Bijeli lotos: satira koju je lako iscrpiti

Bijeli lotos redatelja Mikea Whitea u posljednje je četiri godine postao jedna od najgledanijih i najkomentiranijih HBO-ovih serija. Spoj krimi misterije, trilera i društvene satire na račun bogatih ponudio je zabavan dodatak eat the rich estetici prvenstveno zbog svježih obrata i šašavog humora praćenih kvalitetnom glumačkom postavom. Dugoočekivana treća sezona ponovila je već ustaljenu formulu uz zanimljive casting poteze u vidu Lise iz Black Pinka ili indie legende Parker Posey. Međutim, neiskorištavanje glumačkih potencijala i propuštene prilike za kreativno adresiranje načelno važnih pitanja rezultirali su podijeljenom kritičkom recepcijom.

Kao i prve dvije sezone, treća počinje scenom ubojstva nakon koje smo vraćeni_e tjedan dana unatrag i do zadnje epizode nagađamo tko je umro. U međuvremenu, pratimo gradaciju klasne tenzije između bogatih gostiju i radnika_ca resorta i propadanje nestabilnih interpersonalnih dinamika. Posljedični kaos je upotpunjen kadrovima prekrasnog krajolika i sočnim, aspiracijski šokantnim erotskim zapletima.

Što se događa u trećoj sezoni?

U trećoj sezoni, situiranoj na Tajlandu, ponovno pratimo tri grupe bogatih gostiju. Disfunkcionalna obitelj Ratliff posjećuje Tajland na nagovor kćeri Piper kako bi ona završila svoju tezu o budizmu (ili im je tako rekla). Nestabilan heteroseksualni par Rick i Chelsea ovdje su jer Rick ganja osobnu osvetu nad čovjekom koji mu je ubio oca. Chelsea misli da su na odmoru. Umjesto neprežaljene Tanye, novitet su prijateljice iz djetinjstva (Kate, Jaclyn i Laurie) koje nastoje obnoviti svoj odnos uz fensi spa tretmane i jogu. Iz prošlih su se sezona vratili publici draga spa menadžerica Belinda i mlaki Greg/Gary, Tanyin bivši muž koji je u drugoj sezoni orkestrirao njezinu smrt. Belinda je došla na welness trening u drugi centar franšize Bijeli lotos. Greg se na Tajlandu vjerojatno skriva od policije s novom, mlađom djevojkom Chloe.

Odsustvo Tanye, u odličnoj izvedbi Jennifer Coolidge, kroz sezonu je izuzetno osjetno. S njenim su likom nestali gotovo svi komični elementi koji su ciljali na deluzivnost ultrabogatih i kalkulirano naivnu okrutnost njihove samoopsesije i paranoje. Treća sezona stavlja veći naglasak na ranije uspostavljeno tematiziranje maskulinosti, zapadnjačkih ideja o wellnessu i spiritualnosti te promjenjivost naravi toksičnih ženskih prijateljstava. Zaigranost prošlih sezona zamijenio je mračniji relativizam podebljan pokojim (ne)očekivanim kinkom i anksioznim nagovještajima nadolazeće katastrofe.

Daleki odjek Tanyina lika predstavlja lik Victorie Ratliff (Parker Posey), žene utjecajnog financijera Tima. Poput Tanye, Victoria nekako pluta na oblaku vlastite ignorancije i privilegije. Aktivno se trudi neparticipirati u realnosti kroz konzumaciju Lorazepama. Nije sigurna u razliku između Tajlanda i Tajvana, a najveća joj je briga Piperin interes za budizam i što će ljudi reći ako odluči ostati godinu dana u budističkom hramu. Neobičan odnos svoja dva sina, Saxona i Lochlana, jedva da primjećuje. Premisa da su bogataši_ce blesavi_e istrošena je kao pokušaj društvene kritike u pop kulturi. Stoga Victorijin lik nije zabavan zbog onoga što govori o bogatašima već tragikomičnog miksa iritacije, nevjerice i suosjećanja koje je u ovoj sezoni uspjela proizvesti još jedino Chelsea.

Moralna ispravnost i izdržljivost patrijarha

Za razliku od Victorijinih preokupacija kćerinim zastranjivanjem, patrijarha Tima more puno veće brige. Ubrzo nakon dolaska u odmaralište, saznaje da ga FBI traži zbog financijskih malverzacija. Ostatak sezone provodi kujući planove o samoubojstvu ili čak ubojstvu cijele obitelji, ovisno o tome što su odgovorili na pitanje bi li mogli živjeti u siromaštvu. Timovo razmatranje takvih mjera potvrda je njegovog entitlementa da izbjegne ekonomske i socijalne posljedice svog dvostrukog neuspjeha.

Tim pripada skupini elita koje su svoje bogatstvo stekle isključivo „mukotrpnim i poštenim radom“, bez obzira što mu je djed bio guverner, a otac biznismen. Kako su u neoliberalnom kapitalizmu radišnost i konstantna zaposlenost signal moralne vrline i izdržljivosti (resillience), Tim je inicijalno portretiran kao idealni patrijarh. Pouzdan je, sposoban, samozatajan, a čak ni ne vara ženu. Slika moralne ispravnosti i izdržljivosti dodatno je podcrtana činjenicom da „ne uzima tablete“. To čak nekoliko puta napominje u prvih par epizoda. Sa stresom odgovornosti za cijelu obitelj nosi se snagom vlastite volje.

Velik izvor pritiska da se ta slika održi je i Victorijino asertiranje da je Tim dobar muškarac i da im je podario odličan život. Stoga će joj zatajiti da joj on krade Lorazepam i da je uhvaćen u kaznenom djelu koje će ih učiniti siromašnima. Bez obzira na startnu privilegiju, u ideologiji mukotrpnog rada, sramotno je odabrati prečac i steći „nezasluženi“ kapital. S druge strane, podbacio je kao muškarac jer se nije pobrinuo za obitelj. Timovi planovi u konačnici rezultiraju slučajnim trovanjem sina Lochlana kojeg je odlučio poštedjeti. Kad Lochlan ipak preživi, cijela se obitelj samo ukrcava na brod za doma. Ne saznajemo kako su reagirali_e na (vjerojatni) gubitak privilegija, iako smo cijelu sezonu pratili_e Timova monotona anksiozna predviđanja.

