Cjepivo protiv HPV-a: kada društvene mreže šire strah

Od iduće godine, u Republici Hrvatskoj na listi obaveznih cjepiva moglo bi se pronaći i cjepivo protiv HPV-a. Nakon što su godinama roditelji odlučivali hoće li svoje tinejdžere cijepiti protiv infekcija izazvanih humani papiloma virusom, iz Ministarstva zdravstva stigla je vijest kako će se, ako zakon bude donesen prema planu, od iduće godine svi učenici_e (oni u dobi od 14 do 15 godina) cijepiti protiv virusa (1,2). Najava je stigla krajem siječnja, povodom Nacionalnog dana i tjedna borbe protiv raka vrata maternice.

Hrvatska nije prva europska država u kojoj se provodi cijepljenje, već se, prema podacima Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar u redovitom programu (no, ne i obveznom) i besplatno to čini u Velikoj Britaniji, Švedskoj, Španjolskoj, Rumunjskoj, Sloveniji, Portugalu, Nizozemskoj, Norveškoj, Finskoj, Mađarskoj, Bugarskoj i drugima. Cjepivo je u programu i djelomično besplatno u Belgiji i Francuskoj, dok se plaća samo u Austriji.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iz 2024. godine, u Hrvatskoj je 54.8 posto djevojčica i 38.9 posto dječaka iz generacije 2009. bilo procijepljeno (1,2). Iako su brojke visoke, one su daleko ispod ciljeva koje je postavila Svjetska zdravstvena organizacija. Naime, njihov Plan predviđa da bi do 2030. godine cjepivo protiv HPV-a trebalo biti uključeno u nacionalne planove imunizacije i trebalo dosegnuti 90 posto cijepljenih djevojčica do 15 godina do 2030. godine (1,2).

Što je Humani papiloma virus (HPV) i od čega štiti cjepivo?

Infekcije humani papiloma virusa prenose se izravnim spolnim kontaktom i kontaktom„kože na kožu ili sluznicu“ genitalne i perigenitalne regije sa zaraženom osobom te predstavljaju najčešću spolno prenosivu bolest (1,2). Postoji više od 200 tipova toga virusa, a mogu se svrstati u dvije skupine ovisno o tome izazivaju li dobroćudne promjene ili zloćudne tumore. Infekcije visokog rizika su najčešći onkogeni tipovi 16, 18, 31, 33, 45, 52 i 58 koji mogu uzrokovati rak vrata maternice, rodnice, stidnice, anusa, penisa i ždrijela. Infekcije niskog rizika pobuđuju nastanak genitalnih bradavica (kondiloma).

Najmanje 50 posto spolno aktivnih osoba tijekom generativne dobiti inficirat će se HPV-om. Većina infekcija prođe unutar dvije godine, djelovanjem vlastitog imunološkog sustava. Ipak, kod nekih osoba infekcija može uzrokovati gore navedene promjene i smatra se ključnim uzročnikom raka vrata maternice (1,2,3). Velik broj zaraženih ne zna da u sebi nose virus zato što zaraza nema jasne simptome (1,2). Ne postoji specifičan lijek za HPV virus, ali se mogu liječiti promjene koje on izaziva. Cijepljenje se u Hrvatskoj vrši 9-valentnim cjepivom koje sadrži antigene tipova 6,  11, 16, 18, 31, 33, 45, 52, 58 u dvije (do 15. rođendana), odnosno tri doze.

Unatoč dostupnim znanstvenim podacima o učinkovitosti i sigurnosti cjepiva, rasprave o HPV-u i cijepljenju i dalje su opterećene brojnim dezinformacijama koje se šire društvenim mrežama. Ovdje ćemo navesti neke od najčešćih.

Izaziva li HPV cjepivo neplodnost?

Na društvenim je mrežama široko rasprostranjena dezinformacija da cjepivo protiv HPV-a izaziva neplodnost.

Na Instagram profilu @kale.blossom iza kojeg stoji liječnica Rachel Marynowski objavljen je video u kojem govori: “Ako se cjepivo daje djevojčicama i dječacima između devet i dvanaest godina, u trenutku kad se njihovi hormoni najviše razvijaju, doprinosi li to neplodnosti?” očito insinuirajući na to da cjepivo izaziva probleme sa začećem.

Spomenuti video oznakom “sviđa mi se” podržalo je 17.9 tisuća ljudi. O neplodnosti kao nuspojavi cjepiva govori i Bryan Ardis, koji se predstavlja kao doktor, iza profila @naturewinsofficial. On tvrdi da cjepivo izaziva neplodnost. Profil na kojem je objavljen video prati 88 tisuća ljudi.

