamo građane/ke da dođu i potpišu, nismo sigurni da ćemo uspjeti skupiti zacrtani broj potpisa. Loše vrijeme i vjerojatno propaganda kojoj smo svjedočili, propaganda od strane Vlade, neprincipijelna i demokratski neprimjerena. No faktor vremena bio je presudan, čini nam se. U poziciji smo da nam je svaki potpis važan da bismo uspjeli. Ova brojka nije optimistična i ne ulijeva mir. Važno je alarmirati sve koji su protiv povećanja na 67 godina, sve koji su za nas, da ozbiljno shvate da je ovo jedinstvena prilika i da druge prilike nakon ove više neće biti. Zabrinuti smo hoćemo li uspjeti”, rekao je Ribić.

Članica Organizacijskog odbora Inicijative Ana Milićević Pezelj rekla je da ova mirovinska reforma ne rješava probleme mirovinskog sustava.

“Rješenje za mirovinski sustav nije u zakonu o mirovinskom osiguranju, nego na tržištu rada. Potrebno je razviti mjere potpore da se ti ljudi zaposle kako bi mogli dobiti punu mirovinu”, rekla je Milićević Pezelj, dodavši da je u fokusu Inicijative penalizacija za prijevremeno umirovljenje, a ne sprječavanje onih koji žele i mogu duže raditi da rade i do 70 godina života.

“Ako sada nešto ne učinimo, imat ćemo vojsku siromašnih starih ljudi koji neće moći raditi do 67 godina i mirovine će im biti penalizirane”, zaključila je Milićević Pezelj.

Migracije u fokusu: Drugi glasovi s terena

Okrugli stol Migracije u fokusu: Drugi glasovi s terena, održat će se 22. svibnja u 18 sati u Zelenoj akciji (Frankopanska 1. Zagreb).

Gostuju: Maja Osmančević (Studenti za izbjeglice), Antonija Potočki (volonterka) i Boris Pavelić (novinar).

Razgovarat će se o recentnim događanjima u regiji vezanima uz migracijsku politiku i iskustvima s terena koja nemamo prilike čuti u medijima. Raspravu će moderirati Ivana Perić.

Što se zapravo događa u kampovima u Bosni i Hercegovini, ali i s izbjeglicama i migrantima diljem regije? Kako izgleda svakodnevni rad volontera na terenu? Kako djeluje i na koje se načine u izbjegličke priče uključuje lokalno stanovništvo, a ne (samo) domaće i međunarodne organizacije civilnog društva? Tko su sve zapravo akteri s terena?

Kakva je medijska odgovornost u čitavoj situaciji, prenose li mediji raznolikost glasova s terena? Kakav jezik koristimo kada pričamo o izbjeglicama i migrantima? Na koji se način u čitavu priču uključila studentska populacija i koji je potencijal tih i takvih angažmana?

Na ova i brojna druga pitanja pokušat će se odgovoriti na okruglom stolu na kojem sudjeluju Maja Osmančević (inicijativa Studenti za izbjeglice), Antonija Potočki (volonterka) i Boris Pavelić (novinar, Novi list). Gošće i gost će iznijeti vlastita recentna iskustva s terena i pružiti uvid u kompleksnost dinamika migracijskog procesa, koje ostaju medijski i politički iskrivljene ili posve nepredstavljene. Raspravu će moderirati Ivana Perić, urednica H-Altera.

Pozivaju se svi na opušten razgovor i solidarno i srčano druženje nakon tribine.

Više saznajte OVDJE.

Seksualne radnice marširale ulicama Mexico Citya

Više od stotine seksualnih radnica marširalo je ulicama Mexico Citya prošli tjedan tražeći od Vlade da prepozna njihov legalni status te da garantira pristup HIV lijekovima. Njihovo organiziranje potaknula je bojazan da će predsjednik Andres Manuel Lopez Obrador ograničiti dostupnost lijekovima.  

Seksualni rad je legalan u većini Meksika, no pravila se ipak razlikuju od mjesta do mjesto što rezultira time da dio radnica često radi u ‘legalnom vakumu’ bez zaštite – što njihov posao čini opasnim. 

Aktivisti i aktivistkinje koje/i su se pridružile/i maršu zabrinite/i su zbog rezova u javnom financiraju neprofitnih organizacija i promjena prema kojima će Vlada kupovati HIV lijekove. I javno zdravstveni stručnjaci/inje, kao i LGBT+ aktivisti/kinje smatraju da će to staviti tisuće seksualnih radnika/ica u rizik. 

“Borimo se jer trenutno nema uopće HIV lijekova. Gdje je sad Vlada koja je rekla da će vratiti dostojanstvo Meksikancima/ama?”, kazala je Erika Ivon Villegas, trans seksualna radnica i aktivistkinja. 

S druge strane, Vlada Meksika kazala je prošli mjesec da ima dovoljno lijekova za one koji su dijagnosticirani. No, ta tvrdnja nije još potvrđena. 

Marš, koji je organizirala grupa Brigada Callejera, krenuo je pokraj seksualnog huba La Merced, na istoku Mexico Citya te se kretao do centralnog Zocalo trga, gdje su se seksualne radnice pridružile tisućama radnika i radnica koji su se okupili povodom Međunarodnog dana rada. 

Dio seksualnih radnica bile su primorane prekriti lica dok su transparentima i svojim glasovima poručile: “Tražimo poštovanje za seksualni rad’, ‘Kome pripadaju uglovi ulica? Onima koji/e rade na njima!’ 

2014. godine odlučeno je da seksualne radnice i radnici imaju pravo da budu prepoznati kao neplaćeni radnici/e, čime je njihov rad postao legalan, no aktivisti/kinje kažu da lokalni zakoni još nisu implementirali tu odluku. 

Prema podacima organizatora marša, Brigade Callejera, u Meksiku ima oko 800,000 seksualnih radnika/ica. Oni/e žive s većom prevalencijom HIV-a od opće populacije. 

Utemeljiteljica grupe, Elvira Madrid, kazala je da Vlada nije ozbiljna po pitanju borbe protiv trgovine ljudima, te da zlostavljanje seksualnih radnica često prolazi nekažnjeno, posebice ubojstva istih. 

“Svi govore o ubojstvima studentica, kućanica i sl. No, kad se radi o ubojstvima seksualnih radnica, ona su nevidljiva”, dodala je Madrid. 

Naša djeca su OK

U Zagrebu se od 10. do 12. svibnja održava međunarodna konferencija duginih obitelji ‘Naša djeca su ok’. 

Dobrobit djece koja odrastaju u duginim obiteljima i dalje je tema rasprave ne samo u Hrvatskoj, nego i u susjednim zemljama, i u Europskoj uniji. Ali kakva su stvarna iskustva djece u takvim obiteljima? Što nam govore znanstvena istraživanja u posljednjih nekoliko godina i kakav je pravni okvir za dugine obitelji u Hrvatskoj i drugim zemljama EU? Kakva je situacija u zemljama bivše Jugoslavije koje se planiraju pridružiti EU? Što se čini kako bi se poboljšala trenutna situacija i kako mi kao društvo možemo podržati i pomoći djecu i roditelje u duginim obiteljima?

O ovim i mnogim drugim temama raspravljat će se na konferenciji u organizaciji udruge Dugine obitelji, uz potporu mreže europskih LGBTIQ * obiteljskih udruženja (NELFA).

Više informacija o programu i rasporedu aktivnosti potražite ovdje. Radni jezik konferencije je engleski.