Moderna verzija toksične maskulinosti

Odnos braće Ratliff, Saxona i Lochlana, također ne dobiva jasnije razrješenje unatoč hajpu koji je podigao. Dok se Timova maskulinost temelji na ulozi patrijarha, stariji sin Saxon moć crpi iz hiperseksualnosti, do te mjere da objektificira i sestru Piper. Mlađem bratu Lochlanu konstantno nameće modernu verziju toksične maskulinosti temeljenu na opsesiji fitnessom i osvajanjem žena kao oblik održanja dominacije. Samodefinirani people pleaser Lochlan razapet je između Saxonove nasrtljivosti i Piperine moralne ispravnosti.

U ovoj sezoni Bijelog lotosa, Piper je onaj privilegirani lik čije vrijednosti naizgled odudaraju od obiteljskog konzervativizma i koji nastoji pronaći bolji put kroz interes za budizam. Očekivano, nakon jedne noći provedene u budističkom hramu, shvaća da nije stvorena za život bez organske hrane. Priklanja se Victorijiinoj mudrosti da je ne uživati u vlastitom bogatstvu uvredljivo prema manje privilegiranima.

Dinamika između Saxona i Lochlana kulminira trojcem s Gregovom djevojkom Chloe nakon noći divljeg partijanja. Dio kritike funkciju tog tabua iščitao kao komentar na incestuoznu zatvorenost najprivilegiranijeg sloja, no ta teza nije osobito zanimljiva s obzirom da cijeli događaj rezultira isključivo Saxonovim novopronađenim interesom za self help knjige.

Saxon je doživio seksualnu traumu čiji se uzroci, između ostalog, mogu povezati s toksičnim vrijednostima koje je cijelu sezonu perpetuirao. Pred njim je proces nošenja s pitanjima granica, pristanka i autonomije, no to se baš i ne spominje. Implicirani završetak priče obitelji Ratliff je da su muškarci, uzdrmani svim kombiniranim krizama, krenuli putem samootkrivenja. Nažalost, nedostaje dublja razrada nabacanih problematika da bi se njihova ozbiljnost potpunije adresirala.

Što je sa ženskim prijateljstvima?

Slično je s tematiziranjem ženskih prijateljstava kroz likove Jaclyn, Kate i Laurie. Unatoč uspjesima postignutim u odrasloj dobi, prijateljice ubrzo nakon dolaska u resort upadaju u rekreiranje srednjoškolske dinamike temeljene na rivalstvu između Jaclyn i Laurie, dok Kate mijenja strane prema vlastitom interesu. Jedini trenutak kada je Kate u fokusu priče je večera na kojoj Jaclyn i Laurie otkrivaju da je sada republikanka i da je glasala za Trumpa. Bilo kakva moguća analiza njezinih izbora svodi se na suptilno neodobravanje Jaclyn i Laurie.

Većina se drugih razgovora realizira kao ogovaranje maskirano u brigu, a jedinu autentičnu komunikaciju predstavlja Laurin govor u posljednjoj epizodi. Nakon refleksije o tome da joj ni karijera ni majčinstvo nisu donijele ispunjenje, izražava ljubav prema prijateljicama. Iako je postojao potencijal za propitivanje naravi njihova rivalstva ili procesa prihvaćanja gubitka nekih prijateljstava pa i političkih zaokreta, tim su govorom svi konflikti prividno razriješeni.

Maskulinost, brutalnost i nasilje

Tragičan završetak nagoviješten u prvoj epizodi dobili su Rick i Chelsea. Rickova maskulinost temelji se na ideji modernističkog antijunaka izmučenog idejama o osveti. Rickova priča iz djetinjstva neupitno je nepravedna i tragična. Međutim, posljedice njegovih trauma lome se na njegovoj mlađoj djevojci Chelsei. Istinski zaljubljena u uvijek ozbiljnog, distanciranog Ricka, Chelsea je uvjerena da ga može spasiti. Izuzetno je involvirana u njegovo psihičko stanje te mu predlaže rješenja od terapije do beauty tretmana u nadi da će joj napokon uzvratiti toplinu. Iako Rick zaista krene na terapiju, Chelsea svejedno završi kao žrtva pljačke, ugriza otrovne zmije i u konačnici Rickove osvete.

Kada se napokon otkrije da je čovjek koji mu je ubio oca zapravo Rickov otac nakon što ga je Rick već upucao, potvrđuje se Chelseino proročanstvo da nesreća dolazi u tricama. Rickov otac bio je beskrupulozni vlasnik resorta, tako da ga je trebalo promptno osvetiti pod krinkom zaštite civila. U posebno ciničnom raspletu, Ricka s leđa upuca zaštitar resorta Gaitok kojem je izvršenje te naredbe karijerna prekretnica.

Radnici_e u resortu ponajviše funkcioniraju kao pokretači_ce radnje, bez prevelike znatiželje u pristupu njihovoj karakterizaciji. Zaštitar Gaitok bori se s moralnim dilemama oko kapitalističkih definicija ambicioznosti i uspjeha. Njegova su blaga narav i budistička uvjerenja od strane svih drugih likova tretirane kao slabost, što dovodi u pitanje njegovo zaposlenje. Njegova simpatija Mook te dileme potpiruje, a njen interes za Gaitoka fluktuira ovisno o tome je li napravio nešto opasno. Kroz njen lik je asertirano izjednačavanje maskulinosti s brutalnošću, a nasilje s poduzetnošću, što Mook Gaitoku prezentira kao praktičnost. Iako se Gaitokova uvjerenja o nenasilju čine čvrstima, u odlučujućem trenutku ipak upuca Ricka te dobiva i promaknuće i curu.

