Izgradimo feministički odgovor na globalnu pandemiju

Pandemija koronavirusa dovela je do intenziviranja reproduktivne njege u kući i izvan nje, a uglavnom su je obavljale žene radničke klase, migrantkinje i nebijele žene. U trenutku smo goleme potražnje za radnicama u industriji skrbi, usmjerene na otpušteno zrakoplovno i ugostiteljsko osoblje. Škole su i dalje otvorene za skrb o djeci radnica, od onih zaposlenih u NHS-u, do onih koje rade na održavanju komunalnih usluga i na distribuciji hrane. Prije se 30 posto budžeta za hranu i piće trošilo izvan kuće; sada, zatvaranjem prodajnih mjesta – a da i ne spominjemo rastuću nestašicu hrane – ima više usta za hranjenje, a to znači i više kuhanja.

Većinu društveno reproduktivnog rada obavljaju žene, kao i većinu poslova koji su trenutno definirani kao “osnovni rad”, što znači da žene nose glavni teret promjene raspodjele rada tijekom ove epidemije. 22 od 28 ključnih zanimanja rizična su za zarazu koronavirusom. Medicinske sestre, pomoćne radnice u zdravstvu i njegovateljice suočavaju se s najvećim rizikom. Sveukupno, 75 posto visoko rizične radne snage čine žene. 98 posto zaposlenih na visoko rizičnim poslovima na minimalcu čine žene.

Mnoge su žene izgubile posao koji nikada nije ni bio siguran, ili su zbog nedostatka skrbi za djecu bile prisiljene dati otkaz. To je imalo poražavajući utjecaj na samohrane roditelje. S preko četiri milijuna osoba u riziku od gladi, mnoge bi majke gladovale da mogu nahraniti svoje najmilije. Osobe koje žive s otpuštenim partnerima_cama, vjerojatno će završiti u gore navedenim zanimanjima iz domene skrbi, i time povećati rizik zaraze za sebe i svoje bližnje. Jasno je da pandemijske nejednakosti imaju klasnu, rasnu i rodnu dimenziju.

U Velikoj Britaniji gotovo su sve usluge skrbi za djecu privatne, među najskupljima u svijetu, s velikim međusobnim odstupanjima u kvaliteti. Država subvencionira pružatelje skrbi, a siromašnim roditeljima daje porezne olakšice. Gotovo polovica pružatelja usluga sada je zatvoreno jer nije održivo da ostanu otvoreni. Za ključne radnice s djecom predškolske dobi ovo je ozbiljan problem, osobito kada su oba roditelja ključni radnici ili ako se radi o jednoroditeljskoj obitelji – a 25 posto obitelji s djecom su jednoroditeljske i uglavnom se radi o ženama. Samohrane majke zaposlene u sustavu skrbi ili zdravstva nalaze se u gabuli. Mogu nastaviti raditi i preseliti djecu u dom svoje_g bivše_g partnera_ice ili kod bake i djeda – što neizbježno znači da ih neko vrijeme iz sigurnosnih razloga neće vidjeti – ili mogu prestati raditi, izgubiti prihode te prestati brinuti o bolesnima i ranjivima.

Ovdje je potrebno istaknuti da je ova pandemija dovela do izražaja i primarni značaj ženskog rada kroz društvenu reprodukciju za nastavak ljudske vrste i samog kapitala, kao i krizu skrbi koju feministkinje i sve_i one_i koje_i su uključene_i u borbe za reproduktivnu pravdu govore već desetljećima.

Unatoč povećanoj važnosti, rad na društvenoj reprodukciji, posebno u domu, i dalje je podcijenjen, u oštroj suprotnosti s vladinim programima zadržavanja radnih mjesta i paketima koji se nude kako bi se spasili samozaposleni ili vlasnice_i malih poduzeća.

Seksualne_i radnice_i snažno su pogođene_i mjerama, ali bez mjera za potpunu dekriminalizaciju industrije, ogroman broj osoba koji rade prekarno, na ilegalnim ili neformalnim radnim mjestima, nemaju priliku pristupiti nijednom državnom paketu podrške, niti imaju pristup drugim radnim pravima kao što je plaćeno bolovanje. Mnoge_i uzdržavaju djecu, roditelje ili članice_ove obitelji s invaliditetom i već preživljavaju od mizernih primanja. Sada ih čeka glad i gubitak krova nad glavom.