Teze o povezanosti neplodnosti i cjepiva opovrgnute su u više znanstvenih istraživanja. Istraživanje provedeno na uzorku od 996 300 djevojaka i žena u Danskoj od kojih je njih 506 tisuća bilo cijepljeno, a 490 tisuća ne, pokazalo je da ne postoji povezanost između cjepiva protiv HPV-a i primarne ovarijske insuficijencije (POI), odnosno gubitka funkcije jajnika prije 40. godine života.

Slično istraživanje provedeno je i u SAD, na uzorku od 199 tisuća djevojaka i žena u dobi od jedanaest do 34 godine koje su bile uključene u sva rutinska cijepljenja, uključujući i cjepivo protiv HPV-a. Autori_ice istraživanja potvrdili_e su da nema povezanosti između cjepiva protiv HPV-a i povećanog rizika od pojave primarne ovarijske insuficijencije. Kako naglašavaju, slučajevi koji stignu u medije vrlo su rijetki i ne pokazuju uzročno-posljedičnu vezu. Pored već spomenutih, brojna su druga istraživanja opovrgnula tezu da cjepivo uzrokuje neplodnost (1,2,3).

Neurološke poteškoće su jedna od najupornijih tvrdnji povezanih s HPV cjepivom

Tvrdnja da cjepivo izaziva neurološke poteškoće svakako je jedna od najupornija dezinformacija koja kruži društvenim mrežama.

Autorica sadržaja @meandfnd na svojem je profilu objavila snimku svoje kćeri kako najprije pleše, da bi u kasnijim kadrovima imala problem s hodanjem uz opis: “Moja je kći od toga da je savršeno zdrava stigla do toga da ne može više hodati”.

Objavu prate hastagovi #hpvvaccine, #hpvinformation, #hpvawarness. Njen je video, u kojem optužuje cjepivo za zdravstveno stanje njene kćeri, oznakom “sviđa mi se” označilo 57.6 tisuća ljudi. Slične poruke o problemu s hodanjem nakon primanja cjepiva proširile su i autorice @tinapugnasecundar i @detoxbydeclue.

Video objavljen na profilu @tinapugnasecundar prikazuje djevojčicu koja je navodno, nakon primanja cjepiva, potpuno izgubila mogućnost korištenja nogu, a trinaest tjedana mogla je samo treptati i govoriti. U vrlo dramatičnom videu, publici se poručuje da se dobro informira o cjepivu zato što je “uništilo živote mnogih djevojaka”. Druga autorica, @detoxbydeclue, fokusira se na, kako tvrdi, vlastito iskustvo s cjepivom. Naime, tvrdi da je nakon primitka cjepiva završila s oteklinom mozga i da je trebala ponovo naučiti kako hodati, ali se naziva sretnom jer mnogo djevojaka pati od dugotrajnih posljedica cjepiva, a neke su i umrle nakon cijepljenja. Nakon prepričavanja svog iskustva, kaže da je naučila kako se izliječiti pa autorica svojim pratiteljima_icama nudi dvanaestotjedni detox program.

Što znanost kaže o povezanosti cjepiva protiv HPV-a i neuroloških bolesti?

Istraživanje objavljeno 2022. godine analiziralo je sigurnost 9-valentnog cjepiva protiv HPV-a na temelju podataka iz američkog zdravstvenog sustava. U istraživanju su praćene osobe u dobi od devet do 26 godina, a cilj istraživanja bio je utvrditi postoji li povećan rizik od Guillain-Barré sindroma (GBS), kronične upalne demijelinizacijske polineuropatije (CIDP) i moždanog udara. Zabilježeni slučajevi nuspojava bili su rijetki i u granicama očekivanih pozadinskih vrijednosti u populaciji. Zaključak istraživanja jest da ne postoje dokazi koji bi ukazivali na to da cjepivo protiv HPV virusa povećava rizik od neuroloških bolesti. Uz to, Globalni savjetodavni odbor za sigurnost cjepiva (WHO) je višestruko pregledavao sigurnosne podatke i zaključio je da nema dokaza o povećanom riziku neuroloških bolesti.

Da povezanosti između razvoja opasnih bolesti i cjepiva protiv HPV-a nema, potvrdilo je i istraživanje objavljeno 2015. godine rađeno na uzorku od gotovo četiri milijuna djevojaka (3 983 824 djevojaka i žena u Danskoj i Švedskoj, u dobi od deset do 44 godine). Istraživači su se fokusirali isključivo na povezanost cjepiva i razvoja multipla skleroze te ostalih demijelinizacijskih bolesti središnjeg živčanog sustava. Zaključak je njihova istraživanja da ne postoji povezanost između cjepiva protiv HPV-a i bolesti središnjeg živčanog sustava. Dodatno, nalaze o nepovezanosti razvoja autoimunih bolesti i cjepiva protiv HPV-a, potvrdila su i druga istraživanja (1,2).

