‘Cilj Trnjanskih kresova je učvršćivanje područja zajedničke borbe’

U spomen na Dan oslobođenja Zagreba na Savskom nasipu kod Mosta slobode četvrtu godinu zaredom gorjet će vatre Trnjanskih kresova. U režiji Mreže antifašistkinja Zagreb u subotu, 5. maja, organizirana je gotovo cjelodnevna proslava satkana od bogatog kulturno-umjetničkog, aktivističkog i glazbenog sadržaja za sve uzraste. Kako su organizatorice naglasile, slavit će se ‘glasno, angažirano i strastveno’. Mreža antifašistkinja u razgovoru za Libelu objašnjava pozadinu organiziranja paljenja kresova, otkriva detalje programa, ali i najavljuje akcije i planove za dane i mjesece pred nama. 

Nakon što ste 2015. godine ponovno oživjeli tradiciju Trnjanskih kresova, ovo je četvrta godina da obilježavate oslobođenje Grada Zagreba od fašističke okupacije. Kako gledate na posljednje tri godine u organizacijskom smislu, ali i na potrebu da oni svake iduće godine gore još jače i žustrije?

Prije četiri godine odlučili smo obnoviti tradiciju održavanja manifestacije Trnjanski kresovi, povodom 70. obljetnice oslobođenja Zagreba od fašizma, namjeravajući ju ponovo slaviti svake godine u subotu najbližu 8. maju, datumu kad su 1945. partizanske snage ušle u do tada okupirani grad, i to na autentičnoj lokaciji povijesnog događaja ― Savskom nasipu pokraj Mosta slobode. Trnjanski kresovi nekoć su se održavali od 1978. do kraja 80-ih godina, da bi potom manifestacija bila zaboravljena punih četvrt stoljeća, sve dok je nismo oživjeli kako bismo jasno pokazali da je Zagreb bio i ostao nepokoreni grad. Tako svake godine u suradnji s drugarskim organizacijama pored paljenja samih kresova (čiji broj raste od jednog 2015. do četiri koliko ćemo ih zapaliti ove godine, dok ih je osamdesetih bilo na desetke!) priređujemo i raznovrstan kulturno-umjetnički program s korisnim i zabavnim radionicama za sve uzraste, izložbama, projekcijama filmova, predstavama, peformansima i nastupima zborova i kantautora/ica, dok noćni program podrazumijeva koncert Antifa Night u Močvari, koji se održava još od 2010. I predstavlja jedan od najstarijih godišnjih programa MAZ-a.

Prvim obnovljenim Trnjanskim kresovima prisustvovalo je oko 3000 ljudi, drugima više od 5000 i broj sudionika/ca nastavlja rasti do danas, a manifestacija je prepoznata kao jedno od ključnih antifašističkih i naprednih okupljanja u zemlji, na koje pristižu i ljudi iz drugih gradova, pa i država. Trudimo se da Trnjanski kresovi uz slavljenje Dana oslobođenja sve više posjeduju i suvremen, progresivan politički sadržaj, u čemu izgleda uspijevamo sudeći po reakcijama naših sugrađana/ki, gostiju i gošći. Na temelju toga, čini nam se da će ubuduće puni smisao Trnjanskih kresova biti da (p)ostanu simbolički javni prostor okupljanja široke napredne, antifašističke fronte, što će zahtijevati još tješnju koordinaciju i suradnju s drugarskim organizacijama u našem gradu i drugdje, kako bi TK bili u potpunosti prepoznati kao središnje događanje tog slavnog datuma, nešto što nipošto ne pripada samo Mreži antifašistkinja Zagreba i našim neposrednim simpatizerima/kama i suradnicima/ama, nego zaista svim Zagrepčankama i Zagrepčanima, za razliku od, primjerice, maksimirske proslave Prvog maja, koja je odavno postala samo folklorna priredba lišena bilo kakvih autentičnih političkih poruka. Cilj Trnjanskih kresova nije samo slavlje, nego i edukacija, a prije svega neophodno širenje i učvršćivanje područja zajedničke borbe svih nas kojima je stalo do života dostojnog čovjeka, i to za svakoga. Neka vatre gore!