Nedostatak nove perspektive

Belinda pak prihvaća pet milijuna dolara od Grega u zamjenu za šutnju o tome da je ubio Tanyu. Čim postane bogata, odustaje od ideje da pokrene svoj posao s kolegom Pornchaiem s kojim je razvila simpatičnu romansu. Ta je scena preslika situacije iz prve sezone kada joj je Tanya odbila pomoći s pokretanjem posla „jer su joj se okolnosti promijenile“.

Implicirana poruka Gaitokove i Belindine priče je da bi svi_e postupili_e jednako kao elita koju serija tobože satirizira kad bi samo dobili_e priliku. Ni ovaj završetak u najmanju ruku nije maštovit.

Čini se da je defetistička poanta svih sezona Bijelog lotosa da jednostavno nije moglo biti drugačije i da je to samo po sebi kompleksno. Izostanak dubljeg zalaženja u kompleksnost kroz nijansirano razmatranje tema kojima se serija bavi, rezultirao je još jednom potvrdom da je ovaj tip satire prelako iscrpiti. Problem treće sezone nije formulaičnost radnje sama po sebi. Na tragu murder mystery krimića, u Bijelom lotosu je od onoga što se dogodilo puno važnije kako se dogodilo. Međutim, kada se uz formulaičnu radnju ponavlja i ustaljena paleta likova, teško je ponuditi neku novu ili bar zabavnu perspektivu na apsurdnost i zamke (ne)osviještene klasne privilegije ili stanje moderne maskulinosti. Umjesto toga, treću sezonu obilježili su repetitivni zapleti i cinična razrješenja, dok je tabu prvenstveno neuspješno trebao učiniti dosadne likove zanimljivijima.

Predstavljen roman Loša navika

Queer književnost u Hrvatskoj obogaćena je izdavaštvom romana španjolske spisateljice Alane S Portero. Knjiga „Loša navikapredstavljena je prošlu srijedu u Booksi u sklopu Dominovog cjelogodišnjeg programa LeQtira. Radi se o programu koji je posvećen promicanju queer književnosti i novim perspektivama u queer književnoj teoriji. Publika je imala priliku slušati i razgovarati sa Zvonimirom Dobrovićem, osnivačem udruge Domino, te prevoditeljicom Nikolinom Židek, koji su osim razgovora o knjizi otvarali teme rodnog identiteta i klasnih razlika.

Razgovor je započeo video porukom spisateljice koja je po struci povjesničarka, stručnjakinja za srednjovjekovnu povijest kao i spisateljica, dramaturginja i kazališna redateljica. Piše za razne medije o kulturi, feminizmu i LGBTIQ+ aktivizmu. Fokusira se na stvarnost trans žena, što je ujedno i glavna tema njenog prvog romana Loša navika.

„Mislim da je najbitnija stvar ovog romana balans žena i izgnanika te sisterhood koji stvaraju. Knjiga govori o ljepoti, o nasilju i tami. Ona je moje ljubavno pismo tami i nadi“, rekla je Portero u videoporuci.

Knjiga s kojom svi možemo rezonirati

Osim što govori o (ne)prihvaćanju sebe kao trans žene, istovremeno je o odrastanju u heroinski razorenoj, siromašnoj četvrti Madrida te je ujedno i slika Madrida 80-ih i 90-ih godina.

„Knjiga je vrlo dirljiva i jako dobro pokazuje sve likove iz kvarta. Pokazuje sitnu solidarnost onih ljudi koji ne razumiju trans problematiku ali imaju najbazičniju empatiju prema drugomu, prema susjedu“, kazala je prevoditeljica Nikolina Židek i dodala: „Mislim da je ovo knjiga s kojom možemo svi rezonirati. Svi oni koji sami sebi ne dopuštaju, ili im drugi ne dopuštaju da budu ono što jesu“.

Rekao bi da je ova priča trans priča. Priča glasova koje rijetko čujemo ili ne čujemo dovoljno. Bitna je Dominu kao malom izdavaču, posebno u Hrvatskoj, jer ovakvih knjiga nema toliko u Hrvatskoj i teško ih je naći“, kaže Zvonimir Dobrović, osnivač je udruge Domino.

Ne ovisimo o bestsellerima

Domino se bavi izdavanjem knjiga queer tematike još od 2004. godine. Iako su aktivni više od 20 godina, izdali su nešto više od 40 knjiga jer, kako kažu, rade sporo trudeći se izabrati najbolje naslove i popuniti rupe djela koja nisu prevedena.

„Ono što nam je bitno je da mi kao izdavači ne ovisimo o bestsellerima. Mi sami znamo čitati i birati knjige, ne moramo čekati da neka knjiga dobije nagrade“, rekao je Dobrović.

Židek je dodala: „Veći izdavači čekaju da vide da li neka knjiga ima uspjeh u Sjedinjenim Američkim Državama, pa tek onda počinju prevoditi knjige na hrvatski“.

Kažu, važno im je da su knjige dostupne u narodnim knjižnicama, ne samo u Zagrebu nego po cijeloj Hrvatskoj.

„Bitno nam je ne samo popuniti biblioteku nego doprinijeti hrvatskoj kulturnoj publici s knjigama koje se bave temama kojima se Domino bavi, ali također da to bude vrhunska književnost. Tražimo dobre knjige koje se bave tom tematikom“, izjavio je Dobrović.

Knjigu se može nabaviti u udruzi Domino na adresi Petrinjska 38 po cijeni od 13 eura.

Radost kao otpor

19. Vox Feminae Festival održava se od 3. do 17. svibnja na različitim lokacijama diljem Zagreba. Odvija se u kontekstu značajnih društveno-političkih izazova, posebno za žene, LGBTIQ+ zajednicu i ranjive skupine.

“Na čelo SAD-a došla je šačica zlostavljača, što sa sobom nosi posljedice koje će cijeli svijet osjećati još desetljećima; u Mađarskoj je zabranjena povorka ponosa; ne nazire se kraj pokoljima u Gazi i Ukrajini; globalni antirodni pokreti ne jenjavaju; u Hrvatskoj ministri pucaju iz pištolja, a fašistički koncerti rasprodaju ulaznice. I tako dalje”, poručuju iz Voxa.