Dok su tisuće ljudi pljeskale radnicama_ima koje_i se uz povećan rizik za vlastito zdravlje moraju brinuti za toliko ljudi, nije se čuo aplauz za 8 milijuna kućnih pomoćnica, 1,6 milijuna skrbnih radnica – a kamoli za milijarde žena diljem svijeta koje obavljaju neplaćeni kućanski i skrbni rad jednostavno na temelju njihove uloge “majke”, “kćeri” i sl. Nedavni natječaj za zapošljavanje skrbnih radnica_ka pozvao je sve koje_i imaju “dobre socijalne vještine” da se prijave – zanemarujući vještine i znanja skrbnih radnica_ka u svrhu opravdavanja niskih plaća i nesigurnih uvjeta rada. Ovome valja dodati sve one žene koje su postale njegovateljice kao rezultat pandemije, a koje nisu uključene u ove statistike. Vladin program za 1,5 milijuna paketa hrane za ranjive skupine ne pokriva one o kojima brinu članice_ovi obitelji. Nadalje, njegovatelji_ce nisu dobile_i posebne upute, nikakvu osobnu zaštitnu opremu i nisu uključene_i ni u kakav program testiranja.

Kriza u kapitalizmu kriza je društvene reprodukcije

Ova nam je pandemija, poput mnogih kriza u kapitalizmu, pokazala da je društvena reprodukcija ključna za naš opstanak. Takozvana “kriza” čini ovaj rad vidljivim, jer u kapitalizmu živimo u krizi društvene reprodukcije. Rad koji žene obavljaju u svojim domovima i susjedstvima, u domovima za starije i nemoćne, u bolnicama, školama i dobrotvornim ustanovama – rad kojim se bore protiv koronavirusa i održavaju nas na životu – rad je koji održava kapitalistički svjetski poredak u pokretu. Ne iznenađuje da daljnje remećenje nevidljive domene društveno reproduktivnog rada ima dalekosežne ekonomske posljedice, da i ne spominjemo posljedice po zdravlje, opstanak i dobrobit ljudi. Čak i u kontekstu svakodnevne borbe za posao, u kojoj se očekuje da će se sve odrasle osobe – bez obzira na skrbni rad koji možda obavljaju – naći u nekom plaćenom radu, mjesto otpora i povezanosti prelilo se u naše domove, vrtove, balkone, fizičke i virtualne četvrti, domove za starije i nemoćne, bolnice, škole i zajednice.

Za feminističke pokrete poput Ženskog štrajka to je već dugo poprište borbe. Samo nekoliko tjedana prije proglašenja zatvaranja u Velikoj Britaniji, milijuni žena diljem svijeta 8. su marta izašle na ulice kako bi proslavile i zamislile budućnost u kojoj se sav naš rad, plaćen i neplaćen, vrednuje i dijeli. Dan nakon toga, još su tisuće obustavile svoj rad i solidarno se pridružile štrajkovima prosvjetnim radnicama i radnicima na sveučilištima i fakultetima diljem zemlje. S nama su taj vikend bile seksualne radnice koje su štrajkale protiv seksističkih i rasističkih kaznenih zakona koji im ugrožavaju živote, a s nama su bile i naše sestre i drugarice iz Latinske Amerike i Kurdistana, koje su se odupirale najorganiziranijem i najinstitucionaliziranijem obliku patrijarhata – državnom fašizmu, pokretačke sile za svako nasilje nad ženama. Nažalost, patrijarhalno nasilje ne odmara niti kani ostati u karanteni. Ne smijemo ni mi. Mi smo te koji stoje iza brige i održavanja društva i života u cjelini. Mi, feministički pokret, imamo sposobnost mobilizacije i organiziranja društva odozdo.

Feministički odgovor na krizu

U vijestima se mogla vidjeti ozbiljna zabrinutost zbog neodgovornog gomilanja namirnica i odbijanje da se ispoštuje držanje razmaka. To je, naravno, bilo opravdanje koje je vlast iskoristila kako bi si povećala ovlasti. U stvarnosti, kao što smo pokazale u nedavnom članku, neodgovorni su bili vlada i Industrijski savez (CBI) koji je prisilio vladu da odgodi mjere kontrole pandemije. Čak je i među lijevim krugovima bilo bojazni da bi individualizacija mogla kočiti kolektivnu otpornost i solidarnost.

Ipak, promotrimo li reakciju na krizu feminističkim objektivom, vidimo sasvim drugačiju sliku. Individualizacija je učestala i institucionalizirana. Primjerice, uzrok siromaštva često se vidi u neprilagođivanju individua društvenim promjenama, što zahtijeva kaznenu državu blagostanja (sic). No individualizacija je također u onome što Ulrich Beck i Elisabeth Beck-Gernsheim opisuju kao “prisila i mogućnost da se vodi vlastiti život” – borba za autonomiju i slobodu od društvenih veza i uloga kojima su nam esencijalistički pripisane.