Emotivne priče vs. znanstveni dokazi

Cjepivo protiv HPV-a je učestala meta dezinformacijskih tvrdnji na društvenim mrežama koje su nerijetko vrlo emotivne. Ovdje smo predstavile dvije na koje vrlo često nailazimo – tvrdnju da cjepivo protiv HPV-a uzrokuje neurološke probleme te da izaziva neplodnost.

Različita znanstvena istraživanja, kao i redoviti pregledi literature WHO-a, nisu pokazala povezanost cjepiva protiv HPV-a i razvoja neuroloških bolesti, uključujući multiplu sklerozu i Guillain-Barréov sindrom. Jednako tako, tvrdnje da cjepivo protiv HPV-a izaziva neplodnost opovrgnute su velikim studijama koje su utvrdile, u više navrata, da cjepivo ne povećava rizik od primarne ovarijske insuficijencije niti negativno utječe na plodnost.  

*Tekst je nastao u okviru programa kojeg podržava Zaklada SOLIDARNA kroz Fond za žene u sklopu Programskih potpora za OCD-e.

U Hrvatskoj je prošle godine rođeno oko jedan posto više djece nego li u 2024. godini

U emisiji HRT-a Otvoreno, početkom tjedna se razgovaralo o demografskim trendovima u Hrvatskoj, nadolazećem zakonu i potencijalnim mjerama (1,2). Voditeljica Zrinka Grancarić kazala je „da se prošle godine u odnosu na 2024. godinu rodilo ipak više živorođene djece, dakle negdje oko 500, tu brojku još čekamo koliko će biti točno precizna“. Pitala je i koliko to daje razloga za optimizam.

Mladen Barać, državni tajnik u Ministarstvu demografije i useljeništva kazao je: „..konkretno, preliminarna brojka je 316 novorođene djece, ali smatramo da kad se svi podaci usklade da će ta brojka vjerojatno biti oko pet stotina.“

Koliko je djece rođeno u 2025. godini?

Kao što smo nedavno pisale, recentno su izašli najnoviji podaci DZS-a za Hrvatsku koji bilježe 32.385 živorođenih u 2025. godini, u odnosu na 32.069 u 2024. godini. Dakle, u prošloj godini, prema preliminarnim podacima, rođeno je 316 živorođene djece više nego li u godini koja joj je prethodila. Odnosno, radi se o oko jedan posto više rođene djece.

„Podaci koji se objavljuju kao preliminarni podaci odnose se na mjesec u kojem su pojedini vitalni događaji upisani u državne matice, a ne na mjesec kad su se dogodili… Zbog toga je u privremenim podacima u ukupan broj događaja uključen i jedan broj onih koji se ne odnose na mjesec i godinu za koju se iskazuju podaci“, piše u objašnjenju DZS-a.

Najviše djece, prema preliminarnim podacima, u državne matice je upisano u rujnu (3087) i listopadu (3034) prošle godine, a najmanji broj djece je rođen u veljači (2233) i svibnju (2394) 2025. godine. Također, upisano je 16.641 muško dijete u prošlog godini, u odnosu na 15.744 živorođene ženske djece.

Kad se očekuju konačni podaci?

Gostujući u HRT-ovom Dnevniku, i resorni Ministar, Ivan Šipić komentirao je projekcije o porastu broja rođene djece prošle godine od oko 500 više novorođenih.

„Strpimo se svi jer ćemo konačne brojeve i za rađanje, znači stopu fertiliteta imati u trećem mjesecu“, kazao je Ministar demografije i useljeništva Šipić.

Naime, tada se očekuju detaljniji podaci o demografskim promjenama (1,2). Da su projekcije nezahvalna stvar prije objave konačnih brojeva, pokazuju i iskustva iz prošle godine. Naime, početkom 2025. godine medijski napisi o broju novorođene djece su bili šaroliki (1,2,3). Tako se pisalo da preliminarni podaci za 2024. godinu (zaključno sa studenim) pokazuju da će ta godina „ostati zabilježena po najmanjem broju rođenih u povijesti ove zemlje te da će broj nedvojbeno pasti ispod 32 tisuće.“

Iako se radilo o najmanjem broju rođene djece od 2011. godine, on nije pao ispod 32 tisuće. Kako ranije pišemo, u 2024. godini rođeno je 32.069 živorođene djece. S druge strane, nekolicina lokalnih portala pisala je da su u njihovim rodilištima rođeno više djece nego li 2023. godine (1,2).