{slika}

Neosporno je kako je danas neophodno inzistirati na antifašističkim vrijednostima u društvu. Kako ih ponovno vratiti na društvenu agendu i učiniti neospornim civilizacijskim dosegom na kojeg građanstvo ove zemlje treba biti ponosno?

Prije svega, trebali bismo odustati od diskursa o antifašizmu kao civilizacijskoj vrijednosti. Čini nam se da su upravo takve tvrdnje indikator do koje mjere se antifašizam nastojao isprazniti od svakog opipljivog sadržaja. Antifašizam je u desetljećima nakon raspada Jugoslavije ili u potpunosti odbacivan od strane desnice ili se antifašizam pokušavao razvodniti u smislu da se inzistiralo samo na njegovoj državotvornoj komponenti, kako bi ga se uklopilo u dominantni ideološki narativ Republike Hrvatske koji se temelji na fetišizaciji nacionalne države. Antifašizam i antifašistički pokret, na ovim prostorima poznat kao Narodnooslobodilački pokret, bio je puno više od puke borbe za nacionalno oslobođenje. On je prije svega uključivao i obećanje fundamentalnih promjena u društvenim odnosima moći. Znaš ono ― nema više povratka na staro. U tom smislu, jugoslavenski pa onda i hrvatski antifašizam nisu bile neke apstraktne civilizacijske vrijednosti, već vrlo konkretne politike kojima su se mijenjali postojeći odnosi moći na dobrobit najširih slojeva društva. Na tom tragu, držimo da o antifašizmu, i onom povijesnom i ovom suvremenom, moramo početi razmišljati kao o setu konkretnih politika koje adresiraju ne samo razne pojavnosti fašizma, nego i pokušavaju te pojavnosti anulirati u njihovoj društvenoj genezi putem jasnih politika koje uključuju i nadilaze sferu kritike.

{slika}
Što antifašizam znači u današnjim političkim i društvenim kretanjima?

Iako je donekle jasno šta da se radi, treba biti iskren i reći kako političkog subjekta koji bi razvijao političku platformu na tako široko definiranom konceptu antifašizma trenutno nema, osim možda nekih obrisa na horizontu. Da se razumijemo, čini nam se da je situacija daleko bolja nego prije desetak godina, ali nam se također čini kako je put koji je pred nama poprilično dug i zavojit. Organiziranje događaja poput Trnjanskih kresova stoga smatramo izuzetno bitnim u pokušaju stvaranja budućeg političkog subjekta, jer pružaju jedno simboličko mjesto gdje svi zajedno sudjelujemo u njihovom realiziranju, a pritom pokušavamo adresirati negativne društvene tendencije i s obzirom na cjelogodišnji rad nas i naših sestrinskih organizacija pokušavamo reafirmirati nove politike i nova rješenja koja su nam u ovom mrtvom vremenu izuzetno bitna. Konkretnom suradnjom na konkretnim akcijama i politikama dovodimo se u poziciju sve veće relevantnosti iz koje će potom biti moguće još efikasnije “napadati” negativna politička i društvena kretanja u našoj zajednici, a znamo da ih ima nemali broj.

{slika}
Posljednjih par godina konzervativne i klerikalne snage uvukle su se u sve pore društva te gotovo svakodnevno napadaju drugačije od sebe, pritom zatirući dosad izborena ljudska prava. Kako se oduprijeti takvim nasrtajima? Koji je antifa odgovor na neofašističke uzlete u Hrvatskoj, ali i globalno?