Corona kriza pokazuje nam da nismo sebične_i, otuđene_i i neodgovorne_i. Ono što vidimo su stotine tisuća grupa za uzajamnu pomoć koje se pojavljuju u cijeloj zemlji i preko dva i pol milijuna volonterki_a. Fizički izolirane_i jedne_i od drugih, žudeći biti s drugima, razvile_i smo tisuće kreativnih načina za okupljanje putem interneta ili pjevanjem, plesom i stvaranjem glazbe na svojim balkonima i u vrtovima.

Mnoge_i bi rekle_i da je to tipičan odgovor na krizu. Ali mislimo da se radi o nečemu većem. Ono što vidimo jest da težimo za povezujućom autonomijom koja se može postići samo povezivanjem i međusobnom brigom. Povezujuća autonomija razvija se kroz prakse solidarnosti i uravnotežene uzajamne skrbi. Upravo to nam omogućava da budemo moćne_i i borimo se protiv krize i institucionaliziranog individualizma.

Pandemija je pogoršala nejednakosti i jasno nam je pokazala da siromaštvo i bolest nisu rezultat neuspjeha pojedinke_ca. Covid-19 utječe na sve nas, Covid-19 mogao bi ubiti sve nas. Ipak, ljudi ovaj rizik različito doživljavaju. Na primjer, dok stručnjakinje i stručnjaci s ugovorima na neodređeno mogu raditi od kuće i računati na svoj uobičajeni dohodak, mnoge ključne radnice i radnici moraju raditi u nesigurnim uvjetima, radeći prekovremeno i noćne smjene bez ikakvog jamstva plaće ili osobne zaštitne opreme. Tisuće prekarnih i honorarno zaposlenih radnica_ka dobivaju otkaze i suočavaju se s glađu i deložacijama. Osobe koje se bave seksualnim radom – od kojih su većina žene – preko noći su izgubile svoje prihode.

Podubljujući krizu kapitalizma, ovaj nam je virus pokazao da su promjene moguće. Promjena se dogodila. Sada više nego ikad razumijemo da sve_i trebamo njegu i da brigu ne možemo prepustiti neplaćenim ili potplaćenim ženama iz radničke klase, migrantkinjama i nebijelim ženama. Osim toga, taj se rad ne može u potpunosti komodificirati, outsourceati ili obaviti putem interneta. Kad nam je potrebna skrb, to često podrazumijeva pranje, hranjenje žlicom, dodir. Čak i kada nam nije potrebna fizička njega, želimo prisutnost i dodir drugih, uza sve one prednosti koje nam pruža tehnologija.

Suočavajući se sa smrtnošću, ne težimo “imunitetu krda”, usprkos tvrdnjama vlade da je to jedini izlaz iz ove krize. Potrebna nam je promjena paradigme. Trebamo revoluciju u skrbi. Trebamo jedne_i druge.

Društvena reprodukcija je ono što nas održava na životu. Kapitalistička proizvodnja je ono što nas ubija. Možemo se međusobno podržavati; zajedno smo jake_i. Kako je napisala Arundhati Roy, “drugi je svijet moguć. Na putu je k nama. U ovaj tihi čas čujem kako diše”.

Prevela i prilagodila: Silvija Jakovljević 

Europske vlade moraju osigurati siguran i pravovremen pristup prekidu trudnoće na zahtjev za vrijeme pandemije COVID-19

Organizacije civilnog društva diljem Europe uputile su zajedničku izjavu vladama u kojoj traže da osiguraju siguran i pravovremen pristup prekidu trudnoće na zahtjev u vrijeme pandemije koronavirusa. 

Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti: 

Pandemija COVID-19 i javnozdravstvena kriza su veliki izazov za sustave javnog zdravstva širom Europe. Dok europske zemlje nastoje suzbiti pandemiju, zaštiti populaciju i izaći u susret rastućim zahtjevima koji su postavljeni ispred zdravstvenih djelatnika/ca i institucija, izuzetno je važno da prihvate i implementiraju i mehanizme zaštite zdravlja, digniteta, fizičkog i psihičkog integriteta te reproduktivne autonomije žena i djevojaka u regiji. 