Očekuje se da će biti oko jedan posto više živorođene djece u 2025. godini u odnosu na 2024.  

U skladu s dostupnim, preliminarnim relevantnim podacima (koji uključuju sve mjesece 2025. godine) zaključujemo da su tvrdnje državnog tajnika u Ministarstvu demografije i iseljeništva Mladena Baraća točne po pitanju broja novorođene djece.  

Prema preliminarnim podacima DZS-a, u Hrvatskoj je prošle godine rođeno 316 djece više nego li u 2024. godini, no finalno usklađivanje brojeva očekuje se u ožujku. U svakom slučaju, čak i da dođe do povećanja od oko pet stotina – kako najavljuju iz resornog Ministarstva – postotak će se kretati oko jedan posto više živorođene djece nego li 2024. godine.

Zagrijavanje za 8. mart!

Noćni marš u Zagrebu ove godine slavi 10 godina! Faktivke su osmislile bogat program ususret jubilarnom Maršu za 8. mart – najvećem prosvjedu za prava žena.

Tako u petak, 6. veljače, možete doći na čak dva događanja. Od 16:00 sati, u sklopu 15. godine Klaonice i 10. Noćnog marša održava se radionica izrade bedževa s feminističkim, antifašističkim i ostalim poželjnim ističkim slogovima.

“Na radionici ćemo izrađivati i crtati 𝘥𝘪𝘺 bedževe te ih digitalno i analogno kopirati. Iskoristite ovu priliku da izradite unikatni bedž za sebe i multiplicirate za ga marš da poruka bude jasna na svakom tijelu – Živio feminizam, Živio Osmi mart!”, poručuju iz Faktiva.

Kad izradite unikatan bedž, vrijeme je da zaplešete! Od 20:30 otvaraju se vrata Močvare u kojoj se održava još jedan Noć za marš: benefit gig za 8. mart!

“Od petstotinjak ljudi te davne 2016. dogurale smo do deset hiljada lani. Troškovi logistike iz godine u godinu rastu i opet nam treba vaša drugarska pomoć da bismo pokrile troškove. Mi radimo benefit, vi, kao i uvijek, uskačete u pomoć organizaciji !DESETOG! noćnog marša”, poručuju Faktivke.

Dodaju da je prošla godina pokazala da više od njihove plejliste volimo više ili manje poznata lica s punk, pop i elektronske scene. “Zato utefterite prvi petak u veljači – jamčimo solidan, ako ne i odličan provod. Potisnite radni tjedan, otvorite vikend, navratite nakon book cluba ili termina, družite se s nama!”

Nastupaju BEARxHUG, One Cure, Plastika, Macha Ravel i Cosmedora. Više informacija nalazi se ovdje.

Što je 14. Februara? 8. mart!

Ako, pak, ne stignete na ples, svoj doprinos pripremama za Noćni marš možete dati i dolaskom na benefit izložbu u Studio galeriju Klet, u subotu, 14. veljače od 19:00 sati. Tijekom deset godina noćnih marševa Faktivke su surađivale s nizom sjajnih dizajnerica, fotografa, ilustratorica, kulturnih radnika_ica, kolektiva i organizacija. Tako će izložba sadržavati plakate, transparente, fotografije i videa s prethodnih marševa.

“Organizacija prosvjeda je često zamorna pa dok smo razmišljale što bismo sve voljele uključiti u ovu slavljeničku godinu, učinilo nam se prigodnim napraviti rezime onoga što nam je organizacijskom procesu uvijek uzbudljivo, ali i razbibriga – osmišljavanje vizualnog identiteta marša. Svaka uvijek ima nešto za dodati, neke vole tipografiju, a druge vječno inzistiraju na ilustracijama. Ponekad bi se dogovorile u deset minuta, a jedne godine smo danima razmjenjivale mejlove pa smo na kraju imale dva paralelna vizuala. Sve u svemu, konačni rezultati bi nas uvijek razveselili jer su dizajneri i ilustratorice s kojima smo surađivale uvijek uspjeli pretočiti naš društveni angažman u pamtljive plakata. I tako nam uvelike pomogli u širenju feminističkih poruka, bilo na ulicama bilo na mrežama”, poručuju iz Faktiva.

Dizajn vizuala: Ema Vuković

Izložba će biti prikazana samo 14. veljače, a s obzirom na to da je Noćni marš politički prosvjed, bunt i otpor, na video zidu će se vrtjeti fotografije i videi posljednjih deset godina prosvjedovanja. Možda nađete i svoje lice u maršu! A moći ćete nabaviti i obljetnički fanzin za čiji je tisak zaslužan Smak press.

Vidimo se na plesanju, razgledavanju i – naravno – marširanju!