Dodaju da su odupirući se cinizmu i rezignaciji odlučile krenuti smjerom koji im se u tom trenutku činio kontraintuitivnim: “pronašavši inspiraciju u feminističkim i queer autoricama koje su pisale upravo o nadi i o radosnim mogućnostima kolektivnog otpora (a ima ih!), prisjetile smo se razloga zbog kojih smo i same počele raditi ovo što radimo. Kako piše aktivistkinja Rebecca Solnit, imati nadu ne znači poricati realnost, već biti spremna suočiti se s izazovima koji su pred nama i vjerovati da su promjene moguće. Naposljetku, put naprijed gotovo nikad nije ravna crta, već vijugava (i, dodale bismo, brdovita) staza.” 

Radost je čin pobune

“Ranih 2000-ih, kada Solnit piše svoju knjigu Hope in the Dark, prepreke na toj stazi bile su nešto drugačije nego danas, no svako vrijeme nosi svoje izazove. Nada, smatra ona, izvire iz ideje da ne znamo što će se dogoditi, i upravo u toj neizvjesnosti možemo pronaći prostor za djelovanje, a u prostoru zajedničkog djelovanja – radost. Uostalom, pokazali su to i studenti i studentice u Srbiji, koji već mjesecima ustrajno „pumpaju“ protiv korupcije i nepravde”, poručuju organizatorice.

Smatraju da je radost, u trenutačnoj društveno-političkoj klimi koja nas navodi da se osjećamo uplašeno i izolirano, čin pobune.

Program Vox Feminae Festivala

Ovogodišnji Vox Feminae će se održavati u Šesnaestici, Kaptol Boutique kinu, Botaničaru, Ziceru i u dvorištima Jedinstva i Medike. Na programu se nalaze filmovi o važnim i inspirativnim trenucima feminističke borbe. Tu su i radionice vezenja, lezbijske poezije, izrade drag kostima i brojne druge – kako radionice, tako i tribine. Družiti se možete na večeri društvenih igara “Quee(r)z znanja”, na Lezbijadi ili na Gledaonici Eurosonga by House of Flamingo. A tu je i večer dodjele Queer Beez nagrada. Cjelokupan program se nalazi ovdje.

„Ima nešto buntovno u bivanju sretnima onda kada ne bismo trebali biti sretni“, ističe Sara Ahmed u knjizi Living a Feminist Life. Stoga vas pozivamo da nam se pridružite u festivalskom prostoru bunta i radosti, gdje je otpor uvijek moguć, a bolja budućnost čeka iza ugla – samo se moramo izboriti za nju”, poručuju iz Voxa.

DP napada Puljka fotografijom AI pisanice duginih boja

„Gradonačelniče, što je sljedeće? Krist u kožnim tangama?“, pita se na svojoj Facebook stranici Domovinski pokret Splitsko – dalmatinske županije. Uvod je to u fotografiju uskršnjeg jajeta duginih boja koje se navodno nalazi u Splitu, u Đardinu (1,2).

DP Splitsko – dalmatinske županije tvrdi da su službe gradonačelnika Ivice Puljka u Đardinu (Strossmayerovu perivoju) postavile uskrsne pisanice u duginim bojama. Kažu da su „u nekoliko navrata zamolili Puljka da ne vrijeđa i izvrgava ruglu vjerske i nacionalne osjećaje hrvatskog naroda“. Smatraju da nema pravo da kroz gradske resurse i institucije nameta vlastite svjetonazore. Te da kroz uskrsne motive pokušava propagirati ideologije koje su suprotne učenju Isusa Krista i Katoličke crkve.

Dodaju da je cijela priča promašena „jer su oni kojima se obraća kroz pisanice duginih boja odavno odbacili i Krista i njegov nauk“.

Nalazi li se pisanica duginih boja u Splitu?

Objava je uhvatila pozornost nekoliko medija koji su pokušali ustvrditi nalazi li se u Đardinu sporno jaje (1,2,3). Tako Index prenosi izjavu splitskog dogradonačelnika Bojana Ivoševića koji kaže: „nastavlja se dezinformacijska kampanja u Splitu…. Domovinski pokret objavio je sliku pisanice u bojama duge u nekom parku i odlučio prozvati gradsku upravu Grada Splita. Problem je samo što navedena slika nije iz Splita.“

Fotoreporter Slobodne Dalmacije, Duje Klarić obišao je jutros Đardin. Na mjestu na kojem je splitski DP tvrdio da se nalazi pisanica duginih boja – našao je drugo jaje. Također, bilo mu je nešto čudno u fotografiji koju je DP objavio.

„Na njihovoj slici nema tulipana, nego su grmići, klupe su razdvojene, u nas su spojene, zgrada u pozadini je drukčija..“, piše Slobodna Dalmacija.

U članku su objavili i slike ukrašenog Đardina da čitatelji_ice sami_e prosude radi li se o foto-montaži. I naš voditelj GenderFacts projekta Josip Šipić, koji je rodom iz Splita, primijetio je da su klupe na slici koju je objavio DP drugačije, u odnosu na one koje se nalaze u Đardinu. Čini se da fali i jedna cesta – što je vidljivo i ako odete na Google karte.

Pretragom kroz „reverse image search“ alate nismo našle identičnu fotografiju iz nekog drugog parka/perivoja/grada. Također, neki od alata pokazuju da bi mogla biti riječ o manipuliranoj fotografiji. Osim medija, i građani_ke su u komentarima objave DP-a pisali_e da se radi o montaži, a jedna je građanka priložila i sliku.

Nekoliko medija piše i da sporne pisanice svake godine oslikava Braniteljska likovna udruga BLU uz podršku splitske Turističke zajednice te da im se u oslikavanju pridružuju djeca (1,2).

Žalosno je da nas uvlače u svoje političke igrice s takvim fotomontažama. Radimo jednu fantastičnu priču na oduševljenje djece i svih”, komentirao je kratko Ivo Marin iz BLU-a, piše Dalmatinski portal.