U mnogim zemljama zabrinjava nedostatak mjera koje bi garantirale pristup esencijalnim seksualnim i reproduktivnim zdravstvenim uslugama i informacijama tijekom ove pandemije. Žene i djevojke se suočavaju sa značajnim restrikcijama u pristupu seksualnim i zdravstvenim uslugama, naročito pravovremenom pristupu prekidu trudnoće na zahtjev, post-abortivnoj njezi i hitnoj kontracepciji. Takve restrikcije nesrazmjerno utječu na individue koje pripadaju marginaliziranim skupinama, a koje uključuju žene koje žive u siromaštvu, žene s invaliditetom, Romkinje, migrantkinje bez važećih dokumenata, adolescentkinje i žene koje su u riziku od ili preživjele nasilje u obitelji ili seksualno nasilje. Ove restrikcije također stvaraju i nepotrebne rizike od izlaganja virusu COVID-19 za žene i djevojke te njihove obitelji, kao i za zdravstvene djelatnike/ce. 

Žene i djevojke koje žive u europskim zemljama u kojima je prekid trudnoće na zahtjev ilegalan ili ograničen suočavaju se s ozbiljnim preprekama, s obzirom na to da bi, kako bi imale pristup legalnom prekidu trudnoće, morale ili putovati ili nabaviti tablete za medikamentozni pobačaj van svoje matične zemlje. Ovakvi problemi se mogu pojaviti i u onim europskim zemljama u kojima su osobe prisiljene prolaziti kroz komplicirane ili štetne administrativne procese kako bi ostvarile pravo na prekid trudnoće na zahtjev ili imaju problema prilikom pronalaska liječnika/ce unutar svoje zemlje koji/a će pristati pružiti im traženu uslugu. 

Čestitamo onim vladama koje su brzo reagirale kako bi osigurale pristup esencijalnim, vremenski ograničenim uslugama iz domene seksualnog i reproduktivnog zdravlja, prvenstveno kroz osiguranje pristupa tele-zdravlju i medikamentoznom pobačaju u ranom stadiju trudnoće. Pozivamo i druge europske vlade da implementiraju ovakvu praksu i prate uputstva medicinskih i javnozdravstvenih stručnjaka/inja. 

Pozivamo šest europskih zemalja u kojima je pobačaj ilegalan ili izuzetno ograničen da hitno izmijene zakone kojima se žensko zdravlje i životi dovode u rizik. Ograničenja putovanja i transporta sada dodatno naglašavaju utjecaj takvih restriktivnih zakona. Osobe iz ovih zemalja više ne mogu putovati van zemlje ili nakon konzultacija s liječnikom/com nabaviti tablete za medikamentozni pobačaj iz drugih zemalja. Sve ovo rezultira povećanjem rizika za njihovu dobrobit i zdravlje. 

Pozivamo one zemlje gdje je pobačaj legalan ali usluge nisu dostupne ili su teže dostupne radi cijelog niza prepreka, uključujući medicinski nepotrebne zahtjeve koji obvezuju osobe da bespotrebno putuju u medicinsku ustanovu u nekoliko navrata ili budu hospitalizirane, da hitno uklone navedene prepreke i osiguraju pristup usluzi. 

Potrebno je poduzeti hitne korake kako bi se spriječilo odbijanje pružanja usluga prekida trudnoće radii osobnih vjerovanja liječnika/ca ne ugrožava pravovremeni pristup prekidu trudnoće na zahtjev. 

U skladu s obvezama za poštivanje ljudskih prava te preporukama medicinskih stručnjaka/inja valjalo bi usvojiti iduće mjere i održavati ih aktivnima minimalno za vrijeme trajanja COVID-19 pandemije: 

Osigurati da se pobačaj tretira kao esencijalna i vremenski uvjetovana zdravstvena usluga i osigurati pristup u vremenski odgovarajućem periodu. 

Autorizirati i učiniti dostupnim tele-zdravstvene konzultacije u odgovarajućem vremenskom roku za sve osobe koje traže prekid trudnoće ili informacije. Potrebno je usvojiti posebne mjere kako bi se osiguralo da su tele-zdravstvene konzultacije besplatne ili jeftine i time dostupne i marginaliziranim grupama.

Osigurati pravovremeni pristup ranom medikamentoznom pobačaju kroz zakonodavstvo i dozvoliti liječnicima/cama da propišu i izdaju na recept nužne lijekove putem tele-zdravstvene konzultacije. 

Dozvoliti osobama da sve lijekove za prekid trudnoće koriste u vlastitom domu. Zahtjevi koji postoje u nekim europskim zemljama da trudna osoba treba uzeti jednu tabletu uz fizičku prisutnost liječnika/ce ili u zdravstvenoj ustanovi trebaju biti ukinuti. 