Kada sport postane poligon za ideologiju

Kao bivša rukometašica i kao autorica teksta Povrijeđeni osjećaji kao krinka za fašizam, zgrožena sam raspletom situacije oko dočeka rukometaša. Ne samo zato što su pojedini igrači zahtijevali nastup Marka Perkovića Thompsona, već zato što se cijela situacija pretvorila u javni pritisak na institucije – pritisak u kojem su emocije postavljene iznad zakona, a ideologija zapakirana u retoriku zajedništva.

Gradska skupština donijela je zabranu javnog nastupa zbog ustaškog pozdrava. To nije pitanje ukusa, nego zakonitosti. Unatoč tome, reakcije Hrvatskog rukometnog saveza, dijela sportaša i političkih opcija koje su se požurile stati u obranu MPT-a pokazale su koliko se brzo sport može pretvoriti u sredstvo političke mobilizacije i podjele, upravo u trenutku kada se društvo suočava s ozbiljnijim i hitnijim problemima.

Sport nije emocija, sport je institucija

Reprezentativni sport nije privatni prostor emocija, nego javna institucija. On djeluje u ime države, koristi javni novac, nosi nacionalne simbole i proizvodi kolektivne identifikacije. Upravo zato sport nije i ne smije biti ideološki neutralan teren. Kada reprezentacija nastupa, ona ne govori samo o sportskom uspjehu, nego i o vrijednostima koje država tolerira, promovira ili prešućuje.

U tom smislu, zahtjev da se na službenom dočeku izvodi glazba s poviješću povezivanja s ustaškim pozdravom nije “osobna želja sportaša”. To je politička poruka. I svatko tko se pravi da to ne razumije – ne ponaša se naivno, nego neodgovorno.

Emocija kao taktika moći

U javnom diskursu oko ovog događaja ključna riječ postali su „povrijeđeni osjećaji“. Sportaša, navijača, “naroda”.

No ovdje emocija nije izraz ranjivosti, nego taktika moći. “Povrijeđeni osjećaji” koriste se kao argument kojim se pokušava suspendirati zakon, relativizirati zabrane i ušutkati kritiku.

Kada se emocija koristi da bi se ukinula pravila, ona prestaje biti osobna i postaje politička. To je obrazac koji prepoznajemo i iz drugih konteksta: čim se netko pozove na emociju nacije, svaka racionalna rasprava proglašava se napadom na zajedništvo.

EHF je zabranio Thompsonovu pjesmu na natjecanju. Institucija izvan Hrvatske jasno je povukla granicu. U Hrvatskoj se, međutim, ta granica pokušava izbrisati pozivanjem na “zanos”, “tradiciju” i “osjećaje sportaša”.

Ovdje se otvara i pitanje rodne asimetrije. U ovom diskursu emocije nisu jednako raspodijeljene. Muškarci na pozicijama moći – sportaši, političari, “branitelji nacije” – smiju biti bijesni, povrijeđeni i glasni, a njihove se emocije proglašavaju autentičnima i vrijednima poštovanja.

Kada žene – novinarke, autorice, aktivistkinje – upozore na problem, njihova se reakcija diskreditira kao pretjerivanje, ideologija ili “narušavanje zajedništva”. Emocija je dopuštena samo kada dolazi iz dominantne pozicije. Sve ostalo se proglašava prijetnjom.

Kao žena koja je bila dio sportskog sustava, ali i kao autorica koja javno progovara, jasno vidim taj dvostruki standard: muška emocija se brani, ženska analiza se napada.

Šutnja saveza i odgovornost kapitala

Posebno zabrinjava ponašanje Hrvatskog rukometnog saveza. Institucije koja bi trebala štititi sport, a ne koristiti ga kao poligon za ideološke poruke. No jednako je važno pitanje: gdje su sponzori?

Hrvatski rukometni savez financiraju velike kompanije poput HEP-a, Lidla, Telemacha i drugih. Tvrtke koje se u svojim javnim komunikacijama predstavljaju kao društveno odgovorne. Sponzorstvo nije puka financijska transakcija; ono je oblik legitimizacije.

Kada kompanije nastavljaju podržavati institucije koje toleriraju ili relativiziraju ekstremistički diskurs, njihova šutnja postaje politička pozicija. Kapital često voli govoriti o neutralnosti, ali neutralnost u trenutku normalizacije ekstremizma nije neutralna – ona je suučesništvo.

I tako se dres pretvori u megafon

Ovo me ne pogađa samo kao autoricu i građanku. Pogađa me jer sam i sama bila dio tog sporta.