Takvim štetnim društvenim pojavama odupiremo se povezivanjem i organiziranjem. Iz autentične potrebe da branimo pozitivne tekovine na kojima naše društvo počiva zadnjih su godina nastale brojne organizacije, a novi članovi/ice se pojavljuju svakodnevno. Dosadašnji pokušaji suprotstavljanja homofobiji, mačizmu, patrijarhatu, vulgarnom revizionizmu i kapitalističkoj svakodnevici su išli putem istraživanja, (samo)edukacije, medijskog djelovanja i vaninstitucionalnog političkog djelovanja u užem smislu te riječi. Adekvatni antifa odgovor na fašizaciju društva koja je, po nama, institucionalne prirode, jest ponovna borba za te institucije, a tamo gdje je to nemoguće formiranje paralelnih institucija koje će nam pomoći da se politički napori dodatno strukturiraju i da imaju kontinuitet djelovanja, što je vrlo važan dio svakog političkog rada, a pogotovo protuhegemonijskog političkog aktivizma. Nalazimo se u čudnoj poziciji da se zapravo borimo s institucijama koje na neki način reproduciraju cijeli niz negativnih i fašistoidnih tendencija u smislu da te iste institucije služe kao zaleđe grupama koje negiraju prirodu Jasenovca, grupama koje negiraju pravo žene na njezino tijelo, grupama koje negiraju pravo čovjeka na seksualnost, grupama koje negiraju pravo čovjeka na stabilno i adekvatno plaćeno radno mjesto. Sve te suludosti se kroz rad određenih grupa i interesnih skupina pokušavaju plasirati kao neki tip common sensa, odnosno takve se pozicije nastoje normalizirati i legitimizirati, što je u osnovi nedopustivo.

{slika}
Ovogodišnji Trnjanski kresovi bukte bogatim i raznolikim programom. Što nikako ne smijemo propustiti? Što su noviteti u odnosu na prethodne godine?

Program je ove godine stvarno prilično izdašan, što nam je izuzetno drago jer na tome možemo zahvaliti svim udrugama koje nas podržavaju i s nama surađuju, za početak Srpskom narodnom vijeću koje je po prvi put službeni organizacijski partner Mreže antifašistkinja u pripremanju Trnjanskih kresova, no dakako i svim ostalima koje sudjeluju u programu svojim vrijednim sadržajima. Na primjer, s Inicijativnim odborom građanki i građana Dalmacije dogovorili smo da se dodjela nagrade EN FACE ::: ANFAS za 2017. održi upravo na Trnjanskim kresovima kao gostujući program neposredno prije pjevanja zborova i paljenja buktinja, stoga što se to priznanje u dvije kategorije uručuje pojedincima/kama i grupama koji su nas zadužili svojim javnim angažmanom te inspirirali na otpor društveno retrogardnim pojavama i konceptima. Zborovi su neizostavni sudionici slavlja i svake godine im se sve više veselimo, a ovaj put će nam pjevati Le Zbor, Zbor Xop, Domaćigosti, Partizanski zbor i Slavjanka; i svojim izvedbama poticati vatre da gore još snažnije u našim srcima, ne samo na Savskom nasipu. Po prvi put ćemo na Trnjanskim kresovima ugostiti kazališnu predstavu, eksperimentalnu dramu Sve što nije tvoje koja se bavi pitanjima prihvaćanja drugih i drugačijih u našoj svakodnevnici, a prvi put u sklopu programa imat ćemo i izložbu, i to U spomen spomenicima dizajnerice i ilustratorice Imelde Ramović, koja na suvremen i vizualno vrlo atraktivan način tematizira bogato nasljeđe javne plastike posvećene Narodnooslobodilačkoj borbi. Kao i svake godine, radionica ima pregršt i nezahvalno je izdvojiti samo jednu ili dvije, no vašim čitateljima/icama sigurno će biti zanimljive radionica Feminističke samoobrane i zaštite u organizaciji naših vjernih drugarica iz fAKTIV-a, s kojima sve intenzivnije i bolje surađujemo kako godine prolaze, a svi/e koji/e žele svojom snagom i ritmičkim sposobnostima ubuduće obogaćivati prosvjedne skupove i marševe, moći će si dati oduška na Radionici bubnjanja sveprisutnog kolektiva Drum ‘n’ bijes. K tome, drugarice i drugovi iz Zagreb Pridea priređuju divnu radionicu za najmlađe čiji je cilj izrada ukrasnog materijala koji će uljepšati nadolazeću Povorku ponosa, koja nam je uslijed sve većeg, ponovnog ugrožavanja prava naših LGBT sugrađana/ki, usudili bismo se reći, svima još potrebnija nego svojih najranijih godina. Naravno, nakon što kresovi dogore preselit ćemo se u Močvaru gdje nas čeka tradicionalni noćni program, već 9. po redu Antifa Night sa sjajnim punk rock i antifa bendovima, mahom zagrebačkima: FNC Diverzantom, She Loves Pablo, Krivom istinom, Kurvama i Skelpitom te jednim dub i hip-hop MC-em, Kali Fat Dubom, nakon čega slijedi niz punk hitova do zore. Štono riječ ― #gorisve!