Ukloniti obavezne periode čekanja koji prethode pobačaju, kao i obvezna savjetovanja ili osigurati savjetovanje putem tele-zdravstvenih konzultacija. 

Autorizirati liječnike/ce primarne zdravstvene zaštite i primalje za pružanje usluga  ranog medikamentoznog pobačaja.

Prihvatiti sustave osiguranja zdravlja koji garantiraju pristup brizi u slučaju kada rani medikamentozni pobačaj nije moguć ili je kontraindiciran, za osobe koje trebaju pobačaj kasnije u trudnoći ili post-abortivnu njegu, ili one koji moraju posjetiti zdravstvenu ustanovu radi drugih razloga. Putovanje u takvom slučaju mora biti smatrano nužnim i dozvoljenim čak i u zemljama gdje su vlade ograničile slobodno kretanje. 

Kada je potrebna liječnička autorizacija, ona mora biti ograničena na jednog/u liječnika/cu, a zahtjev da dozvolu treba dati više liječnika/ca treba ukinuti.

Kada je to potrebno, osigurati pristup pravovremenom prenatalnom testiranju i psihosocijalnoj podršci.

Osigurati odgovarajući broj pružatelja/ica usluga koji su spremni i osposobljeni pružiti uslugu prekida trudnoće u cijeloj zemlji i diseminirati informacije o načinu na koji žene mogu pronaći zdravstveno osoblje koje je spremno i osposobljeno pružiti uslugu prekida trudnoće. Hitno osigurati da odbijanje pružanja usluge prekida trudnoće ne ugrožava pristup pobačaju u vrijeme krize. 

Diseminirati informacije o navedenim izmjenama politika vezanim uz seksualno i reproduktivno zdravlje i prava  zdravstvene usluge koje su učinjene u kontekstu odgovora na COVID-19

Osigurati pristup kontracepciji, uključujući pristup hitnoj kontracepciji, i to kroz autorizirane tele-zdravstvene konzultacije i mogućnost nabavke hitne kontracepcije “preko pulta” u apotekama, bez recepta

Završno, pozivamo donositelje odluka širom europske regije da odbiju zahtjeve kojima se nastoji ograničiti pristup sigurnom prekidu trudnoće tijekom COVID-19 pandemije. Takvi prijedlozi jednostavne nastoje pogoršati trenutnu javnozdravstvenu krizu i imaju negativne učinke na zdravlje, živote i dobrobit žena i djevojaka. 

Organizacije potpisnice možete vidjeti ovdje. 

Poljska: Moguća potpuna zabrana pobačaja i kriminalizacija spolnog odgoja

ASTRA, Mreža za seksualna i reproduktivna prava zemalja Srednje i Istočne Europe izdala je priopćenje o solidarnosti s Poljacima/injama koji/e su suočeni/e s mogućnosti potpune zabrane pobačaja i kriminalizacije seksualnog odgoja u zemlji. 

“Već smo zabriniti/e stanjem reproduktivnih i seksualnih prava i zdravlja u Poljskoj te bi nacrt zakona o kojem će se raspravljati u poljskom parlamentu ovaj tjedan mogao pogoršati situaciju u neviđenim razmjerima. Uz to, zabrinuti smo činjenicom da je o oba pitanja poljska Vlada odlučila raspravljati za vrijeme pandemije COVID-19 čime je onemogućeno građanima i građankama demonstrirati i pokazati neslaganje s najavom zabrane“, poručuju iz Mreže. 

Uzmemo li u obzir da zemlja već sada ima jedan od najrestriktivnijih zakona u Europi i najgori pristup kontracepciji među europskim zemljama, te činjenicu da seksualni odgoj nije dio obveznog kurikuluma škola, ovime se omogućava osnaživanje radikalnih snaga u zemlji. 

“Kažemo NE tako grubom kršenju ljudskih prava. Prisiljavanje trudne osobe da nastavi trudnoću, unatoč saznanju o malformacijama fetusa, međunarodno je priznato kao tortura. Također, uskraćivanje medicinske skrbi krši brojne međunarodne zakone i legalne akte”, poručuju iz ASTRE.