Instrumentalizacija LGBTIQ+ zajednice kroz AI uskrsne pisanice

Skupljanje potpisa za lokalne izbore je započelo jučer, a neslužbena kampanja traje već neko vrijeme. Već smo svjedočile fotografijama generiranim kroz AI i rodnim dezinformacijama u ovogodišnjoj kampanji (Sanja Radolović), a očito je da se taj trend nastavlja. Domovinski pokret Splitsko – dalmatinske županije napada aktualnog gradonačelnika kroz umjetno generirane uskrsne pisanice duginih boja pritom instrumentalizirajući LGBTIQ+ zajednicu u svojoj kampanji.

*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

O mizoginiji se (ne)raspravlja

S odmakom od petnaest godina, vraćamo se u svijet koji je tek koračao prema današnjoj stvarnosti. Nabujala Sava svojom je snagom plašila stanovnike Zagreba i okolice, gradonačelnik je glavnoga grada bio Milan Bandić čiji se kraj karijere nije nadzirao. U istom je svijetu, na političkoj pozornici, te godine vrio skandal Ive Sanadera koji se danas zna kao prvi osuđeni bivši premijer u Hrvatskoj. Zagrepčane nije plašio potres, koji je samo deset godina kasnije, svom silom udario u njega i u njegove stanovnike_ice utkao traumu koja se budi pogledima na zgrade u srcu grada čija pročelja krase naljepnice u bojama semafora.

Među istim kulisama vremena u istom se gradu počeo rađati trap – žanr koji je u petnaest godina evoluirao, rastao i postao nezaobilazan dio glazbene scene. Svoje prve radove objavili su Kuku$ i High 5 koji su postavili temelje za kasnije razvijanje žanra. Trap je u svojoj ranoj fazi sličio punku, bio je rezerviran za 100-150 ljudi koji odlazili na nastupe u tadašnji klub „Klub“. No, što li je to uopće trap i kako je on eksponencijalno rastao od 150 ljudi do vrhova hrvatskoga Billboarda?

Ritam patrijarhata pod maskom stila

Trap je pod-žanr hip hopa koji je počeo jačati na jugu SAD-a, poglavito u gradovima poput Miamija i Hustona. Treba li se trap opisati zvukovno nekome tko ga nikad nije čuo, važno je spomenuti da trap svoje instrumentale temelji u elektronskim synthovima. U istome kontekstu, trap je također prepoznatljiv po ne tako maloj količini autotunea i ne tako pametnim tekstovima. Baš kao i svoj veliki brat, trap se lirički ne udaljava od uličnih tema – često progovara o odrastanju u kvartu, luksuzu, narkoticima i ženama koje im je donijelo bavljenje glazbom. Za razliku od rapa, aspekt novca i ubrzanog bogaćenja posebno je naglašen zato što treperi slavu dobivaju brzo, dok s druge strane, njihovi rap kolege, istu popularnost stvaraju duže.

Utjecaj američkih trendova bio je vidljiv i u glazbi koja se tih godina kovala u „Klubu“. Pogledom unazad, jasno je da su u početku glavne teme koje su okupljale izvođače bile „kvartovske“ s naglaskom na drogu i stvaranje prijateljstva, dok se s kasnijom, sve većom popularizacijom žanra, vide trendovi mizoginih praksi. Temelji hrvatske trap glazbe postavljeni su na pjesmama poput „Oće kurac“, „Otrova u čaj“, „Mamba“ i „Bebica“ koje sve redom pokazuju zabrinjavajuću podudarnost – prikazuju patrijarhalne odnose u kojima se žene isključivo svode na zadovoljenje fizičkoga nagona.

Što li je to trulo u hrvatskom trapu?

Da je mizoginija još od početaka utkana u srž hrvatskoga trapa, jednostavno je zaključiti pogledom na pjesme koje tvore scenu. Krenimo redom. KUKU$ je prije šest godina objavio album „Glupi tejp“ na kojem se, između ostaloga, pronašla pjesma „Oće kurac“ za koju se može tvrditi da spada u najpoznatije pjesme koje je KUKU$ objavio ikad.

„Oće kurac“ od glave do pete mizogina je pjesma. KUKU$-ovci u svojoj pjesmi repaju stihove poput: „Poprsko sam po faci ti si drolja, ti si ljadro / Nisi još upozno takvu krolje, jesam bardo“, koji jasno i direktno omalovažavaju ženu.

KUKU$ u spomenutoj pjesmi ne staje s mizoginim stihovima, već ih nastavlja: „Tvoja mala oće samo kurac / Brijo sam si malo ću nagurat / Mala reci kolko para upad / Kol’ko backstage pass to je šupak“.

Spomenuti primjeri nisu jedino neprimjereno što trojac s Trešnjevke govori u pjesmi, međutim oni pokazuju nekorektnost stihova koje je, u trenutku pisanja ovoga teksta, poslušalo 16 milijuna ljudi samo na YouTubeu.

„Oće kurac“ nije stao na jednoj pjesmi. Nakon dugog čekanja, u svibnju 2022., Hiljson Mandela je izdao „Mandela Effect“ na kojem se nalazi svojevrsni homage KUKU$-ovom hitu. U suradnji s Gršetom, Mandela je stvorio „Neće kurac“. Jednako kao i u svojoj originalnoj verziji, „Neće kurac“ prikazuje ženu isključivo u seksualnom kontekstu.

Stihom „Sve se prave fine, ali svrše“ Hiljson promiče stereotip da žena ne uživa u seksualnom odnosu, već da je on isključivo rezerviran za muškarce. U svom dijelu pjesme, Grše stihovima „Gili-gili-gili-gili, penisi su mili njoj / Zini droljo, zube stisni primi to, ho (Ho) / Igramo se, dupli pas, svi pune ho (Ho)/ Škripi krevet, ide gas kad uletin u ho (Ho)“ također njeguje štetne rodne stereotipe, a – između ostalog – propagira ideju da žena treba „stisnuti zube“ u seksu.