{slika}
Jasno je da nema antifašizma bez feminizma. Kako MAZ uključuje feminizam u svoja djelovanja?

Definitivno nema antifašizma bez feminizma. U tom smislu podržavamo sve napore naših drugarica i drugova iz sestrinskih organizacija za jednakost među spolovima. Samo jedan segment te borbe je i specifično povijesno sjećanje na Antifašistički front žena koje je danas od neizmjerne važnosti s obzirom na kontinuirane pokušaje patrijarhalizacije društva ukidanjem ili ograničavanjem reproduktivnih prava žena. Izuzetno je bitno da se fenomeni poput AFŽ-a koji su gotovo bez presedana na ovim prostorima, a koji su nastojali afirmirati ženu kao ravnopravni politički subjekt, spase od povijesnog zaborava te da se o njima govori na jedan suvremeni i kritički način. Borba za ravnopravnost među spolovima je borba svih nas i ona je sama suština antifašizma. Nema slobode bez slobode žene da upravlja svojim životom i tijelom. Paljenje naših zajedničkih vatri na obali Save simbolizira i našu zajedničku predanost toj borbi koja stoji nedovršena. U toj borbi, kao i svakoj drugoj, može biti neslaganja i različitih viđenja. Daljnji razvoj borbe za emancipaciju žena, a onda i svih drugih emancipatornih borbi, ovisit će o našim organizacijama i našim sposobnostima da stvaramo demokratske i efikasne političke mehanizme putem kojih ćemo razvijati suradnje te koncipirati i, što je po nama najvažnije, provoditi progresivne politike.

{slika}
Što nakon Kresova sprema MAZ?

Ususret Trnjanskim kresovima uvijek potpuno izgorimo angažirajući se u organizaciji, no brzo se i oporavimo, a ove godine ima nas više nego prošle pa će utoliko biti lakše. Planovi su raznovrsni, a ono što smatramo prijeko potrebnim u narednom razdoblju je jači angažman “na ulici”, od čišćenja grafita fašističkog sadržaja, što smo nekoć češće radili, pa nadalje, posebno u smislu privlačenja novih članova/ica srednjoškolske i studentske dobi, što će zahtijevati dosta dovitljivosti i možda seriju radionica ili drugačijih programa namijenjenih upravo tim dobnim skupinama. Budućnost je neizvjesna, ali borba se nastavlja.

SFSN.  {slika}

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodjela nagrada EN FACE ::: ANFAS

Inicijativni odbor građanki i građana Dalmacije ustanovio je 2017. godine nagradu EN FACE ::: ANFAS s ciljem afirmiranja i promoviranja djelovanja onih pojedinaca i pojedinki koji/e su nas zadužili/e i inspirirali/e na otpor društveno retrogradnim pojavama i konceptima. 

Ove će godine na Trnjanskim kresovima, u subotu, 05. svibnja od 19:00 do 19:30 sati, narod Dalmacije nagrade uručiti i suborcima/injama iz prijateljskog Zagreba. Onima koji svojim djelovanjem izravno oponiranju historijskom revizionizmu te afirmiraju prakse i teorije koje uvažavaju, njeguju i promiču socijalnu, ekonomsku i svaku drugu osjetljivost te vode brigu o pravednosti kao dobrobiti te o skladnom razvoju sviju i čitave zajednice.