Uskraćivanje pristupa obveznom seksualnom odgoju dokaz je ignoriranja njegova značaja u smanjenju spolno prenosivih infekcija, maloljetničkih trudnoća, kao i smanjenja seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja. Jako smo zabrinuti/e s razvojem situacije i pozivamo poljski parlament da odbaci nacrt zakona. Krajnje je vrijeme da poljske vlasti prepoznaju pravo poljskih građanki da same odlučuju o svojim tijelima i da građani i građanke te zemlje imaju pristup kvalitetnoj edukaciji, posebno uzimajući u obzir mnogobrojne proteste o stanju reproduktivnih prava od 2016. godine do danas u toj zemlji”, dodaju iz Mreže. 

Tako je i inicijativa Poljski ženski štrajk pozvala na prosvjed povodom predloženog zakona. Svoje nezadovoljstvo Poljaci i Poljakinje mogu izraziti posterima/plakatima na balkonima, prozorima i sl., objavama putem društvenih mreža, mijenjanjem slike profila, slanjem e-mailova političarima i sl. 

GONG poručio Vladi: Ostajemo doma, ali ne damo svoja prava

GONG se u otvorenom pismu obratio Vladi, premijeru Plenković i ministru Božinoviću o Zakonu o elektroničkim komunikacijama.

Otvoreno pismo GONG-a prenosimo u cijelosti:

Poštovani članovi i članice Vlade, Predsjedniče Vlade Plenkoviću i ministre Božinoviću,

Odgovornost koju ste preuzeli kao članovi Vlade je da u skladu s Ustavom, zakonima i ljudskim pravima radite u interesu građana i građanki, a time se mora voditi i vaš prijedlog Zakona o elektroničkim komunikacijama.

Podsjećamo kako je prošlog tjedna 46 organizacija civilnog društva upozorilo da praćenje svakog mobitela u zemlji nije mjera zaštite od koronavirusa nego nepotrebno kršenje ljudskih prava. Naime, ako mjere koje se donose ne budu pažljivo usmjerene na suzbijanje zaraze i njenih posljedica, već ih krenete zloupotrebljavati neograničenim praćenjem mobitela svake osobe u Hrvatskoj, to će dovesti do narušavanja povjerenja prema institucijama koje je iznimno važno, posebno u ovim izvanrednim situacijama.

Mjere koje je Vlada predložila u prvom prijedlogu Zakona, kao što su organizacije ali i brojni stručnjaci upozorili, nadilaze svrhu zaštite javnog zdravlja, neučinkovite su i ne propisuju odredbe o duljini trajanja mjere praćenja, način postupanja s prikupljenim podacima, niti nadzor nad prikupljanjem podataka. Stoga podsjećamo na nužnost da sve mjere koje Vlada donosi moraju budu učinkovite, ali i razmjerne, tj. ne možemo dozvoliti da šteta od mjera bude veća od njihovih koristi. Kako bi se izbjegle štetne posljedice, mjere trebaju biti donesene i u skladu s preporukama koje je najavila Europska komisija.

Dodatno, još jednom podsjećamo Vladu da ovaj Zakon, koji se donosi za vrijeme izvanrednog stanja i ograničava ustavna i ljudska prava, poput slobode kretanja, prava na rad i javnog okupljanja, mora biti donesen dvotrećinskom većinom svih zastupnika u Saboru, jer uz sprječavanje širenja zaraze moramo voditi brigu da mjere koje donesemo ne ostave iza sebe spaljenu zemlju.

Upozoravamo cijelu Vladu, a posebno premijera Plenkovića i ministra Božinovića, da u svojim postupcima i prijedlozima budu odgovorni kako ne bi donijeli zakon koji bi ugrozio ljudska prava i doveli u pitanje sve ono što je do sada učinjeno dobro. Za razliku od do sada poduzetih mjera, vjerujemo kako mjere koje ste predložili ovim Zakonom građani i građanke ne podupiru te da će to nezadovoljstvo jasno iskazati.

Glasno poručujemo: Iako ostajemo doma, ne želimo ostati bez svojih Ustavom zajamčenih prava!

Domine: Žene ostaju na ulici, traže se slobodni stanovi da se privremeno smjeste žrtve

Udruga Domine, nevladina, neprofitna i nestranačka organizacija oglasila se na društvenim mrežama povodom trenutne situacije pandemije kao jednoga od faktora za povećanje slučajeva obiteljskog nasilja.

Njihovu objavu prenosimo u cijelosti:

Dokazano je da je trenutna situacija pandemije jedan od faktora za povećanje slučajeva obiteljskog nasilja i nasilja među intimnim partnerima. Savjetovalište udruge DOMINE posljednjih dana bilježi porast broja poziva žena žrtava nasilja kojima je potreban hitan smještaj ili pomoć druge vrste.