Znam koliko truda, odricanja, nevidljivog rada i osobnih lomova stoji iza reprezentativnog dresa. Znam koliko se tijelo daje, koliko se privatnog života žrtvuje, koliko se puta gura preko granica iz osjećaja odgovornosti prema ekipi, savezu, državi. Upravo zato mi je neprihvatljivo da se taj dres koristi kao platforma za poruke koje bi u svakoj ozbiljnoj demokraciji bile jasno i glasno odbačene.

Reprezentacija nije privatna pozornica. Ona ne pripada emocijama pojedinaca, nego javnosti. A javnost ima pravo očekivati da se simboli koje financira, podržava i slavi ne koriste za relativizaciju ideologija koje su u suprotnosti s temeljnim vrijednostima te iste države.

Ako već slavimo uspjehe, slavimo ih u skladu s vrijednostima države za koju se, barem deklarativno, igra. A ta država je, barem na papiru, antifašistička, sekularna i demokratska. To nisu apstraktne riječi. To su povijesne, političke i etičke obaveze.

Kada se sport koristi za testiranje granica dopuštenog, kada se emocija instrumentalizira kako bi se zakon prikazao kao represija, a kritika kao izdaja – tada više ne govorimo o slavlju. Govorimo o normalizaciji. A normalizacija je uvijek opasnija od otvorenog sukoba.

Ovo nije pitanje jedne pjesme, jednog dočeka ili jednog sporta. Ovo je pitanje hoćemo li pristati da se kolektivni uspjeh koristi kao štit za ideologiju ili ćemo konačno povući crtu.

Sve ostalo je loša predstava. I opasna.

U transu – festival TIRV identiteta

Festivalom transrodnih i rodno raznolikih identiteta *U transu*, udruga KolekTIRV (TransAid) obilježava 14 godina postojanja. Festival će se održati 21. i 22. veljače, u prostoru Multimedijalnog instituta MaMa.

“Pridružite nam se dok se prisjećamo aktivističkih pobjeda, odajemo počast osnivačima i pokretačima TIRV aktivizma na našim prostorima, kao i svim koji su se samim svojim postojanjem borili prije nas i za nas”, poručuju iz KolekTIRVa.

Dodaju da “biti *u transu* znači biti ustanju duboke uronjenosti, pojačane prisutnosti, fokusiranosti i osjetljivosti, ali i privremenog izmicanja svakodnevnim pravilima i očekivanjima. Bivanje u transu podrazumijeva igru, izlazak iz uobičajenog ritma, na kretanje preko, između i onkraj zadanih kategorija. Označava prostor susreta: između osobnog i kolektivnog, intimnog i javnog, iskustva tijela i društvenih struktura”.

Što nas očekuje *U transu*?

Festival donosi niz radionica, razgovora i susreta koji otvaraju prostor za istraživanje identiteta, tijela i zajednice. Od vokalne terapije i radionice drag make upa, preko panela o samoodređenju i predavanja o interspolnosti, do sigurnih prostora za dijeljenje osobnih iskustava i postavljanje svih pitanja u podržavajućem okruženju. U večernjem programu, KolekTIRV sprema queer speed friending event, stand up show te drag show by Sjemenište kolektiv.

“Pozivamo vas i da pogledamo unaprijed, da zaobiđemo (vlastite i nametnute) okvire, otvorimo umove i dopustimo si igru, sigurnost i povezanost, zajedno *u transu*“, poručuju iz KolekTIRVa.

U subotu, 21. veljače, program će se odvijati od 15 do 20 sati u MaMi, a od 20 do dva sata ujutro u klubu Buena Vista na adresi Savska 120. Idući dan, u nedjelju, 22. veljače, sva događanja festivala su u MaMi, od 15 do 20 sati.

Ulaz na dnevni program je slobodan, a na večernji je upad pet eura. Program je otvoren za sve koji žele biti *u transu*. Ipak, zbog sigurnosti prijave su obavezne. Prijaviti se možete OVDJE!

Suvremena mizoginija kažnjava neposlušne žene

Na 12. seansi Knjiškog moljca održanoj ovog ponedjeljka u Dokukinu KIC pokušalo se odgonetnuti zašto su dečki još uvijek loši, a možda još i gori!  

Knjiški moljac je emisija na Radio Studentu koju vode Izabela Šegedin i Ema Marača, a radijski eter povremeno zamijene drugim formatom te se ukažu u Dokukinu KIC. Moljčicama se na ovoj Seansi pridružila gošća, prevoditeljica i kulturna kritičarka Karla Kurtoić. Temom mizoginije i loših dječaka uigrani se duo bavio u auditivnoj formi u emisijama Lošy Dečky i U tom grlu reži Thompson, u kojoj je gostovala Karla Kurtoić.