Nagrada se dodjeljuje u dvije kategorije: ‘Izvorna inspiracija’, onima čije je društveno djelovanje u bilo kojem polju već značajno obilježilo i inspiriralo generacije te ‘Novo nadahnuće’, onim pojedinkama i pojedincima koji su u 2017. godini svojim djelom i angažmanom pridonijeli afirmaciji civilizacijskih, antifašističkih i humanističkih vrijednosti. 

Dodjela nagrade EN FACE / ANFAS  podržana je sredstvima EU u okviru projekta “Održivost humanističkih vrijednosti demokratskih načela = Održivost Europske unije”.

Dodijeljene novinarske nagrade za 2017.

U Novinarskom domu povodom Svjetskog dana slobode medija održana je svečanost dodjele Novinarskih nagrada za radove objavljene u 2017. godini. Nagrade su dodijeljene u devet kategorija, a nagrađeno je ukupno osam novinara i novinarki.

Odlukom članova Hrvatskog novinarskog društva, nagradu Novinar/ka godine dobila je novinarka HRT-a Maja Sever. Od ukupno 500 članova Hrvatskog novinarskog društva, koliko ih je pristupilo glasanju, za Sever je glasalo njih 203. Za istu je nagradu Ocjenjivački odbor nominirao i novinara Večernjeg lista Hassana Haidara Diaba, koji je dobio 90 glasova, novinara N1 televizije Hrvoja Krešića, za kojeg je glasalo 58 članova te urednicu emisije Provjereno Nove TV Ivanu Paradžiković, koja je dobila 97 glasova.  

Nagrada za životno djelo Otokar Keršovani odlukom Ocjenjivačkog odbora pripala je dugogodišnjoj novinarki Hrvatskoga radija Višnji Biti.

Nagradu Marija Jurić Zagorka za pisano novinarstvo dobila je novinarka Kristina Turčin za tekst “Ni bračni par bez djece nije obitelj”, objavljen 28. rujna 2017. godine u Jutarnjem listu. Ocjenjivačka skupina za pisano novinarstvo radila je u sastavu – Gabrijela Galić (predsjednica), Orhidea Gaura Hodak, Gordana Grgas, Daniel Kasap, Mislav Šimatović i Nefreteta Zekić Eberhard.

Ista ocjenjivačka skupina dodijelila je nagradu Nikša Antonini za novinsku fotografiju za 2017. godinu Saši Zinaji, fotoreporteru Nacionala za fotografiju predsjednice Kolinde Grabar Kitarović na premijeri baletne predstave “Labuđe jezero” u HNK.

Ocjenjivačka skupina za radijsko novinarstvo koju su činili predsjednik Mato Pejić i članovi Vlatka Koren, Davor Lončarić, Ivana Radaljac Krušlin, Vojislav Šiljak odlučila je da se nagrada Marija Jurić Zagorka za radijsko novinarstvo za 2017. godinu neće dodijeliti.

Nagrada Marija Jurić Zagorka za televizijsko novinarstvo pripala je novinarki Nove TV Ivani Petrović za izvještavanje iz Haaga tijekom presude šestorici. Ocjenjivačku skupinu su činili predsjednik Mario Sladić i članovi Anka Bilić Keserović, Marijana Kranjec, Zoran Šprajc i Sabina Tandara Knezović.

Ista ocjenjivačka skupina odlučila je da nagradu za snimateljski prilog na televiziji Žarko Kaić za 2017. godinu dobivaju Zoran Marinović i Marino Grgurev za snimateljski prilog “Mosul, prva crta bojišnice”, prikazan na Novoj TV.