Hiljson Mandela autor je još jedne mizogine himne, „Bebica“. Pjesma je najprije izašla kao samostalni Hiljsonov singl, da bi kasnije objavio remix na kojem gostuju Swana i Dino Blunt. Gotovo da je svaki stih spomenute pjesme problematičan. U prvoj strofi, Mandela daje do znanja da pjesmu piše za sve njegove „bebice, ljepotice, prijateljice koje žele seks“, pretpostavlja da su glupe i „skupe kao Dolce & Gabbana“. Isti narativ u nastavku pjesme gradi Swana ponovno ponižavajući ženu: „Brijem da je glupa – jel’ tak?/ Brijem da će cuclat’ – facefuck / Svršim joj u pupak – ipak“. Refrenom, „Noćas daj mi sebe, kujo, nemoj biti sebična (Ma kujo)“, trojica zapečaćuju jednu od najmizoginijih pjesama koje hrvatska trap scena ikad isporučila.

KUKU$ nisu jedini pioniri hrvatskoga trapa koji u dijelu svojih pjesma promiču mizogine ideje. Slično čini i High 5 u pjesmi „Otrova u čaj“. Radi se o ljubavnoj trap baladi u koju su zakamuflirani mizogini elementi. Članovi sastava u jednom se trenutku osvrću na ženu stihovima: „doar style mala you can come / i frendica solira bring it down / imam sticky icky a ti lickitunga / doar kombo jer si fakin frigidna“. Četiri godine nakon „Otrova u čaj“, dio članova High 5-a udružili su snage u sastav 2xŠihta s kojim su 2022. objavili album „Spremni za rad“.

Na spomenutom albumu nalazi se i pjesma „Vruća kmica 3“ u kojoj jedni od najutjecajnijih trepera u Hrvatskoj govore: „Da nisam tol’ko poznat, sad bih te ispljuskô“. Spomenuti stih pokazuje da u hrvatskom trapu granice mizoginije ne postoje. Stihovi poput ovoga iznimno su opasni zato što banaliziraju nasilje nad ženama, opravdavaju nasilnike i umanjuju traumu žrtava koje su takvo nasilje preživjele.

Mizogini tekstovi mogu se pronaći i u pjesmama novog vala hrvatskog trapa. U pjesmi „Listam“ koju izvode Baks i Peki glavna je tema djevojka s kojom dvojica imaju odnos.

„Mila ti si mi za noć jer te ne želim kad je dan / Imam upute za ljubav, al’ za tebe nemam plan / Sad od tebe skuplji Netflix, mene baš bi bilo sram / Ne poznam te, ni sam, mila, ne“ stihovi su koje repa Peki, a koji ponovno pokazuju da je žena u trap svijetu prvenstveno lutka za zadovoljenje fizičkoga nagona.

Spomenutu tezu potvrđuje i Baksova pjesma „POV!“ koja počinje s „A šta je trenirala? / Uh, trenirala je ovaj, baks“, da bi je u kasnijim stihovima nazvao kujom. Primjer Baksa i Pekija dokazuje da mizoginija u hrvatskom trapu ne potječe isključivo iz najpoznatijih aktera scene, već ona dolazi i od manjih aktera koji će kroz godine (potencijalno) stići do vrhunca svoje slave.

Zvuk dvostrukih standarda

Iako su pjesme hrvatskih trepera u početku bile rezervirane za garaže, podrume i male zabave, one to već odavno nisu. Trap je stigao i do Hrvatske radiotelevizije. Najprije kroz gostovanja aktera scene u raznim emisija HRT-a, da bi na kraju oni odigrali veliku ulogu u stvaranju hit serije „Sram“. Radi se o teen seriji koja se bavi pitanjima ljubavi, prijateljstva, seksualnosti i mentalnoga zdravlja. I dok Eva, inače glavna uloga serije, dolazi na parti na koji nije trebala ići, stiže njezina bivša prijateljica Sara i naziva je droljom što Evu očito povređuje. Cijela se situacija zbiva dok u pozadini, i u nastavku serije, sviraju pjesme aktera koji kroz svoj rad promoviraju ideju da je de facto drolja ekvivalent za djevojku.

Premda „Sram“ ima generalno čisti soundtrack što se mizoginije tiče, u oko upada pjesma „Udari“, koju izvodi triesti.

U sedmoj epizodi, na samom kraju, svira pjesma čiji stihovi glase: „Jeftina si kao menza (Cheap bitch) /  Da te mogu kliknut’ cancel (Cancel)“. Nedugo nakon toga slijedi: „Jebat ću te nisi svjesna (Ne’aš pojma) / Kuje ostavljam bez teksta (Kujo!) / Neko s kvarta tre’a kese“, u kojoj se, ponovno, iznova, žene proglašavaju droljama.

Iako se objašnjenje za odabir pjesama vjerojatno krije u njihovoj popularnosti, posebno je zabrinjavajuće i kontradiktorno da serija svojim uvjerenjima i ciljevima skreće u jednu stranu, dok glazba koja svira u pozadini odlazi u potpuno drugi, neprimjeren smjer.

Da ne postoji kritika rada hrvatskih trepera, jasno je i u kampanji Hrvatskog Telekoma koji je kao glavno lice svoje kampanje protiv govora mržnje odabrao Hiljsona Mandelu. Kako stoji u priopćenju koje je Telekom objavio, kampanja je nastala s ciljem podizanja svijesti o problemu koji je posebno raširen u online prostoru.

„Naša je poruka jasna: netoleranciji nema mjesta – ni u online ni u offline svijetu. Svaki glas može biti dio promjene, a zajedno možemo graditi tolerantnije i pozitivnije društvo u kojem umjesto mržnje biramo poštovanje”, izjavljuje Branka Bajt, direktorica sektora za brend Hrvatskog Telekoma u nastavku priopćenja.

Zanimljivo, zar ne?