Žene ostaju na ulici, nezaštićene i bez posla!

Nažalost, unutar sustava trenutno ne postoji način da im pomognemo!

Šaljemo apel svima koji na bilo koji način mogu pomoći nama da pomognemo onima kojima je to potrebno.

Javite nam se ukoliko imate slobodan stan/apartman i u mogućnosti se ga privremeno pružiti ženama i djeci žrtvama nasilja.

Za više informacija javite nam se putem e-maila udrugadomine@gmail.com, telefonski na broj 021/537-272, ili na Messenger Udruga Domine ili Savjetovalište “Maja Čulić”.

Iz svijeta, sa solidarnošću

Pandemija koronavirusa iz dana u dan rapidno mijenja naše živote. Libela donosi presjek događaja iz čitavog svijeta, od primjera radničkog organiziranja do nikad bitnijih inicijativa solidarnosti. 

Kuba, Somalija i Italija poslale liječnike/ce i medicinske sestre u Italiju 

Albanija, koja se i sama suočava s nedostatkom liječnika i liječnica – zemlja ima svega 1,2 liječnika/ca na 1000 stanovnika/ca, nedavno je pozvala da se liječnici/e koji/e su u mirovini ponovno radno aktiviraju u cilju borbe protiv širenja zaraze koronavirusom. Kao izraz podrške Italiji, europskoj zemlji najpogođenijom pandemijom, Albanija je poslala tim od 30 liječnika/ca i medicinskih sestara u Italiju. 

U Italiju je nedavno otputovao i tim od 20 somalijskih liječnika/ica. Liječnici/e su skupina dobrovoljaca sa somalijskog Nacionalnog sveučilišta, a njihova odluka o odlasku u Italiju uslijedila je kao odgovor na pozive iz Rima za međunarodnom pomoći. “Dvadeset liječnika/ica već je registrirano u Italiji i očekuje se da će se udružiti s liječnicima/ama iz cijelog svijeta kako bi pomogli Italiji u suzbijanju koronavirusa”, istaknuo je ovom prilikom Ismail Mukhtar Omar, glasnogovornik somalijske vlade. 

Iz Kube, poznate po obrazovanju vrhunskih liječnika/ca, prošli je tjedan u Italiju stiglo 52 liječnika i liječnice te medicinskih sestara i medicinske braće u pomoć svojim kolegama i kolegicama. To je već šesta medicinska brigada koju je Kuba poslala proteklih dana radi borbe protiv širenja koronavirusa u inozemstvu. 

Turska zajednica u Bugarskoj aktivno i solidarno protiv virusa 

Turska zajednica u Bugarskoj, inače često diskriminirana, ovih dana aktivno pomaže u borbi protiv koronavirusa koji se širi Bugarskom. Ahmed Mehmed, student prava čija obitelj ima pekarnicu u selu Lyulyakovo, svakodnevno besplatno dijeli kruh siromašnim i starijim osobama, koji u pekaru stižu iz 15 okolnih sela. Onima koji ne mogu sami po kruh, Mehmed ga dostavlja kombijem. 

Kako je u ljekarnama u Bugarskoj brzo nestalo maski, članice turske udruge Mevlana Halk Kültür iz grada Dobriča zajedno su se odlučile na pomoć. Četiri žene pokrenule su kampanju preko društvenih medija i besplatno šiju maske za sve koji im se obrate. Priču o njima, ali i o drugim djelima solidarnosti turske zajednice u Bugarskoj donosi Daily Sabah.

Njemačka: Tristo dobrovoljaca/ki javilo se na poziv za pomoć liječnika/ca migranata

U njemačkoj Saski, uporištu radikalno desničarske stranke AfD, regionalna liječnička komisija oglasila je kako je u potrazi za liječnicima/ama migrantima/kinjama za pomoć u rješavanju očekivanog porasta slučajeva zaraženih koronavirusom. Tristo dobrovoljaca i dobrovoljki već je odgovorilo na njihov poziv za pomoć, među njima i mladi liječnik Shadi Shahda, koji je izjavio da je “vrlo sretan što može učiniti nešto za zemlju u kojoj živi”. 

Kako izvještava Reuters, u pozivu komisije stoji da “strani/e liječnici/e koji/e borave u Saksoniji, ali još nemaju dozvolu za bavljenje medicinom, mogu pomoći u borbi s koronom (virusom)”. Komisija je izvijestila kako je brzo nakon objave poziva zaprimila odgovore 300 dobrovoljaca i dobrovoljki, uključujući “mnogo stranih liječnika/ca čiji postupci izdavanja dozvola još nisu dovršeni, a čija je pomoć vrlo dobrodošla”.