Ocjenjivačka skupina za internetsko novinarstvo koja je radila u sastavu Toni Gabrić, predsjednik i članovi Melisa Skender, Nenad Jarić Deauenhauer, Maja Šurina, Andreja Žapčić odlučila je nagradu Marija Jurić Zagorka za internetsko novinarstvo za 2017. godinu dodijeliti novinarki Dori Kršul za rad “Vican u Akcijskom planu izbacila 129 mjera iz Strategije, isključena djeca iz romske nacionalne manjine i djeca s poteškoćama u razvoju”, objavljen 1. srpnja 2017. godine na portalu Srednja.hr.

Ocjenjivački odbor koji čine sve četiri ocjenjivačke skupine odlučio je da nagradu Marija Jurić Zagorka za istraživačko novinarstvo za 2017. godinu dobiva također novinarka Dora Kršul.

Na svečanosti dodjele nagrada govorio je predsjednik HND-a Saša Leković, ocjenjujući stanje u novinarstvu i medijima. “Ono što se događa s novinarima i medijima širom svijeta na žalost ne dopušta nam da na Svjetski dan slobode medija slavimo medijske slobode već nas obvezuje da podsjetimo na činjenicu da su medijske slobode u mnogim zemljama i dalje ozbiljno ugrožene, a u nekima čak i zatvaranja i ubojstva novinara (i to ne samo na ratnim područjima) nisu incidenti nego cijena na koju moraju računati svi oni koji se novinarstvom bave bez autocenzure i ne ustuknu zbog straha od mogućih posljedica”, poručio je Leković.

Iowa zabranjuje pobačaj s prvim otkucajima srca fetusa

Američka savezna država Iowa predložila je jedan od najstrožih zakona o pobačaju u Americi. Naime, njime (ako se potpiše) pobačaj će biti zabranjen nakon što se detektiraju prvi otkucaji srca fetusa. 

Zakon, popularno nazvan “heartbeat” može zabraniti pobačaj već u šestom tjednu trudnoće, u vrijeme kad žene osjećaju tek prve znakove trudnoće i u vrijeme kad mnoge od njih tek ustanove da su trudne. Trenutno, Iowa zabranjuje pobačaj nakon 20 tjedna trudnoće, što je već sada jedan od restriktivnijih zakona.  

Shannon Lundgren, koja pobačaj smatra jednakim ubojstvu, kazala je da je to hrabar korak te da je time poslana poruka da Iowa štiti najranjivije, one bez glasa – nerođenu djecu. 

Sličan je zakon predložen u Sjevernoj Dakoti 2013. godine, no Vrhovni sud da je trajno blokirao. Također, ovaj zakon prati trend sličnih legislativa u drugim saveznim državama. U državama Mississippi i Kentucky već su potpisani zakoni koji zabranjuju abortus nakon 15 i 11 tjedana. Federalni suci su privremeno blokirali te zakone. No, mnogi strahuju da je krajnji cilj svih ovih zakona rušenje Roe v. Wade presude Vrhovnog suda kojom je zakonski određeno pravo na pobačaj u svim saveznim državama. Republikanci u tome računaju na predsjednika Trumpa koji može nominirati konzervativnog suca ili sutkinju koji/a će pomoći da se odbaci presuda iz 1973. godine. 

“Ovaj prijedlog zakona je kotač koji može donijeti promjene i mogućnost da se odbaci presuda u slučaju Roe v. Wade. Nema ničega skrivenog u ovoj agendi”, kazao je Rick Bertrand, zastupnik republikanaca. 

“Heartbeat” ipak ima neke iznimke, kao što je silovanje ili incest te ako je ugrožen život žene. Njime se neće zakonski goniti žena koja pobaci, no postoje mjere protiv doktora/ica koji/e provedu pobačaj. Idući korak je potpisivanje prijedloga zakona od strane guvernerke Kim Reynolds, u koje rijetko tko sumnja s obzirom da je ona orijentirana 100% pro-life. 

Becca Lee, glasnogovornica Planned Parenthood organizacije nazvala je ovaj zakon “namjernim protuustavnim pokušajem da se zabrani 99% sigurnih, legalnih abortusa s ciljem da se sruši Roe v. Wade presuda.” 