Kao šlag na tortu apsurda, Mandela je u sklopu kampanje objavio pjesmu „Pa pa pa“ u kojoj, u jednom stihu, repa: „Imam svoj život, pa je haterima krivo / Jer smo novi nivo, ali zaboli me živo / Ništa hate speech, samo pozitivo“.

I tako smo, nakon drolja i bebica stigli do optimizma i razgovora protiv govora mržnje. Iako bi svijet obojen ružičasto vjerojatno povjerovao u iskrenost ove kampanje, doista je to teško činiti kad u desetak godina nečijega rada kontinuirano izlaze pjesme koje štete ženi, koje ju omalovažavaju i prikazuju u isključivo jednom, potpuno pogrešnom i štetnom kontekstu. Što li je točno nagnulo Hrvatski Telekom da Mandelu koristi kao lice svoje kampanje protiv govora mržnje, ostat će neodgovoreno.

Mizoginija je ušla duboko u hrvatski trap

Iako se takav narativ nerijetko opravdava umjetničkom slobodom ili pak stavom da „oni to ne misle u svakodnevnom životu“, činjenica je da rad u javnom prostoru ostavlja trag.

Glazba koju stvaraju ostavlja trag na djevojčice koje se tek razvijaju, na sve one kojima se rodni stereotipi od malih nogu guraju na pladnju. Glazba ostavlja trag na žrtve nasilja, na djevojke i žene koje se osjećaju posramljeno zbog svoje seksualnosti. Ona oblikuje razmišljanja dječaka koji se, u svojim formativnim godinama, pune idejama o ženama kao kujama i nižem sloju. Rad u javnom prostoru prvenstveno je odgovoran, a svijest o tome uvelike bi se trebala prošiti hrvatskom trap scenom.

Pitanje zamjene općinskih načelnika i načelnica je kompleksno

U medijskim prilozima, objavljenim polovicom ožujka, tematiziralo se pitanje zamjene za općinsku načelnicu za vrijeme rodiljnog dopusta (1,2). Ova problematika postala je relevantna u kontekstu zakonskih promjena u sustavu lokalne samouprave provedenih pred prethodne lokalne izbore, a koje imaju za cilj smanjenja broja lokalnih dužnosnika_dužnosnica. Tako je u travnju 2021. godine Odlukom o raspisivanju izbora za općinske načelnike, gradonačelnike i župane te njihove zamjenike određeno da se “bez zamjenika biraju gradonačelnik i općinski načelnik u gradovima i općinama koje imaju do 10.000 stanovnika”.

Prema podacima Popisa stanovništva iz 2021. godine od ukupno 428 općine, njih samo pet ima više od 10.000 stanovnica_stanovnika (Podstrana, Brdovec, Matulji, Nedelišće, i Viškovo). Tako da 423 općinska načelnika_ice obavljaju svoje dužnosti bez izabrane zamjene. Prema podacima iznesenim u spomenutim medijskim objavama, načelnice upravljaju u 41 općini (1,2). Samo jedna od njih, načelnica općine Viškovo, ima izabranog zamjenika.

Što se događa kada nema zamjenika_ice?

Za općinske načelnice_ke bez izabranog zamjenika_ice donesene zakonske promjene propisuju imenovanje privremene zamjenice_ka u slučaju duže odsutnosti ili spriječenosti načelnika_ice. To se odnosi upravo na općine s manje od 10.000 stanovnika_ica. Tako se Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi od 15.12.2020. godine dodaje članak 43.a koji određuje da:

“Ako za vrijeme trajanja mandata općinskog načelnika i gradonačelnika koji nemaju zamjenika nastupe okolnosti zbog kojih je općinski načelnik, odnosno gradonačelnik onemogućen obavljati svoju dužnost zbog duže odsutnosti ili drugih razloga spriječenosti, općinskog načelnika, odnosno gradonačelnika zamijenit će privremeni zamjenik kojeg će imenovati općinski načelnik, odnosno gradonačelnik na početku mandata iz reda pripadnika nacionalnih manjina, odnosno pripadnika hrvatskoga naroda u jedinicama u kojima pripadnici nacionalnih manjina čine većinu stanovništva ili iz reda članova predstavničkog tijela.”

U nastavku istog članka navodi se i da je “privremeni zamjenik ovlašten obavljati samo redovne i nužne poslove kako bi se osiguralo nesmetano funkcioniranje općine, odnosno grada”, kao i da “privremeni zamjenik za vrijeme zamjenjivanja općinskog načelnika, odnosno gradonačelnika ostvaruje prava općinskog načelnika, odnosno gradonačelnika”.

Koje su ovlasti privremenog zamjenika_ice?

Pitanja postavljena od strane nekih općinskih načelnica u navedenim medijskim prilozima odnose se na nekoliko konkretnih okolnosti za koje izjavljuju da ne postoji zakonski propisana, odgovarajuća zamjena u slučaju odsutnosti zbog rodiljinog dopusta. U jednom od priloga navode se situacije “potpisivanja dokumenta”, te “čelništva stožera u slučaju velike poplave (koordinacija, potpisivanje, slanje dopisa)”, dok se u drugom propituju ovlasti privremene zamjenice_ka općinskog načelnika_ice s obzirom na “rokove za EU natječaje” i “donošenje prijedloga proračuna”.

U tom istom medijskom prilogu navodi se da “načelnice kažu da je zakon i  dalje nejasan: tko ih mijenja, na koliko dugo i koje su mu ovlasti?”. Međutim, uvidom u spomenuti Zakon, tj. dodani članak 43.a, možemo pronaći odgovore na prva dva postavljena pitanja. Kako smo već navele, Zakon osigurava “privremenog zamjenika”, a “ovlast privremenog zamjenika za zamjenjivanje općinskog načelnika, odnosno gradonačelnika prestaje danom nastavljanja obavljanja dužnosti općinskog načelnika, odnosno gradonačelnika po prestanku razloga zbog kojih je općinski načelnik, odnosno gradonačelnik bio onemogućen u obavljanju svoje dužnosti”.  No, možemo se složiti s tvrdnjom o izvjesnoj “nejasnoći” Zakona  u odnosu na pitanje ovlasti privremene zamjenice_ka, s obzirom na propisanu ovlaštenost za obavljanje “samo redovnih i nužnih poslova kako bi se osiguralo nesmetano funkcioniranje općine”.