Palestinski postolar preko noći pokrenuo jedinu tvornicu za proizvodnju maski na Zapadnoj obali 

Dva dana nakon izbijanja koronavirusa u Betlehemu, Amjad Zaghir, vlasnik male tvornice obuće iz Hebrona, shvatio je da će Zapadnoj obali uskoro nedostajati zaštitne maske. Dao se u potragu za materijalima, zaposlio radnike/ce i preko noći pokrenuo jedinu tvornicu za proizvodnju maski na Zapadnoj obali, koja trenutno proizvodi između 7.000 i 9.000 maski dnevno. Priču o Zaghiru donosi 972 Magazine, ističući kako ga Palestinci trenutno proglašavaju nacionalnim herojem. 

Izbjeglice i migranti u Srbiju šiju maske i stavljaju se na raspolaganje za pomoć 

Izbjeglice i migranti smješteni u Prihvatnom centru u Bujanovcu u Srbiji uputili su prije nekoliko dana pismo državnim vlastima u kojem navode da se stavljaju na raspolaganje za pružanje pomoći tijekom izvanrednog stanja. “Među nama ima bolničara/ki, radnika/ca, poljoprivrednika/ca, ali smo svi prije svega ljudi koji nude svaku vrstu pomoći za koju Vlada smatra da je potrebna – od medicinske, preko raznošenja robe ljudima u karanteni, do čišćenja ulica”, poručili su.  U centru je organizirano i šivanje maski, za što je zadužen majstor Habib Soheli iz Irana, koji dnevno sašije do 40 maski. “Virus ne pravi razliku između domaćih građana/ki i izbjeglica, i zato stojimo jedni uz druge u zajedničkoj borbi”, navodi se u njihovom pismu. 

Izbjeglicama i migrantima u Bujanovcu pridružili su se i migranti u Prihvatnom centru u Somboru, Adaševcima, Vranju, na Principovcu. Svi oni šiju višekratne pamučne maske za lice, u želji da pomognu na sve načine na koje mogu.

Radnice u tvornici u Tunisu izolirale se u tvornici kako bi se osigurala proizvodnja dovoljno maski.

Radnice i radnici u tvornici Consomed, od kojih su većina žene, pristale su na mjesec dana izolacijskog rada bez napuštanja prostora tvornice, kako bi se osigurala proizvodnja dovoljno maski uslijed pandemije koja je zahvatila i Tunis. U tvornici se dnevno proizvede 50 tisuća maski za lice i druga zaštitna medicinska oprema koja je u ovoj situaciji prijeko potrebna za funkcioniranje zdravstvenog sektora.  Tunis zasad ima 278 potvrđenih slučajeva koronavirusa, a osam je pacijenata/ica umrlo. Osim radnica, među onima koji su se na mjesec dana preselili u tvornicu koja se nalazi u ruralnom području južno od glavnog grada Tunisa, su i kuhari/ce, liječnik i ljekarnik.

Senegal: Grafiteri muralima informiraju o javnom zdravlju i odgovornom ponašanju

Murali koje su posljednjih tjedana oslikali grafiterski kolektivi u Senegalu prikazuju  divovski par ruku koji drži dezinficijens, ženu koja nosi zaštitnu masku, kao i poruke zahvale njegovateljicama, medicinskim sestrama i svima koji trenutno svojim radom drže čitavo društvo, uz brojeve dežurnih službi na koje se ljudi mogu javiti.

“Većina stanovništva je nepismena, a mi kao umjetnici možemo komunicirati putem vizuala i tako pomoći u ovoj situaciji”, izjavio je Fall, jedan od uličnih umjetnika čiji murali krase ulice grada.

Poezija na balkonima diljem Irana

Ovaj pregled završavamo s lijepom inicijativom iz Irana. Iran je jedna od zemalja najteže pogođenih koronavirusom. Zaraženo je više od 53.000 ljudi, umrlo je više od 3.200. Čitanje i recitiranje poezije jedna je od omiljenih razbibriga u Iranu pa ne čudi da balkone Teherana ovih dana krasi upravo poezija, kojom, svemu unatoč i zbog svega, pozdravljaju Nowruz (novu godinu) i proljeće.

 {slika}

Natpis lijevo: “Šteta je za srce željno slobode da bude žalosno za Nowruz”

Natpis desno: “Pitanje za proljetni povjetarac: što se događa u vrtu, da slavuj pjeva tako neumorno?”

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.