Uključite se u 5. tjedan IZBJEGLICAma!

Koordinacija organizacija civilnog društva za integraciju izbjeglica poziva vas da se priključite održavanju 5. Tjedna IZBJEGLICAma. Manifestacija se počela održavati prije pet godina u Zagrebu te se svake godine širila u sve više gradova. 

Prošle godine organizatori su odlučili poziv za sudjelovanje otvoriti svim zainteresiranim pojedincima, kolektivima i gradovima koji žele obilježiti Svjetski dan izbjeglica te u svojim lokalnim sredinama organizirati konkretno događanje.

Svjetski dan izbjeglica obilježava se 20. lipnja s ciljem podizanja svijesti o teškoj situaciji u kojoj se nalaze ljudi diljem svijeta koji su prisiljeni napustiti svoje domove zbog straha od proganjanja. Prema podacima UN-ove agencije za izbjeglice, u svijetu je trenutno 65.6 milijuna prisilno raseljenih osoba. Republika Hrvatska je dosad primila malen broj izbjeglica te se društvo polarizira oko njihova uključivanja u društvo. Naum ovog događaja je podignuti svijest političara/ki, javnosti i stanovnika/ica Hrvatske o položaju izbjeglica kroz razne forme: javne rasprave, press konferencije, kulturne događaje i slično.

“Ako se želite pridružiti i organizirati neki događaj u lokalnoj zajednici u kojoj živite – javite nam se kako bismo vas uključili u 5. Tjedan IZBJEGLICAma! Važno je napomenuti da Koordinacija za integraciju ne može snositi trošak organiziranja događaja koje želite organizirati već je želja ovog poziva objediniti inicijative s jednakom motivom pod istim nazivom te doprinijeti kreiranju društva dobrodošlice diljem Hrvatske”, poručuju organizatori/ice. 

Prijave su otvorene do 24. svibnja preko ovog linka.  Organizatori/ice će se javiti svima koji se prijave kako bi dogovorili detalje, a ako imate pitanja, slobodno im se obratite na prijave@cms.hr.

Sloboda okupljanja: pravo za sve ili privilegija za pojedine?

U okviru programa za 17. maj, Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije, Sarajevski otvoreni centar poziva na regionalnu konferenciju o ljudskim pravima LGBTI osoba pod nazivom “Sloboda okupljanja: pravo za sve ili privilegija za pojedine?” koja će biti održana u ponedjeljak, 7. maja 2018. godine u Sarajevu, prenosi LGBT.ba.

“Sarajevski otvoreni centar organizira konferenciju kako bi podsjetio institucije Bosne i Herecegovine i njenih entiteta na obaveze koje je potrebno regulisati u cilju postizanja ravnopravnosti LGBTI osoba u bh. društvu. Ova jednodnevna konferencija bit će mjesto podsticanja javne rasprave o pitanjima od interesa za LGBTI osobe, ali i druge društvene grupe u BiH, tačnije o pravu na slobodu okupljanja”, prenose organizatorice.

Konferencija “Sloboda okupljanja: pravo za sve ili privilegija za pojedine?” je jednodnevna konferencija u okviru koje će se diskutovati o međunarodnim standardima za zaštitu slobode okupljanja i praski zemalja u regiji, te o nacionalnom zakonodavtsvu i slobodi okupljanja u BiH. Učešće u sklopu panela će uzeti regionalni i domaći eksperti_ce iz navedene oblasti, predstavnici_ce Ureda za demokratske institucije i ljudska prava (OIDHR) iz Varšave, predstavnici_e Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH, predstavnici_e Misije OSCE BiH, predstavnici_e domaćih nadležnih institucija; te predstavnici_ce međunarodnih i domaćih organizacija civilnog sektora.

Konferenciju organizuje Sarajevski otvoreni centar pod pokroviteljstvom Fonda otvoreno društvo u BiH.

Prijevod na engleski i BHS jezike je obezbijeđen.