Koji su to poslovi koje može obavljati privremeni zamjenika_ica?

Postavlja se pitanje što sve uključuje sintagma “redovni i nužni poslovi”, kao i što je, za pojedinu općinu, potrebno da bi se “osiguralo nesmetano funkcioniranje”. 

Za odgovor smo kontaktirale prof. dr. sc. Vedrana Đulabića, redovitog profesora Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Đulabić je dugogodišnji stručnjak u područjima javne uprave i lokalne samouprave. On pojašnjava da je “za odgovor na navedena pitanja potrebno posegnuti u neke propise i analogno ih primijeniti na ovu situaciju”.

Đulabić tako navodi “Zakon o postupku primopredaje vlasti koji uređuje vrijeme između izbora stare i nove vlasti i primjenjuje se i na primopredaju vlasti u lokalnoj samoupravi. Taj zakon sadrži što se ne bi trebalo raditi u tom prijelaznom razdoblju, pa se to može primijeniti i u ovom slučaju privremenog zamjenika općinskog načelnika. Privremeni izvršni čelnik u lokalnoj samoupravi ne bi trebao provoditi imenovanja, osim ako to nije potrebno radi osiguranja nesmetanog rada općinskih upravnih i drugih tijela, a tada bi trebali biti imenovani vršitelji dužnosti koji će biti potvrđeni nakon povratka izvršnog čelnika. Također, ne bi smio preuzimati obveze za lokalnu jedinicu, osim ako to opet nije nužno radi sprječavanja materijalne štete koja bi mogla nastati uslijed nezaključivanja takvih ugovora odnosno preuzimanja obveza”.

Usto, naš sugovornik navodi: “drugi set ovlasti koji bi, po mom sudu, imao privremeni zamjenik su ovlasti koje ima povjerenik kojeg se imenuje kad ne postoji neko od političkih tijela u lokalnoj samoupravi. To je uređeno Zakonom o lokalnoj i (područnoj) samoupravi, i u tom zakonu se također navode dvije ovlasti u vezi imenovanja i sklapanja ugovora koje sam prethodno naveo, ali se dodaju i još neke te se propisuju njihova ograničenja. Tako bi privremeni zamjenik, jednako kao i povjerenik, uz navedene ovlasti mogao i mijenjati opće akte, ali samo ako je to potrebno radi usklađivanja sa zakonom ili radi provedbe zakona ili drugog propisa. Mogao bi raspolagati imovinom, ali samo ako je to nužno radi izvršenja ranije preuzetih obaveza ili dovršenja ranije započetih poslova. Također, mogao bi predstavničkom tijelu predložiti i donošenje odluke o privremenom financiranju pod istim uvjetima kao što to može napraviti povjerenik. To je neki set koji bi spadao u redovite i nužne poslove koji bi trebali osigurati nesmetano funkcioniranje općine”. 

Zaključno, Đulabić napominje da je “potrebno u svakom konkretnom slučaju procijeniti je li poduzimanje određene radnje neophodno za nesmetano funkcioniranje općine i kakav je značaj i utjecaj te radnje na lokalnu jedinicu”.

Što kada je rodiljni dopust razlog duže odsutnosti?

Osim navedenog, zanimalo nas je i mišljenje struke je li potrebno dodatno zakonski odrediti trudnoću i rodiljni dopust kao razlog “duže odsutnosti” općinske načelnice bez izabrane zamjenice_ka. Prema Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama  “zaposlena ili samozaposlena trudnica odnosno zaposlena ili samozaposlena majka za vrijeme trudnoće, poroda i njege novorođenog djeteta ima pravo na rodiljni dopust u trajanju od 28 dana prije dana očekivanog poroda do navršenih šest mjeseci života djeteta, koji se sastoji od obveznoga i dodatnoga rodiljnog dopusta”. Dok se “obvezni rodiljni dopust koristi u neprekidnom trajanju od 98 dana, od kojih 28 dana prije dana očekivanog poroda te 70 dana nakon rođenja djeteta”.

Za to pitanje obratile smo se stručnjakinji u području socijalne politike, obiteljske politike, rodne ravnopravnosti i antidiskriminacijskih politika. Naša sugovornica, prof. dr. sc. Ivana Dobrotić, predstojnica Katedre za socijalnu politiku Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu, iznosi da “po meni ovdje nije pitanje dodatne regulacije rodiljnog dopusta, već općenito regulacije upravljanja općinom ili gradom kada je izabrani načelnik_ca ili gradonačelnik_ca duže odsutan_na. Primjerice, tu nije riječ samo o korištenju rodiljnog, već i očevog dopusta te roditeljskog dopusta koji mogu koristiti i muškarac i žena. Također, može se dogoditi da je osoba na dužem bolovanju ili ima neki drugi opravdani razlog odsutnosti. Zbog toga bi trebalo sustavno regulirati sve oblike dužeg odsustva izabranih dužnosnika i predvidjeti mehanizme privremenog vođenja općine ili grada u takvim situacijama”.

Dobrotić zaključuje da “nije potrebno dodatno zakonski uređivati rodiljni dopust načelnice kao poseban slučaj, već se treba fokusirati na cjelovito rješenje koje obuhvaća sve oblike duže odsutnosti izabranih osoba”.

Kompleksnost situacije zamjenika_ice općinske načelnice_ka

S obzirom na relevantne zakone i dobivena stručna mišljenja uviđamo kompleksnost ove problematike. Dok zakonski okvir omogućuje imenovanje i rad zamjenika_ice, može se zaključiti da je zakon nedorečen, a njegova primjena zalazi u područje arbitrarnosti. U svakom slučaju, postavlja se pitanje kako će privremena zamjena voditi jedinicu lokalnu samouprave ako nema ili nije jasno u kojim slučajevima ima ovlasti preuzeti poslove nužne za funkcioniranje te jedinice.

*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.