Prije samog početka Seanse i oni_e koji_e nisu pročitali_e opis događaja, pogledali vizual koji ga najavljuje ili se informirali_e na neki treći način, mogli_e su shvatiti o čemu će biti govora. Događaj je počeo video projekcijom prebildanih muškaraca koji vježbaju u teretani, a nauljena tijela i mišiće pred eksploziju pratila je glasna i nabrijavajuća pop muzika.

Dizajn vizuala: Lara Majkić

Suvremena mizoginija stvar je kontrole 

Mizoginija se, prema hrvatskom jezičnom portalu, definira kao “bolesna mržnja muškaraca prema ženama”. Ipak, Ema je istaknula da je mizoginija više od osjećaja.

“Nije samo mržnja, nije da su ljudi koji osjećaju mizoginiju puni mržnje kada djeluju inspirirani mizoginijom. U knjizi Down girl Kate Mane analizira mizoginiju, a poglavito je inspirirana mizoginijom Donalda Trumpa. Mane piše da mizoginija nije nediferencirana mržnja prema ženama jer to u našem pomahnitalom kapitalističkom društvu jednostavno nema smisla, nije isplativo. Mane piše: “zašto bi muškarac omalovažavao žene koje ga s divljenjem gledaju, zašto bi grizao ruku koja mu pomaže, koja ga poštuje. Mizoginija nije samo mržnja, ona kažnjava neposlušne žene i etiketira ih kao vještice, kučke, kurve i feminacije”, priča Marača.  

Objasnila je da Trump nije mizogin na tradicionalan način, kao kad je mizoginija u pedesetima moralistički kritizirala žene radi njihovog seksualnog života, interesa i želja. Naprotiv, on rado zapošljava žene na visokim pozicijama dok su mu vjerne i dok su poslušne, dok ga ne kritiziraju. Parafrazirajući autoricu, Ema Marača zaključuje da Trump ne podcjenjuje ženske talente i sposobnosti već ih prepoznaje i koristi za svoj dobitak. Zaključuje da je suvremena mizoginija stvar kontrole. 

Koja je razlika između seksizama i mizoginije?

U istoj knjizi je objašnjena i važna razlika između seksizma i mizoginije.

Prema Mane „seksizam je ideologija, a mizoginija je praksa. Dok mizoginija podržava norme, seksizam služi opravdavanju tih normi, uglavnom putem ideologije navodnih prirodnih razlika muškaraca i žena, s obzirom na njihove talente, sklonosti, interese.”

Ema je pojasnila da seksist vjeruje u mušku superiornost nad ženama u muškim područjima ili da su muškarci manje talentirani za ženski kodirane aktivnosti, poput kućanskih poslova, emocionalnog rada i brige za djecu. S druge strane, mizoginist želi vjerovati da su seksisti u pravu, ali se paralelno boji da su u krivu.

Na tu temu su istaknule umjetnicu, aktivistkinju i internet ličnost Sonju Sajzer koja je napisala članak za VoxFeminae pod naslovom „Antirodne politike, mržnja ili borba oko resursa”. U tekstu piše da je mizoginija internalizirano vjerovanje da su muškarci nešto primarno, a žene nešto sekundarno i da samim time muškarci polažu pravo nad resursima ovog društva, a žene mogu pristupiti tim resursima jedino uz dobru volju muškaraca koji će te resurse podijeliti s njima. Sajzer smatra problematičnim nazivanje ženomrscem muškarca koji izražava mizoginiju. Ona obrazlaže da je mizoginija bliže uvjerenju da je žena resurs te da se mizogini ljudi bore očuvati društvo unutar kojeg muškarci imaju većinu društvene, ekonomske i političke moći, a žene su podređene. 

Različiti tipovi mizoginih dječaka

Nakon teorijskog uvoda Izabela se osvrnula na terminologiju kojom se imenuju razni tipovi mizoginih dječaka, a kasnije muškaraca. Prvi na redu je vječni klasik odnosno bad boy, termin koji je bio uvriježen još ranih 2000-tih godina, a Izabela je pojasnila da je njegova nova iteracija fuck boy. Odnosno, onaj koji žene ne poštuje na seksualnom planu i tretira ih kao zamjenjive.

“Njegova suprotnost, naoko, je bio soft boy, nježan i brižan muškarac iza čije se fasade ponekad skriva mizoginija”, kazala je Šegedin.

Dodala je termine nice guy, dečko koji je drag prema ženi jer želi nešto od nje dobiti zauzvrat i incel što doslovno znači u celibatu bez svog pristanka. Kao zanimljiv termin koji je zamijenio soft boya istaknula je performative male. Specifičan je po tome što se krasi onim osobinama koje žene navodno žele – on čita, sluša žensku glazbu, oblači se moderno, nježno, a ispod te fasade se zapravo kriju problematična mišljenja. Performative male kritizira stav da je mizoginija rezervirana samo za desničare i konzervativne ljude već otkriva i naglašava da se problematični stavovi kriju i kod liberalnih i ljevičarski nastrojenih muškaraca.

Razgovor o terminima Izabela je zaključila opažanjem da je nekadašnji boy prešao u male što je važno podcrtati jer se muškarce više ne tretira kao dečke koji su malo zastranili ili su nezreli. Riječ je i o muškarcima, odnosno odraslim ljudima.

Heteroseksualna muška kultura je homoerotska

Knjiške moljčice su, da bi što kvalitetnije objasnile pojam mizoginije, skovale pojam homokulturni. Za njega ih je inspirirala Marilyn Fray svojim djelom The politics of reality – essays in feminist theory.

“To da su muškarci heteroseksualni znači samo da se upuštaju u seksualne odnose sa ženama. Gotovo sve što ima veze s ljubavi kod heteroseksualnih muškaraca vezano je isključivo uz heteroseksualne muškarce. Ljudi kojima se dive, obožavaju, štuju, kojima odaju počast, koje obožavaju, idoliziraju i ostvaruju duboku povezanost, od kojih su spremni naučiti i od kojih su spremni učiti te čije poštovanje, divljenje, priznanje, štovanje i ljubav priželjkuju to su u velikoj mjeri drugi muškarci. Od žena žele odanost, uslužnost i seks”, piše Fray. 

Nastavno na to, Fray zaključuje da je heteroseksualna muška kultura homoerotska. Moljčice su objasnile da je performans hipermaskuliniteta zapravo namijenjen drugim muškarcima, da ga vide i dive mu se što je u svojoj srži nalik dragu

Ema Marača

Karla se u obranu ranije argumentacije referirala na Simone de Beauvoir koja je objasnila da muškarci svoj maskulinitet kao izgrađeni identitet roda grade u odnosu na feminino. Smatrala je da rod nije fiksna nego fluidna kategorija, a nastavno na to Judith Butler zaključila je da je rod performans. Karla je objasnila da je rod ispoljavanje nečega što je internalizirano na temelju očekivanja društva.

“Rod je niz radnji, stilizacija vlastitog tijela i ponašanja. To znači da je rod način ograničavanja stvarnosti”, kazala je Kurtoić.

Na kraju je Karla postavila pitanje ima li za nas same smisla vlastiti performans kojeg smo izgradili i koji smo prihvatili kao naturaliziran. 

Što je Mar-a-lago?

Idući fenomen kojeg su objasnile jest Mar-a-lago. Kazale su da on označava žene u Trumpovim krugovima koje mijenjaju svoj izgled da bi izgledale plastičnije te se prikazale više seksualizirano. Moljčice su istaknule da je to zapravo lice drag kraljice, koje je u ovom slučaju prihvatljivo za konzervativce jer naglašava odvojenost pojmova muškarac i žena.

Mar-a-lago lice signalizira da takva žena nikad neće postati subjekt te si dozvoliti da bude išta više od seksualnog objekta potrebnog patrijarhatu.

Nastavno na ranije spomenuti klasni i ekonomski aspekt, koji je duboko isprepleten s mizoginijom, zaključile su da je u srži svega ekonomski aspekt – odnosno da je Mar-a-lago izgled prihvatljiv jer je izgled bogatstva. 

Žene kao posjed, mišljenje koje se cijeni je muško

Osim razgovornog dijela, ova Seansa je obilovala zanimljivim video projekcijama. Moljčice su na društvenim mrežama pitale žene da s njima podijele svoja iskustva s mizoginijom te skrojile sjajan video koji se sastojao od auditivnih osobnih iskustava žena popraćenih referencama macho muškaraca iz pop filmova.

Pred kraj Seanse “ukazala” se Lovorika Bombardirevič Fatalić, ideja u obliku fikcije stara 10 tisuća godina, heroina koja je dejtala sve donđovanije zapadnog književnog kruga. Lovorika je na duhovit i originalan način sumirala važne poante. Podcrtala je da muškarci nerijetko žene tretiraju kao posjed, više cijene muško mišljenje te se performativno seksaju kako bi ispunili formu seksa instaliranu pornografijom. U svom 10 tisuća dugom životu dejtala je mnogobrojne muškarce, ali se nije usrećila.

Za kraj je svim ženama koje dijele njezino iskustvo poručila: “Ne moraš bit s njima, ne treba ti to!”

Cijela Seansa je zaključena vječnim hitom Fernando grupe Abba, gromoglasnim pljeskom i pokojim uzvikom.